Ma tko je, k vragu, bio taj Fon?Snimio: Vanja Znate li gdje je Fonova ulica? Ja je se sjećam još iz mladosti, cijeli taj kvart oko "Rudolfove kasarne" mi je tada djelovao vrlo zapušteno, čak pomalo i zastrašujuće ... tada je na onim livadama bilo puno više zgrada, sjećam se da su bile u vrlo lošem stanju, sjećam se razbijenih prozora na uglu Talovčeve i Republike Austrije (tada Ulice braće Oreški), raspadnutih fasada ... Uglavnom, na tom relativno malom prostoru se nalaze tri ulice sa imenima koja meni uvijek izmame smiješak: Talovčeva, Hanuševa i Fonova. Ne znam zašto, valjda čisto radi melodije imena ... a najčudnija mi je bila Fonova ulica. Tko li je, u stvari, bio taj Fon? Očito baš i nije bio neka "faca" kad je dobio ulicu dužine cca 100 metara i to još uz pomalo zaboravljeni Zapadni kolodvor, tik do onog komada ulice, jednog od još rijetkih takvih, popločanog granitnim kockama (koji administrativno već pripada Trgu Francuske republike. Pogled od Fonove ka Hanuševoj i Ulici Republike Austrije. Snimio: Vanja Sjeverna strana Fonove. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja I, pitah ja internet i internet mi kaže OVO: Josip Fon (Studenice kraj Rogaške Slatine, 8. listopada 1846. - Zagreb, 7. lipnja 1899.), hrvatski liječnik. Studirao je u Grazu. Bio je voditelj kirurškog odjela Bolnice milosrdne braće u Zagrebu. Začetnik je moderne kirurgije u Hrvatskoj, a 1878. godine izveo je prvu laparotomiju u nas. Osnivač je Hrvatskog Sokola, njegov starješina te doživotni počasni predsjednik. Zaslužan je i za utemeljenje Hrvatskoga planinarskog društva i Prvog hrvatskog sklizačkog društva. I to je sve. Nije baš puno, zar ne? No, našao sam i još jedan članak, opsežniji, čiji je Fon samo jedan od sporednih likova, ali koji daje zgodnu sliku Zagreba i liječništva u njemu u to doba, krajem 19. i početkom 20. stoljeća! Članak je napisao Vladimir Dugački iz Hrvatskog društva za povijest medicine Hrvatskog liječničkog zbora, a naslov mu je "Prva hrvatska tvornica medicinskih instrumenata Jakoba Hlavke". Dotična tvornica je osnovana 1896. i bila je prva (i u to doba jedina) takva tvornica u ovom dijelu Evrope. Tvornica je proizvodila kirurške instrumente, opremu za bolnice i ambulante, zavojni materijal i druge bolničke potrepštine. Sjedište tvrtke je bilo u Ilici 31 (praktično, jer na broju 39 je tada bila smještena Bolnica milosrdne braće, a ne tako daleko je bila i još uvijek jest Bolnica sestara milosrdnica), a u Ilici 29 je bila trgovina. Tvrtka je uspješno djelovala do 1946. kada je konfiscirana i dio strojeva i stručnih radnika je nastavio rad u novoosnovanoj "Instrumentariji", dok su se proteze i ortopedska pomagala nastavili izrađivati u novoosnovanoj tvornici "Banija" (o njoj malo više tokom slijedećih dana!). No, u članku (OVDJE pročitajte cijeli članak!) se uz povijest te tvrtke govori i dosta o povijesti medicine u Zagrebu, a spominju se i imena još nekih zaslužnih liječnika iz zagrebačke povijesti, Teodora Wickerhausera (1858-1946., Fonovog učenika), Miroslava Čačkovića (1865-1930) i Dragutina Mašeka (1866-1956), koji su bili osnivači zagrebačkog Medicinskog fakulteta 1917. godine. Više o osnivanju i povijesti tog fakulteta možete naći OVDJE, a podsjetite se da na Medveščaku, u predjelu između Voćarske i Srebrnjaka, postoje tri ulice nazvane po ova tri zaslužna liječnika. I tako, započeh članak o Fonovoj ulici, a završih sa Medicinskim fakultetom ... uvijek je zanimljivo pročeprkati po povijesti jer se nikad ne zna kakve će sve informacije izaći na površinu! |
I anđeli ne paze na satu ... |
Svi na noć muzeja!!!
Ove godine je Noć muzeja sveprisutna u medijima, od radio reklama pa do letka sa programom u koji je danas upakiran "Jutarnji list", i teško da se time uopće više može kvalificirati pod naslov "Nepoznati Zagreb" ... no, drage i dragi moji, iskoristite današnju priliku da između 18 i 01 h pogledate neke manje poznate gradske kutke: recimo unutrašnjost starog NSB-a (danas Državnog arhiva) ili, još bolje, unutrašnjost "Zagrebačke pivovare", dio čijih je objekata također na popisu zaštićene baštine tehničke kulture.
Logo "Noći muzeja", preuzet sa www.hrmud.hr Dakle, saznajte sve o manifestaciji na web stranici Hrvatskog muzejskog društva, a program noćašnjeg događanja pročitajte OVDJE. Ja sam već složio večernju rutu (koja je kompromis između mojih želja i mogućnosti i zanimanja mojih klinaca s kojima ću u obilazak, te ženinog večernjeg termina radionice koju pohađa), počet ćemo sa posjetom Arhivu na Marulićevu trgu (klinci nisu još nikad bili unutra), zatim ćemo do Arheološkog muzeja, pa na Gornji grad do Klovićevih dvora (imaju poseban popust na neke publikacije!) ili Gliptoteke (izložba suvremenih kineskih crteža tušem), a završavamo obaveznim posjetom pivovari! Želim vam svima dobru zabavu i tople čizme, kape i rukavice (osobito posjetiocima Tehničkog muzeja koji je valjda zimi najhladniji muzej na svijetu!) i vidimo se negdje po putu! |
U pohodu staroj "Bubari" ...
Kad smo već započeli ovaj tjedan sa temama zagrebačkog industrijskog naslijeđa odlučio sam ga i nastaviti u istome tonu i posjetio sam tzv. "Bubaru" (tvornicu svile), napuštene ostatke zgrada koje se nalaze preko puta bivšeg kolodvora "Samoborčeka" u Adžijinoj ulici (iliti nekad zvanoj Ulica Kate Dumbović odnosno još prije Samoborskoj).
Ovako to izgleda danas ... Snimio: Vanja ... a ovako je to izgledalo 1923. na tadašnjem planu grada Zagreba: (zahvaljujem VT-u i GP-u na priloženom skeniranom isječku plana - vidi komentare nakon posta!) Skenirao: VT, priložio: GP. Ne znam čije je to sad vlasništvo, no na tom gruntu, koji izgleda kao Port-au-Prince (Haiti) nakon potresa, prepun stršećih ruševnih zidova, nagorjelih greda, gomila smeća i korova svih vrsta, više ne vlada nikakva vlast. Koliko sam uspio vidjeti, ruševine služe kao prenoćište nekolicini beskućnika, kao smetlište svakome tko ga zatreba, kao plodno tlo za kupine i koprive svih sorti ... i to je trenutno jedina svrha tog i ne tako malog kompleksa. Opći dojam je potpuna zanemarenost, a od sveg tog smeća i korova nije moguće vidjeti čak ni neke posebne zanimljivosti (na tragu onima koje je Ivan pronašao kod njegovog "velikog brata"), sve je iza te koprene smeća i korova, pogledom je jednostavno gotovo nemoguće prodrijeti kroz njih. Šteta. Krenite sad sa mnom u šetnju i uvjerite se sami ... ... na ulazu smo iz Adžijine ulice, ograda je razvaljena i ugažena stazica vodi između hrpa smeća i šute nekadašnjim glavnim kolnim ulazom ... Snimio: Vanja ... odmah na početku susrećem jednog od žitelja, starijeg neurednog čovjeka duge brade, koji bez riječi prolazi pored mene. Istovremeno, na drugom kraju "džungle" sam vidio siluetu nekog mlađeg čovjeka u kožnoj jakni, taj nije izgledao kao stanovnik već više kao posjetioc-namjernik kao i ja. Snimio: Vanja Slijede detalji najveće zgrade od koje su ostali samo zidovi kroz koje raste drveće. Tek tu i tamo je vidljiv pokoji zanimljiv detalj (ploča sa osiguračima, stepenice "u nebo") ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Slijedim stazicu kroz tu zgradu (ulazi kroz razrušeni prozor, prolazi ispdo zida, izlazi na drugu stranu kroz vrata) i izlazim na drugu stranu u zatvoreno dvorište. S te strane su zidovi dijelom obrasli bršljanom ... Snimio: Vanja ... u tom dijelu je nešto manje smeća i više je mladog drveća, a manje kupina i kopriva. U jednoj od napuštenih šupa s desne strane su primjetna novija vrata sa lokotom, čini se da je to nastamba čovjeka kojeg sam sreo kod ulaza. Zidovi pokrajnje kuće su ispisani graffitima (vidi fotke na kraju teksta), lijevo na kraju je nešto glomaznog otpada ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja ... gdje počasno mjesto zauzima stari izgorjeli VW-kombi. Snimio: Vanja Izlazim ponovo van na glavno dvorište i krećem prema manjim objektima, gotovo svi su u potpunom kaosu, bez krova, polusrušenih zidova, zatrpani smećem i vegetacijom ... Snimio: Vanja U prvoj kućici su dvije prostorije još pod krovom, primjetno je da u jednoj od njih netko živi. Snimio: Vanja Snimio: Vanja U kutu je madrac, pored njega dvije stare jakne, očito služe kao pokrivači. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Prilazim drugim objektima, no kod njih nema nikakvih zanimljivosti: samo bekrajni korov, smeće, šuta ... ako je i sačuvano išta iz doba kad su te zgrade bile žive, tada se do toga mora doći krampom ili bagerom. Snimio: Vanja Snimio: Vanja U jednoj od polusrušenih zgrada primjećujem malu sklepanu baraku od dasaka, kao da je poljski WC ... Snimio: Vanja Vraćam se do kućica bliže ulici. Krajem dvorišta dominira ogromna auto olupina ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja Sa desne strane je ulaz u podrum nasred kojeg stoji uščuvana kartonska kutija - što li ona radi ovdje, kako to da je netko već nije primijenio kao pokrivač ili potpalu??? Snimio: Vanja Krećem stazicom prema cesti ... Snimio: Vanja ... u tom objektu je još jedna prostorija pod krovom, također nečije prenoćište puno smeća. Snimio: Vanja Što se smeća tiče, njega je ovdje u izobilju, svih vrsta ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Od zanimljivih detalja nema puno, tek stara ploča, možda od hidranta, i ulična tabla čiji natpis mi baš nije jasan. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Naravno, tu je i poneki graffit zarastao u korov, ali također ništa izuzetno zanimljivo. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja I to je to. Romantike je tu malo, starih "nalaza" također, smeća i korova pak nadasve puno. No, trebalo je i to vidjeti, i to je, na žalost, dio našeg grada, Nadam se da će ova inače vrlo zanimljiva lokacija uskoro doživjeti kakav-takav preporod, po mogućnosti ne u vidu sravnjavnja sa zemljom i gradnje još jedne bezlične poslovne zgrade. (nemam ništa protiv poslovnih zgrada, već samo protiv bezlične i nezanimljive arhitekture koja nije po mjeri čovjeka) |
Knum - novi igrač na polju veleprodaje! |
Ugodno uronite u ovo hladno jutro ... uz CeeDeeov film!
Dobro vam svima ovo hladno jutro!
Danas sam odlično rapoložen i "častim" vas sa dva posta! Za početak pogledajte odličan CeeDeeov filmić koji će nas vratiti nekoliko tjedana unazad, u doba nabujale Save (i ne propustite odličnu atmosferičnu muziku!) ... a slijedeći vas sljeduje tamo negdje nakon ručka! Sun, Shadow And Rain from CeeDee on Vimeo. |
Zagrebačka industrijska baština 1862-1918: otvorenje izložbe u Muzeju grada Zagreba!
Dragi moji, evo jedne odlične svježe vijesti!
Upravo danas navečer se u Muzeju grada Zagreba otvara nova izložba pod naslovom "Modernizacija na periferiji carstva: Zagrebačka industrijska baština 1862-1918". Autori su Goran Arčabić (koncepcija izložbe) te studio Bilić_Müller (oblikovanje izložbe i plakata), a izložba je otvorena do 25.04.2010. Plakat izložbe, preneseno sa www.mgz.hr Na web stranici Muzeja grada Zagreba zasad nema goovo nikakvih podataka osim najave i plakata, no poznato je da će u sklopu popratnog programa u "Noći muzeja" ovog petka, 29.01.2010., u Zagrebačkoj pivovari biti omogućen pristup tvorničkim zgradama koje potječu iz 19. stoljeća, a biti će pokazana i izložba o povijesti tvrtke uz degustaciju piva. Dakle, vidimo se u petak u "Pivovari", kaj ne? A kako bi se još bolje pripremili za ovu zanimljivu izložbu evo i još pokoja informacija: - članak u Jutarnjem listu sa najavom izložbe, kratkim razgovorom sa autorom i najavom sličnih izložbi istog autora za 2012. godinu (obuhvaća period 1918.-1945.) te 2014. godinu (za period 1945.-1990.) - članak autora izložbe za časopis "Lider" od 18.10.2007. pod naslovom "Industrijska baština na nišanu investitora". - moj post od 21.03.2009. o tvornici "Gredelj" - LINK - moj post sa Ivanovim snimkama starog Paromlina otprije dva dana - >LINK - moj filmić sa snimkom rada velikog kovakog malja iz tvornice "Gredelj" A za kraj evo vam još nekoliko mojih, na blogu još neobjavljenih, fotki s posjeta "Gedelju" od 09.06.2009.! Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja |
"Nepoznati" Zagreb ima više kroničara ...
Kao što ste već vjerojatno zamijetili, ima nas više koje zanimaju nepoznate strane našeg grada (a i šire), fotke na blogu GP-Zagrebancije su vam sigurno poznate, kod mene ste već vidjeli dosta zanimljivih CeeDeevih fotki ... a pred desetak dana mi se javio i još jedan, do tada meni potpuno nepoznat, ZG-kroničar, Ivan. Ivan je student fotografije na ADU i trenutno priprema izložbu koja mu je uvjet za diplomu ... a jedna od tema mu je praćenje fotografijama života gradskih manje poznatih kutaka: predgrađa, uskih uličica, napuštenih trgovina ... što se, jel'te, baš preklapa i sa mojim sferama interesa.
A da čitava priča bude još zanimljivija, ne samo da smo obrađivali iste teme nego smo čak i neke od motiva snimili na gotovo isti način - pazite ovo! Stara poplunarska radnja, lijevo Ivanova fotka, desno moja. "Otisak" nestalih tabli, lijevo Ivanova fotka, desno moja. Zamolio sam Ivana za nekoliko fotki neke teme po njegovom izboru (uz uvjet da ju ja do sada nisam obradio) i poslao mi je vrlo zanimljiv izbor fotki iz unutrašnjosti izgorjelog "Paromlina" pored Gl. Kolodvora. Fotke su snimljene većinom u prostorijama vatrogasaca (koje su, logično ili ne, jedine ostale pošteđene vatre ... ) i sviđa mi se Ivanov izbor motiva koji daju zanimljiv trag jednog vremena koje je taj požar na neki način "zarobio" u tim od vatre pošteđenim sobicama. Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Snimio: Ivan Zahvaljujem Ivanu na ustupanju fotki za objavljivanje i želim mu uspješnu izložbu (javi nam termin!) i obranu diplomskog rada! |
Ulaz, prolaz, izlaz, prilaz ... |
Za vas smo otvoreni od-do |
Sivo na sivom |
Bijeli susreće crni ... ili "Samo nek je toplo!" |
Nenad Brixy: Tihi čovjek iz sjene
Podaci o Nenadu Brixyju na Wikipediji i općenito internetu su vrlo oskudni: rođen 1924. u Varaždinskim Toplicama, umro 1984. u Zagrebu, samozatajni novinar, uređivao Varaždinske vijesti (1945.-1947.), riječki Novi list (1947.-1954.), zagrebački Narodni list (1955.), Globus (1956.), a bio je i glavni i odgovorni urednik Plavog vjesnika u njegovom zlatnom razdoblju (1960.-1967.), te glavni i odgovorni urednik odjela zabavnih sadržaja u Vjesniku (1967.-1974.).
Od 1945. objavljivao je novele, crtice, humoreske i putopise, objavio je 18 kriminalističko-humorističkih romana od kojih je najpoznatiji "Mrtvacima ulaz zabranjen" po kojem su snimljena čak 3 filma (2 u Češkoj gdje je knjiga doživjela veliki uspjeh i nekoliko izdanja). No, njegovo ime se ipak najčešće spominje u kontekstu poznatog stripa "Alan Ford" koji je dobrim dijelom zaslugom njegova nadahnutog prijevoda doživio nevjerojatnu popularnost na prostoru tadašnje Jugoslavije (iako se strip objavljivao u desetak zemalja, veliku popularnost je doživio samo u Italiji i Jugoslaviji). Velika je stvar da je taj njegov doprinos prepoznat i da je njegovo ime općer poznato među ljubiteljima tog stripa kojih je veliki broj (pokušajte se sjetiti imena još kojeg prevoditelja stripa!). Poster GrupeTNT iz stripa "Alan Ford" objavljen u "Večernjem listu". Presnimio: Vanja Pokušao sam doznati malo više o Nenadu Brixyju, pronaći koju njegovu sliku na Internetu, no višesatno pretraživanje nije donijelo puno ploda i uvijek sam nailazio na istih nekoliko šturih biografskih podataka ... uz iznimku odličnog teksta iz časopisa "Novinar", autora Aleksandra Vojinovića, koji je na topao način dao pogled na manje poznatu stranu njegovog rada - tekst pročitajte OVDJE, a u njemu možete pronaći i jedine njegove fotografije dostupne na internetu. |
Dok čekamo novi snijeg ... |
Poznati Zagreb: Njegovo veličanstvo Westgate!!!
Dragi moji čitatelji, evo napokon i mene k njemu, morao sam i ja doći na to famozno mjesto kojeg su već pohodile stotine tisuća Zagrepčana (i koje zbog toga nikako ne može ući u okvire "Nepoznatog Zagreba" :op), u carstvo izbora i mogućnosti, "potrošački raj" (kako mu neki tepaju) odnosno u Sodomu i Gomoru konzumerizma pa još sa blesavim anglofilskim imenom (kako ga neki drugi proklinju)!
Evo me, ni manje ni više, u West gate-u!!! Oni koji me dobro poznaju znaju da nisam baš ljubitelj velikih shopping centara i da me umjesto njhove sterilnosti, gigantskih parkinga, neonske rasvjete i pustog volumena više privlače trgovine pune atmosfere, poznati prodavači, uske pješačke ulice ... kako u Zagrebu tako i bilo gdje na svijetu. No, shopping centrima nitko ne može odreći praktičnost (zamislite kišu, lutanje trgovinama sa djecom ...) i nisam od onih koji iz principa neće ući u te betonsko-metalno-staklene mastodonte ... već ću ih posjetiti kad imam neki baš točno određeni razlog. A takav razlog sam imao jučer: pokazati klincima novu igraonicu i izbliza pogledati kaj se to novoga otvorilo u zagrebačkoj okolici. Opći dojam je: monumentalno i na dobar i na loš način, OK opremljeno, iako još pomalo sirovo ... I, sad sam spremio i za vas reportažicu sa lica mjesta ... naravno, na nalo drugačiji način. West gate, pogled kroz prozor Habi-igraonice. Snimio: Vanja West gate, pogled kroz prozor Habi-igraonice. Snimio: Vanja West gate, vanjska oplata u blizini ulaza br. 7. Snimio: Vanja Ajmo sad polako napustiti monokromatske vanjske prizore i posvetiti se šarenilu interijera ... Sevisne prostorije u igraonici Habi. Snimio: Vanja Prilaz WC-ima. Snimio: Vanja Reciklaža. Snimio: Vanja Na ovome mjestu moram uputiiti javnu pohvalu projektantu igraonice Habi koja po svim parametrima baca u sjenu ostale zagrebačke igraonice. Kao prvo, daleko je najveća u gradu (3500 m2). Kao drugo, besplatna je (bar zasad), Kao treće i najvažnije: daleko je najugodnija i najsigurnija od svih koje sam do sada vidio. Mjesta ima dovoljno za sve, ima dovoljno zraka, prostora, svjetlosti, sve je dobro prilagođeno djeci, ima dovoljno dežurnog osoblja, odlično je izveden smještaj kafića (na galeriji) koji omogućava odličan pregled, sprave su zanimljve djeci ... Iako preferiram dječju zabavu na svježem zraku, u trenucima kad to nije moguće onda je ovo najbolja alternativa boravku kod kuće i kućnoj zabavi sa roditeljima ili prijateljima. Zidni motiv u igraonici. Snimio: Vanja Neizbježne loptice, svačiji favorit. Snimio: Vanja Ne ide bez trampulina 1. Snimio: Vanja Ne ide bez trampulina 2. Snimio: Vanja Čudna šuma. Snimio: Vanja Sretnite marsovce! Snimio: Vanja Evo i detalja jedne pomalo neobične zanimljivosti: unutar shopping centra nazvanog "West gate" čovjek bi očekivao da će baš sve biti amerikanizirano/anglizirano ... no, gle vraga, ispod stropa hodnika na prvome katu nalaze se stihovi nekoliko najpoznatijih hrvatskih pjesama: "Slap" Dobriše Cesarića, zatim "Moja zemja" Drage Gervaisa ... Zanimljiva intervencija, pogotovo što olakšava snalaženje unutar ne baš sasvim preglednog trokuta objekta. Stoga, slijedeći put zakažite sastanak ispod "... što u njem znači moja mala kap" ili zapamtite da je lokacija vašeg omiljenog butika kod "Tri nonice"! Prvi kat prodajnog centra. Snimio: Vanja Prvi kat prodajnog centra. Snimio: Vanja I za kraj: nešto konvencionalniji motivi: "That's what's all this is about ..." ... Snimio: Vanja ... i pogled na centar iz zraka, nužan kako bi se razumjela veličina tog objekta. Snimka je izložena u prodajnom centru gdje je i presnimljena. Snimio: Vanja Tko voli, nek' izvoli - ja ću svratiti s vremena na vrijeme, kada baš bude nužno! |
Zabavna rasprodaja |
Fauna predgrađa: češljugar
Život na rubu urbanog dijela grada ima svoje velike prednosti: nema gužve, ima više mira i tišine, dovoljno mjesta za parkiranje , više zelenila ... a jedna od tih prednosti su i češći susreti sa životinjama. Sa prozora i balkona smo moja obitelji i ja već vidjeli divljeg zeca, fazani su česti gosti obližnjeg polja, ljeti povremeno slušamo žablji orkestar, a ponekad dobijemo i neuobičajene ptičje goste. Jednog dana nam je u stan uletjela mala lastavica, drugi puta kraljić ... a današnji lijepi dan u kojem smo napokon napokon napokon dočekali sunce nakon dugog niza oblačnih dana iskoristilo je i jato češljugara koji su iznenada navalili na sjemenke platana ispod mog balkona tako da sam imao jedinstvenu priku da ih vidim u akciji .. i to još masovnoj, bilo ih je tridesetak!
Malo više o češljugarima možete naći OVDJE i OVDJE! Stoga, za ovaj put častim vas djelićem pogleda sa mog balkona u ljeto i zimu, a i sa dva malo uspješnija kadra češljugara na platani (imajte na umu da sam ih morao jako približiti teleobjektivom tako da fotke baš nisu za "National Geographic" ;o) ) Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja |
Nastavi niz! |
Prvi dućan "pravedne trgovine" ("fair trade") u ZagrebuSnimio: Vanja Snimio: Vanja Prošla su točno 4 dana otkako je otvoren prvi dućan "pravedne trgovine" u Zagrebu, u Tkalčićevoj ulici, nasuprot "Ivice i Marice". Dućan pod nazivom "Sedma planeta" je otvorila Marina Pirš čija sestra Mirella živi u Ugandi i nabavlja proizvode lokalnog stanovništva koje živi u vrlo teškim uvjetima po cijenama višim od onih koje ti proizvodi mogu ostvariti na lokalnom tržištu. Na taj im način ona osigurava egzistenciju i stalan izvor prihoda, a s druge strane dio zarađenog novca vraća lokalnoj zajednici kroz ulaganja u društveno korisne projekte kao što je izgradnja škola, obrazovanje djece itd. (više o "fair trade" konceptu možete pročitati na web stranicama "Fairtrade labelling organizations international" ili pak na Wikipediji!) Trenutno se u "Sedmoj planeti" može nabaviti zanimljiv nakit izrađen od recikliranog papira, zatim ukrasni predmeti izrađeni od drveta divlje masline, marame i slično, a uskoro se očekuje još veći izbor artikala. Za više informacija o artiklima, trgovini i samom principu njihova poslovanja pogledajte njihovu vrlo lijepo oblikovanu i informativnu web stranicu www.beadbybead.org Ovakve trgovine su u zemljama zapadne Evrope vrlo česte i drago mi je da je jedna od njih otvorena i kod nas, sigurno ću s vremena na vrijeme navraćati do nje (uz ostale zanimljive non-fair trade dućane kao što su "Ornament", "Lila", "Ethno No1" itd)! ;o) Snimio: Vanja |
"Arhitektura" slavi 90 godina ... a vi u to ime pogledajte njihove web izložbe!Masarykova ulica. Snimio:Vanja Možda ste već vidjeli ovakve plakate po gradu (ja na bar 15 mjesta), posvećeni su 90-godišnjici zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta. Već neko vrijeme pokušavam pronaći neki prigodni sadržaj na njihovoj web stranici, no ne uspijevam - možda je već i prošao ili ga možda neće ni biti ... no, uvijek možete pogledati tekuću Internet izložbu (link sa naslovne stranice!). Trenutačno se nude čak dvije i obje su zanimljive: izložba projekata "Sunčana arhitektura" Ljubomira Miščevića (snalaženje unutar "izložbe" je zapetljano!) te možda još zanimljivija "Zagreb Exit East - nova Andautonija", izložba studentskih radova iz kolegija Urbanističko planiranje IV ak.god. 2003/04 o idejama za urbanističko osmišljavanje jugoistočnog dijela grada (Žitnjak, Šćitarjevo itd). Pogledajte i pročitajte! |
Najposebniji semafor u gradu
Nekad davno, kao klincu koji je živio u predgrađu, u hladovini Dotrščinske šume, semafori su mi bili vrlo zanimljive stvarčice, na jednom starom planu grada sam ucrtavao sva mjesta gdje ih je bilo i činilo mi se da je Zagreb nevjerojatno velik sa svojih tadašnjih nekoliko desetaka semafora ...
... no, danas ih grad već ima 325 (izvor informacije vidi OVDJE) i semafori mi više uopće nisu tako uzbudljivi kao nekad. No, tu i tamo se naiđe i na nešto zanimljivo među njima. Recimo, semafor na raskršću Ilice, Vrapčanske i Oranica ima nešto što niti jedan drugi semafor u Zagrebu nema - pogledajte što! Ovako izgleda jedan najobičniji ZG-semafor ... Raskršće Vukovarske i Savske. Snimio: Vanja ... a ovako ovaj posebni. (nadam se da ne trebam objašnjavati u čemu se razlikuju ... ) Raskršće Ilice, Vrapčanske i Oranica. Snimio: Vanja Ako znate za još neki poseban semafor (na ovaj ili neki drugi način), javite mi! |
Igre s krugovima: meta, perec ili ... ? |
Čitajmo zidove! (reklame davnih godina)Obrtnički prolaz između Masarykove i Varšavske. Snimio: Vanja Danas, kad reklame i obavijesti vrebaju na nas na svakom ćošku intenzitetom koji ne dopušta njihovo neopažanje i kad je pravi užitak naći kutak bez njih, red je da se prisjetimo vremena kad su one bile puno manje agresivne i puno manje prisutne u svakodnevnom životu ... Pozivam vas da se zajedno prošećemo mojom kolekcijom fotki starih zidnih reklama i molim vas da ako znate za još koju da mi ju dojavite (ili pošaljete fotku mailom)! (zahvaljujem kolegi po objektivu, autoru bloga GP-Zagrebancije, na poslanim fotkama!) Opaska: U ovoj mini izložbi nedostaju fotke izblijedjelog natpisa stare i sada nepostojeće kavane u Đorđićevoj ... na žalost, moja fotka je vrlo loše kvalitete, a put nikako da me nanese tamo ... te reklame za špeceraj uglu Golikove i Gaboške koja je tako izblijedjela da se na fotkama ne vidi gotovo ništa. Obrtnički prolaz. Snimio: GP-Zagrebancije Baštijanova, kod Učkine. Na žalost, natpis je prebojan prošlog ljeta. Snimio: Vanja Baštijanova, širi pogled. Snimio: Vanja Dobranska. Snimio: Vanja Dobranska, širi pogled. Snimio: Vanja Ugao Kontakove i Branimirove, pogled iz Kontakove. Snimio: Vanja Ugao Kontakove i Branimirove, pogled iz Branimirove. Snimio: Vanja Petrova kod Čikoševe - hvala Juroslavu na dojavi lokacije! širi pogled. Snimio: Vanja Ilica kod Skladišne (ispod Grmoščice). Snimio: Vanja Maksimirska, nedaleko Bukovačke. Snimio: Vanja Kraljevec. Snimio: GP-Zagrebancije Sv. Duh/Strma cesta. Snimio: GP-Zagrebancije Avenija Većeslava Holjevca, u pozadini Palača pravde. Snimio: Vanja |
Iznenađenje u drugom krugu! |
I djedica voli kavicu i slatko |
Počinje vrijeme rasprodaja ... |
Sve najbolje!!! |
< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |