Nepoznati Zagreb

Dragi moji, prisjetite se kako je još prije 3-4 godine izgledao zagrebački putokazni "krajolik": putokaza je bilo malo, a puno od tih postojećih (većina naslijeđenih još iz doba Juge) je bilo nepotpunih ili čak krivih ... puno puta sam se osjećao baš bijedno kad sam morao nekome tumačiti kako da dođe u grad i da se snađe po njemu.

Tipičan primjer je jedan od rijetkih takvih putokaza koji još i dan danas stoje, ovaj na Selskoj cesti pored kazališta "Trešnja", pred križanje sa Zagrebačkom avenijom: em je nepotpun (ne kazuje kud se ide i ravno i putnik mora nagađati jel to baš pravi put za Karlovac i Split ili možda i nije), em ne odgovara po bojama (plava boja je boja državnih cesta, a ne gradskih prometnica odnosno auto cesta na koje upućuje), a i ovaj "Slavonski Brod" prelijepljen preko tada nepoćudnog Beograda nije baš neko estetsko rješenje (ali, naravno, bilo je razumljivo, bar u to doba). Kad tome dodam zub vremena (istrošen lim i reflektirajući sloj) i "zub" graffitera tad dobivamo znak koji nije baš lijepo ogledalo grada (a da ne govorim da je bilo još i puno gorih, ovaj je bio među najboljima!).


Snimio: Vanja

I, prije 3-4 godine se napokon netko sjetio da bi cijelu tu informativnu signalizaciju trebalo osmisliti potpuno nanovo i krenulo se sa radom. Ispočetka sam bio skeptičan, no što se išlo dalje bio sam sve oduševljeniji rezultatom i mislim da sada mogu bez zadrške reći da je to jedan od najkompletnijih poslova koji je u Zagrebu ikad napravljen ... i da je neizmjerno važan za identitet grada. Jer, sada svako važnije raskršće u gradu ima ispravne i dobro izgledajuće jednoobrazne putokaze, nema "rupa", označeni su čak i prilazi kvartovima (i ne mogu se sjetiti ikojeg iole većeg promašaja, bilo kod postavljanja, bilo kod imena) ... ma, milina jedna! Što se toga tiče, mislim da Zagreb sad ide uz bok većini gradova zapadnoevropskih zemalja, a neke je i nadmašio (talijane recimo nije teško premašiti, jer je njihov sistem označavanja doboga konfuzan i netočan ...).

Eto, ako netko ima kakvu primjedbu na gradske putokaze, neka ju iznese ovdje ... a ja ću samo još jednom reći da sam izuzetno zadovoljan time što svaki dan vidim na gradskim ulicama. Jest, vandali su već uništili neke putokaze ... ali, valjda će i to biti sanirano (neke su već popravili!).

No, kako je svaka pohvala, pogotovo kad je se previše ponavlja, pomalo zamorna ... evo i jednog primjera ne baš sasvim odgovarajućeg označavanja koje, istina, nije baš u domeni putokaza već "klasične" znakovne prometne signalizacije, ali opet ...

Naime, jedna od najvećih enigmi u zagrebačkom prometu je kako objasniti neupućenom putniku namjerniku koji dolazi Ilicom sa zapada na koji način može skrenuti lijevo u Kustošijansku. Na raskršću je to zabranjeno i to je ok, protok prometa prema istoku bi bio previše zagušen kad bi se tu dozvolilo to skretanje, a nema mogućnosti da se napravi dodatna traka za te lijeve skretače. I, što ostaje kao alternativa? Ono što većina vozača radi je da skrene desno na Trg siječanjskih žrtava i tamo se polukružno okrene i nastavi kasnije ravno na sjever. To ometa ostatak prometa na tom trgu, no kako ga inače nema previše onda je to ipak izdržljivo ... iako možda nije baš 100% u interesu protočnog prometa. Pravo rješenje je malko složenije, kroz Tavelićevu, Gosposvetsku i Zrinskoga ... ali, kako to objasniti znakom ili putokazom putniku neznancu koji ne zna lokalne običaje?

Netko dosjetljiv je još davno postavio nešto prije toga križanja znak koji sugerira kako treba skrenuti desno da bi se na slijedećim križanjima moglo ići dvaput lijevo i zatim ravno u željenom smjeru ... i to je čak i potpuno točno (vidi kartu, približna pozicija znaka je označena crvenom točkicom!), skreneš desno u Taveličevu, zatim lijevo u Gosposvetsku pa opet lijevo u Zrinskoga ... i onda dođeš opet na isto mjesto gdje si i bio ... što jest ok, jer se sad može ići na sjever u Kustošijansku, ali je i zbunjujuće jer znak ipak pokazuje nešto drugo (da se dođe u slijedeću ulicu).


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Šta mislite, da li bi nekoliko putokaza sa natpisom "Gornja Kustošija" (a ne samo "Donja Kustošija") na svim tim raskršćima pojasnilo stvar?

Moje iskustvo iz vožnje po inozemstvu i nepoznatim gradovima je obično ovako: čim uzmognem nabavim plan grada u koji želim ući i to mi je glavni izvor informacijama. Memoriram ga čim više u svojoj glavi (vizuelan sam tip pa to ide lako), a i uvijek mi je pri ruci ... no, kad vidim da se moja vizija puta do točke X sukobljava sa putokazom, tad slušam putokaz ... jer ne zanm da li je neka ulica na karti u stvari jednosmjerna, zatvorena zbog radova u tom času, možda je samo za lokalni promet, a pravac na koji pokazuje putokaz je brža varijanta. I obično stignem bez problema, barem kad sam u zemlji u kojoj je signalizacijska kultura na visini.

A kad nisam? Tad primjenjujem onu staru narodnu: "Kartu (ako imaš) čitaj i seljaka pitaj".