gustirna

četvrtak, 27.06.2013.

A co je vo?



A co je vo? = A šta je ovo?



Pričalo se ove zime kako će u Velom polju ponovno zaživjeti nekadašnji saveznički aerodrom iz 2.svj.rata.




I zaista....samo su neke čudne letjelice aterirale na pistu??



Ili je to divovski zog za balote - specijalno za Kiklope?



Ili sanjam i zapravo sam se probudila negdje u Lici? I sad je preda mnom onaj fotografski motiv kojeg već dugo želim fotografirati.....
definitivno sanjam... bale sijena dokotrljale su se do mene, kad ja već nisam otišla k njima u Liku ili već tamo gdje se ovakvi motivi viđaju svaki dan!



Srećom nisam još otišla na kvasinu pa znam šta se događa na mom otoku.
Vrijeme prolazi i promjene se neumitno događaju. Prema pričama onih najstarijih, u neka davna vremena u ovom polju sadilo se žito...pšenica, raž, zob i već šta je tribalo otočkom življu za normalan život.
Zatim su došla neka druga vremena kad je unosno bilo saditi vinovu lozu, pa je u ovom polju niknula i loza.....pa su došla ružne ratne godine i došli su neki vojnici, saveznici...rekli da oni trebaju napravit aerodrom za svoje ratne avione, pa su se počupali vinogradi i napravio se ratni aerodrom.....kad rata više nije bilo otočani su se vratili svom uobičajenom životu, opet su niknuli vinogradi i ovaj put bilo ih je sve više i više....veliki plantažni vinogradi prostrli su se skoro cijelim Velim poljem.... ovako je to izgledalo u kolovozu 1990.godine...



Prije nekoliko godina vinogradi su se prestali obrađivati, jer ljudi više nisu dobivali plaću za svoj rad, firma je posve propala i vinogradima nije bilo spasa...nitko ih nije htio...lani su počupali sve "starice" (trsove) i ostala je čista zemlja po kojoj raste trava, a tu travu pasu ovčice.....pomalo su dovezli strojeve koji će travu požnjati i upakirati je u bale za zimsku pašu.

I tako to valjda mora biti....
Polje je oduvijek bilo tu i bit će, a kako će se po njemu gospodariti to ovisi o čovjeku.
Čovjek je taj koji sadi, čupa, kopa, ore, sije, žanje i radi ono što mu se prohtije,
a zemlja....zemlja šuti, trpi i daje.
- 18:45 - Komentari (18) - Isprintaj - #
  • Lijep pogled na otok. Da, kako vrijeme prolazi, ljudi se mijenjaju, zemlja se mijenja. Sjetih se sad i jedne od onih mudrih rečenica koje se, poput putokaza ili upozorenja, mogu pročitati uz cestu: Što učiniš zemlji, i tebe će snaći. :-) Kao opomena čovjeku... ;-) (Big Blue 28.06.2013. 08:24)
  • U neka doba gledao sam povremeno tu "pistu" s osjećajem poštovanja ljudskog truda koji ju je tako bogato zazelenio...
    Ovo me osupnulo...
    No tvoj pristup... i odlične fotke... možda daju nadu.
    Hvala ti. (Bergaz 28.06.2013. 08:36)
  • glavno da se nešto vrti, da polje nije mrtvi kapital. a svaka generacija ćuti žal za svojim vremenima. (primakka 28.06.2013. 08:42)
  • Big Blue - otok ima mnogo lica,a uglavnom se najviše gleda ono vanjsko-morsko. Zato od gušta volim prikazivati ovo unutrašnje-zemaljsko. :-))
    GP- Od mog najranijeg djetinjstva zeleni vinogradi u ovom polju za mene su bili konstanta dugi niz godina i zaista mi je bilo teško gledati kako sve to ide u propast. Propast puno blaže izgleda kad vidiš da netko tu zemlju obrađuje i ipak koristi za nešto korisno...naravno, nade mora biti. :-)
    primakka - baš tako. :-) (gustirna 28.06.2013. 09:17)
  • Jako dobar post... i slike, nestvarne...
    Da mi je doturkati jednu balu sijena, autoputom, za u vrt, za malčiranje :) (marionetta 28.06.2013. 10:36)
  • mislim da zemlja pamti, čovjek zaboravalja (Neverin 28.06.2013. 12:53)
  • naučila sam da se zemlja i šume ne amortiziraju, baš poput dragulja i umjetničkih vrijednosti. čak i kad ne gledamo knjigovodstveno, zaista je neprocjenjiva. (fulvus 28.06.2013. 21:21)
  • uživala sam u fotkama na prošlom postu, a ovo su podjednako lijepe....osjeća se tvoja vezanost za tu grudu, kamen, more, vinograd.... (Čuvarica pinkleca 28.06.2013. 21:40)
  • Vugava raste........ljudi su živi, Žena-glava je kamena i vječna (Annaboni 28.06.2013. 22:47)
  • marionetta - eh, da je i meni, al nedaju . :-))
    neverin - zemlja uvijek ostaje, a čovjek odlazi i dolazi ;-)
    fulvus - Šta starija to bolja. :-)
    čuvarica pinkleca - hvala..:-)
    annaboni - :-) znaš znanje (gustirna 28.06.2013. 23:21)
  • odlične kadrove si izvukla. divan ti je otok, a i pozicija mi se čini odlična za lozu...možda malo preizložena suncu...pozz:)) (blogdogg 29.06.2013. 02:23)
  • oživjela si sjećanje na "kiklopa"... Slava mu... fotografijama si oživjela ljepotu njegovog i tvog otoka u slikama...

    hvala ti...

    carpe diem...! (Dinaja 30.06.2013. 11:08)
  • a zemlja....zemlja šuti, trpi i daje.

    Kao svaka dobra i brižna mati. :) (donin svijet 30.06.2013. 16:38)
  • Lipa moja, od sutra će opet niknit vinogradi, maslinici,
    ma sve će ti bit k'o po špagu. Lip je taj tvoj Vis, nisan
    mogla virovat, ali očima moraš, pozdrav:))) (malo ti malo ja 30.06.2013. 22:56)
  • hm, kad bi zemlja mogla misliti, tko zna bi li nam se smijala ili nas žalila........... (dordora2 30.06.2013. 23:08)
  • blogdogg - Grožđu prija...količina sunca, bude bolje vino. ;-)
    Dinaja - Čak se i ovce uklapaju u sjećanje na Kiklopa. :-))
    Dona - dovršila si moju misao :-)
    malo ti malo ja - Najviše vinograda je niknulo za vrime austrougarske, a šta će sad nicat - vidit ćemo. ;-)
    dordora - Zemlja osjeća i zna...bušin i tebi koja također znaš... (:-)=(-:) (gustirna 01.07.2013. 11:14)
  • Ma zemlja je divna...što li sve trpi...a i dalje daje...strpljiva.
    Prekrasne fotke i misli. I kad nas ne bude.... (Vidrunlije 01.07.2013. 12:04)
  • Lijepo prikazano, a šteta što je propao vinograd, lijepo se zeleni na onoj fotki. Pozdrav. (gogoo 03.07.2013. 14:29)

    • petak, 21.06.2013.

    Lito je počelo i sve šta ide s tim

    Počelo je i prije današnjeg dana, al eto danas je službeno.
    Neslužbeno bućkanje u moru zabilježili smo upoznavanjem jednog otoka.
    Prvi susret ostavio je tako pozitivne dojmove da smo već zacrtali jesenski plan posjete ovom otoku.
    Na samom početku bilo je pretijesno za jedan retrovizor u Tisnom...naredala se kolona i čeka da se spoji most-cesta,
    kao i svugdje i ovdje ima nestrpljivih vozača kojima se posebno žuri i koji svakako žele prvi proći preko mosta....
    srećom vozačevu nestrpljivost platio je samo jedan retrovizor , a šteta je, naravno, na račun "nestrpljivog".
    Sve je u redu i za dužinu jednog pokretnog mosta stižemo na otok Murter.
    Najbrži dolazak na jedan otok, ako izuzmemo Čiovo. Vrlo slična povezanost otoka i kopna, iako se onaj Čiovski most podiže samo radi godišnjeg remonta, a ovaj murterski radi punom parom.
    Potraga za lijepom plažom sa slike urodila je plodom...kamp i hotel na samoj plaži malo su nam pokvarili onaj dojam "mirne plaže".
    Iako lijepa pješćana plaža nije bila tako mirna i tiha kako smo se nadali, kupanje je ispunilo naša vruća očekivanja i to s pogledom na najljepši arhipelag Jadrana.

    .......................... pufffff..........znate šta...vruće je, a ja sam krenula s ovim postom na uobičajen način - temeljito -
    ali ne ide više ovako, prevruće je za temeljito! Fotke ću zalipit bez da se kupam u znoju lica svoga..
    Vjerujem da će svima tako bit draže...prevruće je i za pisanje i za čitanje.
    Iduuuuu fotkeeeee!




    Plažica za poželit...sve je tu - i more i sunce i hlad borovine... i nikoga na njoj, a to smo malo kasno vidili...
    ništa - pamtit za drugi put


    Tamo na moru, brodice se ljuljaju....


    .....jidri, jidri na valima mirisnih snova


    ....klupa s pogledom


    .... Kornati čekaju...


    Vrijeme je za povratak na kopno


    Prije kopna skrećemo u jedno malo misto, misto starih kalafata i latinskih jedara....
    večernja šetnja uskim i strmim kalama Betine otvorila nam je dušu ovog malog mista,
    a mi smo samo uronili u nju.... u potpuno ispunjenje duše













    ....kad si kupim mali motorin ....




    Na trenutak vrijeme je stalo...



    ...bili smo tek djeca na ljetnim praznicima koja istražuju, pronalaze, čude se ....uživaju u okusu sladolednog punča, baš istog kao u vrijeme našeg djetinjstva

    Do vrha sela došli smo ulicom Put vrha sela ...ne možeš se izgubit ni da hoćeš...putokazi su na ponistrama




    I još jedna za laku noć ....
    - 21:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #
  • nakon paklenog dana evo san se s gušton uvalila u ovo tvoje more (morska zvijezda 21.06.2013. 23:33)
  • Volim Betinu...ima jedan maslinik lijep povrh, gore.....sjećam se.
    I ove plaže u Tisnom se sjećam...i baš mi je lijepo bilo kod tebe osjetiti finu morsku ariju, bar ovako.... (Vidrunlije 21.06.2013. 23:53)
  • Po ovoj vrućini najboje je ča manje govorit i uvolit se umore!! :-))) (geomir 22.06.2013. 11:26)
  • ovo je post 'otok prije Otoka' :-))) (primakka 22.06.2013. 12:37)
  • morska - tebi bar nije problem uvalit se u pravo more. :-))
    Vidra - Okolicu Betine cemo obilazit na jesen, a plaža nije u Tisnom, nego kod mista Murter i zove se Slanica. :-))
    geomir - ae! ;-)
    primakka - Baš takav! :-)) (gustirna 22.06.2013. 13:42)
  • Lijepe osvježavajuće fotke sa Murtera, na Tisnom vam bilo manje tisno nego na kopnu. (gogoo 22.06.2013. 14:08)
  • Predivan post...hvala ti na njemu. (Valcer 22.06.2013. 15:22)
  • ti i D uvijek nekim lijepim putešestvijama. Nemoj zaboraviti da si rekla da ćeš doći u moje krajeve pa da ti ih pokažem:) (Neverin 22.06.2013. 18:00)
  • Murter mi je prelijep,ali Kornati...prošle godine nisam uspjela se bacit u ono zelenilo morsko (jedino po boji mora im mogu parirat Krknjaši),ali ove godine nema te sile koja će me zaustavit :) (Nisa 22.06.2013. 23:14)
  • gogoo - tisna je razlika između kopna i mora. :-))
    Valter - :-))
    neverin - Eh, koliko toga ja kažem, al dok se ostvari potraje neko vrime. Bit će, bit će....a moram ti ispravit pretpostavku da je D bio na ovoj putešesviji. Primakkla me prijateljica u okrilje svoje obitelji. :-))
    Nisa - Eh, Kornati.... :-)) (gustirna 27.06.2013. 13:15)

    • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    < lipanj, 2013 >
    P U S Č P S N
              1 2
    3 4 5 6 7 8 9
    10 11 12 13 14 15 16
    17 18 19 20 21 22 23
    24 25 26 27 28 29 30

    Veljača 2017 (1)
    Siječanj 2017 (1)
    Prosinac 2016 (2)
    Prosinac 2015 (1)
    Travanj 2015 (1)
    Studeni 2014 (1)
    Rujan 2014 (1)
    Lipanj 2014 (2)
    Svibanj 2014 (1)
    Travanj 2014 (1)
    Veljača 2014 (1)
    Siječanj 2014 (2)
    Studeni 2013 (1)
    Listopad 2013 (2)
    Rujan 2013 (3)
    Kolovoz 2013 (1)
    Srpanj 2013 (3)
    Lipanj 2013 (2)
    Svibanj 2013 (3)
    Travanj 2013 (3)
    Ožujak 2013 (1)
    Veljača 2013 (3)
    Siječanj 2013 (4)
    Prosinac 2012 (2)
    Studeni 2012 (3)
    Listopad 2012 (5)
    Rujan 2012 (3)
    Srpanj 2012 (3)
    Lipanj 2012 (5)
    Svibanj 2012 (10)
    Travanj 2012 (2)
    Ožujak 2012 (2)
    Veljača 2012 (5)
    Siječanj 2012 (4)
    Prosinac 2011 (3)
    Studeni 2011 (3)
    Listopad 2011 (2)
    Rujan 2011 (2)
    Kolovoz 2011 (1)
    Srpanj 2011 (2)
    Lipanj 2011 (1)
    Svibanj 2011 (2)
    Travanj 2011 (3)
    Ožujak 2011 (3)
    Veljača 2011 (3)
    Siječanj 2011 (2)
    Prosinac 2010 (4)
    Studeni 2010 (6)

    Opis bloga


    • o svemu pomalo,
      nečega puno, nečega malo,
      nekomu previše, nekomu premalo,
      a meni dovoljno.

      O FOTOGRAFIJAMA
      Sve fotografije objavljene na blogu
      moje su autorsko djelo,
      osim ako nije drugačije navedeno.



      Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
      Možda su oba u vremenu budućem,
      A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
      Ako je sve vrijeme vječno prisutno
      Sve je vrijeme neiskupljivo,
      Što moglo je biti jest apstrakcija
      Koja ostaje trajnom mogućnošću
      Samo u svijetu razmišljanja.
      Što moglo je biti i što je bilo
      Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
      U sjećanju odjekuju koraci
      Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
      Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

      T.S. Eliot

      "Znam koliko toga ne trebam
      da bi bio sretan."
      /Woofman - Apallachian Trail/

      "Toliko je bilo u životu stvari
      kojih sam se bojao -
      a nije trebalo.
      Trebalo je živjeti"
      /Ivo Andrić/

      (...) da ostanemo ovo što smo.
      Sutra. I uvijek.
      Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
      Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
      da jedno drugom ne dopustimo
      da budemo ono što nismo,
      da ne gledamo vučijim očima
      i da se uvijek prepoznamo
      kada se sretnemo.
      /Tišine - Meša Selimović/



    Linkovi

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĂ„Ä…Äâââ€ĹĂĂĂâ€ąĂ‚˜Ä‚˘â€šÂ¬Ă„…‡Ä‚‚¬ÄąË‡Ă„‚˘â‚¬ĹľÄ‚˘â‚¬ĹˇÄ‚˘â‚¬ĹľÄ‚„Äľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica