Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja

Znate li gdje je Fonova ulica?

Ja je se sjećam još iz mladosti, cijeli taj kvart oko "Rudolfove kasarne" mi je tada djelovao vrlo zapušteno, čak pomalo i zastrašujuće ... tada je na onim livadama bilo puno više zgrada, sjećam se da su bile u vrlo lošem stanju, sjećam se razbijenih prozora na uglu Talovčeve i Republike Austrije (tada Ulice braće Oreški), raspadnutih fasada ...

Uglavnom, na tom relativno malom prostoru se nalaze tri ulice sa imenima koja meni uvijek izmame smiješak: Talovčeva, Hanuševa i Fonova. Ne znam zašto, valjda čisto radi melodije imena ... a najčudnija mi je bila Fonova ulica. Tko li je, u stvari, bio taj Fon?

Očito baš i nije bio neka "faca" kad je dobio ulicu dužine cca 100 metara i to još uz pomalo zaboravljeni Zapadni kolodvor, tik do onog komada ulice, jednog od još rijetkih takvih, popločanog granitnim kockama (koji administrativno već pripada Trgu Francuske republike.


Pogled od Fonove ka Hanuševoj i Ulici Republike Austrije. Snimio: Vanja


Sjeverna strana Fonove. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

I, pitah ja internet i internet mi kaže OVO: Josip Fon (Studenice kraj Rogaške Slatine, 8. listopada 1846. - Zagreb, 7. lipnja 1899.), hrvatski liječnik.
Studirao je u Grazu. Bio je voditelj kirurškog odjela Bolnice milosrdne braće u Zagrebu. Začetnik je moderne kirurgije u Hrvatskoj, a 1878. godine izveo je prvu laparotomiju u nas. Osnivač je Hrvatskog Sokola, njegov starješina te doživotni počasni predsjednik. Zaslužan je i za utemeljenje Hrvatskoga planinarskog društva i Prvog hrvatskog sklizačkog društva.

I to je sve. Nije baš puno, zar ne?

No, našao sam i još jedan članak, opsežniji, čiji je Fon samo jedan od sporednih likova, ali koji daje zgodnu sliku Zagreba i liječništva u njemu u to doba, krajem 19. i početkom 20. stoljeća!

Članak je napisao Vladimir Dugački iz Hrvatskog društva za povijest medicine Hrvatskog liječničkog zbora, a naslov mu je "Prva hrvatska tvornica medicinskih instrumenata Jakoba Hlavke". Dotična tvornica je osnovana 1896. i bila je prva (i u to doba jedina) takva tvornica u ovom dijelu Evrope. Tvornica je proizvodila kirurške instrumente, opremu za bolnice i ambulante, zavojni materijal i druge bolničke potrepštine. Sjedište tvrtke je bilo u Ilici 31 (praktično, jer na broju 39 je tada bila smještena Bolnica milosrdne braće, a ne tako daleko je bila i još uvijek jest Bolnica sestara milosrdnica), a u Ilici 29 je bila trgovina.

Tvrtka je uspješno djelovala do 1946. kada je konfiscirana i dio strojeva i stručnih radnika je nastavio rad u novoosnovanoj "Instrumentariji", dok su se proteze i ortopedska pomagala nastavili izrađivati u novoosnovanoj tvornici "Banija" (o njoj malo više tokom slijedećih dana!).

No, u članku (OVDJE pročitajte cijeli članak!) se uz povijest te tvrtke govori i dosta o povijesti medicine u Zagrebu, a spominju se i imena još nekih zaslužnih liječnika iz zagrebačke povijesti, Teodora Wickerhausera (1858-1946., Fonovog učenika), Miroslava Čačkovića (1865-1930) i Dragutina Mašeka (1866-1956), koji su bili osnivači zagrebačkog Medicinskog fakulteta 1917. godine. Više o osnivanju i povijesti tog fakulteta možete naći OVDJE, a podsjetite se da na Medveščaku, u predjelu između Voćarske i Srebrnjaka, postoje tri ulice nazvane po ova tri zaslužna liječnika.

I tako, započeh članak o Fonovoj ulici, a završih sa Medicinskim fakultetom ... uvijek je zanimljivo pročeprkati po povijesti jer se nikad ne zna kakve će sve informacije izaći na površinu!

Za jutrošnji oporavak od noćašnjeg muzejskog tumaranja poklanjam vam jedan post laganije tematike - pogledajte na koji se način mogu povezati hotel "Four points by Sheraton" (tj. stara dobra "Panorama" koja je sa svojom špiglastom fasadom uvijek zahvalan motiv) i trešnjevačke ulične lampe!


Dominacija (pogled iz Krapinske). Snimio: Vanja


Bijeli šeširić (pogled s hotelskog parkirališta). Snimio: Vanja

... ovi ovdje, bijeli, su očito propustili koju lekciju engleskog!


Adžijina ulica, na zidu ZET-ove streljane pored pivnice "Medvedgrad". Snimio: Vanja

Ove godine je Noć muzeja sveprisutna u medijima, od radio reklama pa do letka sa programom u koji je danas upakiran "Jutarnji list", i teško da se time uopće više može kvalificirati pod naslov "Nepoznati Zagreb" ... no, drage i dragi moji, iskoristite današnju priliku da između 18 i 01 h pogledate neke manje poznate gradske kutke: recimo unutrašnjost starog NSB-a (danas Državnog arhiva) ili, još bolje, unutrašnjost "Zagrebačke pivovare", dio čijih je objekata također na popisu zaštićene baštine tehničke kulture.


Logo "Noći muzeja", preuzet sa www.hrmud.hr

Dakle, saznajte sve o manifestaciji na web stranici Hrvatskog muzejskog društva, a program noćašnjeg događanja pročitajte OVDJE.

Ja sam već složio večernju rutu (koja je kompromis između mojih želja i mogućnosti i zanimanja mojih klinaca s kojima ću u obilazak, te ženinog večernjeg termina radionice koju pohađa), počet ćemo sa posjetom Arhivu na Marulićevu trgu (klinci nisu još nikad bili unutra), zatim ćemo do Arheološkog muzeja, pa na Gornji grad do Klovićevih dvora (imaju poseban popust na neke publikacije!) ili Gliptoteke (izložba suvremenih kineskih crteža tušem), a završavamo obaveznim posjetom pivovari!

Želim vam svima dobru zabavu i tople čizme, kape i rukavice (osobito posjetiocima Tehničkog muzeja koji je valjda zimi najhladniji muzej na svijetu!) i vidimo se negdje po putu!

Kad smo već započeli ovaj tjedan sa temama zagrebačkog industrijskog naslijeđa odlučio sam ga i nastaviti u istome tonu i posjetio sam tzv. "Bubaru" (tvornicu svile), napuštene ostatke zgrada koje se nalaze preko puta bivšeg kolodvora "Samoborčeka" u Adžijinoj ulici (iliti nekad zvanoj Ulica Kate Dumbović odnosno još prije Samoborskoj).

Ovako to izgleda danas ...


Snimio: Vanja

... a ovako je to izgledalo 1923. na tadašnjem planu grada Zagreba:
(zahvaljujem VT-u i GP-u na priloženom skeniranom isječku plana - vidi komentare nakon posta!)


Skenirao: VT, priložio: GP.


Ne znam čije je to sad vlasništvo, no na tom gruntu, koji izgleda kao Port-au-Prince (Haiti) nakon potresa, prepun stršećih ruševnih zidova, nagorjelih greda, gomila smeća i korova svih vrsta, više ne vlada nikakva vlast. Koliko sam uspio vidjeti, ruševine služe kao prenoćište nekolicini beskućnika, kao smetlište svakome tko ga zatreba, kao plodno tlo za kupine i koprive svih sorti ... i to je trenutno jedina svrha tog i ne tako malog kompleksa. Opći dojam je potpuna zanemarenost, a od sveg tog smeća i korova nije moguće vidjeti čak ni neke posebne zanimljivosti (na tragu onima koje je Ivan pronašao kod njegovog "velikog brata"), sve je iza te koprene smeća i korova, pogledom je jednostavno gotovo nemoguće prodrijeti kroz njih.

Šteta.

Krenite sad sa mnom u šetnju i uvjerite se sami ...

... na ulazu smo iz Adžijine ulice, ograda je razvaljena i ugažena stazica vodi između hrpa smeća i šute nekadašnjim glavnim kolnim ulazom ...


Snimio: Vanja

... odmah na početku susrećem jednog od žitelja, starijeg neurednog čovjeka duge brade, koji bez riječi prolazi pored mene. Istovremeno, na drugom kraju "džungle" sam vidio siluetu nekog mlađeg čovjeka u kožnoj jakni, taj nije izgledao kao stanovnik već više kao posjetioc-namjernik kao i ja.


Snimio: Vanja

Slijede detalji najveće zgrade od koje su ostali samo zidovi kroz koje raste drveće. Tek tu i tamo je vidljiv pokoji zanimljiv detalj (ploča sa osiguračima, stepenice "u nebo") ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Slijedim stazicu kroz tu zgradu (ulazi kroz razrušeni prozor, prolazi ispdo zida, izlazi na drugu stranu kroz vrata) i izlazim na drugu stranu u zatvoreno dvorište. S te strane su zidovi dijelom obrasli bršljanom ...


Snimio: Vanja

... u tom dijelu je nešto manje smeća i više je mladog drveća, a manje kupina i kopriva. U jednoj od napuštenih šupa s desne strane su primjetna novija vrata sa lokotom, čini se da je to nastamba čovjeka kojeg sam sreo kod ulaza. Zidovi pokrajnje kuće su ispisani graffitima (vidi fotke na kraju teksta), lijevo na kraju je nešto glomaznog otpada ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

... gdje počasno mjesto zauzima stari izgorjeli VW-kombi.


Snimio: Vanja

Izlazim ponovo van na glavno dvorište i krećem prema manjim objektima, gotovo svi su u potpunom kaosu, bez krova, polusrušenih zidova, zatrpani smećem i vegetacijom ...


Snimio: Vanja

U prvoj kućici su dvije prostorije još pod krovom, primjetno je da u jednoj od njih netko živi.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

U kutu je madrac, pored njega dvije stare jakne, očito služe kao pokrivači.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Prilazim drugim objektima, no kod njih nema nikakvih zanimljivosti: samo bekrajni korov, smeće, šuta ... ako je i sačuvano išta iz doba kad su te zgrade bile žive, tada se do toga mora doći krampom ili bagerom.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

U jednoj od polusrušenih zgrada primjećujem malu sklepanu baraku od dasaka, kao da je poljski WC ...


Snimio: Vanja

Vraćam se do kućica bliže ulici. Krajem dvorišta dominira ogromna auto olupina ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Sa desne strane je ulaz u podrum nasred kojeg stoji uščuvana kartonska kutija - što li ona radi ovdje, kako to da je netko već nije primijenio kao pokrivač ili potpalu???


Snimio: Vanja

Krećem stazicom prema cesti ...


Snimio: Vanja

... u tom objektu je još jedna prostorija pod krovom, također nečije prenoćište puno smeća.


Snimio: Vanja

Što se smeća tiče, njega je ovdje u izobilju, svih vrsta ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Od zanimljivih detalja nema puno, tek stara ploča, možda od hidranta, i ulična tabla čiji natpis mi baš nije jasan.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Naravno, tu je i poneki graffit zarastao u korov, ali također ništa izuzetno zanimljivo.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

I to je to. Romantike je tu malo, starih "nalaza" također, smeća i korova pak nadasve puno. No, trebalo je i to vidjeti, i to je, na žalost, dio našeg grada, Nadam se da će ova inače vrlo zanimljiva lokacija uskoro doživjeti kakav-takav preporod, po mogućnosti ne u vidu sravnjavnja sa zemljom i gradnje još jedne bezlične poslovne zgrade. (nemam ništa protiv poslovnih zgrada, već samo protiv bezlične i nezanimljive arhitekture koja nije po mjeri čovjeka)

Evo i Knum-ovog logističkog centra u Čavićevoj ulici!


Snimio: Vanja

(Ovu fotku možete upotrijebiti i za kontrolu prikazivanja nijansi crne boje na vašim monitorima! )

Dobro vam svima ovo hladno jutro!

Danas sam odlično rapoložen i "častim" vas sa dva posta!

Za početak pogledajte odličan CeeDeeov filmić koji će nas vratiti nekoliko tjedana unazad, u doba nabujale Save (i ne propustite odličnu atmosferičnu muziku!) ... a slijedeći vas sljeduje tamo negdje nakon ručka!

Sun, Shadow And Rain from CeeDee on Vimeo.

Dragi moji, evo jedne odlične svježe vijesti!

Upravo danas navečer se u Muzeju grada Zagreba otvara nova izložba pod naslovom "Modernizacija na periferiji carstva: Zagrebačka industrijska baština 1862-1918". Autori su Goran Arčabić (koncepcija izložbe) te studio Bilić_Müller (oblikovanje izložbe i plakata), a izložba je otvorena do 25.04.2010.


Plakat izložbe, preneseno sa www.mgz.hr

Na web stranici Muzeja grada Zagreba zasad nema goovo nikakvih podataka osim najave i plakata, no poznato je da će u sklopu popratnog programa u "Noći muzeja" ovog petka, 29.01.2010., u Zagrebačkoj pivovari biti omogućen pristup tvorničkim zgradama koje potječu iz 19. stoljeća, a biti će pokazana i izložba o povijesti tvrtke uz degustaciju piva.

Dakle, vidimo se u petak u "Pivovari", kaj ne?

A kako bi se još bolje pripremili za ovu zanimljivu izložbu evo i još pokoja informacija:
- članak u Jutarnjem listu sa najavom izložbe, kratkim razgovorom sa autorom i najavom sličnih izložbi istog autora za 2012. godinu (obuhvaća period 1918.-1945.) te 2014. godinu (za period 1945.-1990.)
- članak autora izložbe za časopis "Lider" od 18.10.2007. pod naslovom "Industrijska baština na nišanu investitora".
- moj post od 21.03.2009. o tvornici "Gredelj" - LINK
- moj post sa Ivanovim snimkama starog Paromlina otprije dva dana - >LINK
- moj filmić sa snimkom rada velikog kovakog malja iz tvornice "Gredelj"

A za kraj evo vam još nekoliko mojih, na blogu još neobjavljenih, fotki s posjeta "Gedelju" od 09.06.2009.!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Zima je i zebe za ruke ... no, svejedno tu i tamo poneko zaboravi koju rukavicu - rukavice su vjerojatno nakon kišobrana najzaboravljivaniji predmet!


Trakošćanska ulica - obrati pažnju na gestu! Snimio: GP-Zagrebancije


Avenija Dubrava, kod trgovine "Amadeus" između bivše "Name" i bivše "Rome". Snimio: Vanja

Dvije rukavice n slijedećoj fotki nisu zaboravljene već su se samo skrutnule od vlage i hladnoće nakon duže igre na snijegu ... i kad mi je sin naglo povukao ruke iz njih ostale su priljepljene za drvo!


Snimljeno za zimovanja u Kocijanima u Gorskome Kotaru. Snimio: Vanja

A ove rukavice također nisu zaboravljene ... već ih je čistačica, "šefica" WC-a u Importanne shopping centru, stavila da se suše. I nije mogla doći k sebi kad sam ju zamolio za dopuštenje da ih slikam: "Pa šta će vam to? Gledajte, tu su uokolo kamere, sve će vidjeti pa će misliti da nešto špijunirate!"


ULaz u WC u Iportanne centru kod Glavnog kolodvora. Snimio: Vanja

Kao što ste već vjerojatno zamijetili, ima nas više koje zanimaju nepoznate strane našeg grada (a i šire), fotke na blogu GP-Zagrebancije su vam sigurno poznate, kod mene ste već vidjeli dosta zanimljivih CeeDeevih fotki ... a pred desetak dana mi se javio i još jedan, do tada meni potpuno nepoznat, ZG-kroničar, Ivan. Ivan je student fotografije na ADU i trenutno priprema izložbu koja mu je uvjet za diplomu ... a jedna od tema mu je praćenje fotografijama života gradskih manje poznatih kutaka: predgrađa, uskih uličica, napuštenih trgovina ... što se, jel'te, baš preklapa i sa mojim sferama interesa.

A da čitava priča bude još zanimljivija, ne samo da smo obrađivali iste teme nego smo čak i neke od motiva snimili na gotovo isti način - pazite ovo!

Stara poplunarska radnja, lijevo Ivanova fotka, desno moja.



"Otisak" nestalih tabli, lijevo Ivanova fotka, desno moja.



Zamolio sam Ivana za nekoliko fotki neke teme po njegovom izboru (uz uvjet da ju ja do sada nisam obradio) i poslao mi je vrlo zanimljiv izbor fotki iz unutrašnjosti izgorjelog "Paromlina" pored Gl. Kolodvora. Fotke su snimljene većinom u prostorijama vatrogasaca (koje su, logično ili ne, jedine ostale pošteđene vatre ... ) i sviđa mi se Ivanov izbor motiva koji daju zanimljiv trag jednog vremena koje je taj požar na neki način "zarobio" u tim od vatre pošteđenim sobicama.


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan


Snimio: Ivan

Zahvaljujem Ivanu na ustupanju fotki za objavljivanje i želim mu uspješnu izložbu (javi nam termin!) i obranu diplomskog rada!

Jedan od mojih omiljenih natpisa u posljednje vrijeme!


Avenija Dubrovnik, Siget, u blizini javnih bilježnika ...

Prisjetimo se danas malo starijih ploča sa istaknutim radnim vremenima!


Trgovina na uglu Bauerove i Breščenskoga. Snimio: Vanja


"Šnajderaj" u Jarnovićevoj ulici u Prečkom. Snimio: Vanja


Radionica za izradu plastičnih proizvoda u Tratinskoj. Snimio: Vanja

Već vam dugo nisam podario koji post inspiriran knjigom Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba" i red je da vas opet malo podsjetim na nju i njene zanimljive priče.

Danas ću vam reći nekoliko riječi (ilustriranih sa par tmurnih slikica, na žalost, takva je ova zima, pretežno tmurna i siva ...) o stanovima i ateljeima za umjetnike građenima oko 1940. godine na terenu između Voćarske (neposredno prije Vončinine ulice) i Babonićeve ulice. Naime, nestašica stanova i radnih prostora u to doba nije tištila samo radnike i činovnike, već i umjetnike. Još 1919. godine djeluje "Društvo za podizanje umjetničkih radiona i domova" na čelu sa Ljubom Babićem i R. Jean-Ivanovićem. Sačinjen je opširan elaborat ateljea na Šalati, predan gradonačelniku, zemljište za te objekte je darovao nadbiskup Anton Bauer, a u nadzornom su odboru sjedili predsjednik Društva umjetnosti Dušan Plavšić i industrijalac Vladimir Arko.

No, iako je plan postojao već tako rano ovi stanovi i ateljei na Voćarskoj br. 74 i 76 datiraju iz 1940. godine (rasprava o nužnosti njihove gradnje je bila prisutna u dnevnom tisku još godinama prije samog početka radova). U to doba taj je dio grada, Šalata, bio u žiži interesa radi gradnje Medicinskog fakulteta te Dječačkog sjemeništa. Na žalost, od početnog entuzijazma nije ostalo mnogo, vjerojatno zbog blizine svjetskog rata.

Podignuta su tek dva jednokatna niza, a najzanimljiviji detalj je bila unutarnja organizacija, atelje sa velikim prozorima je bio smješten u prizemlju, a stan na katu. Ukupno rješenje odaje prevladavajući utjecaj moderne koja je tad već bila vrlo prisutna u ovim krajevima.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Što se današnjeg izgleda tiče, ti objekti su vrlo neupadljivi, sakriveni iza ograde (vrlo zanimljivog ornamenta), grmlja i cvijeća i djeluju pomalo zanemareno (iako, vidljivo je da je jedno krovište nedavno zamijenjeno) - na žalst, za podrobniji pogled bilo bi nužno ući u dvorišta koja očito nisu javne površine tako da sam se zadovoljio samo pogledima s ulične strane. Trebalo bi se potruditi pogledati ih jednom u ljetno doba jer su vrtovi vrlo bujni i sigurno u sebi kriju vrlo ugodno mjesto za život, barem što se zelenila i mira tiče (vrtovi su okrenuti na sjeveroistok, u smjeru suprotnom od prometne Voćarske, a prema mnogo mirnijoj Babonićevoj).


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Jutros u 08:30 iznad trešnjevačke toplane. Snimio: Vanja


Jutros u 08:30 iznad trešnjevačke toplane. Snimio: Vanja

I jutros je hladan dan, no radijatori ga čine stotinama tisuća zagrepčana ugodnim.

Snimio: Vanja


Trešnjevačka toplana, snimljeno u zimu 2008/2009. Snimio: Vanja

Jest da zagađuje ... ali toplina nam treba svima!

Podaci o Nenadu Brixyju na Wikipediji i općenito internetu su vrlo oskudni: rođen 1924. u Varaždinskim Toplicama, umro 1984. u Zagrebu, samozatajni novinar, uređivao Varaždinske vijesti (1945.-1947.), riječki Novi list (1947.-1954.), zagrebački Narodni list (1955.), Globus (1956.), a bio je i glavni i odgovorni urednik Plavog vjesnika u njegovom zlatnom razdoblju (1960.-1967.), te glavni i odgovorni urednik odjela zabavnih sadržaja u Vjesniku (1967.-1974.).

Od 1945. objavljivao je novele, crtice, humoreske i putopise, objavio je 18 kriminalističko-humorističkih romana od kojih je najpoznatiji "Mrtvacima ulaz zabranjen" po kojem su snimljena čak 3 filma (2 u Češkoj gdje je knjiga doživjela veliki uspjeh i nekoliko izdanja).

No, njegovo ime se ipak najčešće spominje u kontekstu poznatog stripa "Alan Ford" koji je dobrim dijelom zaslugom njegova nadahnutog prijevoda doživio nevjerojatnu popularnost na prostoru tadašnje Jugoslavije (iako se strip objavljivao u desetak zemalja, veliku popularnost je doživio samo u Italiji i Jugoslaviji). Velika je stvar da je taj njegov doprinos prepoznat i da je njegovo ime općer poznato među ljubiteljima tog stripa kojih je veliki broj (pokušajte se sjetiti imena još kojeg prevoditelja stripa!).


Poster GrupeTNT iz stripa "Alan Ford" objavljen u "Večernjem listu". Presnimio: Vanja

Pokušao sam doznati malo više o Nenadu Brixyju, pronaći koju njegovu sliku na Internetu, no višesatno pretraživanje nije donijelo puno ploda i uvijek sam nailazio na istih nekoliko šturih biografskih podataka ... uz iznimku odličnog teksta iz časopisa "Novinar", autora Aleksandra Vojinovića, koji je na topao način dao pogled na manje poznatu stranu njegovog rada - tekst pročitajte OVDJE, a u njemu možete pronaći i jedine njegove fotografije dostupne na internetu.

... ukrasismo naša vrata ne bismo li ga privukli!

(kad već ne možemo odmah privući proljeće ... )


Naša ulazna vrata. Snimio:Vanja

Dragi moji čitatelji, evo napokon i mene k njemu, morao sam i ja doći na to famozno mjesto kojeg su već pohodile stotine tisuća Zagrepčana (i koje zbog toga nikako ne može ući u okvire "Nepoznatog Zagreba" :op), u carstvo izbora i mogućnosti, "potrošački raj" (kako mu neki tepaju) odnosno u Sodomu i Gomoru konzumerizma pa još sa blesavim anglofilskim imenom (kako ga neki drugi proklinju)!

Evo me, ni manje ni više, u West gate-u!!!

Oni koji me dobro poznaju znaju da nisam baš ljubitelj velikih shopping centara i da me umjesto njhove sterilnosti, gigantskih parkinga, neonske rasvjete i pustog volumena više privlače trgovine pune atmosfere, poznati prodavači, uske pješačke ulice ... kako u Zagrebu tako i bilo gdje na svijetu. No, shopping centrima nitko ne može odreći praktičnost (zamislite kišu, lutanje trgovinama sa djecom ...) i nisam od onih koji iz principa neće ući u te betonsko-metalno-staklene mastodonte ... već ću ih posjetiti kad imam neki baš točno određeni razlog. A takav razlog sam imao jučer: pokazati klincima novu igraonicu i izbliza pogledati kaj se to novoga otvorilo u zagrebačkoj okolici. Opći dojam je: monumentalno i na dobar i na loš način, OK opremljeno, iako još pomalo sirovo ...

I, sad sam spremio i za vas reportažicu sa lica mjesta ... naravno, na nalo drugačiji način.


West gate, pogled kroz prozor Habi-igraonice. Snimio: Vanja


West gate, pogled kroz prozor Habi-igraonice. Snimio: Vanja


West gate, vanjska oplata u blizini ulaza br. 7. Snimio: Vanja

Ajmo sad polako napustiti monokromatske vanjske prizore i posvetiti se šarenilu interijera ...


Sevisne prostorije u igraonici Habi. Snimio: Vanja


Prilaz WC-ima. Snimio: Vanja


Reciklaža. Snimio: Vanja

Na ovome mjestu moram uputiiti javnu pohvalu projektantu igraonice Habi koja po svim parametrima baca u sjenu ostale zagrebačke igraonice. Kao prvo, daleko je najveća u gradu (3500 m2). Kao drugo, besplatna je (bar zasad), Kao treće i najvažnije: daleko je najugodnija i najsigurnija od svih koje sam do sada vidio. Mjesta ima dovoljno za sve, ima dovoljno zraka, prostora, svjetlosti, sve je dobro prilagođeno djeci, ima dovoljno dežurnog osoblja, odlično je izveden smještaj kafića (na galeriji) koji omogućava odličan pregled, sprave su zanimljve djeci ... Iako preferiram dječju zabavu na svježem zraku, u trenucima kad to nije moguće onda je ovo najbolja alternativa boravku kod kuće i kućnoj zabavi sa roditeljima ili prijateljima.


Zidni motiv u igraonici. Snimio: Vanja


Neizbježne loptice, svačiji favorit. Snimio: Vanja


Ne ide bez trampulina 1. Snimio: Vanja


Ne ide bez trampulina 2. Snimio: Vanja


Čudna šuma. Snimio: Vanja


Sretnite marsovce! Snimio: Vanja


Evo i detalja jedne pomalo neobične zanimljivosti: unutar shopping centra nazvanog "West gate" čovjek bi očekivao da će baš sve biti amerikanizirano/anglizirano ... no, gle vraga, ispod stropa hodnika na prvome katu nalaze se stihovi nekoliko najpoznatijih hrvatskih pjesama: "Slap" Dobriše Cesarića, zatim "Moja zemja" Drage Gervaisa ...
Zanimljiva intervencija, pogotovo što olakšava snalaženje unutar ne baš sasvim preglednog trokuta objekta. Stoga, slijedeći put zakažite sastanak ispod "... što u njem znači moja mala kap" ili zapamtite da je lokacija vašeg omiljenog butika kod "Tri nonice"!


Prvi kat prodajnog centra. Snimio: Vanja


Prvi kat prodajnog centra. Snimio: Vanja

I za kraj: nešto konvencionalniji motivi: "That's what's all this is about ..." ...


Snimio: Vanja

... i pogled na centar iz zraka, nužan kako bi se razumjela veličina tog objekta.


Snimka je izložena u prodajnom centru gdje je i presnimljena. Snimio: Vanja

Tko voli, nek' izvoli - ja ću svratiti s vremena na vrijeme, kada baš bude nužno!

-50 ...


Jelačić-plac. Snimio:Vanja

... -50 stupnjeva ...


Snimio:Vanja

Aha, -50% sniženja!


Snimio:Vanja

Život na rubu urbanog dijela grada ima svoje velike prednosti: nema gužve, ima više mira i tišine, dovoljno mjesta za parkiranje , više zelenila ... a jedna od tih prednosti su i češći susreti sa životinjama. Sa prozora i balkona smo moja obitelji i ja već vidjeli divljeg zeca, fazani su česti gosti obližnjeg polja, ljeti povremeno slušamo žablji orkestar, a ponekad dobijemo i neuobičajene ptičje goste. Jednog dana nam je u stan uletjela mala lastavica, drugi puta kraljić ... a današnji lijepi dan u kojem smo napokon napokon napokon dočekali sunce nakon dugog niza oblačnih dana iskoristilo je i jato češljugara koji su iznenada navalili na sjemenke platana ispod mog balkona tako da sam imao jedinstvenu priku da ih vidim u akciji .. i to još masovnoj, bilo ih je tridesetak!

Malo više o češljugarima možete naći OVDJE i OVDJE!

Stoga, za ovaj put častim vas djelićem pogleda sa mog balkona u ljeto i zimu, a i sa dva malo uspješnija kadra češljugara na platani (imajte na umu da sam ih morao jako približiti teleobjektivom tako da fotke baš nisu za "National Geographic" ;o) )


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Evo još jednog bisera zagrebačke "tablologije" ... moram reći da mi je ovaj naprosto zabavan radi ovog svog "bisernog" niza kućnih brojeva na koje se dotična tabla odnosi!


Snimio: Vanja

Primjetio sam da se u zadnjih godinu dana netko vrlo zdušno, ali i stihijski prihvatio označavanja ulica natpisnim tablama. Pohvaljujem to što su u tom periodu mnoge ulice bolje označene (stavljene su natpisne ulične table na mjesta gdje ih do sada nije bilo), zamjenu starih tabli (ako nisu bile oštećene) baš i ne pohvaljujem jer su mi stare table na neki način mali "muzej" na otvorenome, dokaz gradske prošlosti, i to što su table nejednakog stila, neke starije, neke novije, to me ne smeta previše.

No, ono što me smeta, dapače iritira, je nejednakost natpisa unutar iste "serije": naime, ima toliko razlika između tih novih tabli! Kod nekih je veličina "fonta" (slova) bespotrebno različita (dakle, nije diktirana dužinom naziva) - pogledajte ovaj primjer sa fotki, obje table su postavljene gotovo istovremeno, na istome raskršću, ali se razlikuju u velični slova! Na nekim mjestima je kod natpisa u jednom retku sam natpis centriran na ploči, dok se kod drugih nalazi u gornjoj polovici ploče, a kod drugih u donjoj polovici ...

Svaka čast na inicijativi, ali dajte malo reda u tome, molim vas!!!


Križanje Savske i Vukovarske, jugoistočna i jugozapadna strana. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Poznato je da je Zagreb službeno star 915 godina, rođenjem grada smatra se godina 1094. kada je na Kaptolu osnovana biskupija. No, život se ovdje odvijao i ranije, od paleolitika pa kroz antičko doba sve do već spomenutog 11. stoljeća. Iako je poznato da Zagreb ne vuče urbane korijene iz antičkog doba, kontinuitet života je postojao i njega dokazuju i neki od arheoloških nalaza pronađeni na području grada ... a kako bi ti nalazi bili na zanimljiv način prezentirani građanima tri djelatnika Arheološkog muzeja u Zagrebu i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja odlučila su ih (naravno, ne originale, već njihove vjerne kopije) smjestiti u njihov prirodni okoliš, na mjesta gdje su pronađeni. I tako je nastala akcija "Zagreb dok ga još ni bilo", autora Zorana Gregla, Nenada Jandrića i Željka Kovačića, s kojom su izašli na 26. zagrebački salon za arhitekturu 1991. godine i u sekciji "Prijedlog" dobili prvu nagradu. Akcija je realizirana u razdoblju između 1990 i 1997. godine sa 11 intervencija u prostoru, a točne lokacije su:

- Kerestinec, Rimski trg (nadgrobni spomenik Ponciju, pronađen krajem 19. st., potječe iz 3. stoljeća)
- Centar, Petrinjska ulica 3 (mramorna glava rimljanina, pronađena oko 1870. godine, potječe iz 3. stoljeća)
- Centar, Frankopanska ulica 10, u predvorju kazališta "Gavella" (kost kuka vunastog mamuta, pronađena početkom 20. stoljeća, starosti nekoliko desetaka tisuća godina) - na žalost, njena kopija se više ne nalazi na tom mjestu
- Stenjevec, pored župne crkve (nekropola iz antičkog doba te također starohrvatsko groblje, pronađeno između 1896. i 1898., antičko groblje potječe iz 1.-2- stoljeća poslije Krista, a starohrvatsko groblje iz 10.-13. stoljeća)
- Trnje, križanje Savske i Vukovarske, pored trgovine Diona (reljef vrča sa dvije ručke, pronađen pred 2. svjetski rat, dva groba u kojima je pronađena keramika potječu iz 1.-2- stoljeća poslije Krista)
- Peščenica, Banjavčićeva ulica 1-3 (mali kip boga Jupitra, pronađen 1931., potječe iz cca 300. godine poslije Krista) - nakon nekoliko krađa kopija se više ne nalazi na tom mjestu
- Kaptol, kula uz katedralu (rimski nadgrobni spomenik ženi Akoniji Salviji, potječe iz 1. stoljeća nakon Krista)
- Podsused, uz raskršće Aleje grada Bologne i Aleje seljačke bune (kostur kita)
- Trešnjevka, Zagorska ulica, kod Gradskog vodovoda (ostaci rimskog bunara, pronađeno 1896.) - na žalost, nisam uspio naći lokaciju tog artefakta ...
- Kaptol (starohrvatske naušnice) - ne znam točnu lokaciju ove intervencije
- Bukovac, ulica Gornji Bukovac, nedaleko Maksimirske šume (krunište stele sa likom lava)

Na žalost, ova zanimljiva akcija nije poznata onoliko koliko bi trebala biti, pred nekoliko godina čak niti u Turističko-informativno centru nisu znali za nju ... a isto tako vrlo je teško o njoj nabaviti ikakav pisani trag. Dobrotom jedne djelatnice Hrvatskog prirodoslovnog muzeja ipak sam dobio originalni letak izdan 1998. godine za Centar za kulturu Trešnjevka koji je vrlo informativan i i šteta je što nije šire dostupan.

Na žalost, niti natpisi uz neke od intervencija baš nisu najzgodnije načinjeni (metal ili šareni mramor) pa ih je teško čitati, a isto tako radi odbljeska onemogućavaju dobro fotografiranje. :o(


Mramorna glava rimljanina, Petrinjska ulica. Snimio: Vanja


Petrinjska ulica, šira lokacija. Snimio: Vanja


Frankopanska ulica, natpisna ploča bez kosti mamuta koja je razbijena. Snimio: Vanja


Savska cesta, reljef vrča. Snimio: Vanja


Savska cesta, šira lokacija. Snimio: Vanja


Kaptol, rimski nadgrobni spomenik. Snimio: Vanja


Kaptol, šira lokacija. Snimio: Vanja


Podsused, kostur kita. Snimio: Vanja


Podsused, šira lokacija. Snimio: Vanja


Gornji Bukovac. Snimio: Vanja


Gornji Bukovac, šira lokacija. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Prošla su točno 4 dana otkako je otvoren prvi dućan "pravedne trgovine" u Zagrebu, u Tkalčićevoj ulici, nasuprot "Ivice i Marice". Dućan pod nazivom "Sedma planeta" je otvorila Marina Pirš čija sestra Mirella živi u Ugandi i nabavlja proizvode lokalnog stanovništva koje živi u vrlo teškim uvjetima po cijenama višim od onih koje ti proizvodi mogu ostvariti na lokalnom tržištu. Na taj im način ona osigurava egzistenciju i stalan izvor prihoda, a s druge strane dio zarađenog novca vraća lokalnoj zajednici kroz ulaganja u društveno korisne projekte kao što je izgradnja škola, obrazovanje djece itd.
(više o "fair trade" konceptu možete pročitati na web stranicama "Fairtrade labelling organizations international" ili pak na Wikipediji!)

Trenutno se u "Sedmoj planeti" može nabaviti zanimljiv nakit izrađen od recikliranog papira, zatim ukrasni predmeti izrađeni od drveta divlje masline, marame i slično, a uskoro se očekuje još veći izbor artikala.

Za više informacija o artiklima, trgovini i samom principu njihova poslovanja pogledajte njihovu vrlo lijepo oblikovanu i informativnu web stranicu www.beadbybead.org

Ovakve trgovine su u zemljama zapadne Evrope vrlo česte i drago mi je da je jedna od njih otvorena i kod nas, sigurno ću s vremena na vrijeme navraćati do nje (uz ostale zanimljive non-fair trade dućane kao što su "Ornament", "Lila", "Ethno No1" itd)! ;o)


Snimio: Vanja

Masarykova ulica. Snimio:Vanja

Možda ste već vidjeli ovakve plakate po gradu (ja na bar 15 mjesta), posvećeni su 90-godišnjici zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta.

Već neko vrijeme pokušavam pronaći neki prigodni sadržaj na njihovoj web stranici, no ne uspijevam - možda je već i prošao ili ga možda neće ni biti ... no, uvijek možete pogledati tekuću Internet izložbu (link sa naslovne stranice!). Trenutačno se nude čak dvije i obje su zanimljive: izložba projekata "Sunčana arhitektura" Ljubomira Miščevića (snalaženje unutar "izložbe" je zapetljano!) te možda još zanimljivija "Zagreb Exit East - nova Andautonija", izložba studentskih radova iz kolegija Urbanističko planiranje IV ak.god. 2003/04 o idejama za urbanističko osmišljavanje jugoistočnog dijela grada (Žitnjak, Šćitarjevo itd).

Pogledajte i pročitajte!

Kad smo već kod raskršća Ilice, Vrapčanske i Oranica, u neposrednoj blizini tog križanja nalazi se još jedan zagrebački prometni raritet - stari znak za obavezno zaustavljanje koji stoji na izlazi sa benzinske pumpe "INE" uz Ilicu u smjeru prema centru grada. Moguće je da takovih znakova ima još po gradu, no kako je taj okrugli "STOP" znak zamijenjen čuvenim osmerokutnim još prije 20-tak godina, ovo je sasvim sigurno značajan prometnoarheološki "artefakt".


Snimio: Vanja

Nekad davno, kao klincu koji je živio u predgrađu, u hladovini Dotrščinske šume, semafori su mi bili vrlo zanimljive stvarčice, na jednom starom planu grada sam ucrtavao sva mjesta gdje ih je bilo i činilo mi se da je Zagreb nevjerojatno velik sa svojih tadašnjih nekoliko desetaka semafora ...

... no, danas ih grad već ima 325 (izvor informacije vidi OVDJE) i semafori mi više uopće nisu tako uzbudljivi kao nekad. No, tu i tamo se naiđe i na nešto zanimljivo među njima. Recimo, semafor na raskršću Ilice, Vrapčanske i Oranica ima nešto što niti jedan drugi semafor u Zagrebu nema - pogledajte što!

Ovako izgleda jedan najobičniji ZG-semafor ...


Raskršće Vukovarske i Savske. Snimio: Vanja

... a ovako ovaj posebni.
(nadam se da ne trebam objašnjavati u čemu se razlikuju ... )


Raskršće Ilice, Vrapčanske i Oranica. Snimio: Vanja

Ako znate za još neki poseban semafor (na ovaj ili neki drugi način), javite mi!

Dragi moji, danas vam postam rezultate foto-zabave sa jutrošnje šetnje nakon izvršene građanske biračke dužnosti!
Želim vam ugodan i topao ovaj maglovit zimski dan!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Kontejner za stakleni otpad u Prečkom. Snimio: Vanja

Vidim da vam se svidjela serija starih reklamnih natpisa na zidovima iz prošlog posta pa vam sad "na bis" dajem još nekoliko natpisa koji ne idu u tu seriju, ali su im ipak donekle slični ...

Za početak, natpis (farbani) na zidu u haustoru u Radićevoj ulici (kod Mlinskih stuba) ...


Snimio: Vanja

... zatim stara ploča sa upozorenjem "građanima i djeci" kod dječjeg igrališta u dvorištu između Ilice i Dalmatinske ulice ...


Snimio: Vanja

... potom, upozorenje u haustoru u Frankopanskoj ...


Snimio: Vanja

... i, na kraju, nešto noviji (ali ne i novi) natpis kod dječjeg igrališta kod Goljaka!


Snimio: Vanja

Obrtnički prolaz između Masarykove i Varšavske. Snimio: Vanja

Danas, kad reklame i obavijesti vrebaju na nas na svakom ćošku intenzitetom koji ne dopušta njihovo neopažanje i kad je pravi užitak naći kutak bez njih, red je da se prisjetimo vremena kad su one bile puno manje agresivne i puno manje prisutne u svakodnevnom životu ... Pozivam vas da se zajedno prošećemo mojom kolekcijom fotki starih zidnih reklama i molim vas da ako znate za još koju da mi ju dojavite (ili pošaljete fotku mailom)!
(zahvaljujem kolegi po objektivu, autoru bloga GP-Zagrebancije, na poslanim fotkama!)

Opaska: U ovoj mini izložbi nedostaju fotke izblijedjelog natpisa stare i sada nepostojeće kavane u Đorđićevoj ... na žalost, moja fotka je vrlo loše kvalitete, a put nikako da me nanese tamo ... te reklame za špeceraj uglu Golikove i Gaboške koja je tako izblijedjela da se na fotkama ne vidi gotovo ništa.


Obrtnički prolaz. Snimio: GP-Zagrebancije


Baštijanova, kod Učkine. Na žalost, natpis je prebojan prošlog ljeta. Snimio: Vanja


Baštijanova, širi pogled. Snimio: Vanja


Dobranska. Snimio: Vanja


Dobranska, širi pogled. Snimio: Vanja


Ugao Kontakove i Branimirove, pogled iz Kontakove. Snimio: Vanja


Ugao Kontakove i Branimirove, pogled iz Branimirove. Snimio: Vanja


Petrova kod Čikoševe - hvala Juroslavu na dojavi lokacije! širi pogled. Snimio: Vanja


Ilica kod Skladišne (ispod Grmoščice). Snimio: Vanja


Maksimirska, nedaleko Bukovačke. Snimio: Vanja


Kraljevec. Snimio: GP-Zagrebancije


Sv. Duh/Strma cesta. Snimio: GP-Zagrebancije


Avenija Većeslava Holjevca, u pozadini Palača pravde. Snimio: Vanja

Iznenada se pojavio i treći kandidat za predsjednika!


Ljubljanska avenija, između Super Konzuma i City Center One, snimljeno 03.01.2010. Snimila: Bubamara Šarena

Vratih se večeras iz Gorskog kotara gdje provedoh 3 dana sa obitelji i prijateljima u uživanju u snijegu i zimi, u zaseoku Kocijani (između Brod Moravica i Broda na Kupi) gdje stalno žive tek dvije obitelji, i otkud nas je tek popodne "izbavila" ralica očistivši sa netaknute ceste 30-tak centimetara snijega ...


Crkvica u Kocijanima. Snimio: Vanja


Jedna od seoskih napuštenih kuća. Snimio: Vanja


Jedina cestovna veza Kocijana sa svijetom 06.01.2009. u 13h - bez tragova vozila i sa samo jednim pješačkim tragom. Snimio: Vanja


Večernja snježna idila u Kocijanima. Snimio: Vanja

... i onda dođosmo kući u bljuzgavi nam Zagreb grad, sa prohladnim stanom u kojem 36 sati nisu radili radijatori zbog kvara na toplovodu iz Toplane ... No, znamo već svi, kod kuće je najljepše, pa još pogotovo kad se sa balkona pruži ovakav pogled!


Večernja snježna idila u Zagrebu. Snimio: Vanja

Na početku Petrove ulice (ugao Jurkovićeve). Snimio: Vanja

Dragi moji, uživajte u nadolazećim zimskim danima, odoh ja sa obitelji i prijateljima na 3 dana u Gorski Kotar tražiti snijeg! Do čitanja!

E da, praznici se bliže kraju i počinje doba rasprodaja ... za one koji još imaju nešto za trošiti.
No, dragi moji, nemojte VI biti "na rasprodaji", vjerujte u vaše kvalitete i ne dajte da vam pada cijena!


Ilički izlog, kod Oktogona. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Drage moje i dragi moji, želim vam sve najbolje u 2010 godini!
(više nismo ispred nje, kao ja na fotki dolje , već zakoračismo u nju prvim koračićem ... )


Snimio: Vanja