Komentari

nepoznatizagreb.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • Bergaz

    Simpatična priča i manje poznati detalji!

    Moje sjećanje seže i do jednog davnog-davnog roštilja u jednoj od tih ulica s mojim roditeljima... i ushićenom trčanju do obližnje pruge Samoborca i promatranju prolaska vlaka vučenog tada još "debelom" parnjačom!

    I jedna svježa snimka:
    Seisselov žig na zdencu!? [08.07.2009]

    avatar

    13.07.2009. (01:25)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    O, to je zgodno sjećanje! ;o)

    Zanimljivo, moja je baka živjela tek nekoliko ulica dalje (Nova cesta, između Kranjčevićeve i placa), ali njoj nikad nije padalo na pamet voditi me gledati Samoborčeka, tako da ga ja (odrastao na drugom kraju grada, kod Dotrščinske šume) pamtim uglavnom po čekanju na starom Podsusedskom mostu za odlazaka kod tete u Samobor.

    Hvala ti na nadopuni fotkom žiga, opazio sam ga i palo mi je na pamet fotkati ga, no tad nisam imao foto aparat ... a poslije sam zaboravio na to!

    avatar

    13.07.2009. (08:08)    -   -   -   -  

  • seabral

    Lijepo naselje i odlična priča. Meni je posebno interesantna, jer smo prošle godine kupili stan u ulici neposredno do tog naselja ;-)

    BTW, kad već spominješ promet .... možda bi bilo zgodno spomenuti i sve one brojne koso postavljene drvene letve kojima si stanari tih zgrada brane "svoj" prostor ispred svojih kuća na ulici i čuvaju si parking.

    avatar

    14.07.2009. (07:15)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Je, seabral, promet u tom naselju je posebna priča ... naime, izvorna ideja ovog naselja i šireg predjela je da to bude prvenstveno stambeni kvart i to kvart obiteljskih kuća tj. kuća u nizu ... međutim, netko vrlo pametan se sjetio tih 50-tih da tamo stavi tvornicu "Nikola Tesla" te nešto kasnije veliku zgradu u Zorkovačkoj i ta dva objekta su veliki "generatori" prometa, pogotovo zbog toga što sadašnja firma "Ericsson Nikola Tesla" nema osiguran parking za dovoljan broj automobila pa se onda zaposlenici parkiraju tko gdje stigne ... a recimo stanari zgrade u Zorkovačkoj su samovoljno "privatizirali" parking oko svoje zgrade (sumnjam da je on upisan u njihove vlasničke listove i da plaćaju porez na njega ... ) tako da ta mjesta zjape prazna dok je u uličicama oko njih sve krcato.

    Ima tu još problema ... Kostelska ulica je u špicama postala tranzitna jer se njome zaobilaze neka neuralgična mjesta Trešnjevačkog prometa (u tom je najgore prošla obližnja Belečka, uska uličica, kroz koju u špicama prolazi mnoštvo auta) ... obližnji veliki Trešnjevački plac nema dovoljno parkirnih mjesta u okolici pa su okolne ceste zatrpane autima ... no, rekao bih, zasad je još uvijek sve izdržljivo i uz malo tolerancije je u granicama podnošljivosti ... ali bi bilo dobro da tako i ostane, a u to nisam siguran.

    avatar

    14.07.2009. (08:04)    -   -   -   -  

  • nataša

    Poštovani, početkom 2014. u Centru za kulturu Trešnjevka baš je održana izložba na temu Frulaša i Frane Kršinića. Na žalost, kip još nije pronadjen, a ovaj tekst mi je bio tako zanimljiv i još uz aktualne fotografije, hvala Vam na trudu! Divno!

    avatar

    09.03.2014. (09:08)    -   -   -   -  

  • nausikaya

    moj je tata odrastao u tom kvartu, u Viničkoj ulici. Ove su me lijepe fotke podsjetile na obavezne nedjeljne ručkove kod bake, na kojima smo se morali ukazati prije 12, kako bi se objedovalo točno u podne (iako bi buraz i ja radije bili ostali duže spavati nedjeljom kad nema škole, nego forsirali juhu s rezancima, utegnuti u štofane hlače na crtu, odnosno kiklju na falde...), što nam je svima bilo puno prerano za ozbiljno jelo.

    Ali baka se, koja je cijeli život radila dvokratno (imala je obrt za popravak najlon čarapa i umjetno štopanje u Otkogonu) tako naučila i nije bilo vrdanja :)
    Poslije ručka ona bi se ispružila uz obaveznu Toscu ili Traviatu na Tosci (gramafonu) a mi bismo morali poslušno sjediti na sofi i praviti se da nas zanima 'Nedjeljno popodne' koje je bilo stišano, jer je ona slušala opere :D

    Negdje oko pola 3 dobili bismo otpusnicu od Milostive pa bi nas starci neki puta odveli u onaj park kao nagradu za dobro ponašanje.

    Sjećam se kako je svjetlarnik kuće bio od nekakvog mutnog stakla, hodnik uvijek polumračan, iako je okrenut na jug - jer je bio zaklonjen velikm zimzelenom u prednjem vrtu.
    U kući su bila 2 omanja stana, bakin u prizemlju, drugi na katu, a u podrumu neistraženo carstvo odbačenih stvari, stare odjeće, klizaljki, sanjki, potrganih igračaka...stuff that dreams are made of

    Hvala za memento

    avatar

    31.08.2021. (16:38)    -   -   -   -  

  • nepoznati zagreb

    Hvala tebi, Nausikaya, za zanimljivo prisjećanje!

    avatar

    03.09.2021. (13:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...