Nepoznati Zagreb

Dragi moji, nakon više od 7 mjeseci rada na blogu punom parom, skoro svakim danom, i dva tjedna rada off-line, iz blizine plaže, došlo je vrijeme za potpuni odmor ... čitamo se ponovo u tjednu nakon Gospe ... a ja vam želim ugodnu sredinu ljeta, puno odmora i budite mi dobro! I ne zaboravite "Nepoznati Zagreb"!


Adžijina ulica, pored starog Samoborskog kolodvora. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Jutro na savskome nasipu ...


Snimio: Vanja

Što učiniti kad čekate tramvaj i dosadno vam je?

Možete, na primjer, podijeliti vaše iskustvo sa čekačima koji će doći poslije vas, kao što je to učinio Nepoznat Netko na tramvajskom stajalištu Vodnikova (linije 2,4,9, smjer zapad) - pogledajte fotku!


Snimio: Vanja

Čini se da je N.N.-u ipak ime Vedran, a Barbara je imala hrabrosti slijediti njegov primjer ... iako su oba imena napisana napadno sličnim rukopisom tako da se čini da idejni tvorac ove tabele ipak još nije dočekao srodnu dušu raspoloženu za akciju, već je sam popunio dva polja.
Čekači, što čekate, samo ponesite kredu!

Već sam vas u zimsko-proljetnoj sezoni dosta zasipao sa poviješću zagrebačkog označavanja ulica, a sad vam, nakon podužeg odmora od te teme, sljeduje prava "krema", dva bisera kućnog označavanja!

U Martijanečkoj ulici na Trešnjevci nalazi se, koliko znam, jedini zagrebački kućni broj napisan rimskim brojkama.


Snimio: Vanja

A u Vodnikovoj, u kompleksu Botaničkog vrta, točno kod raskršća Vodnikove i Runjaninove, nalazi se ova kombinacija brojaka i slova - kućni brojevi tipa "2a" ili "3/1" nisu tako rijetki, ali ovakva kombinacija oba načina zapisivanja je zaista egzotična!


Snimio: Vanja

Onima zainteresiranima za stariju zagrebačku povijest mogu savjetovati ono što savjetuju i radnici na turističkim informacijama ili pak turistički vodiči: posjetite Muzej grada Zagreba koji je zaista zanimljiv.

No, vama koje zanima novija zagrebačka povijest mogu dati i pokoji savjet na koji način možete bar djelomice doživjeti grad iz prijašnjih vremena. Nemojte to shvatiti kao potpunu listu ili pak "obavezni program", već više kao ideju za posjet ... nisam niti ja posjetio sve zagrebačke ulice niti znam svaku njihovu tajnu, ali od onoga što poznajem izdvojio bih slijedeće ulice i kvartove kao one koji prema mom mišljenju ponajviše odišu atmosferom određenoga vremena.

(popis ću ilustrirati sa nekoliko fotki Cesargradske ulice sa Trešnjevke koja je jedna od onih koje ponajviše zrače atmosferom Trešnjevke kakva je nekad bila)


Suprotnosti uz Cesargradsku ulicu. Snimio: Vanja


Cesargradska ulica. Snimio: Vanja

Podsljemenska seoska idila. Brezinščak Donji (Bukovac)

Radnička predgrađa: Cesargradska ulica (Trešnjevka, sjeverno od Ozaljske), splet ulica Ostrovička/Ključka/Višegradska/Bočačka (Trešnjevka, južno od Ozaljske), Stubička (dio uz potok Črnomerec), Njivice I-VI i Pile II (Trnje, kod Kruga), Japranska (Trnje, iza NSB-a), Trnjanska, Bosutska i tržnica Trnje (između Trnjanske i Karašičke), Livadarski odvojak I-VI (Peščenica), Ferenščica II, odvojak I-VI, staza uz potok Kustošak između Baštijanove i Golikove ...

Planska gradnja između dva rata (često spominjana već prije na ovom blogu): naselje Istrana i invalida (Selska, Moščenička), Lašćinšćak (Heinzelova/Radnička), Gogoljin brijeg (Petrova ulica), Cvjetno naselje, Željeznička kolonija (odobito Kažotićev i Zoričićev trg), naselje Prve Hrvatske štedionice (osobito park Zorkovačka/Kostelska i okolica), Volovčica (osobito Kriška), Pupinovo naselje (uz Voltino) ...


Cesargradska ulica. Snimio: Vanja

Gradski kvartovi iz tog doba: Vrbanićeva, Biankinijeva (oboje oko Zvornimirove) ...

Bogatiji kvartovi iz tog doba: Bosanska, Alagovićeva (iznad Šalate), Vrhovčev vijenac (uz Bukovačku) ...

Gradnja stradalnicima nakon poplave: Retkovec (istočno od Čulinečke)

Novogradnje 60-tih i 70-tih: Knežija (sve poljane), Lhotkina i Dobronićeva sa parkovima između ulica (Prečko)

Novogradnje 80-tih: Poljana Zdenka Mikine (Jarun), naselje Gredice ...

Urbane vile: Gračanska s okolicom, Trsje (pored Sv. Duha) ...


Cesargradska ulica. Snimio: Vanja

Uz to vam dodajem još slijedeće prijedloge: za najljepši pogled na grad odite na Meglenjak (Podsused), Podsusedski vidikovac, Remete (od škole), Šušnjevec/Trnovčevićev put (Gračani/Šestine), Fuljatkov breg (Markuševečka Trnava), a za izolirane kvartove posjetite Črnkovečku (Petruševec) ili ulicu Čret (Dotrščina, nastavite nakon kraja asfalta u šumu).


Suprotnosti uz Cesargradsku ulicu. Snimio: Vanja


Na procijepu stare i nove Trešnjevke. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

U mom postu od 18.05.2009. već sam vas upoznao sa jednom "polukućom", u Baštijanovoj ulici. No, to nije jedina takva kuća - njezina još poznatija "kolegica" se nalazi u Vrbanima (ulica Vrbani), dobro vidljiva sa Zagrebačke avenije, između potoka Vrapčaka i Petrovaradinske ulice. A električni stup ispred nje još samo pojačava vizualni dojam dvodimenzionalnosti ...


Snimio: Vanja

... ne bacajte smeće sa prozora!


Snimio: Vanja

Stanari zgrade u Jarnovićevoj ulici 1 u Prečkom su očito imali loša iskustva sa nekim od svojih susjeda kad su prema njima upravili ovaj natpis!


Snimio: Vanja

Na kraju, pozdravljam svog blog-kolegu, autora bloga GP-Zagrebancije, koji me je jednim komentarom podsjetio na ovu antologijsku tablu upozorenja!

A vama još jedan dodatak - ova tabla je među ostalim pomogla svojom sjenom i maloj koloniji gljiva da se održi u tom malom ekosistemu!


Snimio: Vanja

Usred grada postoji jedno dječje igralište na kojem, tako bar izgleda, nikad ne dolaze djeca. A i odrasli rijetko kad zađu ... a kad i zađu, tek prođu preko njega bez puno osvrtanja.

Oko penjalice i vrtuljka je zarasla trava, ne samo da nema ugažene staze do i oko njih, nego čak ni trava nije povaljana. A u pješčaniku raste trava, čini se neometana od ikoga.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Najveća je misterija zašto je igralište tako pusto ... nalazi se u dosta gusto naseljenom kvartu, ima dovoljno hlada, na rubu se nalazi mali šumarak koji je dušu dao za igru većih klinaca, postoji i nekoliko klupica, čak i jedan mali "separe", kao stvoren za ljubavne parove ... čak mi se čini da ga ni lokalni "drinkeri" ne posjećuju, nema razbacanih flaša i smeća ... čak i košarice za smeće (i njihova okolina) zjape prazne!


Snimio: Vanja

Od zanimljivosti, tu su i njihaljke, slične onim ostalima u gradu, no zavješene na drugačiji, neobičan način, sa dodatnom štangicom umjesto zavješenjem na glavnu nosivu štangu.


Snimio: Vanja

A na tom igralištu se nalaze i oni stari koševi za smeće iz prethodnog posta ...


Snimio: Vanja

Sve u svemu, igralište je oaza mira, idiličan kutak u predjelu između naselja obiteljskih kuća i kvarta sa visokogradnjama ... no, usprkos svemu tome samuje. Tko zna zašto?


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

I, pitate se vi, gdje li je to famozno dječje igralište?

Nalazi se na rubu Cvjetnog naselja, na uglu Cvjetne ceste i Cvjetne aleje ... nije li to prekrasna lokacija za jedno dječje igralište, najcvjetnija u gradu?

No, djeca ... u stvari, njihovi roditelji, očito drugačije misle. Sigurno misle da je trava puna krpelja, ili je možda igralište nesigurno jer je blizu studentskog doma ... ili se možda boje da su sprave neispravne ... ili jednostavno u tom kvartu više nitko ne smatra da je igra na zraku, u zelenilu, dobra stvar ... i da je isto tako dobra stvar igra sa vršnjacima umjesto u vlastitom vrtu.

Šteta. Žao mi je tog neupotrebljavanog igrališta ... ali i sve one djece u okolici koja se na njemu ne igraju.

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nekad davno, u 70-tima, pun ih je bio grad ... a danas ih ima sve manje i manje, još do prije 2 mjeseca bilo ih je nekoliko i u parkiću pored moje zgrade, no zamijenjene su onim novijima, sa okvirom od drvenih letvica.

Te nove isto već dugo nisu zaista nove, ako se dobro sjećam uvedene su negdje oko Univerzijade, no još uvijek su aktualne i prevladavajuće u gradskim pejzažima ...

... a do neke slijedeće generacije koševa za smeće oprostimo se od ovih starih - nisu bili nešto posebno lijepi, niti baš praktični ... ali bile su (i još uvijek jesu, u sve manjem broju) duuugo vremena sastavni dio našeg grada.


Snimio: Vanja

(od sveg srca se zahvaljujem blogočitaocu Mehonji na samoinicijativnom javljanju i zanimljivoj reportaži sa lica mjesta, sve fotke osim naslovne i veći dio teksta ovog posta su njegov uradak!)

... naravno, tvrdnja iz naslova će još dugo dugo biti utopija (iako je čovječanstvo na tom polju nauke postiglo već velike korake, pročitajte OVDJE kako posada Međunarodne svemirske stanice pije vodu iz pročistača koji filtrira tekući "otpad" stanice uključivši i urin) ... ali svaki je korak, ma kako malen, na putu poboljšavanja kvalitete života i očuvanja životne okoline hvalevrijedan.

Dakle, ovaj post se nastavlja na moj post "Drek river" (objavljen 06.03.2009.) i pokušat će vam, dobrotom Mehonje, ukratko prikazati rad zagrebačkog pročistača otpadnih voda koji je pušten u rad 20.04.2004. Uz ovu foto reportažu možete pogledati i web stranicu društva Zagrebačke otpadne vode gdje možete pronaći više informacija (pogotovo organizacijske).


Preuzeto sa www.zov.hr

I, kako to radi pročistač?

Sva otpadna voda (osim vode iz Novog Zagreba) se uljeva u glavni odvodni kanal.
Kanal prestaje biti cijev kad dođe u blizinu uređaja, jer sam uređaj može prihavtiti točno određenu količinu vode,
tako da bi se pokvario u slučaju preopterećenja, a ovako se višak vode može izliti iz kanala.
Kanal se dijeli na dva dijela, jedan koji ide u uređaj, a drugi koji zaobilazi uređaj i odlazi direktno u Savu.
Uređaj trenutno ima kapacitet za nešto više od milijun stanovnika, ali je već pripremljen za povećanje na 1,5 milijuna.
Tako da ako zatreba kapacitet se može povećati.

Ovi je pogled na glavnu kontrolnu sobu u kojoj se nadzire svaki stupanj obrade vode:


Snimio: Mehonja

Pogled iz kontrolne sobe na dio uređaja:


Snimio: Mehonja

Proces obrade otpadne vode dijeli se na četri stupnja: predhodni, primarni, sekundarni i tercijarni.
U prethodnom stupnju obrade se odvaja krupni otpad.


Snimio: Mehonja

Zatim se voda podiže na 7 metara visine kako bi dalje mogla u slobodnom padu protjecati kroz sve stupnjeve pročišćenja.


Snimio: Mehonja

Nakon toga se iz vode uklanja pijesak i masnoće:


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja

Pored toga se nalazi dio za prihvat cisterni koje čiste septičke jame:


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja

Zanimljv podatak je da većina cisterni izbacuje svoj otpad u glavni odvodni kanal koji zaobilazi uređaj
i samim time se ta voda ne čisti. A razlog je, naravno, da ne žele plaćati prihvat vode u pročistač. :o(

Zatim slijedi primarni stupanj obrade. U prethodnim taložnicima se uklanjaju suspendirane taložive tvari:


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja

U sekundarnom stupnju obrade se u aerobnim uvjetima odvija mikrobiološka pretvorba i razgradnja organskih spojeva.


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja

Nakon toga dolaze naknadni taložnici u kojima se skuplja mulj, koji se vraća u proces biološkog pročišćavanja.


Snimio: Mehonja

Mulj iz predhodnih taložnika se stabilizira u reaktorima.



Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja

Pri tome nastaje bioplin (skladišti se u ova dva spremnika) ...


Snimio: Mehonja

... koji se koristi za proizvodnju toplinske i električne energije (na gornjoj slici se vidi cijela elektrana izvana).


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja

Između reaktora se nalazi vidikovac ...


Snimio: Mehonja

... s kojeg se vidi cijeli uređaj:


Snimio: Mehonja


Snimio: Mehonja

I na kraju, u tercijarnom stupnju obrade se pročišćena voda obogaćuje kisikom iz zraka i kao takva se ulijeva u glavni odvodni kanal koji se potom ulijeva u Savu.

Šetavši se pred nekoliko dana po Željezničkoj koloniji spazio sam odmarajući se u parkiću na Kažotićevu trgu ovaj umirovljenički par. I bili su mi izuzetno simpatični, baš su uživali u kasnopopodnevnoj čašici vina ...

"Baš je fino ...


Snimio: Vanja

... još zadnji gutljajčić i možemo doma."


Snimio: Vanja

(Hvala CeeDee-u na priloženim fotkama, pogotovo onima iz zraka!)

U ovom postu ćemo se ponovo dotaći poznate i meni uvijek zanimljive teme, stambenih naselja obrađenih u knjizi Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba", a danas je na redu Cvjetno naselje.


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee

Još u 1913. godini, u regulatornoj osnovi zapadnog Trnja, Milan Lenuci prepoznao je potencijalne kvalitete tog dijela grada za gradnju stambenih četvrti ... no, od tog plana nije ništa ostvareno. Između dva svjetska rata na tom se prostoru uglavnom gradilo neplanski i "divlje", manje stambene kuće, skladišta, manji pogoni.

No, od 1939. godine nadalje počeo se ostvarivati projekt naselja za činovnike po zamisli Vlade Antolića koji je načinio regulaciju naselja i ponudio stambene tipove kuća za novo naselje.

Naselje je isplanirano na rubu tranzitnih pravaca (pored tada planirane obilaznice, odnosno sadašnje Slavonske avenije) te u samom naselju nema tranzitnih ulica (Cvjetna aleja je prema planu trebala biti pješačka ulica koja bi povezivala suprotne dijelove naselja), sa zapadne strane su zamišljene škola i vrtić, a sa istočne tržnica i sadržaji nužni i široj okolini.


Preneseno iz knjige Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba"

Za obiteljske kuće određene su parcele veličine 20x40 m, gradile su se bliže sjevernoj međi kako bi ostalo više prostora za sunčani južni vrt (predvrtovi, sa ulične strane, su slijedili jednoobrazni plan uređenja). Samo dio kuća izgrađen je prema predloženom projektu, sa blago skošenim krovom. Nosiva konstrukcija je bila tipa sojenice, sa armiranobetonskim stupovima radi opasnosti od poplava. Za naselje su zamišljena 4 tipa kuća: jednokatne od 95, 110 i 140 m2 te dvokatne od 170 m2. Pomoćne prostorije se nalaze u prizemlju, dok se glavne boravišne prostorije nalaze na 1. katu. Sjeverna strana je u pravilu zatvorena, dok je južna otvorena, a u cijelom projektu su uređenje vrtova i interijera smatrani dijelom projekta, što je za to doba bila revolucionarna zamisao.


Preneseno iz knjige Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba"

Tokom godina se naselje razvijalo kaotično, razni arhitekti često nisu slijedili upute plana.

Cvjetno naselje je posljednje plansko naselje "niskog" tipa, sva slijedeća naselja u tom dijelu grada su bila naselja visokogradnji i negirala su koncept spuštanja grada prema rijeci i otvorenim obalama. Rezultat je neuspješan, niti je slijeđena koncepcija organskog slijevanja grada prema rijeci niti urbanizirane rijeke (rijeke okružene utbanim sadržajima).
(vidi fotke iz zraka na početku posta, visokogradnje oštro ograđuju naselje od Save i ostatka grada)

Sadašnji trenutak tog naselja je njegova prepoznatost kao jednog od najkvalitetnijih kvartova za život tog tipa izvan podsljemenske zone. Rezultat toga je da je dosta kuća u posjedu stranaca (strane registracije su vrlo česte u tom dijelu grada!) te da je dosta kuća podvrgnuto raznim rekonstrukcijama, proširenjima, preoblikovanjima ... i ti zahvati često nisu riješeni u duhu ideje naselja i odudaraju od više ili manje skladne okoline. Ovdje neću navoditi pojedinačne primjere - prošećite se sami i pogledajte vlastitim očima.


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Cvjetna aleja. Snimio: Vanja


Cvjetna aleja. Snimio: Vanja


Svježe obojana originalna kuća. Snimio: Vanja


Niz originalnih kuća. Snimio: Vanja


Detalj originalne ograde i dio lijepo uređenog vrta (pretpostavljam ne previše izmijenjenog u odnosu na originalnu zamisao. Snimio: Vanja


Istčni dio Cvjetne aleje - nisam siguran da su ovakve ograde i uređenja vrta u skladu sa originalnim idejama ... Snimio: Vanja


Novogradnja u Cvjetnoj aleji. Snimio: Vanja

Ono što upada u oči je gotovo nekorišteno dječje igralište na zapadnom rubu naselja (njemu ću jednom posvetiti poseban post!), zatim pomalo dotrajali objekt sa trgovinom "Union" u centru naselja ... a jedan od najupadljivijih doživljaja za šetnje naseljem je njegova već spomenuta okruženost sa svih strana visokogradnjama što se osobito dobro vidi na snimcima iz zraka. Sa sjevera su u blizini "Rakete", sa istoka novi Hypo-centar, sa juga neboderi uz Prisavlje, a sa zapada tek nešto niže zgrade oko studentskog doma i zgrade "Vjesnika".


Istočni dio naselja, u pozadini Hypo centar. Snimio: Vanja


Kontrast sa sjeveroistočnog ugla naselja. Snimio: Vanja


Pogled u naselje sa pješačke staze uz Slavonsku aveniju. Snimio: Vanja

Evo jedne originalne reklame s tržnice Prečko ... pretpostavljam da se pod ovim "gori" misli na reklamu ... po zimi to ima smisla, al' u ovim ljetnim mjesecima je to tek štos, trafika radi samo do 22h, do tada se jedva smrači :op


Snimio: Vanja

Pred koji tjedan pričao sam sa prijateljicom o nekim prijašnjim postovima na ovome blogu i spomenuvši post o "Ubojitoj Ga-raži" zaključili smo kako smo oboje oduševljeni kad netko na pametan način intervenira u nešto što već postoji, kad već postojećem djelu doda neko posve drugo značenje. Jest da "revolucija" (kreacija nečega iz "ničega") ima veliki značaj, ali na neki način je "evolucija" još veće postignuće, kad se nečemu već postojećem doda nova vrijednost, originalnu ideju upotrijebi sasvim drugačije.

Već je bilo takvih primjera na ovome blogu, uz tu već spomenutu "Ga-ražu (vidi post od 16.06.) odličan je takav primjer i instalacija Davora Prajsa sa planetima sunčeva sustava "dograđenih" na već prije postojeće Kožarićevo sunce (vidi post od 19.01), ili pak dodatak pimpeka na Bennetonove reklame (vidi post od 06.05.) ...

A danas vam želim pokazati kako je neki ljubitelj benda U2 (sigurno inspiriran skorašnjim koncertom! ) na već svima koji putuju za N. Zagreb preko Jadranskog ili Savskog mosta poznati natpis "Aviokarte.hr love U" dodao brojku 2 ...


Snimio: Vanja

... ili pak na napisani graffit "All cops are bastards" na Gredicama dodao par slova tako da je graffit postao "All corsairs are bastards" i tako su umjesto murjaka odjednom kopilad postali pirati.
(e sad, da li se netko posramio tog graffita ili uplašio posljedica, jer je farba nadopisanog teksta gotovo idenrična originalu, ili je u pitanju nešto treće ... to ne znam)


Snimio: Vanja

Znate onu bivšu rubriku "Feral Tribune"-a pod nazivom Neukusne spajalice?

Evo jedne "spajalice" fotke i teksta ... fotka je snimljena jedno jutro uz potok Kustošak gdje je vlasnica peseka tražila svog ljubimca koji se zagubio u travi ... a tekst potječe od jedne druge vlasnice koja je prethodni dan tražila svog pudla koji je odlutao negdje uz Jarunsko jezero.


Snimio: Vanja

Bio jednom jedan klasik omladinske literature koji počinje ovako:

Stara je glumila savršenu mirnoću, ali je ipak bila uzbuđena. Mogu je
razumjeti! Njena nada i sav njen ponos - njena dječica - danas ponovo
kreću u školu. Rekao sam to i umalo nisam dobio šalicu u glavu.
Shvaćam, zaista, bilo bi šteta šalice premda nije od skupocjenog
porculana ...

A završava ovako:

Ja sam sjedio na prozoru i pušio. Upitao sam Malo Čudovište:
- Ma što ti zapravo tražiš?
Ona se na trenutak duboko zamislila, a onda je rekla s uvjerenjem:
- Skriveno blago.

I nastavila ga je tražiti pod stolom. Ja sam joj povjerovao, vjerovali
vi ili ne. Čak, što više, tako sjedeći na dasci prozora, u prekrasnoj
ljetnoj noći, shvatio sam da još ima mnogo blaga na ovome svijetu,
koje nije otkriveno. Treba ga samo potražiti.

I tako to. Bio jednom jedan razred. I jedna Trica i jedan Ivica. I
lijepo je to. Što god vam rekli, lijepo je živjeti.Dok možete.
Pozdravljeni ...

Riječ je, naravno, o knjizi Ivice Ivanca "Maturanti". Iako se njena radnja dešava tamo negdje sredinom 50-tih, dakle kada se još nisam ni rodio, ipak mi je to jedna od najdražih i osobno najbližih knjiga iz doba moje mladosti ... a znam i da nisam jedini ljubitelj ove knjige.





Preneseno sa web stranice Kamo.hr

Ako niste znali, pred desetak godina je HNK igrao predstavu sačinjenu na osnovu te knjige, a posljednjih godina ju igra ansambl u Narodnom sveučilištu Dubrava - pogledajte izvadak iz njihova repertoara na webu te osvrt na predstavu web stranici "Kamo.hr".
Predstavu još nisam gledao, ali se nadam da ću je ipak uloviti ... (i da se neću razočarati, ako će se razlikovati od onoe "predstave" knjige koju već dugo imam u svojoj glavi)

A zašto sam se baš nje sjetio ovih dana? Zato što radnja knjige završava baš u ovo doba, na početku ljeta, na početku ferija, u trenutku kad Ivica dobiva nogu od Trice pred njen odlazak na more ... a to, početak odmora i pred odlazak na more, je trenutak u kojem se sada i ja nalazim, od sutra sam na godišnjem! Jupi!
No, u slijedeća dva tjedna ćete ipak povremeno dobivati postove iz moje "blog-špajze" (dobro sam ih uskladištio, neće se usmrditi ), dok ćete prva dva tjedna u kolovozu ipak morati preživjeti bez novih postova, jer ću tada biti na putu u inozemstvu.

Uglavnom, ja odoh od sutra na plažu, a nadam se da ćete uskoro i vi, pa makar na ovu sa zagrebačke rivijere na Jarunu!


Snimio: Vanja

Ovim postom ću se nadovezati na moj jučerašnji zapis sa dobrodošlicom u Republiku Volovčicu ... na slijedeća dva primjera s Vrbana i Staglišća vidljivo je kako su zagrepčani uvijek spremni svojim gostima dati dobronamjeran savjet ili im zaželjeti toplu (dapače, paklensku!) dobrodošlicu ...

(na gornjem natpisu piše "Drago gosti, čuvajte kosti", no nisam uspio to fotkati u jednom potezu radi drveća i parkiranih auta pa zato dobivate ovakav "složenac" od fotki)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

...a tko preživi pričat će!


Snimio: Vanja

Lokacija: trafo stanica u Zapoljskoj, Republika Peščenica (no, Volovčica očito traži otcijepljenje )

Jučer navečer se na Cvjetnom placu ukazao neobičan čovjek izbrijane glave, brade spletene u pletenicu i dugačke cijevi prislonjene na usta ... bio je to čuveni Dudo, za prijatelje Dud ili samo Du, a za poštare, službenike i administraciju Dubravko Lapaine.


Snimio: Vanja

Dudo je još prije nekoliko godina podučavao studente PBF-a matematici, no kad je zasvirao didg uvidio je da je to njegov poziv, a ne formule, ispiti i akademska karijera ... i postao je prvi i zasad jedini profesionalni didg svirač i didg izrađivač u hrvata.

U međuvremenu je odsvirao mnoštvo koncerata (mene se osobno najviše dojmila jedna svirka u Planetariju Tehničkog muzeja), osmislio i odigrao i odsvirao predstavu "Priča puno priča" (na festivalu novog cirkusa u ZKM-u i još ponegdje), nastupio na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara 2008. godine, nastupio na otvaranju Svjetskog rukometnog prvenstva (također 2008) ... a ove godine je snimio svoj prvi CD "Kosmopterix", sve je poznatiji i priznatiji u inozemstvu i svako malo ga zovu na svirke diljem Evrope.


Snimio: Vanja

A jučerašnje Dudino ukazanje na Cvjetnjaku (zajedno sa prijateljem Markom Ritošom na harmonici) je bilo vezano upravo uz novi CD ... ajmo reći da je to bila promocija.

Tko želi čuti Dudinu muziku, vidjeti još fotki, saznati još informacija ... nek pogleda www.lapaine.com i My Space, a ako želite upoznati i druge zagrebačke i hrvatske didg-svirače, naučiti svirati tu čudnu cijev s dušom ili vas zanima bilo što drugo vezano uz didg, pogledajte stranice hrvatske didgeridoo udruge Didgiland.


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nisam izdržao da vam danas ne poklonim i treći post, vezan uz ovu frišku fotku snimljenu jutros kod vulkanizerske radionice na uglu Selske ceste i Krapinske ulice!


Snimio: Vanja

O ovome o čemu ću vam pričati u ovom postu sam već pisao u komentarima jednome drugome postu ... no, slučajni pronalazak jednog rijetkog artefakta ponukao me je da se ponovo dotaknem ove teme!

Naime, prolazeći ulicom Polanjščak u Lukšićima (istom onom u kojoj sam zabilježio gablec na baušteli iz prethodnog posta) zamijetio sam napušteni telefonski stup ... i po broju izolatora (nosača žica) primjetio sam da je to stup koji je pripadao telefonskom prstenu koji je nekad okruživao Zagreb!

U 60-tima i 70-tima, u doba kad nije bilo mobitela niti svjetlovoda, a podzemni telefonski kabeli su još bili rijetkost, većina telefonskih vodova je išla po zraku, upravo na ovakvim stupovima kao što je ovaj na slici. A sjevernim dijelom grada, od Markuševca preko Remeta, Šestina, Lukšića i tko zna kud još, s brijega na brijeg, vodila je jedna od tih telefonskih linija. O njoj znam samo ono što mi je nekoć davno rekao moj tata, a to je da je ta linija rezervirana za slučaj nekakve opasnosti i da se njome služe vojska i policija. Da li je to zaista tako bilo - pojma nemam, nikad nisam čuo ništa više o tome ... ako vi što znate o njoj, javite mi, molim!

(a zašto je taj stup tolika atrakcija, pitate se vi? Zato jer su svi ostali stupovi izvađeni krajem 80-tih i početkom 90-tih, poznato mi je to iz Dotrščinske šume uz koju sam tad živio i kroz koju je nekad prolazila ta linija ... sada je kroz šumu ostao samo koridor linije bez drveća koje malo pomalo zarasta i tu čistinu.)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Kao dodatak ovom telefonskom postu dajem vam još dvije fotke iz Adžijine ulice (snimljene pored onog uvenog natpisa "ubila ga-raža"!), tu se na telefonskom stupu na crnoj metalnoj pločici vide ostaci broja stupa - nekad je svaki telefonski stup imao ovakav broj!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Lokacija: Ulica Polanjščak u Lukšićima, zabilježeno za vrijeme šetnje od Jelenovca prema Lukčićima

Evo još jednog nastavka serije postova inspiriranih knjigom Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba" ... ovaj put nećemo ići u depresivne kvartove kao što je to bio nedavno opisani Lašćinšćak, već u jedan od najbolje očuvanih primjera takve stanogradnje - naselje Prve Hrvatske štedionice na Trešnjevci.


Tlocrt naselja, preneseno iz knjige Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba"


Tek sagrađene zgrade, preneseno iz knjige Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba"

Taj kvart je ugrubo omeđen Ozaljskom, Selskom i Krapinskom ulicom, no u stvarnosti prve dvije on niti ne dodiruje, već je namjerno udaljen od tih prometnijih ulica. To najveće zagrebačko naselje kuća u nizu počelo se graditi tek pedesetak godina nakon prvih ideja da se na Trešnjevci organizira veća radnička stambena četvrt. Na spomenutom području su iscrtane ulice (pretežno u smjeru sjever-jug kako bi kuće imale najpovoljniju oriejntaciju istok-zapad) i to na način da bi već spomenute šire okolne ceste nosile većinu prometa dok bi ulice unutar naselja bile samo za lokalni promet, što je bilo u skladu modernog urbanizma tog doba (a vrijedi i danas).

Parcele su bile podjednake dubine, 52 m za dvije kuće (po kući je dakle bilo 26 m, a dozvoljena gradnja je iznosila 12 m), a tip kuća je projektirao i cijelo naselje idejno zamislio arhitekt Zdenko Strižić (na žalost, za razliku od nekih njegovih drugih kolega, do današnjeg dana nije dobio svoju ulicu), no neke stvari ipak nisu bile prema njegovim zamislima (recimo predugački monotoni nizovi kuća). Neke njegove misli citirane su u već spomenutoj knjizi: "Projektiranjem se ne traži ekonomičnost, već ono rješenje koje će uz sve ostale kvalitete biti i ekonomično", te "Tretiranjem ulice kao manje važne spašeni su vrtovi za uživanje dok inače ove plohe ne bi bile drugo nego kuhinjska dvorišta za čišćenje sagova i gomilanje smeća". Ova posljednja misao je vezana uz mogućnost da su kuće uže od 6 metara smjele imati sa ulične strane kuhinju i WC, a sa vrtne sobe, što je omogućavalo bolje iskorištenje vrijednosti zelenih vrtnih površina.


Neobnovljena kuća. Snimio: Vanja


Neobnovljena kuća.Snimio: Vanja


Ulica sa uglavnom obnovljenim kućama.Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Među ostalim stvarima ovo naselje je dobilo i prvo dječje igralište izgrađeno u jednoj radničkoj četvrti - u tom parku (uz ugao Zorkovačke i Kostelske) je prvotno trebala biti izgrađena gimnazija, no od toga se odustalo te je tako dobivena vrlo vrijedna zelena površina u centru naselja. Projekt za park su napravili Ciril Jeglič i Zvonimir Froehlich, a park je, u skladu sa tada omiljenim uzorom u "crvenom Beču", imao i dječji bazen koji i danas postoji, no puni se vodom samo za posebne prigode. U parku se nalazi i zdenac kojeg je projektirao Josip Seissel (koji ima svoju ulicu u Dugavama!), na žalost, sada je devastiran, a u doba otvaranja u njemu je bila i skulptura dječaka s frulom Frana Kršinića čija mi je sudbina nepoznata.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Kao zaključak, Darja Radović Mahečić napominje kako je ovo naselje usprkos ponešto monotonom ponavljanju kuća i manjku raznolikosti ipak nadasve funkcionalno, moderno, ugodno i zdravo mjesto za život.

A što reći o sadašnjem trenutku tog naselja?

Činjenica je da je sam izgled naselja dosta očuvan bez velikih urbanističkih i građevinskih grozota (neke manje se mogu uočiti, primjer novogradnje u Martijanečkoj ulici, vidi fotku!), kuće se malo-pomalo obnavljaju i to uglavnom u skladu sa izvornim zamislima ... Park je donekle zapušten (pretpostavljam zbog zaštićenog statusa kojeg ima čitavo naselje kao cjelina) i dobro bi mu došle nove sprave za igru i nešto bolje održavanje zelenila ... Promet je kao i svugdje u gradu zagospodario svim površinama tako da su parkirani auti posvuda ...


Snimio: Vanja


Neprikladna rekonstrukcija u Martijanečkoj ulici. Snimio: Vanja


Bilo kuda, dimnjak toplane svuda. Snimio: Vanja

Vrijedi spomenuti i to da je tamo negdje u 50-tima na rubu naselja podignuta tvornica "Nikola Tesla" (sada "Ericsson Nikola Tesla"), a u 60-tima odmah ispod nje velika zgrada u Zorkovačkoj ulici koja je nekad bila nastanjena "vojnim licima". Sa sjeverne strane naselja je pak vozio Samoborček od kojeg je danas ostala tek vrlo ugodna zelena površina ... no, i ona će nestati gradnjom produžene Kranjčevićeve koja bi se trebala produžiti sve do Malešnice i nositi zagrebački metro.


Park uz bivšu trasu Samoborčeka. Snimio: Vanja


Ostaci pragova Samoborčeka. Snimio: Vanja

A kao dodatna zanimljivost, sredinom naselja, uz Krapinsku ulicu, njenom istočnom stranom, proteže se jedna od najljepših novoprojektiranih pješačkih staza koja krivuda između zelenila i izbjegava uobičajene ravne duge linije - mene podsjeća na kineske vrtove koji izbjegavaju ravne puteze (jer se niz krivudave puteve ne mogu kretati zli duhovi, tako kaže legenda, a čini mi se i pravilo feng shuija )


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Kad krenu nostalgične priče među ljubiteljima auta (nisam taj, da ne bude zabune! ) onda se uvijek spominju "bube", "fićeki", "četvorke", "žabe" ... no, zašto nitko nikad ne spomene Fiat 1300, još jedan od auteka koji su obilježili 60-te i 70-te???
Taj auto čak, koliko znam, nije nikad dobio niti nadimak!

Još se dobro sjećam vremena kad ih je bilo dosta u prometu, a sad ih nisam vidio već valjda više od 15 godina (ako izuzmem onaj jedan spomenut u prošlom postu, koji je skupljao mahovinu na Voltinom ...) ... i onda naletih pred nekoliko mjeseci na ovaj tu primjerak koji već duže stoji parkiran u Mislavovoj ispred kućnog broja 1 (preko puta Sheratona). Pa, koga zanima može ga tamo vidjeti i uživo!


Snimio: Vanja

Koga zanima malo više nek zaviri na Wikipediju, a OVDJE, pogledajte unutrašnjost!

Ne, nije ovo razotkrivanje nekog novog prometnog masterplana niti moje fantaziranje, već više stvar prošlosti, prometno-infrastrukturne arheologije ... Naime, nekad, još do prije 15-tak godina, se zaista moglo vlakom iz Črnomerca do Prečkoga, no tom trasom nisu nikad prometovali putnički vlakovi, već samo teretni, na putu do nekadašnje kasarne Prečko koja se do pred nekoliko godina nalazila na mjestu sadašnjeg POS-ova naselja između Oranica i Španskog.


Snimio: Vanja

I, kako je s vremenom kasarna (u kojoj su uglavnom bila smještena vojna skladišta odnosno "magacini" prema JNA-terminologiji) postala nepotrebna i na kraju srušena, tako je i dotična pruga polako, ali sigurno otišla u nepovrat. Na žalost, to nije učinjeno planski (to je kod nas u takvim stvarima čini se nemoguć događaj :o( ) već stihijski, na način da je mnogo onih koji su se nalazili uz taj industrijski željeznički kolosijek jednostavno si prisvojilo po nekoliko kvadratnih metara terena na kojima se nalazila pruga. A to je velika šteta jer je taj kolosijek prolazio sredinom Rudeša, kroz inače prometno ne baš osobito povezano područje između Zagrebačke ceste i Rudeške ulice te dalje prema Voltinome ... i ta trasa je dušu dala da se po njoj recimo napravi nekakva bisiklističko-pješačka staza dovoljno udaljena od svih napučenih i smrdljivih prometnica (kao što je recimo Zagrebačka, uz koju nije nikakav užitak biciklirati). Ne znam da li je povratak na prijašnje stanje moguć (nadam se da se "okupatori" trase nisu još uspjeli upisati u zemljišne knjige!), no bilo bi lijepo kad bih to doživio i jednom se prošetao ili provozao biciklom po uređenoj stazi ... kao što je recimo lijepo to što Hrvatske vode rade šetališta uz gradske potoke (Bliznec, Kustošak, Vrapčak, Dubravicu).

No, dosta kuknjave, ajmo pogledati kako je ta trasa izgledala pred dvije i pol godine kada sam ju obišao čitavom dužinom i napravio ove fotke. Od tada sam samo povremeno posjećivao neke dijelove i mogu potvrditi da je sve manje tragova tog kolosijeka i da će vjerojatno za nekoliko godina svi nestati - stoga, ako vas ovo interesira požurite sa obilaskom!

Sa obilaskom ćemo početi iz Prečkoga ... do prije nekoliko godina su se na Zagrebačkoj kod raskršća sa (tada još) Ljubljanskom mogli vidjeti ostaci tračnica u asfaltu, no sada ih više nema ... Pruga je od tamo (gdje je sada Mercator) išla nekoliko stotina metara usporedo sa Zagrebačkom avenijom .. od tog dijela trase živi još most kojeg sad koristi pješačka staza. Položaj pruge je bio točno uz drvored.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ovako je nekada izgledao "tajni" prolaz ispod mosta ispod Ljubljanske ... sada je prolaz uređen i više nije tako klaustrofobičan i blatan.


Snimio: Vanja

Nakon toga, pruga je radila zavoj nalijevo i prelazila preko sadašnjeg novouređenog parka (tada je to bila obična livada).


Snimio: Vanja

Nakon toga je pruga prelazila Jablansku - tu se još vide ostaci tračnica u asfaltu!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nakon toga pruga je išla između škole i vrtića - sada je tu staza.


Snimio: Vanja

Nakon toga slijedi prelazak Ratarske ulice i pruga ulazi u područje nekog bivšeg skladišta na čijem prostoru sada caruje grmlje. Na ulazu je još nosač vrata (naravno, napravljen od šine), u prostoru ostaci poda skladišta, kliznih vrata ... tu je i nekad lijep drvored jablana, no okljaštren je pred 3 godine. :o(
U neposrednoj blizini (zapadno) se na jednom dijelu tog terena skladišta nešto gradi, sigurno će uskoro i ovaj ostatak nestati ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Rezidencija za beskućnike ...


Snimio: Vanja

Pruga zatim stiže do zgrada uz Zagrebačku i skreće desno ... no, tu je sada nova kamena ograda. Do prije 3-4 godine su tračnice još bile posred površine koja je sada ograđena kao dvorište ... no, sada ih više nema, vlasnik si je očito prisvojio taj komad "grunta". Na sreću, ostao je uski prolaz do ulice Rudeški ogranak II koju pruga siječe (također su tračnice još u asfaltu).


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Dalji koridor pruge se koristi kao parkiralište i odlagalište šute ... sve dok opet ne udarimo nosom u metalnu ogradu nekog skladišta.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Već smo kod Rudeške ceste koja se sad obnavlja. U doba fotkanja tračnice su još bile u cesti - uskoro ih sigurno više neće biti.


Snimio: Vanja

Tu je i poznata gostionica "Rudešanka", janjci i odojci se tu često vrte ...


Snimio: Vanja

Idemo dalje, prelazimo Rudešku i dalja trasa pruge ide između napuštenog skladišta i ragbi igrališta - ne tako uobičajen prizor kod nas. Djeca se igraju u šiblju ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Slijedi mostić preko potoka Kustošak (sada je staza uz njega uređena, a umjesto starog mosta tu je novi drveni pješački most i čitavo šetalište je sad dosta lijepo uređeno). Ulazimo na područje Voltinog i Pupinovog naselja, tu je sad i novogradnja točno uz trasu pruge.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ovo nisu električne instalacije vlaka već žice za vješanje rublja ...


Snimio: Vanja

Atmosfera kvarta malo liči na Bronx ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Prelazimo Hanamanovu, tu je još prastari "Andrijin križ".


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Pogled unazad ...


Snimio: Vanja

A i valjda najveće boćalište u gradu ... te izložba krntija, čak je i jedan Fiat 1300 tamo!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Trasa pruge zatim prolazi kroz područje vrtova, jedva se opaža po malom uzvišenju ... tu su i lijepe zgrade iz 30-tih godina sa zanimljivim balkonima.. ali i one iz 60-tih ... manje zanimljive.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nailazimo i na Kroflinovu, pardon Drvinje, pardon Golikovu ulicu ... pruga je nekad uolazila u krug skladišta "Šume" na ova zarđala vrata. Nedaleko je bila i konsignacija čelika ... tko se još sjeća što je bila "konsignacija"?


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Tu je i prastari pružni znak ...


Snimio: Vanja

Dalje moramo Klanječkom ulicom, zaobilazimo skladište "Šume" koje izgleda kao muzej, pogledajte samo te znakove, portirnicu ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Sa strane "Končara" je urednije, čini se da se ovaj odvojak pruge čak ponekad još i koristi, ostavljen je kod rekonstrukcije Klanječke pred nekoliko godina.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja
Zaobilazimo skladište i Lapačkom ulicom dolazimo do kraja Zagorske ulice. Ovdje pruga izlazi iz skladišta. Tu su dva kolosijeka, jedan još uvijek služi za dostavu ugljena ... a jedan slijepi je netko zatvorio garažom - tko zna što li je unutra, možda mala drezina?


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Tu je i nekoliko skretnica, jedna je još u radnom stanju, možete ju sami okrenuti koji puta ...


Snimio: Vanja

Pruga sad prelazi Tomislavovu ulicu (to je onaj čuveni "HOP" kad se prelazi preko nje) i spaja se sa ranžirnim kolosijecima u blizini Plive. Tu ima također puno starudije, devastiranih skretnica i signala ... i tu je i kraj naše šetnje koja je trajala oko 40 minuta i koju si i vi svi možete priuštiti ako želite dožćivjeti malo željezničke arheologije.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

U moje doba su parkirna mjesta, pogotovo ona za invalide, ipak malo drugačije izgledala ... no, ajd, makar su sad natkrivena.


Snimio: Vanja

Lokacija: Parkiralište na Trgu Francuske republike, snimljeno tik uz njegov rub

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Mislim da ovom malom foto-stripu nikakav komentar nije potreban!

Jasno, vlasnik lanca je sigurno njime zavezao bicikl ili čak neki motorić ... koji je nestao u vidu magle ... ili je vlasnik izgubio ključ pa je nasilnim putem oslobodio svog ljubimca ... no, konačni efekat kojeg vidi slučajni prolaznik je baš zabavan!
Mjesto događanja: Nazorova, cca 100 m od Britanca!

Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Vjerojatno ste čekajući tramvaj tu i tamo podigli glavu i ugledali neobične prometne znakove kako vise sa tramvajskih žica. Neke od njih nije teško dešifrirati (recimo ograničenja brzine) jer koriste uobičajene uzorke boja iz redovne prometne signalizacije ... no, neki od njih nisu baš tako jasni nama običnim smrtnicima.

I upravo zbog toga sam vam pronašao popis svih tramvajskih prometnih znakova koji su u upotrebi u zagrebačkom tramvajskom prometu. Izvor je web stranica zeljeznice.net i njihov tramvajski podforum na kojem se mogu naći i ovakvi podaci.

Da ne bi bilo zabune, ovakvi znakovi su u upotrebi samo u Zagrebu, drugi gradovi sa tramvajskim prometom koriste drugačije znakove (recimo Graz), no generalna pravila su slična.


Preneseno sa www.zeljeznice.net, autor NT2200

Znak za rasklopac (onaj sa žutim linijama) označuje mjesto gdje je prekid napajanja, odnosno granicu između dva napajanja - to je važno znati jer ako tramvaj slučajno stane baš na tom mjestu neće se moći pokrenuti jer neće imati kontakt sa strujom.
(možda se neki od vas sjećaju rekonstrukcije Jelačić placa pred Univerzijadu, tada je privremena tramvajska stanica u smjeru istoka bila na raskršću Jurišićeve i Petrinjske, taman pred takvim mjestom ... i nije se desilo jednom da je vozač stao malko predaleko i ostao bez struje pa smo mi putnici morali pogurati tramvaj 10-20 cm da uhvati napon!)

Znak za pružnu sklopku (onaj sa plavim linijama) označuje mjesto gdje se može prebaciti automatska skretnica (vozač to radi prekidačem iz kabine).

Znak za obaveznu upotrebu motornog kočenja se nalazi na strmim dionicama pruge ... koliko znam, jedina takva je dionica linije 15 od Dolja prema Mihaljevcu.

A ovako izgleda semafor koji pokazuje smjer u kojem je okrenuta automatska skretnica (ručne, koje se okreću onim teškim ključem koji tramvajcima služi i kao sredstvo za samoobranu , nemaju takve semaforčiće)!


Jurišićeva ulica, pred raskršće sa Draškovićevom. Snimio: Vanja

Ako ljeto i nadalje bude ovakvo, prodat ću auto i kupiti amfibiju!!!


Snimio: Vanja

Sredinom proljeća (04.05.2009.) sam vam napisao post o Magdićevim stubama, tabli na kojoj piše tko je u stvari bio dotični Magdić po kojem je nazvana ulica i kako je to super stvar što je moguće nešto naučiti o njemu. A tad sam napisao kako se sjećam da još negdje u gradu postoji jedna slična tabla sa više podataka o osobi koja je dala ime dotičnoj ulici ... I, napokon sam našao tu ulicu i tablu!

Riječ je o Berislavićevoj ulici, a tabla se nalazi na uglu sa Preradovićevom!

A više o Petru Berislaviću nađite na Wikipediji !

Od Zgblog1

Snimio: Vanja

Jedna od stvari kojima se obično razveselim na svojim gradskim šetnjama su izlozi napuštenih trgovina .. ne zato što želim zatvaranje trgovina (mislim da su kvartovski dućani super stvar i želio bih da žive zauvijek!) već zato što njihovi izlozi, vrata, reklame ... postaju svojevrsni muzej, dokument vremena zatvaranja i kad je ono već davno prošlo.

Tamo na samom početku bloga (post od 18.01.2009.) sam vam pokazao posljednji "Unikonzumov" dućan u Selskoj cesti, a sad vam skrećem pažnju na mali zatvoreni dućančić u Tomašićevoj ulici (pored Martićeve). Uz veliki lokot kojim je dućan zatvoren (i koji djeluje podosta novo, nema rđe već samo prašina!) glavna atrakcija tog dućana je reklama za "vedu", Franckov dodatak jelima koji je svojedobno pokušavao konkurirati "Vegeti", koliko okusom, toliko i dizajnom.
(sjećam se kako su svojedobno i ZETovi autobusi nosili reklame za "Vedu", bilo je i TV-reklama ... !)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A evo što o Vedi kažu u "Leksikonu YU-mitologije"

Dragi moji, nakupilo se posljednjih tjedana gradiva za veći broj postova i nemojte se čuditi ako ću vam koji dan servirati i više od jednoga ... znam da se fotke i tekstovi neće usmrditi ako još malo odstoje u nekom folderu na mojem kompu, ali šteta mi ih je tamo čuvati bez da ih itko gleda, tko zna možda mahovina ipak može narasti i na fajlovima

Uglavnom, evo današnjeg priloga ... šetajući gradom pred nekoliko tjedana naiđoh na tipičan primjer starog donjogradskog haustora, zajedno sa ovom kolekcijom poštanskih sandučića iz sezone 50' i neke (bilo je još zanimljivosti po haustorima, ali o ostalima jedan drugi put!) i palo mi je na pamet kako neki poštanski sandučići mogu čak nadživjeti radni vijek poštara, neki hipotetski kvartovski poštar bi mogao odraditi čitav svoj radni vijek, od prvog radnog dana pa do penzije, gledajući svaki dan jedne te iste sandučiće u dotičnom haustoru!
(dotični haustor se nalazi u Gajevoj ulici između Berislavićeve i Hebrangove, kod foto kluba)


Snimio: Vanja

A onda tek koji dan poslije navratih sa kćerkom kod prijateljice koja živi u cigleničkom neboderu (nazvan tako po kvartu Ciglenici u kojem se nalazi, ali i po tome što je obložen fasadnom ciglom!) u Selskoj cesti i vidjeh kako tamo poštara u haustoru dočekuje sasvim drugačiji prizor!
(pitam se kako li je tek u Mamutici! )

Od Zgblog1

Snimio: Vanja

Od Zgblog1

Snimio: Vanja

Od Zgblog1

Snimio: Vanja

Zaključak: biti poštar u centru je kao biti postolar u maloj radionici, a u kvartu sa ovakvim zgradama je kao raditi na traci u nekoj cipelarskoj multinacionalnoj kompaniji!

Kako nam se bliži vikend za kojeg ću uživati uz more i biti blogovski neaktivan onda vam danas lifram čak dva posta

A ovaj ovdje se dotikavlje pitanja boja u arhitekturi ... Naime, koliko se meni čini duuuugo vremena su sve zgrade, javne i privatne, rađene samo u nekakvim neupadljivim tonovima i pastelnim tonovima, prevladavalo je sivilo i izgleda kao da su svi mislili da je najgore što se može desiti nekoj zgradi to da bude zamijećena. ... No, nakon tog dugog kolorističkog zimskog sna čini se da je odjednom krenula akcija i počele su prštati boje posvuda po gradu.

Najočitiji primjer za to je POS-ovo naselje u Sesvetskoj Sopnici. Kad ne bi bilo elemenata jarkih boja ta ogromna zgradurina bi bila prava katastrofa (možda ona zaista to i jest sa funkcionalnog ili urbanističkog stanovišta), no ovako je barem estetska strana podignuta na viši nivo.

Evo par fotki sa mjesta događaja (koliko sam uspio vidjeti zgrada još nije useljena)!


Snimio: Vanja

Ovako bi to izgledalo da nema boja:


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Pogled sa dvorišne strane (zgrada ima oblik slova "U" okrenutog otvorom prema sjeveru).
Ispod dvorišta se nalaze garaže, a među zgradama je nešto zelenila, no na žalost, ipak prevladava beton.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Pogled prema prirodi ...


Snimio: Vanja

... te u gražau.


Snimio: Vanja

Evo i mene na zadatku ...


Snimio: Vanja

Odraz u izlogu.


Snimio: Vanja

Pogled s ugla.


Snimio: Vanja

Ovako sve to izgleda sa udaljenosti (od Slavonske avenije).


Snimio: Vanja

Evo još pokoji primjer šarenila novih zgrada u Zagrebu!

Ovo je svježe dovršena zgrada u Zagorskoj ulici, nadomak Selske!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A ovo je zgrada "Mali dom" na Baštijanovoj ulici, također u blizini Selske.


Snimio: Vanja

Vrlo slični primjeri se još mogu vidjeti i na jednoj zgradi koja se taman dovršava u Stenjevcu te na još 2-3 mjesta u gradu.

Što još reći osim ... živjele boje!

Jučer sam dobio obavijest da su se po gradskim pločnicima na više mjesta pojavila misteriozna jaja na oko ... ako netko zna o čemu se radi nek se hitno javi!
(tko zna, možda se tu radi o nekim bićima iz svemirskih dubina koja su izabrala ovaj oblik kako bi nas nezapaženo uhodili ... )


Snimljeno u Hatzovoj (južni zeleni val), snimio: Vanja


Snimljeno u Hatzovoj (južni zeleni val), snimio: Vanja

Danas je ponovo vrijeme za jedan post u kojem govore fotke umjesto riječi ... evo malog ciklusa fotki pod naslovom "Rđavi Zagreb"


Ispod mosta Mladosti. Snimio: Vanja


Zagreb Istočni kolodvor. Snimio: Vanja


Pored tržnice Prečko. Snimio: Vanja


Trešnjevka, Adžijina ulica. Snimio: Vanja


Ilica, preko puta Domobranske. Snimio: Vanja


Željezničarska kolonija (Kažotićev trg). Snimio: Vanja

Danas točno u podne (dakle, pred 20-tak minuta!) počela je u "Mimari" promocija knjige fotografija Toše Dapca "Zagreb u tridesetima".
U knjizi se nalazi 146 njegovih fotografija nastalih 30-tih godina prošlog stoljeća, a više o knjizi i samoj promociji možete naći
OVDJE.

A ako vas zanima malko više informacija o njemu OVDJE pogledajte što o njemu kaže Wikipedija.


Snimio: Tošo Dabac

Radoznali šetač može naići na svakojaka iznenađenja po zagrebačkim ulicama i, prema mojem iskustvu, često su manje poznate i manje prometne ulice čak zanimljivije od onih glavnih i najpoznatijih. Evo danas jedne zanimljivosti iz Lopašićeve ulice nedaleko Džamije!


Snimio: Vanja

Naime, u toj zgradi (inače vrlo lijepo obnovljenoj) nalazi se nekakav klub sakupljača, što li. A oglas pored vratiju kaže slijedeće (vidi fotku):


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

U trenutku mojeg posjeta toj ulici klub je bio zatvoren (bila je nedjelja), no vjerujem da posjetilaca ne manjka.

Što se pak same zgrade tiče, već sam spomenuo da je nedavno uređena, a jedan od detalja koji najviše upada u oči jesu ulazna vrata haustora sa zanimljivim likom iznad njih.


Snimio: Vanja

A na zidu se pak koči ne tako stari natpis ... i obzirom da je pisan šablonom netko se zaista potrudio da ocrni spomenutog Alena!


Snimio: Vanja