Nepoznati Zagreb
22.01.2010., petak
Stanovi i ateljei za umjetnike na Voćarskoj cesti
Već vam dugo nisam podario koji post inspiriran knjigom Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba" i red je da vas opet malo podsjetim na nju i njene zanimljive priče.
Danas ću vam reći nekoliko riječi (ilustriranih sa par tmurnih slikica, na žalost, takva je ova zima, pretežno tmurna i siva ...) o stanovima i ateljeima za umjetnike građenima oko 1940. godine na terenu između Voćarske (neposredno prije Vončinine ulice) i Babonićeve ulice. Naime, nestašica stanova i radnih prostora u to doba nije tištila samo radnike i činovnike, već i umjetnike. Još 1919. godine djeluje "Društvo za podizanje umjetničkih radiona i domova" na čelu sa Ljubom Babićem i R. Jean-Ivanovićem. Sačinjen je opširan elaborat ateljea na Šalati, predan gradonačelniku, zemljište za te objekte je darovao nadbiskup Anton Bauer, a u nadzornom su odboru sjedili predsjednik Društva umjetnosti Dušan Plavšić i industrijalac Vladimir Arko. No, iako je plan postojao već tako rano ovi stanovi i ateljei na Voćarskoj br. 74 i 76 datiraju iz 1940. godine (rasprava o nužnosti njihove gradnje je bila prisutna u dnevnom tisku još godinama prije samog početka radova). U to doba taj je dio grada, Šalata, bio u žiži interesa radi gradnje Medicinskog fakulteta te Dječačkog sjemeništa. Na žalost, od početnog entuzijazma nije ostalo mnogo, vjerojatno zbog blizine svjetskog rata. Podignuta su tek dva jednokatna niza, a najzanimljiviji detalj je bila unutarnja organizacija, atelje sa velikim prozorima je bio smješten u prizemlju, a stan na katu. Ukupno rješenje odaje prevladavajući utjecaj moderne koja je tad već bila vrlo prisutna u ovim krajevima.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Što se današnjeg izgleda tiče, ti objekti su vrlo neupadljivi, sakriveni iza ograde (vrlo zanimljivog ornamenta), grmlja i cvijeća i djeluju pomalo zanemareno (iako, vidljivo je da je jedno krovište nedavno zamijenjeno) - na žalst, za podrobniji pogled bilo bi nužno ući u dvorišta koja očito nisu javne površine tako da sam se zadovoljio samo pogledima s ulične strane. Trebalo bi se potruditi pogledati ih jednom u ljetno doba jer su vrtovi vrlo bujni i sigurno u sebi kriju vrlo ugodno mjesto za život, barem što se zelenila i mira tiče (vrtovi su okrenuti na sjeveroistok, u smjeru suprotnom od prometne Voćarske, a prema mnogo mirnijoj Babonićevoj).  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
