Nepoznati Zagreb

Uz Horvaćansku cestu kod mosta preko potoka Črnomerec, lipanj 2010. Snimio: Vanja

Već se toliko puta potvrdila moja tvrdnja da priče (o gradu, ljudima, svemu) leže posvuda oko nas i da se treba samo sagnuti, očistiti ih od prašine i pokazati onima oko nas ... a današnji post je samo potvrda rečenoga.

Dugi niz godina gledam pomalo neobične ostatke niskog betonskog zidića uz Horvaćansku cestu, tik pored potoka Črnomerca, nedaleko nebodera u Ulici Braće Domany, i razmišljam na što me oni podsjećaju. Prva asocijacija mi je uvijek bila na stare kvartovske dućane - oni su tako često bili u prizemlju obiteljskih kuća, obično sa malim dvorištem ispred njih, mjestom gdje su se okupljali ljudi iz susjedstva popiti bocu pive, radnici pojesti sendvič, klinci polizati sladoled ... i ta ograda je u mojim mislima taman odgovarala jednom takvom mjestu. Unutar ograde je do lani rasla vrlo stara žalosna vrba - to je također potvrđivalo moju teoriju, jer su iz nekog razloga vrlo često sadili baš žalosne vrbe i lipe uz dućane (možda radi bujne krošnje i debelog hlada ispod nje?). Sada više nema tog stable, no već je zasađena nova vrba iste vrste - hvala onima koji brinu o poštivanju tradicije i na ovaj način!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Gdje li je i što sad radi Goga s natpisa? Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Jednom sam u nevezanom razgovoru zapitao kolegicu s posla (rođenu prije nekoliko desetljeća na Jarunu) zna li nešto više o tom mjestu i betonskom zidiću. Ona se maglovito prisjećala trgovine kuda su navraćali njeni roditelji i obližnje vinarije,a sjetila se i da su ljudi iz kvarta tu lokaciju zvali "Malta".

Nakon toga su se događaji počeli odvijati nešto brže - pitao sam poznanike znaju li nešto više o tom mjestu, pogledao stare planove grada ... i, sve je rezultiralo informacijom (preuzetom sa plana grada iz 1947. godine) koju sam dobio od vjernog pratitelja ovog bloga, VT-a, da se upravo na tom mjestu nalazila gradska mitnica. A mitnica je bila na neki način "gradska carina", mjesto na kojem se naplaćivao porez (zvan i "maltarina" - otud i ime "Malta"!) na robu koja se dovozila na prodaju u grad, mjesto na kojem su žandari kontrolirali tko ulazi i izlazi iz grada ...

I, priča je na taj način dobila i svoj konačni oblik, "kostur", oko kojeg bi se dala isplesti još mnoga priča - recimo, pronađena je i jedna stara fotografija te mitnice ...


Uočite detalj na uglu Horvaćanske i ulice Gredice I! Detalj plana grada je iz 1947., zahvaljujem VT-u na dozvoli korištenja!


Mitnica na Gredicama, preuzeto sa web grupe na Facebook-u "Zagreb kakav je bio nekada"

... a pregledom već spomenute karte iz 1947. pronađene su lokacije još mnogih drugih gradskih mitnica (svaki ulaz u grad je imao svoju "ekspozituru"), još poneka fotografija.

Prema mojim informacijama, mitnice su ukinute nedugo nakon 2. svjetskog rata, vjerojatno u godinama 1947.-1948. ... Zanimljivo je uočiti kako se u samo 60-tak godina desila velika promjena - od doba kad je svaki grad imao svoju malu "granicu" oko sebe (a to doba je trajalo jako dugo, od davnina pa do prošloga stoljeća!), preko perioda kada više nije bilo gradskih granica, ali su državne bile neprikosnovene (nakon 2. svjetskog rata), pa do sadašnjeg doba kada malo pomalo nestaju i mnoge državne granice i svijet, ne samo zaslugom globalnih komunikacija, već i raznih integracija (što god mi mislili o njima).

Mislim da se može reći da je dosadašnji razvoj čovječanstva pokazao da je nestajanje granica i barijera među ljudima pozitivan proces pa vjerujem da je tako i sa ovdje spomenutim iščezavanjem granica ... a ovaj post (i još poneki budući posvećen gradskim mitnicama) nek posluži kao dokumenat o vremenu koje je već davno prošlo i kojeg u sadašnjosti još možemo doživjeti tek kroz poneki nalaz ove vrste. Vjerujem da je mlađim generacijama sam pojam "granice" na izlazu iz grada potpuno stran i nerazumljiv, a u dogledno doba će im vjerojatno biti sve nerazumljivije i državne granice