Iza željezne zavjese (Braća po defektu) |
Slučajnost ili ... ? |
Uvijek vrijedi pogledati obje strane medalje ... pardon, natpisne ploče! |
Zagreb u očima motociklista |
"Hasenpfeffer"Čekaonica na tramvajskom okretištu Prečko. Snimio: Vanja Čini se da tradicionalni "Haznpfeffer" i dan-danas ima svoje vatrene poklonike! |
Senzualni susret |
Neprocjenjivo! |
Upoznajte Podsused kako biste ga više voljeli!
Jednom davno, u travnju prošle godine, pokušao sam vas zabaviti postom sa zabavnim pitanjima vezanim uz Cvjetni plac, trebalo je dobro zaviriti u svaki kutak tog trgića kako bi se pronašli odgovori na pitanja ... a sada sam pripremio nešto slično, ali vezano uz jedan drugi gradski trg, Podsusedski.
Podsusedski trg, pogled sa zapadne strane. Snimio: Vanja Zašto baš Podsusedski trg? Zato što mi je Podsused simpatičan dio grada, dio koji ima svoj poseban karakter i na neki način čini jednu od najzanimljivijih gradskih cjelina, a i sam centralni trg je zgodno mjesto na kojem se odvija glavnina života Podsuseda - kao da ste u nekom gradiću tipa Vrbovec, Zlatar, Pisarovina ... Dakle, ako ste zainteresirani za igru isprintajte si pitanja, posjetite Podsusedski trg i šećući po području označenom na isječku iz karte (šrafirano područje!) tražite odgovore na postavljena pitanja. Neke odgovore ćete naći lakše, neke vjerojatno i malo teže, no sve odgovore možete naći na tom relativno malom prostoru centralnog Podsuseda - naravno, traži se radoznao duh, oštro oko i dobra moć zapažanja! Karta centralnog dijela Podsuseda, šrafirano je označeno područje na kojem treba tražiti odgovore na pitanja! Detalj karte je prenesen iz plana grada Zagreba, izdanje Grafički Zavod Hrvatske 1993. Rezultate ćete dobiti tokom ljeta - želim vam dobru zabavu uz ovu igru! 1. Gdje je proizveden stup za javnu rasvjetu nasred trga na kojem je i javni sat? 2. Što je Bu&Ba? Koga je Bu&ba zamijenila? 3.Kakav je to Alessandra sistem? 4. Što je radila firma "Fenestra" sa sjedištem u Gorjanskoj 7? 5. Gdje se nekad nalazio "Diskont za prodaju na veliko i malo"? 6. Tko u Podsusedu proizvodi čokoladu? 7. Kakvu košulju nosi Zekoslav Mrkva ("Duško Dugouško") na crtežu u ljudskoj veličini (visine 2 m)? 8. Na razmaku od 40 metara možete naći dva ispravno napisana natpisa, po jedan na njemačkom i jedan na talijanskom jeziku, te jedan krivo napisan na engleskom jeziku. Koji su to natpisi? 9. Fizički su udaljeni svega 1 metar, no vremenski čak 10 godina, 1958-1968. O čemu se radi? 10. Kod koje se adrese nalazi natpis "Podsusedski trg 122/123"? 11. Ako su Prehrane tri, s koje strane se malo iznad zemlje nalazi Tisak, lijeve ili desne? 12. Koliko Conrada vidiš stojeći pored javnog sata? 13. Što je označeno sa 250 KN kod zgrade Podsusedski trg 1 14. Gdje možete vidjeti paunove (ne uživo nego obrisima)? Pogled sa Aleje Bologne na padinu Medvednice iznad središta Podsuseda. Snimio: Vanja |
U Podsusedu se zanimljivosti nalaze u svim smjerovima! |
Kak su se kupali naši stari ...
Ljeto je počelo, vrućina je stisla i sezona kupanja je već debelo počela tako da je sad pravi trenutak da se malo osvrnem u prošlost i složim mozaik raznih informacija i priča o tome kako su se i gdje kupali zagrepčani u bližoj i daljoj prošlosti. Pri tome zahvaljujem vjernim suradnicima GP-u (koji me je uputio na znanstveni članak koji me je zainteresirao za dalje istraživanje na tu temu) i VT-u (koji je zaslužan za većinu starih fotki i novinskih članaka u ovom postu)!
Elem, listajući znanstveni članak Ariane Štulhofer "Prilog istraživanju povijesti izgradnje športsko-reakreacionih objekata u Zagrebu" koji je objavljen u časopisu "Prostor" (broj 3/1995) prvi spomen ičega što može imati veze sa kupanjem je uređenje prvog maksimirskog jezera (od već postojećeg šumskog jezerca) 1839. godine te, nešto kasnije, 1846. godine, uređenje drugog jezera. Nije poznato da li je tu ikada postojalo uređeno kupalište, no spominje se da je 1923. na njemu odigrana prva međunarodna plivačka i vaterpolska utakmica. No, sasvim je sigurno da se većina građana ljeti ipak kupala na Savi - prva civilna kupališta su bila na Trnju (sa odvojenim satima za muške i ženske kupače), a vojničko je bilo kod Savskoga mosta. Postoje podaci da je 1857. ograđen prvi prostor za kupanje vojnika na Savi. 1863, je sagrađena splav, a 1876. je kupalište bilo smješteno u Trnju, blizu civilnog kupališta, sa 14 kabina na obali i 4 na splavi. Krajem stoljeća je ono izgorjelo, a zatim je opet uređeno na mjestu gradskog kupališta na Savi. Preneseno iz knjige „Tisućljetni Zagreb“, autori Musić, Sablić, Kampuš, Karman, izdanje "Školska knjiga", 1994. Dio feljtona Zvonimira Milčeca, preneseno iz "Večernjeg lista", 29.07.1991. Već 1862. je napravljen prvi nacrt za otvoreno građeno kupalište, no prvo takvo "pravo" kupalište Zagreb je dobio tek 1939., mali bazen na Šalati. Prvi zatvoreni bazen Zagreb dobiva 1928. u sklopu javnog kupališta "Terapija" u Mihanovićevoj ulici, nakon toga se tek 1958. gradi zatvoreni bazen u Daničićevoj i kasnije onaj na Savi. Evo i liste značajnijih događaja vezanih uz javna kupališta i bazene grada Zagreba, od već spomenutih prapočetaka izgradnje kupališta na Savi pa zaključno sa 1975. godinom – navedene informacije su prenesene u skraćenom obliku iz već spomenutog znanstvenog članka Arijane Štulhofer. 1907. Izgrađen projekt za bazensko kupalište u savskom rukavcu blizu Cvjetnog naselja 1910. Gradsko zastupstvo odobrava dotaciju za gradnju novog savskog kupališta prema projektu Benka Deutscha na dijelu Save između Savske ceste i ušća potoka Črnomerca gdje je dotad bilo vojno kupalište. Ovo kupalište nije nikad sagrađeno. 1921. Gradska općina gradi novo javno kupalište na mjestu zapuštenog vojnog kupališta kod Cvjetne ceste. Imalo je 300 kabina i 2 košare za plivanje od 600 m2. 1925. je visoka voda odnijela splavi i dio kabina, a kupalište nije nikad obnovljeno. 1921. Bečki projektni biro je napravio projekt za veliko javno kupalište sa bazenskom dvoranom, kinom i restauracijom (lokacija nije naznačena). 1924. Hrvatski veslački klub traži dozvolu za preuređenje prirodnog bazena veličine 3200 m2 na sjevernoj obali Save između Gospodarićkinog i starog gradskog kupališta kojim bi se koristili sportaši, ali i građanstvo. 1924. Ivan Vlašić otvorio je drveno kupalište sa 40 kabina i gostionicom u Podsusedu, zapadno od kolnog mosta. Kupalište je radilo do 1945. godine. 1926. Obitelj Čumbrek iz Gredica izgradila je zapadno od trnjanske skele kupalište sa 30 kabina i malom plivačkom splavi. Projekt zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu "Svijet" 1926. godine. Priložio: VT Projekt zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu "Svijet" 1926. godine. Priložio: VT Drugi dio projekta zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu "Svijet" 1926. godine. Priložio: VT 1926. Gradska općina otkupila je od Zemljišne zajednice sela Horvati teren dužine 400 m i širine cca 55 m i namijenila ga izgradnji javnog gradskog kupališta. 1928. Izgrađeno gradsko savsko kupalište sa 900 kabina i 500 ormarića i tri plivačke košare na splavi. 1928. Arhitekti Franjo Bahovec i Anton Ulrich izradili su projekt gradskog kupališta na Savi. To je kompleks sa zatvorenim i otvorenim bazenima i ukupno 5 etaža korisnog prostora. Predviđeno je i produženje tramvajske pruge od Savske ceste do kupališta. 1930. Arhitekt Anton Ulrich izradio je projekt kupališta za Franju i Rudolfa Gospodarića na dva kata sa 330 kabina, 2 garderobe i 20 prostorija za športske klubove. Kupalište kod Savskog mosta. Preneseno iz časopisa "Svijet", 1930. godina. Kupalište kod Savskog mosta. Preneseno iz časopisa "Svijet", 1930. godina. Kupalište kod Podsusedskog mosta. Preneseno iz časopisa "Svijet", 1930. godina. 1931. Izgrađen veslački dom "Uskok" prema projektu Antona Ulricha. Zgrada je sagrađena isključivo od drva i stakla i to je jedna od prvih zgrada u gradu koja je promicala odlike moderne. 1937. Gradski građevni ured izradio je projekt velikog bazenskog kupališta na mjestu današnjeg bazena u Daničićevoj. Predviđena je gradnja tri otvorena bazena uz tribine i prateće prostorije. 1939. Sagrađen je mali bazen na Šalati, prvi takav u Zagrebu. Projektant je bio Franjo Bahovec, a služio je samo članovima ATK "Zagreb". 1939. Gradsko poglavarstvo izradilo je osnovu za moderno gradsko bazensko kupalište na mjestu današnjeg bazena "Mladost". Planirana je bila gradnja dva bazena s pratećim prostorijama. 1940. Uz savski nasip izgrađen je plivački bazen športskog kluba "Marathon" prema projektu graditelja Branka Vlaha i uz konzultacije inženjera Stanka Bloudeka iz Ljubljane. 1941. Na natječaju za izgradnju zimskog plivališta "Srebreno" u Preradovićevoj ulici nagradu dobivaju arhitekti K. Jurišić, LJ. Gaj, A. Albini i D. Galić. Galićev projekt predviđao je mobilni ostakljeni krov iznad bazena, pomične tribine te vizualnu dostupnost sa ulice jer je cijelo pročelje trebalo biti ostakljeno. 1950.-1953. Arhitekt Zvonimir Požgaj izradio je projekt novog savskog kupališta u Trnju kod skele dužine od oko 200 metara sa montažnim kabinama i ostalom opremom. 1957.-1959. Zvonimir Požgaj radi projekt uređenja kupališta na Bundeku, predviđena su dva jezera (veće dimenzija 500 x 200 m) sa kapacitetom od 15 000 kupača. Kupalište nikad nije završeno prema projektu. 1958. Izgrađeno je zimsko kupalište na Trgu Sportova kao prvi zatvoreni športsko-rekreacijski objekt u Hrvatskoj. Izvedbeni projekt potpisuje arhitekt Franjo Bahovec. Savsko kupalište 1958. godine. Preneseno iz monografije fotografa Pavla Cajzeka. Savsko kupalište 1958. godine. Preneseno iz monografije fotografa Pavla Cajzeka. 1965. Izgrađen športski park s otvorenim kupalištem na Sveticama po projektu Franje Bahovca Savsko kupalište sredinom 80-tih. Snimio (skenirani dijač): VT Mjesto na kojem je bilo smješteno kupalište, stanje 2007. Snimio: Vanja Metalno sidro za sidrenje splavi, jedini materijalni ostatak nekadašnjeg kupališta. Snimio: VT Umjesto kupanjem sad se rekreira nogometom ... Snimio: VT Kao dodatak, evo i nekoliko informacija o građenju javnih kupališta za održavanje osobne higijene siromašnijih građana Zagreba. 1834. Otvoreno je prvo javno kupalište, "Diana", u dvorištu kuće u Ilici 8. Te godine je također otvoreno i kupalište na Ksaveru (djelovalo 1844.-1857.) sa 14 soba za kupanje. No, zbog nedostatka kupača i udaljenosti od grada ono se 1844. pretvorilo u izletište sve dok nije izgorjelo 1857. godine i otada nije više obnavljano. 1905. Izgrađeno kupalište za školsku djecu u pučkoj školi na Laščini 1906. Izgrađeno gradsko pučko kupalište na Josipovačkoj cesti (danas Nazorovoj ulici). 1928. Izgrađeno je javno gradsko kupalište na Međašnom (danas Kvaternikovu) trgu sa 10 kada i 15 tuševa. 1928. Izgrađeno javno kupalište "Terapija" po projektu Rudolfa Lubynskog. Imalo je dio za fizikalnu terapiju i dio za zdrave posjetitelje, a od 1959. služi samo za terapijske svrhe. To je prvi zatvoreni bazen u Zagrebu. 1936. Gradska općina adaptirala je prostore u zgradi u Creskoj 5 i opremila sa 3 kade za novo javno kupalište. Za kraj, evo serije napisa iz zagrebačkih novina (hvala VT-u na trudu oko prikupljanja!) koji se bave temom savskog kupališta u posljednjih 30-tak godina tokom kojih je dugo godina zanemareno kupalište izgorjelo,a nakon toga se više puta spominjala njegova obnova, no bez ikakvih konkretnih rezultata. 29.04.1987. 05.09.1988. 25.08.1989. 03.03.1990. 09.05.1990. 11.05.1990. 18.05.1990. 23.07.1990. 04.08.1993. 02.11.1993. 24.01.1994. 28.07.1995. 17.07.1996. 25.09.1998. 04.03.2003., o rekonstrukciji zgrade veslačkoga kluba. |
Vaš a Dijona |
Biciklom ka sjeveru |
Korakom prema jugu |
Ljetna magla na Savskom nasipu? |
Da li je na parkiralište za pse dozvoljeno parkirati fluorescentnu cijev? |
Mitnice na gradskim granicama: pregled
Evo i završetka ovog malog serijala o zagrebačkim mitnicama ... danas vam nudim pregled njihovih lokacija (zahvaljujući planovima grada iz 1927. i 1947. godine na kojima su one obilježene - hvala VT-u na preslikama detalja njegova plana!), a na Facebook grupi "Zagreb kakav je bio nekad" se može pronaći i poneka fotka.
Kao što se sjećate, jedna od mitnica je bila na potoku Črnomercu (koji je tad bio zapadna granica grada), na Horvaćanskoj cesti. Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. Nakon nje, idući u smjeru kazaljke na satu dolazimo do mitnice na Črnomercu (kod Ilice) koja se nalazila na mjestu nekadašnjeg okretišta tramvaja, kod raskršća sa ulicom Črnomerec. Pretpostavljam da je zgrada mitnice kuća koja se nalazi na sjeveroistočnoj strani tog raskršća. Preslikao sa plana grada iz 1927. VT. Razglednica sa prikazom mitnice na Črnomercu, izvor: "Zagreb kakav je bio nekad" Još jedna razglednica sa prikazom mitnice na Črnomercu, izvor: "Zagreb kakav je bio nekad" Zgrada mitnice postoji još i danas, do prije nekoliko godina bila je tamo i kolska vaga! Snimio: VT Slijedeća mitnica je na Svetom Duhu, malo južnije od Bijenika - nije mi poznato da li je ta kuća još i danas živa. Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. Zatim slijedi mitnica na Ksaverskoj cesti (sada Mlinovi) kroz koju su u grad dolazili stanovnici Šestina. Zanimljivo, nije vidljivo da je postojala mitnica u smjeru Gračana, oni su tad očito bili dio grada! Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. Izvor fotke: "Zagreb kakav je bio nekad" Kao što ste već vidjeli, 1927. je mitnica na istočnoj strani grada bila na uglu Maksimirske i Bukovačke, no do 1947. se ta granica pomakla dalje na istok, ka Dubravi, gdje su oformljene tri nove mitnice. Za stanovnike Markuševca je postojala mitnica na raskršću Svetošimunske ulice i Gornjeg Bukovca. Kuća postoji i danas (u njoj je nekad živio moj kolega iz osnovne škole!) i stambeni je objekat, a pored nje je mala kućica u kojoj je vjerojatno boravio sam "mitničar" za lošeg vremena. Nekad je imala veliki prozor na stranu ulice (vjerojatno je služio kao šalter), no kućica je u međuvremenu preuređena i povećana. Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. Kuća mitnice danas. Snimio: Vanja Manji objekat pored mitnice, tik uz cestu. Snimio: Vanja Nakon nje su postojale dvije mitnice prema Dubravi, jedna u nastavku Oporovečke ulice, kod potoka Štefanovec koji je bio istočna granica grada u to doba (od te zgrade nema više traga), a druga kod okretišta tramvaja u Dubravi, po poziciji na karti to bi mogla biti manja zgrada u kojoj je do skora (možda još i sada!) bila smještena podružnica Hitne pomoći. Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. Mitnica u Dubravi. Izvor: "Zagreb kakav je bio nekad" Benzinska pumpa kod mitnice u Dubravi. Izvor: "Zagreb kakav je bio nekad" Postojala je i mitnica kod mosta na produžetku Držićeve ... Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. ... pa kod Trnjanske skele ... Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. ... i naposlijetku kod Savskog mosta. Preslikao sa plana grada iz 1947. VT. Dakle, grad Zagreb je 1947. godine imao deset mitnica, deset službenih ulaza u grad. Bilo bi zanimljivo čuti kako je to nekad izgledalo - ako slučajno poznajete nekog starijeg koji je u to doba živio u Zagrebu pitajte ga o tome ... i javite poslije komentarom što ste saznali! |
Metamorfoza jedne mitnice
Evo me ponovo ka zagrebačkim mitnicama ... pokušavao sam pronaći nešto više o njima na webu i u meni dostupnim knjigama, no nisam pronašao gotovo ništa - najzanimljiviji je kratak članak "Mitnice u Međimurju" koji daje nekoliko osnovnih informacijama o mitnicama u tom kraju, a koje su sigurno primjenjive i na zagrebačko područje.
Dakle, vi koji poznate starije Zagrepčane koji su u doba prije i oko Drugog svjetskog rata boravili u Zagrebu, pitajte ih kako su one izgledale, što se sve pregledavalo, da li je za ulazak/izlazak iz grada trebalo imati nekakve dokumente itd - vjerujem da bi bilo zanimljivo čuti neku takvu priču! Jedan od pogleda na priču o mitnicama su i promjene njihovih lokacija - kako se s vremenom grad širio (ovdje sad mislim na administrativno širenje, ne na doseljavanje) tako su i one mijenjale mjesta. Na planu grada iz 1947. godine istočni rub grada je bio na potoku Štefanovcu (kod sadašnjeg okretišta tramvaja u Dubravi), dok je 1927. taj rub bio kod ulaza u Maksimirsku šumu pa se shodno tome i gradska mitnica nalazila na tom mjestu, na uglu Maksmirske i Bukovačke ceste. Preslika dijela plana grada iz 1927. godine, skenirao VT. Oni koji poznaju taj dio grada iz prijašnjih desetljeća sjećaju se oveće kuće sa vrtom na tom uglu, betonske ograde na kojoj se tako često sačekivalo društvo ili tramvaj ili pak jeo sladoled ili burek iz obližnjeg lokala, a tamo je bio i poštanski sandučić. S vremenom je kuća propadala, stanari su se iselili i pred koju godinu, 2007., je ona izgledala ovako (uočite grb grada Zagreba iznad ulaznih vrata!) Snimio: VT U siječnju prošle godine se na fasadi zgrade već kočoperio gigantski reklamni pano, a "džungla" u nekada lijepom vrtu je bila sasječena. Snimio: VT U ožujku 2009. je kuća sravnjena sa zemljom ... Snimio: VT ... a u lipnju je prostor za gradilište bio spreman. Snimio: VT Godinu dana kasnije, u lipnju ove godine, nova zgrada je pred završenjem. Meni nije poznato što i tko će se nalaziti u njoj, no pretpostavljam da će ona biti stambeno-poslovne namjene i koristiti vrlo povoljnu prometnu lokaciju nekakvog "mikrocentra", najvažnijeg između Kvatrića i Dubrave, pored kojeg je početna stanica nekoliko autobusnih linija, crkva, blizina bolnice "Rebro", ulaz u Maksimirski park, "Dinamov" stadion ... Snimio: VT Iz ovog malog foto-stripa (zahvaljujem VT-u koji je vrlo pedantno bilježio sve promjene na toj lokaciji!) neću izvlačiti nikakve zaključke - nije moguće štititi baš sve starije kuće i vjerujem da se ova nije ni po čemu baš posebno isticala od ostalih .. No, žao mi je što se na tome mjestu neće pojaviti neka malo "razvedenija" zgrada, ovo što se može vidjeti na posljednjoj fotki djeluje vrlo masivno. No, ako ništa drugo, poštivala se simetrija, jer je i zgrada sa druge strane Maksimirske isto tako masivna (gdje je nekad na uglu bila manja kuća sa špecerajem "Prehrane" u kojem sam kupovao frtalj kruha i 10 deka tirolske prije odlaska na kupanje na bazen na Sveticama ) isto tako masivna. Ta zgrada mi se isto baš ne sviđa previše jer mi nekako ne paše s tom masivnošću na ćošku nasuprot parku - pogledajte njen lik na fotki koja prikazuje stanje gradilišta u ožujku 2009.! |
Gdje je original, u Zagrebu ili Ulcinju?
Možda se sjećate ove fotke reklame za vešeraj iz Selske ceste sa mog posta od 02.11.2009.?
Snimio: Vanja Nemalo sam se iznenadio kad sam uočio potpuno isti logo i reklamu (na crnogorskom i albanskom, obzirom da je Ulcinj dvojezična općina) za nedavna boravka u Ulcinju! I sad ti znaj o čemu se radi, o kopiranju (koji je original, a koji kopija?) ili pak o međunarodno raširenom biznisu pranja rublja??? Na ulazu u ulcinjsku tvrđavu. Snimio: Vanja |
Spektar raspoloženja na Cvjetnom placu |
Iza svakog zida leži priča: Mitnica na Horvaćanskoj cestiUz Horvaćansku cestu kod mosta preko potoka Črnomerec, lipanj 2010. Snimio: Vanja Već se toliko puta potvrdila moja tvrdnja da priče (o gradu, ljudima, svemu) leže posvuda oko nas i da se treba samo sagnuti, očistiti ih od prašine i pokazati onima oko nas ... a današnji post je samo potvrda rečenoga. Dugi niz godina gledam pomalo neobične ostatke niskog betonskog zidića uz Horvaćansku cestu, tik pored potoka Črnomerca, nedaleko nebodera u Ulici Braće Domany, i razmišljam na što me oni podsjećaju. Prva asocijacija mi je uvijek bila na stare kvartovske dućane - oni su tako često bili u prizemlju obiteljskih kuća, obično sa malim dvorištem ispred njih, mjestom gdje su se okupljali ljudi iz susjedstva popiti bocu pive, radnici pojesti sendvič, klinci polizati sladoled ... i ta ograda je u mojim mislima taman odgovarala jednom takvom mjestu. Unutar ograde je do lani rasla vrlo stara žalosna vrba - to je također potvrđivalo moju teoriju, jer su iz nekog razloga vrlo često sadili baš žalosne vrbe i lipe uz dućane (možda radi bujne krošnje i debelog hlada ispod nje?). Sada više nema tog stable, no već je zasađena nova vrba iste vrste - hvala onima koji brinu o poštivanju tradicije i na ovaj način! Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Gdje li je i što sad radi Goga s natpisa? Snimio: Vanja Snimio: Vanja Jednom sam u nevezanom razgovoru zapitao kolegicu s posla (rođenu prije nekoliko desetljeća na Jarunu) zna li nešto više o tom mjestu i betonskom zidiću. Ona se maglovito prisjećala trgovine kuda su navraćali njeni roditelji i obližnje vinarije,a sjetila se i da su ljudi iz kvarta tu lokaciju zvali "Malta". Nakon toga su se događaji počeli odvijati nešto brže - pitao sam poznanike znaju li nešto više o tom mjestu, pogledao stare planove grada ... i, sve je rezultiralo informacijom (preuzetom sa plana grada iz 1947. godine) koju sam dobio od vjernog pratitelja ovog bloga, VT-a, da se upravo na tom mjestu nalazila gradska mitnica. A mitnica je bila na neki način "gradska carina", mjesto na kojem se naplaćivao porez (zvan i "maltarina" - otud i ime "Malta"!) na robu koja se dovozila na prodaju u grad, mjesto na kojem su žandari kontrolirali tko ulazi i izlazi iz grada ... I, priča je na taj način dobila i svoj konačni oblik, "kostur", oko kojeg bi se dala isplesti još mnoga priča - recimo, pronađena je i jedna stara fotografija te mitnice ... Uočite detalj na uglu Horvaćanske i ulice Gredice I! Detalj plana grada je iz 1947., zahvaljujem VT-u na dozvoli korištenja! Mitnica na Gredicama, preuzeto sa web grupe na Facebook-u "Zagreb kakav je bio nekada" ... a pregledom već spomenute karte iz 1947. pronađene su lokacije još mnogih drugih gradskih mitnica (svaki ulaz u grad je imao svoju "ekspozituru"), još poneka fotografija. Prema mojim informacijama, mitnice su ukinute nedugo nakon 2. svjetskog rata, vjerojatno u godinama 1947.-1948. ... Zanimljivo je uočiti kako se u samo 60-tak godina desila velika promjena - od doba kad je svaki grad imao svoju malu "granicu" oko sebe (a to doba je trajalo jako dugo, od davnina pa do prošloga stoljeća!), preko perioda kada više nije bilo gradskih granica, ali su državne bile neprikosnovene (nakon 2. svjetskog rata), pa do sadašnjeg doba kada malo pomalo nestaju i mnoge državne granice i svijet, ne samo zaslugom globalnih komunikacija, već i raznih integracija (što god mi mislili o njima). Mislim da se može reći da je dosadašnji razvoj čovječanstva pokazao da je nestajanje granica i barijera među ljudima pozitivan proces pa vjerujem da je tako i sa ovdje spomenutim iščezavanjem granica ... a ovaj post (i još poneki budući posvećen gradskim mitnicama) nek posluži kao dokumenat o vremenu koje je već davno prošlo i kojeg u sadašnjosti još možemo doživjeti tek kroz poneki nalaz ove vrste. Vjerujem da je mlađim generacijama sam pojam "granice" na izlazu iz grada potpuno stran i nerazumljiv, a u dogledno doba će im vjerojatno biti sve nerazumljivije i državne granice |
< | srpanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |