gustirna

utorak, 30.09.2008.

MLJET: DAN PASTORALE

PASTORALA: (lat. pastoralis-pastirski) - djelo (ponajviše dramsko) koje u idiličnom obliku prikazuje jednostavni pastirski život; isp. idila
pridjev. pastoralan - 1. u stilu pastorale,pastirski, seoski, ladanjski, idiličan;
2. pastirski, pastveni, u smislu službe katoličkih svećenika, duhovnički, dušobrižnički.
izvor: Rječnik stranih riječi - B.Klaić
----------------------------------------------------------------------------------------------

Napokon san uspila uskladit svoj životni obiteljski raspored tako da se moj slobodan vikend uklopio baš u vikend kada je PD "Mosor" organizirao svoj tradicionalni pohod na NP MLJET.
Mljet - "Zeleni otok", najjužniji, ali ne i najtužniji.

Otok gdje zaista možeš doživjeti nirvanu, otok gdje se možeš i izgubiti po skrivenim stazama oko Velikog i Malog jezera, po vrletima borove šume,zelenih stožastih brežuljaka, sresti mungosa i jelena čak, među trstikama "blatina", skrivenih polja vinograda, maslinika i raštike, u tirkizno-modrim dubinama zapeti u vrši pletenoj od pruća.

Sve to možete, ali prvo se morate opustiti na balkoniću hotelske sobe s pogledom na more.

U općoj jagmi na recepciji hotela "Odisej", moja cimerica Danica (gle! rimuje se!), mrtvo ladno je zamolila sobu s pogledom na more i njenoj želji bi udovoljeno.
Odmorili se, okripili i jedva dočekali pokret na mljetska jezera.

Pogled na kameni most ispod kojeg se spaja more Malog i Velikog jezera.

Uredno posloženi, kanui strpljivo čekaju

Stiže i brod koji će nas prebaciti do otočića Sv. Marija
S obzirom da nisam imala na raspolaganju aviončić iz kojeg bi uslikala pogled iz zraka, prilažem sken razglednice, gdje se lijepo vidi gdje je smješten dotični otočić i kako izgleda samostan iz ptičje perspektive:

Samostan i crkvu Sv. Marije sagradili su početkom XII st. Benediktinci iz opatije Pulsano na Monte Garganu u Apuliji.
Samostan je 1869 sekulariziran (pretvaranje crkvenog i samostanskog vlasništva u državno,svjetovno vlasništvo, op.p. Klaićev rj.) i napušten.
Do 1941. u njemu je bila uprava šuma otoka Mljeta; od 1959.-60. preuređen je u hotel. U najnovije vrijeme crkva se dovodi u sakralnu funkciju, a samostan se preuređuje, kao što se može vidjeti kad radnici ostave otvorena vrata:

Slučajno zaostavši za grupom (to mi se često događa), ali bez straha da ću ih izgubit jer do zadnjeg broda imamo još 4 ure, zanijela sam se i uživila u pastoralni duh ovog mjesta. Iz te pastoralne zanesenosti izrodile su se i neke slike za prikazat.

Veliki vitraj -
pogled izvana ----------------------------------------pogled iznutra

Zar nije čudesno? Kao priča koja ima dvije strane medalje. Isto, a tako različito - ovisi s koje strane gledaš.

Uspijevam uhvatiti igru svjetla i sjene, igru djevojčice na kamenoj podnoj rozeti

Lutajući središnjom stazom nailazim na neočekivanu i neobičnu spomen ploču:

SAN MAGARADI
Isuse, u ovom kasnom času sad
u sve staje čemo ući.
Od nježnosti ti ćeš svu magarad
blago za uho povući.
I kad odeš, u doba to gluho,
među njima će rijeći da kruže:
Ko je taj koga si za uho
držao najduže.
I svaki će usnuti opet,
sa najljepšim snom u duši:
Da tvoja meka ruka
još miluje baš njegove uši.

Nikola Šop
MCMIV + MCMLXXXII - MMIV
(izračunajte sami ovu rimsku godinu, jer ja sam zaboravila kako to ide)
Prolaskom kroz otvorenu kapiju koja poziva da uđeš, vidiš, osjetiš...

Magareča vila

Magareči grb

Magareča hrana i ?pribor za jelo?

A magarca ni za lijek

Osjećala sam se ko Zlatokosa u priči sa 3 medvjeda, samo šta su ovdje u pitanju magarci. Odustajem od potrage za magarcem i pronalazim malog štenca kako se sunča. Pomislih: "Povela bih te sa sobom!Zvat ću te Flekica!"
Možda je i sama to pomislila kad je onjušila moj rusak, možda joj se svidio moj miris?

I njega bi vodila sa sobom i zvala bi ga Floki, ali on se tako lijepo igra ovdje na čistom zraku

I naposljetku, njihova mama Cvijeta bila bi jako tužna. Još uvijek pogledava na more hoće li se vratiti brod koji je jučer odveo još jednog štenca.

Ljubazni konobar ispričao nam je kako je imala sveukupno 9 mališana i sve su ih podijelili, a jučer je bio svećenik i odveo još jednoga. Kad se brod otisnuo, Cvijeta je skočila u more i plivala za njima.
Zar nije prava mama? Ma sve bi ih povela sa sobom, jer toliko su me podsjetili na našu brkinu Ajšu (njemačku ptičarku mog tate). Onaj mali crni je pljunuta Ajša! Nikako da se otisnem od njih, nikako da isplivam iz ove pastorale.
Svi junaci odoše sa Tajnikom još poodavno, odlučni u namjeri da iznajme bicikle i učine đir po cesti koja obrubljuje jezera.

A Danica i ja ostale zadnje, ko ćukci na pustom otočiću

A nas dvije upijamo još mnoštvo detalja, otkrivamo kamene klupice sagrađene vjerojatno davnih 60-tih kada je proglašen Nacionalni park.

Danas su plastika i šareni marketing potisnuli prirodne materijale koji se uklapaju u okoliš. Ovu šarenu kantu je baš ružno vidit.

Prepoznajemo vjesnike jeseni koja se polako ali sigurno uvlači i u naše kosti.

Ipak ima još topline koja učini da ova mala sunca izrone iz sasušene trave nadomak moru

Za one koji ne znaju: ova jesenska lukovica iz porodice narcisa se zove žuta lužarka, a latinski naziv je. Sternbergia lutea
Samonikla je i prisutna je na širem području Mediterana, ali nema je u Francuskoj i nekim mediteranskim otocima.
Ja zasigurno znam da je ima na Visu, a sad je nalazim i na Mljetu.

Ne pripada porodici šafrana kako se obično zaključuje po njenom izgledu.

I došlo je i naše vrime za partencu sa Svete Marije

Nadamo se povratku već iduće godine s vjerom da će sve ono što se preuređuje i uređuje biti zgotovljeno.

... i da ćemo opet vidjeti Cvijetu.
Draga Cvijeta, ko Cvijeta Zuzorić, samo što nam stihove ne spjeva...

A kad padne noć, čeka nas "švedski stol" u hotelu i plesna večer!

A sutra?
Sutra je novi dan - Dan Avanture!

- 21:36 - Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.09.2008.

DALMATINSKA ELEGIJA

elegija - muzičko djelo lirsko-tužnog karaktera

"I ova mala kala u suncu, cviću sva,
kontrade skalinade, di šetat san se zna

i ti fumari stari iz koji dima ni,
i naše none bone ča volimo ji svi...

To nestaje sve daje, sve to ča srce zna,
drugare tražim stare, al furešt sad sam ja.
ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul.

Te škure balature ča stididu se sad,
ferali ča su sjali kad mrak bi pa na grad.

portuni i kancuni di čeka san je ja,
šentade serenade, noć puna pisme sva...

To nestaje sve daje, sve to ča srce zna,
drugare tražim stare, al furešt sad sam ja.
ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul.

Sve nestaje sve daje u dragom gradu tom,
sve nestaje, al' traje ta bol u srcu mom".

Neku večer slušam vijesti, onako priko uha...uhvatim svako petu rič i odjednom se ukipin....umra je....umra je Vice Vukov.
Zamrznen se, slušam svaku rič koja dopire sa ekrana, da nisan šta krivo čula....nisan...stvarno je umra naš slavuj...legendarni glas Dalmacije i cile Hrvatske. Spominje se njegov životni put, spominje se njegov udio u Hrvatskom proljeću....sjećam se kako je odjednom nestao i svi smo se pitali - Di je nesta Vice? Zašto više ne piva?
Stariji su znali, ali nisu tili nas dicu opterećivat politikon.
Važna je Vicina pisma, ona je vječna bez obzira na politiku.
Tata je ispo' ruke nabavija jednu kazetu s njegovin pismama i non stop smo je preslušavali. Toliko se vrtila dok se nije izlizala i počela se gužvat tako da više ni nju nismo mogli slušat.
A pisma nam je odzvanjala u ušima
Zvona moga grada, Finili su Mare bali, Bokeljska noć, Dalmatinska elegija...i ti fumari stari....
Kad bi se skupila tatina klapa, kad bi se bacilo na gradele, popilo vina i zapivalo...tata bi uvik na kraju zapiva:
"...i ti fumari stariii
iz kojih dima niiii
i one none bone
ča volimo ih sviiiii....
To nestaje sve daje
sve to ča srce zna,
drugare tražin stare
a furešt sad san jaaa....."

Piva je tu pismu s toliko duše, da danas kad je zapivan u mome društvu
umisto onih riči:
...ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul...
ja zapivan;
...I nima moga Frane da pođemo na mul
kod tete Marijete da popijemo žmul...

Kad smo pripremali sprovod našem tati Frani, prije 15 i po godina, rekla san bratu kad bude dogovara pisme sa Pivačima Salone, neka im kaže da bi mi želili da zapivaju tu Vicinu pismu - Dalmatinska elegija, pismu koja je našem tati bila toliko u srcu i duši, tako da bi baš ona bila pravi ispraćaj za njega.
Ali nisu mogli,ne virujen da nisu znali, jednostavno im to nije bilo u pogrebnom repertoaru.
Sve ove godine kad odem na tatin grob, na glas ili u sebi otpivan mu tu pismu...i pritom čujem njega kako je piva,onako lipo kako je samo on zna..
iz svoje duše za sve duše oko sebe.
I dok je Vice bija živ, mislila sam, opet ću ga ćut kako piva tu pismu, ali malo je piva, nažalost....posvetija se politici, Saboru...a tamo se baš i ne piva.
Kad je pa na te skale od Sabora i osta u komi, mislila sam - Ma, izvuć će se on. Opet će nam zapivat.
Prošlo je godina, niko ga nije ni spominja, malo se govorilo, tako da sam počela virovat kako je i prije umra kad se baš ništa o njemu ne govori.
I došla je vijest, neku večer, Hrvatska je izvještena da je preminuo Vice Vukov. Sad se priča, pišu se članci, pripremaju se "In memoriam-koncerti", svi su sad atento kako bi šta dostojnije ispratili "najlipši glas našeg naroda", "nikad više takvog pjevača bellkanta", "otiša je pivat s anđelima na nebu", i ne mogu sad citirat sve izjave koje čitam i slušam po medijima. Nisu ni bitne.
Samo se tješim da će negdi tamo di svi odlaze, za nekim stolom uz žmul crnog vina, zapivat pismu nji dva iz iste generacije - Vice i Frane - onako iz duše, onako kako samo oni znaju.....a mi ćemo slušat i sičat se kako se nekad pivalo...
A ja ću još koji put zapivat i opet malo prominit riči
....i nima više ni Vice, ni Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul.....

U nedostatku glazbenog i video zapisa Dalmatinske elegije, poslušajte još jednu maestralnu izvedbu velikog majstora bellcanta.

P.S. Hoćemo li ovu godinu nazvati? -2008. - godina kada legende lete na nebo?

- 20:43 - Komentari (44) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.09.2008.

SREBARNA ZA SVA VREMENA

Zazimilo je. Bura se uvukla u kosti.
Potriba mi je stavit dvi deke, a to mi miriše na ozbiljnu zimu.
A još prošle subote palo je kupanje.
Zaželila san se Visa, poć vidit jeli sve na mistu.
Povela i prijateljicu, dobro će i njoj doć malo se odmaknit od Grada i primaknit ka Otoku.
Oblačno je, ali i vruće - pod oblake.
Di ćemo na kupanje? Oćemo vamo, oćemo namo - Ajmo u Srebrenu!
Po višku bi tribalo reć u SrebArnu!
Srebarna je vala na južnoj strani Visa, tamo su najlipše viške vale, a Srebarna je jedna od onih posebnih.

Negdi iz daljine čujen glasove:
"Homo na kuponje! Vrućo je, a nedija je!Gremo u Srebarnu!"
Sad već sidin na skalinu ispod stare kuće na kraj dvora.
Iman 4-5 godina, mama mi je ujutro splela pletenice, obukla kupaće...spremila je i brata, i sad mi čekamo da se krene na kupanje.
Pod murvu je vezana kenja (ženska od tovara). Barba Joze je stavija samar i veza dvi košare na bokovima. Moja mama, teta Kate i druge tete su donosile stvari, spizu, vodu i slagale u košare. Kad je bilo sve spremno, doša je tata i posija mene i brata na samar.
"Ala gušta! Jahat ćemo na kenju!"
Dug je put iz sela do Srebarne. Za nas dicu bi to bilo prenaporno.
Barba Joze je vazeja konop od kenje i krenija nizbrdo, put polja.
Za njin je polako išla mala karavana. Starije tete i barbe imali su starinske slamnate šešire. Zvizdan tuče, triba pokrit glavu. Mi mlađi smo imali kapeline od robe.
Pomalo se išlo puten priko Velog poja, pa uz bardo, pa niz bardo, pa opet gori, pa doli. Tribalo je prić dobar komad puta, skoro je pol otoka od Poselja do mora. Lipo je kad se hodilo kroz borovinu, lipo nas je hladilo, a u ušima mi još odzvanja cvrčkova pisma.
"Di je više to more?" - mi dica smo nestrpljivi, cilu sedmicu čekamo ovu nediju kad se ide na kupanje. A i guzica nas više zabolila od samara.
"Evo nas u Rukovac! Nima još puno." - govoridu stariji
I stvarno, čuti se more u nosu. Blizu je. Opet smo u borovini. Naziren plavilo mora kroz zelenilo bora.

"Evo nas! Brzo, brzo me skini dole! Iden se odma kupat, na žalo!"
"A ne, ne još!" - zaustavlja mater - "Stani još malo u ladu da se oladiš!"
"Uff! Uvik isto!" - musin se i ostajen u ladu čekat zeleno svitlo da mogu napokon uletit u more.
"A sad još i marenda!"
"Evo ga! Pojila san! Mogu li sad poć u more?"
"Ajde! Idemo svi skupa na žolo!"

Poseljani su od davnina išli na kupanje u Srebarnu. Tamo je bila njihova plaža, među plocama, na sike. Tu su se kupali odrasli. Dica su išla na žolo, u plićak. U plićaku je oduvik bila jedna klizava stina na koju smo svi odreda klizali i bućnuli ....pod more,šoto, opet na žolo.

Volin Srebarnu. Ne samo zato šta je najlipša vala u mom srcu.
U njenom moru, sa tikvicama na rukama učila se kupat moja none,
na bilome žolu Srebarne još vidin oca svoga, pari mi se da je zauvik osta tamo, ka čuvar svih onih lipih trenutaka sa zajedničkim nazivnikom - Srebarna!

Na tom istom žolu gledala san svoju dicu, a nadan se da ću gledat i dicu svoje dice

Dovodila sam prijatelje i njihovu dicu, ostala su nam nezaboravna sjećanja.

Izlila se naša Zlata u srebro Srebarne!

Prošle subote bila je pusta i tiha Srebarna. Tek pokoji kupač, a dice nigdi, počela škola, ....

Na plocama pusto, ima još prijateljica zadubljenih u čakule i poneki čitač koji hvata zadnje vijesti i zadnje zrake zapadnog sunca

Nama se nikako ne ide, hvatamo toplinu sa zapada, hvatamo prizore u objektive naših fotoaparata

Blješte suncem obasjani....morem uglancani
Koliko li je samo valova prošlo priko njih, koliko stoljeća, tisućljeća?

Među borove grane zarobljeni

Triba još uvatit zadnje zrake sunca sa Fortice.
Adio Srebarna moja, .... i vidimo se u sva vrimena!

- 20:17 - Komentari (57) - Isprintaj - #

utorak, 16.09.2008.

U OVOM TRENUTKU

Upravo u ovom trenutku, moja bebica napustila je sigurno i toplo vodeno okruženje i zavrisnula pozdravljajući novi svijet - svijet zraka, svijet slobode, svijet opasnosti...
Baš sada - 23 sata i 40 minuta - prije 18 godina.
Sinoć, čekajući ponoć , zajedno smo odgledali "Vraćam se" - Almodovarov film, film koji priča o majkama i kćerkama...nema veze...gledamo i dobar je..nakon ponoći , poljubim ga u obraz, čestitam.....iako nije još vrijeme...još će skoro cijeli dan proći dok si izišao u ovaj vanjski svijet.
Danas...poželjela sam biti sama s njim...baš kao prije 18 godina.
Cijeli dan bili smo sami...nas dvoje...ma bio je tu i tata i još se ljudi motalo oko nas, ali ja sam osjećala samo nas dvoje...od momenta kad si usred noći pokucao i šapnuo mi da bi želio izići vani....21 dan prije vremena....mislila sam da sanjam. Ujutro je pokucao malo jače i znala sam da nije san.
Vrijeme je... odredio je da bude baš danas...na izmaku ljeta...
Spremili smo se i otišli kao da idemo u svakodnevnu šetnju...bilo je oblačno,baš kao i danas.
Ušli smo u rodilište i dalje je išlo kao po nekoj traci...sve do kreveta i aparata koji je slušao malo srce...
Sad mu se više nije dalo izići van, ili mu možda ja nisam dala da iziđe?
Pomalo, nije priša.
I baš sad u 23.40 (sad je baš toliko na satu pokraj mene) pozdravio me moj mališan, kao što je baš u ovom trenutku moj visoki momak ušao u kuću nakon večernjeg izlaska.
I bio je baš mrvušan - 2800 grama/48 cm.
Sad? ............84 kg/185 cm (iako se bunio,mjerenje obavljeno,uz asistenciju mlađeg brata!)
Vraćam se.....onaj trenutak....malo toplo tjelešce na mojim prsima, u drhtavim rukama. Jedan kratki trenutak nirvane.... otišao u vječnost neponovljenih trenutaka....nadalje su se izmjenjivali svi drugi osjećaji,
od brige, straha, smijeha i suza, veselja, ljutnje, tuge ...svi oni djelići iz kaledioskopa života.
Kod kuće više nismo bili sami. Tata je iz rukava izvukao četverolisnu djetelinu: Šime, Špiro, Lovre, Luka!
Luka!
Baš to mu ime pristaje i nijedno drugo.
Luka = Lucije = lat. "koji svijetli"
Najsjajnije sunce moga neba!

A danas?
Slavljenik kaže: "Mogli biste mi za rođendanski poklon uplatit vozački.
Ja kažem:" Hmmmmmmmmmmmm????????????Pitat ću tatu?"
Dida kaže: "Sad imaš pravo glasa!"
Braco se smije i jedva čeka da se otvori njegov rođendanski poklon.
Tata zove iz "Ptičjeg gnijezda" i ne nalazi slavljenika doma.
I baka nasmiješena dolazi punih ruku i puna srca u praznu kuću.
A ja? Stojim skamenjena....mislim, ručicu sam davno pustila iz moje
.....zar jesam?
Toliko toga bi trebalo obaviti, sve ono na što su svi navikli dosadašnjih godina.
Ispuniti ona očekivanja koja vise u zraku i oblijeću oko mene kao sateliti.....a meni ....meni se nekako baš ne slavi danas...
Danas sam željela biti sama s mojom bebicom...
baš onako kao prije 18 godina....
ukrasti onaj neponovljivi trenutak iz vječnosti...

.....a sutra ću raditi tortu

SLATKI DODATAK PO ŽELJAMA ČITALACA fino

u mraku

pod svićon
Nije baš neka povijesna, ali je jaaaako ukusna (mmmmmm), a zove se:
"Torta od sira a'la Karapandža"
Želite li i recept?

OPET DODATAK - 22.09.- 00-20 sati

RICETA za tortu od sira "A'la Karapandža" sa malim izmjenama "A'la Nela"
Sićate se Karapandže, Ive Serdara i kuvanja četvrtkom prije vijesti? Bila je jedna crna šala kad je Serdar umro - pričalo se da se otrova Karapandžinom kuhinjom. Ipak, Mlakar je preživija.
Idemo! Prvo - SASTOJCI
- 1 biskvitna oblatna, a mogu se složit i piškote (moja mala izmjena)
- 30 dkg šećera
- 5 žumanjaka (bilance iskoristite za Baće-poljupce od bajama)
- 5 dl mlijeka
- 20 gr želatine u listićima
- 1 vanilin šećer
- 50 dkg svježeg kravljeg sira (što finijeg)
- 5 dl vrhnja biljnog porijekla, npr. Hopl
- 5 dkg grožđica (po želji - ja ih ne stavljam jer dica ne vole)
------------------------------------------------------------------------------------------
PRIPREMA
Biskvit naškropiti mlijekom s malo ruma.
Listove želatine omekšati u hladnoj vodi. Izmješati žumanca, šećer i vanilin šećer, doliti mlijeko i omekšanu želatinu. Staviti na laganu vatru i stalno miješati dok se želatina skroz ne otopi. Ne smije zakipiti!
Dok se krema hladi, istući mikserom vrhnje, te propasirati sir.
U ohlađenu kremu dodavati tučeno vrhnje i sir i miješati mikserom u najmanjoj brzini. dok se sve lipo ne izjednači.
Biskvit je, naravno, već u kalupu za torte (bolje veći kalup jer ima dosta kreme). U kalup ulijemo kremu koja još nije stisnuta, te stavimo u frizer oko 45 min do 1 sata - da se krema stisne.
Kad se lipo stisnula, prebacimo je u obični frižider.
Prije posluživanja, skinemo obruč od kalupa, tortu možemo ukrasiti kandiranim voćem, ili po želji, a i ne moramo.
Ovo je vrlo zahvalna torta jer se brzo i lako sprema, odlična je za ljeto, nije previše zakusna. Ako želite da bude masnija i zakusnija onda možete koristiti Maskarpone sir. Probala sam, ali mi je draže s običnim fino pasiranim kravljim mladim sirom.
U SLAST!

- 23:40 - Komentari (49) - Isprintaj - #

petak, 12.09.2008.

JEDNO PITANJE - JEDAN ODGOVOR

Tražeći nešto veliko naišla sam na nešto malo.
Mali isječak iz novina, koji je opet isječak jednog razgovora između novinara i poznatog češkog režisera Jirzi Menzela čije filmove jako volim(Strogo kontrolirani vlakovi, Selo moje malo, Dvorio sam engleskog kralja, te mnogi drugi).

Pitanje novinara: "Zanimljiv je vaš tekst o razlici između zapadnog i istočnog načina razmišljanja. U tom tekstu pišete o tome kako Zapad u svojoj žudnji za spoznajom analizira - pa ako želi spoznati cvijet, razreže ga na komadiće da bi ga mogao opisati, dok ga istočni filozof ne mora opisivati - on ga pomiriše."

Odgovor Jirzi Menzela: "Radi se o razlici između orijentalne filozofije i zapadnjačkog pragmatizma. Ja zapravo veoma malo znam o tome, no znam da je bolje neke stvari omirisati nego ih sasjeckati.
Jer istinu ionako nećemo doznati.
Istina je dodir krila leptira koja će uzburkati površinu jednog jezera."

Trebam li išta više dodati?
Samo miris fali.

- 00:00 - Komentari (45) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2008.

... MA SVEJEDNO!

Ajmo malo zasvirat!

Boje purpura

Još jedna genijalka bijele kože, a crnačke duše, koja je prerano napustila ovaj materijalni svijet:

I još jedan......za kraj

Zlatni letač

- 18:02 - Komentari (41) - Isprintaj - #

subota, 06.09.2008.

BATERIJE NISU UKLJUČENE

Što vam kazuje naslov ovog posta?
Kome baterije nisu uključene? Kakve baterije?
Šta joj je sad palo na pamet?
Idemo od početka.
Jutros, upaljena televizija...Mlađi i ja gledamo neki film.
Poznata mi nešto radnja. Film je iz 80-tih. Tražim u programu kako se zove.
"Preokret" ???? Ništa mi ne govori, ali znam da sam film gledala.
Poznata sam po tome da dobro pamtim naslove filma, ali ovaj prijevod mi je
nepoznanica. I gledamo tako film. Naravno! Oduševljavam se dok me Mlađi čudno pogledava. Pa, to je onaj film! Kako se ono zva??? Čekaj, čekaj...sitit ću se ja! - "Čudo u 48. ulici!" - slavodobitno uzvikujem
"Nije nego "Preokret" - ispravlja me Mlađi
Ma kakvi "Preokret"! Kad sam ga ja gledala 80-tih bio je preveden kao "Čudo u...
I tako sam odgledala film do kraja. Mlađi je ubrzo odšetao do kompjutera. Ma, nema on pojma! Guštala sam! To je reć stara garda!
I režiser je Steven Spielberg! E! Nije to mačji kašalj!
Ajme meni! Pari mi se da čujen moga oca kad bi falija filmove Johna Waynea ili Gary Coopera. Ma ja san s gušton gledala i te filmove skupa s njim i još mi ih je gušt gledat. Klasika je vječna!
Do kraja mi se Mlađi opet priključija u gledanju. Ipak je tema za sve generacije. Klasična borba Dobrog i Zloćestog. I u sve to se još umišaju mali vanzemaljci u obliku smišnih letećih tanjurića - robotića! Mali roboti - popravljači. Sve šta bi Zloćesti srušili oni su popravljali.
Naime, nekakvi buđovan, ala recimo naš Kerum je odlučija srušit cili jedan kvart i sagradit moderne zgradurine. U tom kvartu je i jedna lipa starinska kuća u kojoj živi nekolicina stanara raznih generacija i raznih profila.
Evo insert. Možda se netko od generacija šta su žarire i palile 80-tih siti o kojem filmu ja pričam. Inače, film je snimljen 1987.g.

Dosta je reć da su glavni stanari Jessica Tandy i Hume Cronyn - mislim oni ih glume. Par starih glumaca koji su pravu slavu stekli tek u poznijim godinama.
Sitimo se "Vozeći gospođicu Daisy" ili Čahura (Coccon), i ima toga još - pogledajte po internetu ako vas zanima.
Da vam osvježim pamćenje, o kojim glumcima se radi, evo vam još jedan insert iz filma:

Naravno da se na kraju sve sretno završilo. Super moderne zgradurine su ipak morale bit izgrađene, ali među njima stisla se mala starinska zgradica u čijem prizemlju je zalogajnica uređena u stilu 50-tih! Prava moderna bajka!
Odjavna špica otkrila mi je i originalni naslov filma - "Batteries not included",
a kopanje po internetu pokazalo mi je i stari prijevod iz 80-tih - "Čudo u 8. ulici". Ajde, bar nisam puno falila. Ipak je osmica bila u naslovu.

U moru filmova koje nam prikazuju, još uvik volin odgledat neki dobar film iz prošlih vremena. Je, da su mnogi od njih bili "slatka vodica", ali nosili su u sebi mnoge dobre poruke, moralnije i odgojnije od mnogih koje sada prikazuju našoj djeci. Uz sve to, kad se ubaci mašta mladog Spielberga, vještina tehničara koji su izrađivali te zgodne igračke, iskustvo stare garde kao što su Jessica i Hume....
Eto ipak sam se uspila oraspoložit na današnji dan, koji mi baš nije nešto puno obećava, ali...
Nešto iz 80-tih me uvik baci u dobre vibracije.
Evo nešto za sve vas koji ste 80-tih žarili i palili!
Ma za sve vas koji volite guštat i ne zaboravljate svoju mladost!

- 22:31 - Komentari (33) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.09.2008.

ZLOUPOTREBA PODATAKA

Pred par dana primih jedan mail od nepoznate osobe. Ime nepoznato, sve nepoznato i otvorim ga pomisleći kako je od nekog s bloga. Ipak, vecini neznam imena i prezimena.
Posto sam u box dopisala svoju e-mail adresu, to je već poruka da primam mailove od svih ljudi dobre volje koji mi se žele javiti.
No, nisam dodala napomenu: MOLIM NEMOJTE ZLOUPOTREBLJAVATI MOJU E-MAIL ADRESU!!
Vjerujem da ni tada ne bih izbjegla navalu mailova koji me preplavljuju zadnjih dana,
Naime, netko - nije bitno tko, a mnogi blogeri će znati o čemu pričam, dosjetio se i pokupio na stotinjak mail adresa iz boksova blogera, te svima poslao nekakvu ponudu za "TE i TE" proizvode. Ne želim navoditi o kojim proizvodima se radi jer bi to opet bila reklama za iste. U predmetu je naslovio "Pozdrav!" (iz istog ne možeš zaključiti ništa dok ne otvoriš mail)
Vidjevši o čemu se radi, zatvorila sam mail i ignorirala ga. Ne zanima me i ja više s tim nemam veze. Naivno sam vjerovala, jer!!!!
Već slijedećeg dana dobijem nove mailove od svih koji su dotičnom odgovorili na njegov mail. Ti odgovori su uglavnom odbijajući i ima tu svakojakih izraza, molbi u stilu:
Pristojno - "Molim da me skinete sa ove mail liste!" ili
Ljutito - "Kako se usuđujete ometati me i obasipati glupim mailovima?!", ili
Bijesno - "Skidajte me s ove glupe SPAM liste!", ili
Proračunato - "Super prilika da uvalim ovim ljudima i svoje reklame!", ili
Duhovito - "O, baš fino - netko mi je mukte proslijedio brdo mail adresa koje ću ja sada iskoristiti da napokon prodam svog Golfa!" i priloži sliku malog otočića sa svjetionikom, puteljkom i autom na njemu, uz pripadajući šaljivi tekst.
Već stižu novi mailovi nevezani za taj prvi mail pod naslovom "Pozdrav!"
Sad su to već turističke brošure na web stranicama, sa brdo fotografija.
I svi ti ljudi koji su odgovarali, poslali su svoje odgovore u opciji Replay All, tako da to stiže svima koji su na toj duuuuugoj listi mail adresa. Pa i meni.
I šta sad??
Šteta je već učinjena samim upisivanjem svoje e-mail adrese u box.
Kako je popraviti?
Brisanjem svoje e-mail adrese iz box-a i tako onemogućiti onim ljudima dobre volje i namjera da mi se obrate?
No, to neće sprijećiti da ova lista u kojoj je i moja adresa kruži internetom i bude dostupna svima koji je žele iskoristiti na bilo koji način.

Imate li vi kakvu pametnu ideju? Kako ste rješavali slične probleme?

Ja ću za sada ipak izbrisati svoju adresu iz boksa, da se ne bi i ubuduće na bilo koji način zloupotrebljavala.
Oprostite mi svi vi ljudi dobre volje, nažalost, dobra volja se najčešće iskorištava i često to nismo u stanju odmah primjetiti, osjetiti, jer mislimo samo najbolje. I kad nas neko opali mokrom krpom po glavi, tek tada uviđamo gdje se dogodio propust. Tada je obično već kasno, ali radi samih sebe, da se ne bi osjećali tako grubo iskorišteni - poduzimamo mjere kako to ublažiti i ubuduće izbjeći. Da bi se osjećali malo manje izmanipulirani.

Nadam se da će ovaj moj post upozoriti sve vas koji još niste otvorili mail naslovljen kao "Pozdrav!" i iskreno vam savjetujem:

NEMOJTE GA NI OTVARATI! - TO JE PRAVA INVAZIJA!

- 20:33 - Komentari (67) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.09.2008.

SAKUPLJAČICE SALVETA

Opet me priča vraća natrag u prošlost, ali samo kao uvod u sadašnjost.
U jednoj plosnatoj kutiji bonbonijere (valjda Kraševe), slagala sam svoje dragocjene salvete. Moja rodica i prijateljice također su imale svoje kutije od bonbonijeri - pune salveta.
Nedjeljom, kad sam išla kod bake u Kaštila, i moja kutija sa salvetama je išla sa mnom. Tako je išla sa mnom i kad bi prošetala do prijateljice u susjedstvu.
Pažljivo bi dizale poklopac kutije i listale salvetu po salvetu, opet pažljivo, nježno da se ne bi koja iskidala. Neke su bile jako fine, tanke, šarene - "kineske", sa krasnim crtežima, zlatnim ukrasima, a neke su bile obične jednobojne, debele, tvrde sa znakom nekog hotela ili restorana, a neke su bile bez ikakvih slika po sebi. Ako smo imale duplih, mijenjale smo se, a ponekad bi se davalo više običnijih salveta za onu jednu šarenu "kinesku". To je bila dobra trampa!
Prošla nas je i ta salvetomanija i kutije su se spremile po podrumima i šufitima (tavan) ili se predavale mlađim curicama koje su se tek zarazile salvetomanijom.
Bila su to lipa vrimena kad su se salvete slagale u kutiji Kraš bonbonijere!

Prošlo je dosta godina, salvete su se kupovale samo za rođendane, posebne večere i sl.
zadnjih godina opet se češće susrećemo sa salvetama.
U likovnim radionicama rade se kreacije od papir -mašea, te posebna
tehnika lijepljenja po raznim predmetima - salvetna tehnika.
Pojavile se po dućanima razne šarene, cvjetne salvete, neznaš koja je ljepša, sve "kineske"!

Jedna prijateljica otišla na radionicu, pa mi pričala, pokazivala svoje uratke, a i meni se svidilo pa opet počela kupovati salvete i slagati paketiće u ormar.
Paketići su se gomilali i pomalo trošili od rođendana do rođendana, od Božića do Uskrsa, za pokrit kolače koje bi nosila susjedi, ili ona meni.
Neke sam čak koristila i za umatanje sitnih poklona. Skupljala sam boce i bočice, čak i neko ljepilo nabavila, ali sve je ostalo na tome.
Nisam se makla dalje od početka.
I dođem ja na blog. I skakutajući sa bloga na blog, naiđem na jedan čiji me nick privukao - salvetna tehnika - Oho-ho! Zanimljivo!
Pomislih kako bi tu mogla štogod i naučiti, možda počnem trošiti one nagomilane salvete iz kuh. ormara.
Gledajući njene radove, zaključila sam da je ona prava majstorica u salvetnoj tehnici, pa san se priklonila onoj staroj: "Daj dite materi!"
Pored zajedničke sklonosti prema salvetama, s tom razlikom što je Salvetna vrijedna i troši svoje salvete punom parom, pričajući i otkrivajući se po blogu otkrile smo da imamo još nešto zajedničko -Vis!
Iskristalizirala se ideja o blogerskoj kavici na viškoj rivi, ali to nam je za ovo ljeto promaklo. Ipak, kao što se uhvati zadnji vlak pred kraj ljeta, ili zadnji vapor - tako smo našle malo slobodnog prostora u tranzitu njene obitelji od Otoka do Velegrada i počastile se blogerskim sokićem.
Mislim da je već suvišno govoriti kako su blogerski susreti označeni kao nekom aureolom vječnog poznanstva. I još kad ustanoviš da postoje neki ljudi u stvarnom životu,koji su nam zajednički bez obzira na blog, shvatiš da sva ta virtuala, tajanstvenost, inkognitost, pada dolje i zaključujemo: "Svit je selo!"

Upoznati Salvetnu i njenu obitelj je isto kao otvoriti onu kutiju bonbonijere i listati salvete - sve "kineske"!

P.S. - Mislim da ću se i ubuduće trampiti sa salvetama. Ja njoj one lijepe, šarene u paketićima što mi se gomilaju, a ona meni nešto lijepo kao što je ova vaza.

- 11:31 - Komentari (41) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga

o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.

O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.

Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

T.S. Eliot

"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/

"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/

(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

BLOGO-DRUŠTVO
Z'BRDA-Z'DOLA

barakokula
primakka
marčelina
pismoanđelu
brod u boci
žuborić
Dona
carla bruni
Shelly Kelly
čiovka
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2
fra gavun
Tixi
Sapunerija
Modesti Blejz
kamena kućica na škoju
Geomir
neverin
katrida
londra
umorno oko
mare
Marina kuharica
starosjedilac
so far away
Rusalka
Zvrk
suncokretica
nihonkichigai
morska zvijezda
More snova
Ježica
Filipinka
Dordora2
Odmak
promatram-razmišljam
cvrčak
fulvus
Azra
Dulibin svijet
Bugenvilija
Big Blue
Mladen
Šumarka
gogoo
švabica
Ely
chablis
Valcer
borut
wind
ljelja
Alkion
alexxl
tessa
neptunka
živjeti svoj život
oceana
vajrapani
Baobab
Dinaja
Tražeći sebe
malo ti malo ja
tarantulica
amaterka
modri odsjaj
pjaceta
Toxfox
vidrin smijeh
crna kraljicaž
Istra blog
NYC blog
Nisa
tarampana
blogdogg
čuvarica pinkleca
Yulunga

Blog o blogu

FOTO LISTA
Foto natječaj
Foto tvornica snova
maslina Oliva
fotokulise
Galeb
Zagrebancije
Haringe
fotografske priče
fotografska odiseja
WanderingsOfLight
Krešo fotoblog
Fotografi svih zemalja
FOTO KLIK

Fotoklub Čakovec

SVEGA PO MALO

DHMZ prognoza
Norveška prognoza

Reciklaža tekstila 3r

RECIKLIST

MALI ZELENI BIŠEVO

RE FOTO

AROMATERAPIJA - S.POŠTIĆ

BILJOTEKA

AROMATERRA - blog
AROMATERRA - web

SadaOvdje

Silvijin BIO VRT

mileram

kutak za korisno

DRAGODID - Suhozidna gradnja

ZA BISTROOKE

UMIJEĆE CHIJA - L'Art du Chi
TAI CHI CHUAN - UNUTARNJI PUT

Poruke iz šume

Priroda i društvo
Nove stranice

Cviće moje

Leptiri

Miroslav Mika Antić

Preko ruba znanosti

Spektar

Andro Damjanić-meštar CB fotografije
Retrospektiva Andre Damjanića 01.01.2011.
Majstori fotografije
Foto klub Split
Klupska izložba 2011.
Fotozine
Fotosofia
Fotoimota-galerije
Fotoakademija Split
Stjepan Tafra blog

INFO ZONA

kolumna Nisan te tila

Bobine e-Ćakule

Anin portal
Dalmatinske sličice

Bilježnica Robija K.
STVARI
Rusulica
DA SAM OLOVKA

Moj otok Vis
Vis-Kut
Vis-a-vis
Učenička zadruga ISSA - O.Š. VIS
Mitovi i legende otoka Visa
Viške zgode i nezgode
HPD Mosor - Vis u 8 koraka , Irina Stajčić

SOLIN
TROGIR
E-KAŠTELA
MAŠOGRAD

e-novine

Ričnik splitsko-dalmatinski

007javascript:%20void(0);

Slušaonice, Gledaonice

više strane,manje domaće

ima i video i svašta još

PLAYING FOR CHANGE

Bacila sam radio kroz prozor i sad slušam online

KL eurodom
Radio Split
HR 1
HR 2
HR 3