Dragi moji, nakupilo se posljednjih tjedana gradiva za veći broj postova i nemojte se čuditi ako ću vam koji dan servirati i više od jednoga ... znam da se fotke i tekstovi neće usmrditi ako još malo odstoje u nekom folderu na mojem kompu, ali šteta mi ih je tamo čuvati bez da ih itko gleda, tko zna možda mahovina ipak može narasti i na fajlovima
Uglavnom, evo današnjeg priloga ... šetajući gradom pred nekoliko tjedana naiđoh na tipičan primjer starog donjogradskog haustora, zajedno sa ovom kolekcijom poštanskih sandučića iz sezone 50' i neke (bilo je još zanimljivosti po haustorima, ali o ostalima jedan drugi put!) i palo mi je na pamet kako neki poštanski sandučići mogu čak nadživjeti radni vijek poštara, neki hipotetski kvartovski poštar bi mogao odraditi čitav svoj radni vijek, od prvog radnog dana pa do penzije, gledajući svaki dan jedne te iste sandučiće u dotičnom haustoru!
(dotični haustor se nalazi u Gajevoj ulici između Berislavićeve i Hebrangove, kod foto kluba)
Snimio: Vanja
A onda tek koji dan poslije navratih sa kćerkom kod prijateljice koja živi u cigleničkom neboderu (nazvan tako po kvartu Ciglenici u kojem se nalazi, ali i po tome što je obložen fasadnom ciglom!) u Selskoj cesti i vidjeh kako tamo poštara u haustoru dočekuje sasvim drugačiji prizor!
(pitam se kako li je tek u Mamutici! )
Zaključak: biti poštar u centru je kao biti postolar u maloj radionici, a u kvartu sa ovakvim zgradama je kao raditi na traci u nekoj cipelarskoj multinacionalnoj kompaniji!