Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb

Marketing

52 minute s kraja na kraj

Prošle vruće nedjelje odlučio sam krenuti biciklom u istočni dio grada ... dijelom vezano uz blogovske teme, a dijelom nevezano, "da mi rit puta vidi", kako je to nekad slikovito opisivao moj stari. Kao što su pažljiviji čitaoci ovog bloga već zapazili, ja živim na zapadu grada i ovo je bila prilika da se u uvjetima nedjeljnog slabog prometa provozam kud god mi srce želi bez previše automobilskog smrada i gužve ...


Priprema bicikla u hladu šupe moje zgrade. Snimio: Vanja

Vozeći ka istoku obično biram ili savski nasip (kao ugodnu varijantu, no nešto malo dulju), ili Vukovarsku (zbog solidne biciklističke staze, dijelom i u hladu) ili pak kroz centar, no ovaj put mi je palo na pamet da isprobam varijantu uzduž "autoputa" tj. Ljubljanske, Zagrebačke i Slavonske avenije. Zapadni dio te rute poznam jako dobro s bicikla, no stanje pločnika i provoznosti za bicikle dalje od Kruga baš i nisam poznavao osim kroz prozor auta, a to je ipak jedna druga dimenzija.

I, krenuh, od Konzuma u Španskom. Dobro poznati dio puta, do Savske, sam sredio za 18 minuta - tu je biciklistička staza sasvim ok, bit će još bolja kad se malo razrastu stabla posađena za rekonstrukcije Ljubljanske avenije (tada se bar još zvala tako wink) ... no, nikako ne mogu prežaliti tolike rubnjake koji nisu kvalitetno spušteni. Pa lad ih već spuštate zar je tako teško staviti ih na tih pola metra dužine vim u ravnini kolnika, a ne na 5 ili čak 10 cm visine, kao što je na većini prijelaza biciklističke staze preko raskršća?!?!

Idem dalje: Savska-NSB. Asfalt je lošiji, stariji i sa valovima pa je vožnja neugodnija i sporija. Jedan komad pločnika fali još od doba mog studiranja, to je bio privatni posjed i tih 20-tk metara se zaobilazilo po paušalno nabacanom asfaltu sa strane, no vidim da se stara kućica ruši i vjerojatno će gradnjom neke nove zgrade pločnik dobiti "puni profil". wink

NSB-Kruge - asfalt je bolji, no taj komad je nekako dosadan i ima nula bodova za hlad i ugođaj (auti jurcaju pa je buka tamo najjača) - vidi fotku.


Dionica NSB-Kruge: Dosadno, vruće, bučno i smrdljivo. Snimio: Vanja

Prolazim Kruge i ooops, nema više pločnika! No, taj kraj poznajem i jednostavno zaobilazim McDonalds i nastavljam ulicom Cvijete Zuzorić (zove li se još tako?) između Slavonske i obližnjih zgrada. Ima i hlada, buka je manja, manje smrdi, tako da je ta "devijacija" od pločnika u stvari dobro došla. No tad dolazi "crna točka" - kako prijeći Držićevu??? Nema prijelaza u nivou, bycicle-friendly prolaza ni nadzemno ni podzemno ... Nedjelja je, mogao bih pretrčati široku i prometnu cestu jer nema previše prometa ... no, kako sam legalist, a i rekao sam sam sebi da me zanima koliko će mi trebati da prijeđem ovaj put upotrebljavajući dozvoljene metode onda prtim bicikl na rame i spuštam se u pothodnik. Najbliži semafor na sjeveru je kod Vukovarske, na jugu kod Folnegovićeve - to mi je sve daleko. Na žalost, uz stepenice pothodnika nema rampe, čak ni neke uske betonske kosine uz rub već se bicikl zaista mora naprtiti prvo dolje, a zatim gore ... uf, uf! Do izlaska iz pothodnika mi je trebalo još 25 minuta.
(na sreću, to nosanje bicikla gore-dolje su mi uljepšali simpatični likovi iz graffita u pothodniku, kao i simpatičan natpis dobrodošlice u Sigečica-city! Dečki, svaka čast! A i stanovnicama Sigečice svaka čast, pogotovo ovim dvjema koje su mi nenamjerno pozirale za fotkanje! wink)


Ovdje sam sišao dolje ... Snimio: Vanja


Simpatičan križanac patuljka i Profesora Baltazara u pothodniku! Snimio: Vanja


Ovaj pesek je isto simpa. Snimio: Vanja


Simpatičan natpis dobrodošlice i simpatična Sigečičanka koja mi je dolazila ususret. Snimio: Vanja


I ova teta je bila simpatična ... jedino stepenice nisu bile simpatične, jer sam uz njih morao ponijeti bicikl. Snimio: Vanja


U Sigečici nikad nije dosadno, uvijek se nađe neki novi graffit - ovaj je dosta svjež. Snimio: Vanja

Dalje nastavljam širokim i malo upotrebljavanim pločnikom uz paralelnu cestu uz Slavonsku aveniju - vidi se da su tu bicikllisti (ali i pješaci) rijetke zvjerke. Kod MUP-a idem uskim pločnikom uz zidić Slavonske i pronalazim nakon malo razmišljanja prolaz preko Radničke. Nije baš očit isprve jer ide cik-cak, no kad ga se skuži sve je za pet, jer se nudi i nešto hlada ispod mosta.


Na prijelazu preko Radničke, a ispod Slavonske, zebra je taman u hladu! Snimio: Vanja

Idem dalje ... i, nakon prilazne ceste sa Slavonske pločnika više nema!!! Thja, naumio sam do Čavićeve i taj dio sam pregurao po travi uz cestu - šteta, jer je zeleni pojas uz cestu vrlo širok, čak ima i mali drvored, dušu dao za pločnik ... 52 minute nakon polaska bio sam na istočnom rubu grada ... da sam imao volje i želje prijeći na drugu stranu mogao bih još po servisnoj cesti nastaviti do Čulinečke, no moj me je put vodio ka Vukomercu ... a o tome neki drugi put!


Pogled ka Čavićevoj i travica po kojoj sam se prošetao kad već nema pločnika. Snimio: Vanja

Post je objavljen 08.07.2010. u 08:53 sati.