"Samoborček" - u budućnosti
Na žalost, u ovome nastavku, posljednjem iz trilogije o "Samoborčeku", vam ne mogu ništa posebno reći o tome da li će i kada taj vlak ponovo provoziti. Planovi postoje (detalje projekta pogledajte OVDJE, a OVDJE pogledajte diskusiju na tu temu na Forumu Kluba ljubitelja željeznica), a što će se od njih ostvariti ovisi ponajviše o ekonomskoj situaciji, raspoloživim financijama i raspoloženju u društvu i lokalnoj vlasti. No, u svakom slučaju, ako vlak i oživi, tada će to biti samo na relaciji od Podsuseda prema Samoboru. Dio trase kroz grad Zagreb ne može biti korišten za te potrebe zbog previše uličnih prijelaza ...
Dakle, ostaju pitanja: - što će biti sa "novim" samoborskim kolodvorom u Zagrebu? (pretpostavljam da je pod zaštitom, vjerojatno će i nadalje životariti kao i do sada ... a bilo bi super kada bi se obnovio i uz pokoji lokal ponudio i bar malu izložbu o "Samoborčeku" sa nešto slika i pokojim izloškom ... a još kada bi obnovili onu "Srebrnu strijelu" sa Ranžirnog kolodvora i postavili ju tamo na peron pa recimo izložbu stavili unutra, to bi već bilo nešto! ) - što će biti sa "starim" samoborskim kolodvorom u Zagrebu? (vjerojatno će i nadalje biti pivnica, što i nije tako loše ) - što će biti sa dijelom trase do Selske? (vjerojatno će se kad-tad pretvoriti u produženu Kranjčevićevu i prema projektima bi tuda trebala voziti laka gradska željeznica prema Malešnici ... nadam se da će biti mjesta i za neku lijepu bicklističku stazu kroz one breze ) - što će biti sa dijelom trase od Selske prema Zagorskoj i dalje prema Sokolskoj i Podsusedu? (nadam se da će se urediti kao pješačka i biciklistička staza, na tome dijelu nedostaje neka takva staza na potezu zapad-istok ... onaj dio uz Dubravicu je već zaslugom "Hrvatskih voda" lijepo uređen, samo naprijed s time i gdje nema potoka!) Toliko o "Samoborčeku", nadam se da sam vam ovim postovima otkrio i poneku dosad nepoznatu informaciju i podsjetio vas i na taj dio zagrebačke povijesti! |
"Samoborček" - sada
U prošlom postu sam na jednom mjestu skupio sve što sam znao i saznao o "Samoborčeku" u doba kad je ta mnogima srcu prirasla željeznica još radila. A danas slijedi nastavak, priča o sadašnjem trenutku "Samoborčeka" ... jer koliko god on već 31 godinu nije u prometu nakon njega je ostalo mnoštvo tragova: ostala je trasa (sa više ili manje povijesnih "artefakata" iz doba prometovanja), ostale su "Srebrne strijele" (koje, na žalost, trunu na zagrebačkom Ranžirnom kolodvoru), ostala je kratka kompozicija u Samoboru (sa "uvezenom" lokomotivom ), ostalo je ponešto i u muzejskoj građi Željezničkog muzeja ...
Za početak, trasa. Neću vam sad otkrivati toplu vodu, opisivati trasu i njeno sadašnje stanje u detalje, jer su umjesto mene to već učinili članovi Kluba prijatelja željeznica i njihov odličan "putopis" sa obiljem fotki možete pročitati OVDJE (dio od Zagreba do Strmca te potom od Samobora do Bregane) i OVDJE (dio od Strmca do Samobora). No, kako se i ja vrlo često prošećem nekim dijelovima trase (radno mjesto mi je udaljeno cijelih 200 metara zračne linije od nje ) tada ću zapisati i neka moja zapažanja o njenom prvom dijelu koji je ukupno gledavši i najzanimljiviji i najlakše dostupan. A uz moja tekstualna zapažanja dobit ćete i pregršt fotki što nabavljenih dobrotom stalnog čitaoca bloga, VT-a (hvala ti!), što trudom članova Kluba prijatelja željeznica (hvala i vama!). Dakle, krenimo! Cijela priča počinje dijelom trase koja je nestala još davno, teretnim kolosijekom koji je spajao Zapadni kolodvor i stari Samoborski kolodvor, a danas tuda vodi put kojim se od Magazinske stiže do starih kuća u pozadini Zapadnog kolodvora. Taj kolosijek je služio za prijevoz tereta koji je dolazio ovim putem do glavne pruge i na južnom dijelu Zapadnog kolodvora (uz Magazinsku cestu) se pretovarao iz uskotračnih vagona u "normalne" i obrnuto. Pogled sa magazinske na trasu spojnog teretnog kolosijeka ka Zapadnom kolodvoru. Snimio: VT Nakon tog dijela slijedi stvarni početak, "novi" Samoborski kolodovor ... zgrada je još na mjestu (dizajn 60-tih je nepromašiv), tu je i ćevpdžinica (inače na dosta dobrom glasu ), gostionica, prostorije "Samoborke" čije se skladište građevinskog materijala raširilo nekadašnjim kolosijecima ... sve zajedno je u podosta ofucanom izdanju i ukupan dojam spašava ponajviše lijepo zelenilo, trava koja se razrasla preko perona, i okolno drveće. Noćni pogled. Snimio: Seabral, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: VT Vlakobran prvog perona. Snimio: VT Skladište "Samoborke", nekad teretni dio kolodvora. Snimio: VT Vlakobran na kolosijeku teretnog dijela kolodvora. Snimio: VT Pogled ka putničkom dijelu kolodvora. Snimio: VT Dvjestotinjak metara dalje nalazi se zgrada starog kolodvora, sada pivnica ... Zgrada je obnovljena i sada odiše starim ugođajem, sjenom starih kestena, a ispred nje je i lijepi park sa obnovljenim dječjim igralištem. Snimio: VT Snimio: Vanja Nedaleko stanice su i ostaci radionica, u jednoj preostaloj zgradi je ZET-ova streljana, dok je ostatak ili pretvoren u stambene objekte ili nekakve radionice i šupe, što li, a djelić je i nastradao prilikom gradnje novog bloka zgrada u Adžijinoj. Nekad radionica, sada streljana. Snimio: Vanja Pogled na zgrade radionice, a sadašnju streljanu, sa sjevera, iz Kučerine ulice. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Dvorište iza "starog" kolodvora, tuda je nekad prolazio jedan od kolosijeka. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Zaostala tračnica pored Pasarićeve ulice. Snimio: Vanja Nakon toga pruga je prelazila Novu cestu (tračnice su uklonjene pred nekoliko godina) kod zgrade lokalne samouprave i još jednog parka, a na dijelu trase do Metalčeve su se još odavna naselile automehaničarske radionice i auto-praonica ... no, moguć je prolazak s jedne na drugu stranu. Auto škola prikladnog imena u zgradi lokalne samouprave kod pošte u Novoj cesti. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Na samoj Metalčevoj je nedavni popravak otkrio komad tračnica koje još uvijek postoje ispdo asfalta. Snimio: Seabral, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Nakon Metalčeve slijedi ugodna šetnja zelenim pojasom (koji bi po urbanističkim planovima trebao postati produžena Kranjčevićeva ulica koja će se produžiti sve do Malešnice i po kojoj bi jednom trebala prolaziti laka gradska željeznica) uz breze i naselje Prve gradske štedionice. To je prije svega carstvo pasa i njihovih vlasnika, no i svi ostali šetači su dobrodošli. Zaostali pragovi na stazi iza toplane. Snimio: Vanja Stižemo do Selske, sa zapadne strane je kućica nadzornika pružnog prijelaza koja je poslije bila stanična zgrada, nakon toga gostionica, a sada je potpuno zapuštena. Kućica nadzornika pružnog prijelaza. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Krećemo dalje možda najljepšim dijelom trase koji prolazi kroz naselje obiteljskih kuća na Ciglenici, šećući se tim dijelom pokušavam zamisliti kako je bilo tu živjeti kad je svaki dan tik uz njihova dvorišta prolazilo više desetaka vlakova ... Prijelaz preko Stubičke ulice, zatim i preko Klanječke ... Ostaci tračnica na prijelazu preko Klanječke ulice. Snimio: VT "Pješački prijelaz" na dionici između Stubičke i Zagorske ulice. Snimio: VT Slijedi prijelaz preko Zagorske ulice, tik uz most preko potoka, raskršće i nepregledan zavoj (sjetite se sudara sa autobusom iz prethodnog posta!) ... Most preko potoka Črnomerca kod Zagorske ulice. Snimio: VT Slijedeći dio trase, do Zagrebačke ulice, nije baš dobro vidljiv - tu je bilo križanje sa Končarovim teretnim kolosijekom, zatim stajalište neposredno prije Zagrebačke, a zatim slijedi dio nasipa prema Sokolskoj koji sada služi kao pješačka staza. Raskršće Zagrebačke i Tomislavove, tu je nekad bila nadstrešnica postaje "Samoborčeka", tik uz "zloglasni" pružni prijelaz sa rampama koje su uvijek bile više zatvorene nego li otvorene. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Uz Sokolsku su ostaci mosta preko potoka Kustošaka, a trasa ide dalje uz skladišta, sportsko igralište prekriveno zanimljivim graffitima, pa dalje pored TOZ-a ... Ostaci mosta kod Sokolske ulice. Snimio: VT Pogled na most sa trase pruge. Snimio: VT Dolazimo i do potoka Vrapčaka, ostaci mosta su i dalje na mjestu ... Mostovi preko Vrapčaka, najbliži je "Samoborčekov", iza njega su mostovi pruge normalnog kolosijeka. Snimio: VT Most preko podvožnjaka kod Stenjevca, vidljiva je i oznaka stajališta. Pothodnik kod Stenjevca, prolaz ispod mosta "Samoborčeka" Snimio: VT Pogled na most. Snimio: VT Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Gostionica znakovitog imena "Samoborček", u blizini je potoka Dubravica koji pritječe od Gornjeg Stenjevca. Na tom potezu je trasom Samobrčeka sada sagrađena vrlo ugodna pješačko-biciklistička staza. Snimio: Vanja Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Most iznad Škorpikove ulice kod cementare. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Ovdje je nekad bio jarak za podmazivanje lokomotive uz staničnu zgradu Podsusedske stanice. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Samoborski most ... Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Nadstrešnica stjališta Orešje, a nedaleko je i ostatak kolosijeka u cesti koja vodi prema Strmcu. Snimio: Seabral, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Seabral, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Stanična zgrada u Strmcu, sada obiteljska kuća ... Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Trasa prema podvožnjaku ... Samobor (tamo se u travi još mogu pronaći tragovi "okretaljke"!) i most preko Gradne. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Stajalište u Šmidhenu. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Dio trase prema Bregani je sada uređen kao pješačko-biciklistička staza. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Stanična zgrada u Bregani. Dio prema remotnom zavodu nije poslikan, čeka se neka zgoda za posjet graničnoj ispostavi. Inače, točno na ničijoj zemlji, na mostu preko rječice Bregane, vide se ostaci tračnica. Što se tiče ostataka vozila, situacija je danas ovakva (informacije su također preuzete sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica): 1. Jedna kompozicija vlaka "Srebrne strijele" eksponat željezničkog muzeja koji već 20 godina čeka na RK u Zagrebu da ga smjeste u muzej 2. lokomotiva M-32 koja već je u Hrvatskom željezničkom muzeju 3. lokomotiva "7" + vagon u tehničkom muzeju 4. lokomotiva O&K u Maksimiru izložena pokraj trase jedne druge, također bivše uskotračne pruge 5. Kompozicija Lokomotiva + 2 vagona izložena u Samoboru (u parku uz perkovčevu ulicu), pri čemu su vagoni doista sa ex. Samoborske željeznice a lokomotiva je nabavljena iz BiH da se izloži tamo (bolje ikakva lokomotiva nego nikakva) 6. lokomotiva "Moes" prodana 60-ih godina Ribnjačarstvu u Pakračkoj poljani, i dan-danas živa i aktivna Pogled na kompoziciju u Samoboru (obrađeno u PhotoShopu). Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Pogled na kompoziciju "Srebrne strijele" na Ranžirnom kolodvoru. Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Obratite pažnju na staru etiketu "Žuje"! Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. |
"Samoborček" - nekad
Nakon toliko raznih priča i fotki o Zagrebu sad i nekad red je da dotaknem i jednu od najpoznatijih zagrebačkih priča iz bliže povijesti, onu o "Samoborčeku", lokalnoj uskotračnoj željeznici koja je između 1901. i 1979. prometovala na relaciji između Zagreba i Samobora te kasnije i Bregane. Ova tema je zaslužila više od jednog posta, stoga ćete danas dobiti rundu povijesnih podataka i fotki, zatim sutra nešto priče i slika o onome što se o "Samoborčeku" može reći i vidjeti iz današnjeg kuta gledanja i na kraju ove "trilogije", preksutra, par riječi o budućnosti (nadam se da će postojeći projekt ipak jednom doživjeti ostvarenje).
Teško je mi je bilo odlučiti što sve staviti u ovaj post, da li ga pisati sa svim detaljima koje znam i do kojih sam na ovaj ili onaj način došao (a toga ima zaista mnogo) ili pak dati samo osnovne podatke i prepustiti vama čitaocima da dalje slijedite linkove ukoliko vas ova tema više zanima. Odlučio sam se za ovu drugu varijantu - vjerujem da neki od vas neće žaliti truda i pregledat će sve što se može naći o "Samoborčeku" dok će drugima dostajati samo osnovni podaci i zanimljive fotografije koje sam uspio pronaći. Stoga, ako vas zanima više detalja o životu ove mnogima tako drage lokalne željeznice uzmite si dovoljno vremena za posjet svim linkovima koje ću vam dati - prije svega tu mislim na Forum Kluba ljubitelja željeznica (www.zeljeznice.net/forum) na kojemu možete naći pravu riznicu informacija. popis linkova ću vam dati na kraju posta (hvala im svima na sakupljanju prave riznice informacija!)! Drugi izvor kojim sam se služio pri pisanju ovog posta je ZET-ova monografija izdana povodom 110-godišnjice ZET-a izdana 2001. godine u kojemu je nešto manje informacija, ali su zato vrlo pregledno izložene. Snimio: Emil Bakal, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Evo par značajnijih datuma i podataka iz povijesti "Samoborčeka"! - 01.11.1884.: Zalaganjem poduzetnog samoborskog gradonačelnika Ljudevita Šmidhena sagrađen je Podsusedski most preko Save (tada sa drvenom konstrukcijom) - oko 1895.: pomišlja se na uvođenje konjskog tramvaja na relaciji Samobor-Podsused, dozvolu za predradnje dobiva poduzetnik Raoul Pierre Alexandre Gautier (inače osnivač zagrebačkog tramvaja) - nakon 1895.: Gautier prenosi prava na samoborskog veleposjednika Gerharda Leppela koji osniva dioničko društvo i dobiva "dozvolnu ispravu" za "uzkotračnu parovoznu vicinalnu" željeznicu. - 16.01.1901.: Željeznica je puštena u redovni pogon. Njezina namjena je bila pretežno za prijevoz tereta (zbog toga su i zagrebački i samoborski koldovor bili dosta udaljeni od središta mjesta), zagrebački samoborski kolodvor je u to doba bio u zgradi u kojoj je danas pivnica "Medvedgrad", a bio je povezan spojnim teretnim kolosijekom sa Zapadnim kolodvorom (tragovi su vidljivi i danas). Brzina vožnje je bila 15-20 km/h, a ljeti su se putnici prevozili u otvorenim vagonima (dio te atmosfere vidljiv je i u poznatome filmu "Tko pjeva zlo ne misli"). Širina kolosijeka je bila 760 mm (za razliku od normslnog željezničkog kolosijeka širine 1435 mm). - 1945.: "Samoborček" prelazi u vlasništvo jugoslavenskih državnih željeznica (vidi zapisnik sačinjen za preuzimanja u dijelu sa fotkama!) - 01.07.1950.: Samoborska željeznica je predana na upravljanje gradu Zagrebu i preimenovana je u "Gradsku željeznicu" (u siječnju 1951. to je učinjeno i sa druge dvije slične željeznice, "pionirske", za Štefanovec i Markuševečku Trnavu - o njima će biti više riječi u posebnim postovima u doglednoj budućnosti) - 1951.: Pruga je produžena do Bregane, sa završetkom kod tadašnjeg vojno-remontnog zavoda (kasnije nazvanog "Vladimir Bakarić") koji se sad nalazi na slovenskom zemljištu (pretvoren u poduzetničku zonu), tik iza "malog" graničnog prijelaza Bregana, a uvedeni su i dizelski vlakovi - 29.04.1959.: Uvedeni su suvremeni dizelski putnički vlakovi sagrađeni od aluminija, poznati pod imenom "Srebrne strijele" (ukupno su sagrađena tri takva vlaka, uz dodatni šinobus koji je sagrađen 1965., brzina im je bila do 50 km/h) - 1962. : Podignuta nova zgrada kolodvora u Zagrebu, bliže centru i tramvajskom stajalištu u Jagićevoj. Stanice na trasi su slijedeće: Zagreb Samoborski kolodvor, Selska cesta, Kustošija, Vrapče, Vrapč bolnica, Stenjevec, Stenjevec gornji, Goljak, Susedgrad, Bestovje, Orešje, Strmec, Nedelja, Domaslovec, Samobor, Samobor kupalište, Lug, Bregana stajalište. Bregana tvornica - 1970.: Zabilježen veliki pad prevezene robe u teretnom prometu (više od 50%) zbog sve većeg udjela kamionskog prijevoza, a isto tako opada i putnički promet zbog prelaska putnika na autobuse "Samobortransa" - prosinac 1979.: Udruživanje "Samobortransa" i ZET-a, a pogon Gradske željeznice se obustavio - 31.12.1979. u 20:40 je sa zagrebačkog Samoborskog kolodvora krenuo posljednji vlak prema Samoboru Samoborke idu na zagrebačku tržnicu, snimljeno na ž. st. Samobor, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Željezničko osoblje okreće vlak na "okretaljki" pored starog Samoborskog kolodvora u Zagrebu, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Stari Samoborski kolodvor, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica Parnjača, vjerojatno negdje na potezu Kustošija-Podsused, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica Ljetni otvoreni vagon (kakav se sad nalazi u parku u istočnom dijelu Samobora nedaleko Betonske ceste, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica Stara i nova kompozicija u ž.st. Samobor, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica "Srebrna strijela" u blizini Sv. Nedelje, pored podvožnjaka ispod "autoputa" za Ljubljanu, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica Šinobus na stanici, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Sudar "Samoborčeka" i ZET-ova autobusa na liniji za Voltino naselje na raskršću Zagorske, Tomislavove i Fallerova šetališta, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Sudar "Samoborčeka" i ZET-ova autobusa na liniji za Voltino naselje na raskršću Zagorske, Tomislavove i Fallerova šetališta, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Unutrašnjost "Srebrne strijele", preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Upravljačnica "Srebrne strijele", preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Prijevoz tenka na popravak u vojni remontni zavod u Bregani, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Tri "Srebrne strijele", u vrlo vrlo novom stanju na novom zagrebačkom kolodvoru, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica "Srebrna strijela" na teretnom dijelu zagrebačkog kolodvora u tadašnjoj Ulici Kate Dumbović (sadašnjoj Adžijinoj) pred kraj svog životnog vijeka, 1969. godina. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. U "Srebrnoj strijeli", 1969. godina, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Na novom zagrebačkom kolodvoru, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Stajalište u Bregani, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Snimio: Gerhard van Vliet 20.08.1979., preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Stara izletnička karta Samoborskog gorja sa označenim željezničkim prilazom Samoboru, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Red vožnje iz 1933. godine, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Red vožnje iz 1933. godine, obratite pažnju i na reklame, muštardu, "Ured za promet stranaca" tj. predeveni germanizam "Fremdenverkehrbuero" tj. turističko društvo! Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Red vožnje iz 1938. godine, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Sada slijede 4 stranice zapisnika o stanju gradske željeznice 1945., nakon završetka drugog svjetskog rata: Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Naravno, kratica S.F. - S.N. na kraju zapisnika znači "Smrt fašizmu - sloboda narodu!". Red vožnje iz 1971. godine, naslovnica, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. Red vožnje iz 1971. godine, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica. - Knjiga izdana povodom izložbe u zagrebačkom Tehničkom muzeju i Muzeju grada Samobora 1985/1986. godine - Tema na željezničkom forumu o "Samoborčeku" uz mnogo dobrih fotki i podataka, te još jedna slična tema. - "Samoborski list" iz 1913. godine sa tekućim voznim redom "Samoborčeka" |
"Munja", Leon ili Tadej?
Dragi moji, što znate o Tvornici akumulatora "Munja"?
Snimio: Vanja Ja vrlo malo - nikad nisam poznavao nikoga tko je tamo radio, nikad nisam bio u toj firmi, čak nisam nikad kupio niti jedan njihov proizvod (više o firmi, uz nešto fotki iz same tvornice, možete saznati sa njihove web stranice) ... no, tokom vremena zaintrigirala me je jedna za samu firmu dosta marginalna stvar: njihove dvije reklame koje se nalaze u gradu, pored raskršća Vukvarske i Držićeve te Vukovarske i Heinzelove, i odaju duh nekih prošlih desetljeća ... I cijenio sam to što ih je firma usprkos njihovom "demode" izgledu svih oih godina održavala, nisu jednostavno jedan dan došli sa "fleksericom" i porušili ih i prebacili se na klasične suvremene neonske natpise već su te svoje stare reklame više-manje uredno bojali i održavali. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Kao što možete vidjeti na fotkama, reklamni stup pored Heinzelove ulice (gdje se i nalazi jedan odjel firme) se odlično drži i njegova uočljivost na tom raskršću nije uopće upitna (meni je uvijek prva asocijacija Eiffelov toranj zbog metalne rešetkaste konstrukcije ) ... a toj uočljivosti pridonosi i zanimljiva kuća pored koje se stup nalazi. Snimio: Vanja Druga reklama je manje spektakularna, no opet dobro uočljiva i poznata, pogotovo vozačima koji voze Držićevom prema jugu i u često u razini reklame čekaju zeleno svjetlo na raskršću sa Vukovarskom. Ta stilizirana munja također priziva neka prošla vremena u kojima je industrijska snaga doživljavana kao simbol razvoja i napretka i meni osobno je simpatična ... ... i jako sam se iznenadio kad sam za jučerašnjeg fotkanja zamjetio da na njoj više nema natpisa "Munja" koji je tamo stajao desetljećima, već je on prelijepljen crvenom plastičnom folijom na kojem su istim neobičnim "Munja"-fontom (koji me podsjeća i na neke "Labudove" proizvode ) ispisana imena: s jedne strane Leon, a sa druge Tadej. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Cijela ta intervencija uopće ne liči na vandalizam, nije to učinjeno sprejem i "na brzaka" već je boja folije vrlo slična novonanešenoj boji podloge ... a sam izlomljeni font kojim su imena ispisana odaje da autorima čitljivost nije bila osobito važna, no bilo je važno da se naznači povezanost as "Munjom". Dakle, sve pomalo "smrdi" na neku umjetničku intervenciju ... Ili je u pitanju samo lansiranje nekih novih proizvoda, akumulatora pdo imenom "Leon" i "Tadej"? Zna li netko od vas što više o ovome? Ima li netko od vas koju fotku munje sa starim natpisom (GP, što kaže tvoja arhiva? )? Zna li netko ima li "Munja" još koju reklamu te vrste po gradu? (moram svratiti jedan dan do firme i vidjeti imaju li štogod slično pred ulazom svog pogona na Žitnjaku!) |
Fantom na biciklu |
Vježbajmo upis teksta ... |
Muškarac koji plijeni poglede |
Izložba "Ivica Bednjanec - satiričar našeg doba"Snimio: Vanja Danas pišem o još jednom čovjeku kojeg javnost puno slabije poznaje nego što bi trebala - riječ je o strip-crtaču, karikaturistu i dizajneru Ivici Bednjancu. Rođen je 1934. i u svijet stripa je ušao vrlo brzo nakon drugog svjetskog rata i tokom 40 godina svog rada je napisao i nacrtao mnoštvo stripova, više od 2000 tabli. A tu su, uz nezaobilazne stripove objavljivane u "Modroj Lasti" (sa junacima Lastanom, Genijem, Jasnom, Duricom ... koji su mnogima, pa i meni, bili prvi stripovi u životu), i "Nježni" (objavljivan u tadašnjoj sportskoj "SN reviji"), strip o barunu Trenku i razni drugi stripovi iz hrvatske i svjetske povijesti ... A upravo ovih dana je Ivici u toku i restrospektivna izložba u "Klovićevim dvorima" (pogledajte najavu OVDJE), otvorena je do 28.02.2010. Ja sam ju posjetio prošloga vikenda i nije mi bilo krivo. Biti ću iskren, sama izložba nije ništa spektakularno - izloženi su neke table njegovih najpopularnijih stripova (pogodno za čitanje i klincima!) no manji broj nego što sam se ja u stvari nadao, oprema izložbe je dosta oskudna, u muzejskom dućanu se može samo kupiti limitirano izdanje stripova o Geniju (70 kn) ... no, ima tu i bisera: meni dosad nepoznati zabavni stripovi o jednoj čangrizavoj bakici (izloženi u hodniku i namijenjeni odraslima!), a pogotovo cijeli dio izložbe (nalazi se u podrumu muzeja) posvećen njegovom dizajnerskom radu u kojem se nalazi dosta "artefakta" iz davnih vremena i koji su baš zgodni za pogledati! Više informacija o Ivicu Bednjancu možete naći na Wikipediji, a vrlo je zanimljiv i intervju sa njime koji je objavljen prije 3 godine u "Nacionalu" ... a ja vas sad pozivam da krenete sa mnom u kratki posjet izložbi! U prizemlju muzeja se nalaze sobe sa pojedinačnim tablama njegovih stripova: Durice ... Snimio: Vanja ... te njegovih ratnih, povijesnih i stripova za mlade, a posebna soba je posvećena jednom od njegovih poznatijih likova, Nježnome (taj album krasi i moju kućnu knjižnicu! ). Snimio: Vanja Tu je i album "Jasna i osmoškolci", kojeg je, na žalost, nemoguće kupiti. Snimio: Vanja Snimio: Vanja A nakon toga vam slijedi spust u podrum, u posjet nepoznatom dijelu njegova stvaralaštva! Podsjetimo se ovih dana već spominjanog na ovom blogu RIZ-ova gramofona "Trubadur"! Snimio: Vanja ... pa raznih drugih proizvoda iz 50-tih, 60-tih i 70-tih ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Jedno od počasnih mjesta u toj zbirci zauzima i stara zarđala limenka spreja "Muhomor" koju su autori izložbe pronašli tko zna gdje ... Snimio: Vanja I za kraj, da li ste znali da je Ivica Bednjanec autor logotipa za "PIK Vrbovec", "Ferimport", kartonažu Belišće ...? Snimio: Vanja |
"Domače je domače" |
Serviser ili antikvar?
Ukoliko još imate stari RIZ-ov TV ili gramofon (kako su li se ono zvali - "Trubadur" i "Traviata", zar ne?) ili pak liniju čuvene firme "Gorenje-Körting" još uvijek ih možete servisirati u servisu u Drežničkoj ulici na Trešnjevci!
(sudeći po stanju tabli i same kuće, izgleda da servis zaista radi ... prošao sam pored njega izvan redovnog radnog vremena pa ih nisam mogao upitati imaju li puno mušterija koji trebaju poprava tih starijih marki ...) Snimio: Vanja Iskreno, ja sam mislio da ta firma Gorenje-Körting više ne posluje, no na webu pronađoh DOKAZ da tome nije tako i da ona i nadalje živi i prodaje bijelu tehniku, ali ne i elektronske aparate. A ako vas zanimaju stari televizori i radio aparati, pogledajte ovu web stranicu ili pak posjetite Tehnički muzej! |
Najjače zagrebačko svjetloSnimio: Vanja Svi vi koji se s vremena na vrijeme provezete Slavonskom avenijom u doba mraka sigurno ste u blizini Držićeve i "petlje" zapazili neboder sa jakim svjetlom na polsjednjim katovima na području Folnegovićeva naselja iliti "Folke" kako ga lokalci još nazivaju. Vjerujem da je taj neboder najsnažniji izvor svjetlosti u čitavome gradu, nekovrsna "supernova" zagrebačkog svjetlosnog svemira ... O toj firmi ne znam puno .. nekad su sami proizvodili žarulje, a sada ih, gotovo sam siguran, samo (pre)prodaju, a to naznačuje i ime tvrtke koje je sada Tež-trgovina d.o.o., za razliku od nekadašnjeg samo TEŽ-a (Tvornica Električnih Žarulja ... postoje li i neke druge žarulje osim električnih? ). Zanimljivo, na njihovoj web stranici spominje se i "laboratorij za svjetlotehnička mjerenja" što je, siguran sam, upravo taj izvor svjetlosti na najvišim katovima nebodera. Bilo bi uzbudljivo posjetiti ga i napraviti par fotki sa takvim osvjetljenjem, zar ne? Zanimljivo mi je uočiti razne boje i nijanse svjetala na pojedinim dijelovima katova ... nadam se da će moje fotke (snimane sa 400 ASA kako bi bile bar podnošljivo oštre) bar donekle dočarati tu raznolikost! Snimio: Vanja Snimio: Vanja |
"Veliki brat" te vreba čak i sa križa |
Zgrada "Banije": još jedno zagrebačko rugloSnimio: Vanja Sjećate se, pred nekoliko dana sam na kraju posta o Josipu Fonu spomenuo i "Baniju", bivše poduzeće za izradu ortopedskih pomagala. O prošlosti "Banije" nisam našao gotovo ništa na webu, jedina koliko toliko zanimljiva informacija je izvješće o pretvorbi Državnog ureda za reviziju (vidi OVDJE) iz kojeg moje laičko oko može vidjeti samo to da je "Banija" izgleda samo još jedno od niza poduzeća koje je privatizacija oborila na koljena (i koje je nakon toga u tišini otišlo u stečaj 2000. godine) nakon što se podijelilo na tri manje firme, samu "Baniju" te "Ortopediju" i "Banimed". (Kao zanimljivost spominjem postojanje firme "Banimed-Banija d.o.o." koja i dan danas radi na adresi Valdecova 14, u manjem nedevastiranom dijelu postojeće zgrade - vidi OVDJE, a da stvar bude zanimljivija na toj adresi je registrirana i firma Ortomax d.o.o. vrlo slične djelatnosti) A ono što je meni privuklo pažnju i vezano je uz "Baniju" to je njihova napuštena zgrada koja zauzima čitav blok Kraljevićeva-Valdecova-Božidarevićeva u Maksimiru i trenutno je očito meta ljubitelja devastacije. Stara zgrada se nalazi u Valdecovoj ulici, a novoizgrađeni dio (očito nikad dovršen i sada velikim dijelom prepušten propadanju) se nalazi sa stražnje strane stare zgrade, točno nasuprot poznatog centra za tehnički pregled u Kraljevićevoj. (Ta blizina centra će možda čak označiti budućnost nove zgrade jer su neke osiguravajuće kuće već iskoristile poneki njen djelić za smještaj svojih poslovnica!) Kao dodatak, OVDJE možete pročitati izvještaj o požaru koji se dogodio 18.07.2009. u toj zgradi, očito kao plod nepažnje beskućnika i vandala koji se u njoj sakupljaju, a prilikom kojeg je u krugu poduzeća pronađeno 300 boca sa opasnim kemikalijama koje je netko tamo ostavio.. No, kad već nemam puno podataka o samoj firmi pokazat ću vam nešto fotki koje sam sredinom jeseni snimio na toj lokaciji. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Rezultat nemara. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Putokaz ka jednom od sljednika koji koristi mali uređeni dio na jugozapadnom uglu stare zgrade. Snimio: Vanja Glavni "ulaz" za beskućnike i vandale. Snimio: Vanja Vidljive su posljedice požara. Snimio: Vanja Pogled kroz dvorište od stare zgrade prema novoj. Snimio: Vanja Stražnja strana nove zgrade. Snimio: Vanja |
Pozor, smeće na blogu!
Danas ću vam predstaviti priloge još jednog od pozornih čitatelja mog bloga ... i ne samo da je pozoran čitatelj, već i sam prati zanimljivosti po gradu i bilježi ih svojim foto aparatom. Posljednjih dana sam od njega već dobio cijelu hrpu zanimljivih fotki i priča tako da s vremenom očekujte još priloga sa iste adrese!
Stoga, kao prvo zahvaljujem VT-u na svim ovim prilozima (i ovima koje sad objavljujem i onim budućima), a isto tako i kolegi mi po foto blogu, GP-u, na tome što nas je povezao! A sad na posao: danas je tema smeće naše svagdašnje i zanimljivi natpisi vezani uz njega! Globalisti, odbijte odavde! Snimio: VT Susjedi nikad ne spavaju! Ugao Svetošimunske i Čreta iza Maksimirske šume. Snimio: VT "Ja sam staro smeće skuril i ne da mi se više kurit ..." Snimio: VT Nisam odolio da ovdje ne dodam i svoj "klasik" iz naselja Trokut (uz njegov "šiljasti kut" na jugozapadu) iako je već bio objavljen kao samostalan post! Uz ulicu Savski Gaj XIII. Snimio: Vanja |
Svi su otišli, samo on još čeka ... |
Na izvoru "Žuje"
Za vas koji niste iskoristili mogućnost posjeta "Zagrebačkoj pivovari" tokom Noći muzeja priredio sam par sličica kako ne bi ostali zakinuti ...
Snimio: Vanja Što se samog posjeta tiče, on je bio nešto skromniji nego što sam se nadao - moguće je bilo samo razgledanje starog vodotornja koji se nalazi u sredini tvorničkog kruga. On doista i jest najatraktivniji objekat, uz stariju nižu zgradu kroz koju se dolazi do njega (i koja je unutra preuređena u suvremeni uredski prostor), no ja sam se nadao da će se možda moći vidjeti i još ponešto, možda neki djelić proizvodnog procesa (naravno, nisam očekivao da će nas vodati po čitavoj tvornici, ali koji djelić su nam ipak mogli pokazati ...). Naravno, moglo se i piti pivo, kupiti suveniri ... no, to je sve bilo u pivnici u sklopu restorana "K pivovari". Vodotoranj je simpatičan, lijepo obnovljen, moglo se ući unutra i razgledati mini-izložba sa nekoliko panoa o povijesti i sadašnjosti firme ... a meni osobno je najzgodniji detalj uopće fora "cajger" koji izvana pokazuje koliki je nivo vode u tornju (očito je funkcionirao na principu plovka). U prvom planu je "cajger". Snimio: Vanja A za kraj, još par riječi o povijesti "pivovare" (preneseno sa kompanijske web stranice): "Tamo gdje za Zagrebčane Zagreb prestaje – iza Mandalice – digao se najedanput kao da je iz zemlje nikao, novi dio grada... lijepi i ogromni taj niz zgrada jest "Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada" - poduzeće hrvatskih novčara i velikih posjednika." Zagrebački «Obzor» 1892. godine tim je riječima pisao o osnutku Zagrebačke pivovare. Zagrebačka pivovara je osnovana kada se pokazalo da mali zagrebački obrtnici – pivari s Gornjeg grada nisu bili u stanju proizvesti dovoljno piva za grad koji se sve više širio i razvijao. Glavni inicijatori za gradnju nove pivovare bili su grof Gustav Pongratz i barun Petar Dragutin Turković. Osnivačka skupština Zagrebačke pivovare kao dioničkog društva održana je 19. svibnja 1892. u prostorijama Hrvatske eskontne banke na Jelačićevu trgu. Uskoro se pristupilo izgradnji tvorničke zgrade po nacrtima arhitekta Kuna Weidmanna, a u izvedbi Janka Grahora na lokaciji Gornja Ilica. Svečano otvorenje održano je 12. srpnja 1893. godine. Tisuće zagrepčana pohitalo je posjetiti novo zdanje, čiji je vrt petnaest godina prije nego što je uopće Zagreb dobio električnu rasvjetu bio rasvijetljen električnim svjetlom. To je bila posebna atrakcija, koju je svaki Zagrepčanin htio vidjeti i osjetiti. Pivovara je imala i sustav za hlađenje Habermann te dinamo stroj jakosti 110 volta i dva kotla volumena 64 kubičnih litara. Uz električnu rasvjetu od 12 svjetiljki, a pod zaštitom krova koji je štitio od sunca i vjetra, ondje su se građani mogli ugodno osjećati. Pivovara je tako postala sastavni dio najvećih zagrebačkih znamenitosti. Godine 1993. pivovara je ponovno postala dioničkim društvom. Tijekom svoje 116 godina duge tradicije u spravljanju piva, kvalitete i predanog rada Zagrebačka pivovara izrasla je u najveću hrvatsku pivovaru. Svoju predanost pivu potvrdila je poslovnim dostignućima i pozicijom vodeće pivovare na hrvatskom tržištu. Od 1994. godine u većinskom je vlasništvu korporacije Anheuser-Busch InBev, najvećeg proizvođača piva na svijetu koji zapošljava oko 120,000 ljudi, diljem svijeta. Pogled na krug firme iz zraka, presnimljena fotka sa panoa na izložbi u vodotornju. Snimio: Vanja Dio stare upravne zgrade, presnimljena fotka sa panoa na izložbi u vodotornju. Snimio: Vanja Vodotoranj, presnimljena fotka sa panoa na izložbi u vodotornju. Snimio: Vanja |
Blagoslovljeni beton
Dragi moji, za početak mali "disclaimer": nemam ništa protiv vjere (bilo koje), crkve (rimokatoličke i svih ostalih), i suvremene arhitekture ... kao niti protiv betona, stakla i ostalih više-manje suvremenih materijala. Ali imam protiv po mom ukusu neprimjerene arhitekture i (zlo)upotrebe betona pri modernoj gradnji.
Naravno, ovo sve što tu pišem je moj osobni stav, ima ljudi koji obožavaju građevine ovog tipa ... no, razgovarajući sa ljudima primjetio sam da ih većina ima slično mišljenje kao i ja. Što je za vas crkva? Za mene osobno je to mjesto na kojem se vjernik susreće sa bogom ... i po mom mišljenju bi to mjesto prije svega trebalo imati "božanske" osobine: toplinu, prisnost, "svetost" (što god to bilo) ... i u crkvi bi se čovjek trebao osjećati ugodno, da to bude prostor primjeren njemu. Znam da su crkve nekad bile grandiozne, izražavale su težnju "dosizanja boga" odnosno služile su i da proizvedu osjećaj strahopoštovanja u vjernika, da pokažu osjećaj moći i bogatstva i spretnosti i crkve i vladara koji su u to doba na tom mjestu stolovali. I, ne može se poreći, izgrađeno je mnogo zaista velikih (i doslovnom i u prenesenom značenju) crkava/bogomolja diljem svijeta, kako u kršćanskom svijetu, tako i u dijelovima svijeta u kojima prevladavaju druge vjere. Nekima koje sam posjetio sam se zaista divio (posljednja zaista veličanstvena crkva koju sam posjetio je bila katedrala u Mainzu - vidi OVDJE). Izvor: Wikipedija, http://en.wikipedia.org/wiki/Mainz_Cathedral Dobar primjer relativno lijepe zagrebačke crkve, i to još ne klasične nego modernijeg stila, je crkva Marije Pomoćnice na Knežiji o kojoj sam već pisao OVDJE. Ne mogu reći da mi se osobito sviđa njen toranj, ali crkva kao cjelina je sasvim ok (a kad ju vidim uvijek uzdahnem za djelima poznatog slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika i nejgove poznate crkve sv. Mihaela na Barju. Crkva na Knežiji. Snimio: Vanja I onda se uvijek ražalostim kad vidim mnogo naših crkvenih "novogradnji" koje mi nisu lijepe i, što je još gore, djeluju mi potpuno hladne, poput nekih sterilnih shopping centara, betonskih garaža ili bezličnih apartmana uz obalu ... a to, bar po meni, nije asocijacija koja bi se smjela vezivati uz hram božji. Volio bih čuti vaše komentare (molim, što se tiče arhitekture i njenog odnosa sa "namjenom", a ne vjere!) o ovoj temi ... a ja ću je ilustrirati fotkama dvije novosagrađene crkve koje se nalaze tek na nekoliko stotina metara zračne udaljenosti jedna od druge, jedna je crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića kod raskršća Golikove i Baštijanve ulice (Voltino) (vidi web stranicu župe), a druga crkva Blagovijesti - navještenja Gospodinova na Vrbanima (vidi web stranicu ove župe, još je u radu pa dosta sadržaja ne funkcionira). Crkva u Golikovoj, gradnja je započeta 2002. godine, a više-manje je dovršena 2007. godine ... fasada još nije uređena, kao ni okoliš, no nisam siguran da će i konačno uređenje moći puno uljepšati te monolitne zidove i dojam betonske kocke koji odaje. Snimio: Vanja Prednja strana je monumentalna, ali na način koji u meni budi asocijacije na multiplex kina i Muzej suvremene umjetnosti (koji makar ima onaj veliki ekran na fasadi), a ne na crkvu. Snimio: Vanja Evo i čuvenog istočnog zida koji je u stvari najpromatranija točka crkve jer gleda prema prometnim ulicama, Golikovoj i Baštijanovoj, i svim onim prolaznicima koji ne zalaze u crkvu je u stvari skoro pa jedina vizura koju pruža ta crkva. Snimio: Vanja Unutrašnjost je također vrlo sterilna, no smatram da će se to ipak bitno popraviti daljnjim uređenjem. Snimio: Vanja Evo sad i crkve u Vrbanima koja je tek nedavno dovršena. Snimio: Vanja Kod ove crkve je njen toranj najupečatljiviji elemenat i moram reći da mi se čak i sviđa (posebno po mraku, jer je vrlo zanimljivo osvijetljen i to osvježava čitavu crkvu) ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja ... no, detalji poput ovog zida mi se uopće ne sviđaju (pomalo me podsjećaju na bunker!) ... Snimio: Vanja ... a i pogled sa strane i odozada mi odaje nekakav "skladišni" izgled. (kao zanimljivost, u okviru objekta, pored župnog dvora, se nalazi i filijala "Croatia osiguranja"!) Snimio: Vanja Snimio: Vanja Ne kažem da se crkve ne bi smjele graditi od betona, već da imam dojam da bi se već sa malo volje i upotrebe nekih drugih, "toplijih" materijala (drvo recimo) dobili puno ljepši rezultati. A vjerojatno bi i pokoji dodatni detalj na fasadi oživio monotone prazne betonske stranice .. vidjet ćemo da li će naknadno uređenje tu donijeti kakve novosti! |
< | veljača, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |