gustirna
utorak, 15.10.2013.
Đirada okolo naokolo ...Ma imam ja toga za pisati podosta, pa ima tu i prikoviše raznoraznih slika - priroda i društvo, uglavnom.  Oni zeleni suncobrani u nizu modroplavih tendi malo bodu oči, al šta se može, nećemo sad picajzlat na svaku...ionako ima svita šta im je zelena i plava ista boja  Maknimo se malo dalje od Komiže, par sati hoda... šetnjica i eto nas u neko drugo vrime, usrid kamenog sela. Dragodid - staro napušteno selo smješteno visoko iznad mora, među borovima i česminama. Nastalo je u 19.st. i iako najmlađe naselje od svih okolnih sela (Rudine, Konjska glava, Batol, Sv. Bjož - sada također prazna) , postalo je "pajiz" , centralno misto tog brdovitog i strmog područja nedaleko Komiže. U "pajizu" su se mještani svih okolnih sela okupljali nediljom i praznicima, a tamo di je put među kućama bio najravniji, igralo se na balote....obavezno u hladu. Ovo staro selo koje su zadnji stanovnici napustili krajem 50-tih godina 20.st., poslužilo je kao projekt ljudima u udruzi "Dragodid" - u linku piše sve šta valja znat o njihovom projektu za koji su dobili međunar.nagradu Europa Nostra 2011. , pa budite dobri i pročitajte - zaslužili su Centar sela, duga kamena kuća na kojoj se ističe metalni znak zaštićenog spomenika kulturne baštine.   Stara gustirna još živi, iz nje viri guma, ispod je mali vrtlić koji neko obrađuje i zaliva... 
... za dišpet tetuvici koja je naresla među kamenim pločama  I jedna pisma koja o tome piva NARESLA JE TETUVICA Vremeplovska šetnja selom...krušna peć, kućica za tovara, kamenica čeka da se napuni maslinovim uljem...bišava šešula, kameni pizi za slonu ribu...       Pod stoljetnim borovima šarene se štipalice na sušilu  Kroz grane od česmine šarene se planinari za marendom - može li bit boljeg mista za guštat u okusima domaće komiške pogace ?!  Sa ponistra kuća u Dragodidu vidi se Šolta....za bistrog vrimena, nama je bilo šućmurasto, pa ništa od Šolte. Ipak ne izostaje pogled na nekadašnji veliki vinograd koji krasi strmu padinu  Starom stazom preko kolnjika (široki kameni suhozid po kojem hodidu ljudi i tovari) spuštamo se nistrmo prema Barjoškoj punti i uvali koja se korteđaje sa Barjacima - Velim i Molim... dok u daljini sve to Svetac blagoslije   Staza vodi kroz borovu šumu, među zapuštene vinograde, makiju koju krase žoromod (ružmarin), planika, smraška (tršlja) i vris...ubrzo izlazimo na plato ispred nekadašnje vojarne Barjaci... sada tek još jedna od devastiranih zgrada i položaja bivše vojske ...nema se tu šta pametnog za vidit, pa bolje gledat more, kamen, divlji luk, male barke kako se po moru ljeskaju,   ... valove kako udaraju po korduru, valjaju žolo Barjoške    I naravno, bućnit se u čisto, bistro, plavo-tirkizno-modro more!    Vraćamo se prema Komiži donjom stazom, jer đirada nije đirada ako se ne napravi puni krug (malo vijugavim putevima, ali ipak krug). Usput prolazimo ispod brežuljka na kojem se uzvisila Manjarema Gledamo ostatke kamene utvrde iz ugodne hladovine i pitamo se...šta bi to značilo Manjarema, odnosno izvorno talijanski - Mangiaremi.  Planinarka Klara zna dobro talijanski pa prevodi direktno značenje riječi Mangia remi = "jede vesla" .... zaista neobično ime, ali i posve logično, jer utvrda Manjarema sagrađena je za potrebe obrane Visa u vrijeme druge viške pomorske bitke, koja se u ljeto 1866.godine vodila između ratnih mornarica Italije i Austro Ugarske, u akvatoriju pred viškom lukom. Za potrebe obrane Komiže od napada sa mora, sagrađene su dvije utvrde, jedna od njih Mangiaremi je sa svojih 8 topova poslužila svrsi radi koje je sagrađena. Talijanski brodovi Terribile i Varese pojavili su se u komiškom akvatoriju te otvorili vatru na Manjaremu. Kako je Manjarema visoko nad morem, bila je izvan dometa njihovih topova, te su odustali od napada na Komižu i krenuli prema južnim obalama Visa napasti položaj kod Rukavca. Šta se dogodilo pred Rukavcem i Ravnikom nije bitno za ovu sad priču, al zna se da je u drugoj viškoj bitci pobijedila Austro Ugarska, nakon potapanja talijanske topovnjače "Re d' Italia". Kako sad izgleda Manjarema koja više ne "jede vesla" vidjeli smo iz podnožja, te složno zaključili kako ćemo je uz dužno poštovanje, lijepo pozdraviti i produžiti prema Komiži.   I bez po muke ...eto nas opet u Komiži! Gusarica, Hum, rogači i tovari, smokve i hib, Munster, Škor, Komuna, Kamenice ... i sve ono lipo i drago šta Komižu čini najlipšim malim mistom Dalmacije!      Ima još puno lipih stvari za ispričat, samo ne smin, jerbo su mi nastupile neke smetnje po tipkovnici..................................................................................................     |
- 20:36 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
Split, bogati!
:-) (Sapunerija 16.10.2013. 08:16)
Trogir! :-) (čiovka 16.10.2013.
08:20)
Sibenik!
Vridilo bi otic ovu lipotu uzivo vidit. Komiza koju si nam tako lipo i slikovito priblizila, to zasluzuje. Svi komplimenti :))))) (kaparoculica 16.10.2013. 08:25)
Nojlipjo je Varbuoska!! :-))) (geomir 16.10.2013.
08:40)
Lijepe slike, ali smetnje su još ljepše!
Pozdrav s juga! (šašava mamica 16.10.2013. 08:41)
Još duša u njima tinja! A te kućice su nekad 'hoteli' bili. Svako mjesto
je lijepo meni moje najljepše!:) (fra gavun 16.10.2013. 08:49)
Eeee, vidit ote slike i ono kupanje dok vani ljudi u jaketama hodaju, meni je duša sad na mistu. A Komiža, nikad nisan tamo bila, ali jednog dana ću i ja, i ja, ... :-) (pjaceta 16.10.2013.
08:58)
" Dosta si pisala, sad malo mene mazi !" - reče smetnja :-))))) (Zvonka 16.10.2013.
09:04)
Divne slike, zovu da dodješ........možda bih ih trebala vidjeti tursitička zajednica (Zena gaza 16.10.2013.
09:12)
fotke i šetnja su prekrasni, a koje je mjesto najljepše ?....ono koje nam je najdraže, uz koje smo emotivno vezani (Čuvarica pinkleca 16.10.2013.
09:47)
Nisam ni čitala nego one prve dvi rečenice...........Ove slike su bajkovite a ovi kamen i kamene ploče umistio kupa na krovu su zadivljujući dio ljudskih ruku (Annaboni 16.10.2013.
09:58)
Sapunerija - Ae, borati! Ako ćemo o velikin mistiman. :-)))
Čiovka - Svako svoga konja fali! ;-))
kaparoculica - Sve valja vidit, svugdi uživat i uvik se doma vratit, jer doma je najlipše. :-)))
geomir - Je, i tvoj konj mirita titulu!! :-))
šašava mamica - Haha, smetnje se ne daju smetat. :-))
fra gavun - Bravo fratre! Ti si jedini skužija bit, jer srce ovog posta nije Komiža nego ono napušteno selo blizu Komiže čiji mještani su naselili Komižu. Komiža je upala ovod ka ješka i upalilo je! hahahaha:-)))
Pjaceta - Oćeš, oćeš..:-)))
Zvonka - Uvik mi to napravi! I ne moli, nego zahtijeva! :-))
Zena gaza - TZ Komiža ima odličnog fotografa , dragi prijatelj Stjepan Tafra, koji radi takve slike Komiže i svega naokolo da ti pamet stane. :-)))
Čuvarica - naravno, samo to pitanje nisam postavila ja nego uredništvo Bloga.hr kad je objavilo post na naslovnici i svi su se zalipili za to pitanje, a ovaj post priča o nečem drugom, tj. želi približiti ono okolo Komiže o čemu se puno manje priča. :-))
annaboni - Slike jesu lipe, ali priča će ti približiti ono što si vidjela na slikama, posebno priču o kamenu i gradnji s kamenom. :-)) (gustirna 16.10.2013. 12:18)
Čestitam ti titulu blogera dana, ali trebala si dobiti i Fotoblog, ne zna se koja je od koje fotke bolja! (Valcer 16.10.2013.
15:11)
Ahh..koja divna foto priča..ne znaš na što srce više zatitra! :))
Kanili smo ljetos posjetiti Dragodid, ali ne možeš od tih blagodati Visa ubaciti sve u tih 10tak dana..i bolje da je tako..postoji velika motivacija i želja za povratak! Kako bi bilo lijepo obići otok ovako u jesen ili proljeće..kada vrućine popuste a priroda i povijest još više zovu na istraživanje ljepota.
Veliki pozdrav, čitamo se!
PS Maca je za extra dodatak..;))
Ivana P. (Ivana P. 16.10.2013. 15:18)
Fino,uživala sam :D (Rebel With a Reason :P 16.10.2013.
16:38)
Prelijepo. U tvom stilu. Opustilo me ovo putovanje i uživala sam do daske, a tvoje smetnje su me na kraju oborile s nogu. :)))))) (donin svijet 16.10.2013.
21:29)
glasam za Dragodid kao metropolu Dalmacije :) (Neverin 16.10.2013.
21:32)
Valcer - Hvala. Ma ne može dva odjednom. :-))
Ivana P. - Vis ima toliko skrivenih ljepota koje treba otkrivati postepeno, jer ako ih otkriješ sve odjednom, nije dobro, jer tada bi sve bile izjednačene, a zaslužuju da ih se otkriva pojedinačno. Cijeli život idem na Vis,a Dragodid sam upoznala tek sad. :-))
N.Y. girl - Drago mi je. :-)
Dona - I zaista je bilo opušteno to planinarenje u živo..haha, a smetnej, taj me svakodnevno obara s nogu. :-))
neverin - Najlipši pajiz u povijesti! :-)) (gustirna 16.10.2013. 23:32)
Aaaaa, radiš mi gušte s ovim kupanjem.... Lani smo se ekipa i ja okupali 20.10. Ujutro na Učku po marune, u podne na plažu. Ove godine pucamo na rekord pa se nadamo bućnuti barem 21.10. Tko živ, tko mrtav. (windfuckersister 17.10.2013.
00:52)
Lijepa šetnja po Visu na kome nisam bio 100 godina, a ovaj Dragodid bih volio vidjeti. (gogoo 18.10.2013.
11:44)
Prekrasne slike, i kućice, u kakvima nitko od nas ne bi htio živit, bude nostalgiju za mirom i tišinom! (Sjećanje i osvrti 19.10.2013.
19:03)
fotografije su stvarno prekrasne!!! a ove slatke smetnje na tipkovnici su mi poznate;) (hodam...skitam...fotkam :) 22.10.2013.
09:09)
windfuckersister - S obzirom na temperature ovih dana, uvjerena sam da si priuštila i više od jednog kupanjca. :-)
gogoo - Ooo, pa vrijeme je da učiniš nešto po tom pitanju! :-))
sjećanja i osvrti - Eh da, baš tako...u njima nitko ne bi volio živit, ali ih je lipo vidit i boravit u njihovoj blizini bar na kratko. :-)
hodam... - Sve su mačke smetala dok smo za tipkovnicom. :-)) (gustirna 23.10.2013. 19:01)
ma baš vam je bilo puno lipo.:) (primakka 27.10.2013.
00:00)
Dragodid nije nikakvo napušteno naselje već se radi o naselju koje redovito održavaju njegovi vlasnici koji u njemu također i, neki više a neki malo manje, tu i tamo borave. Na jednoj od slika se i lipo vide nove škure koje su postavili vlasnici a na istoj je 'udruga dragodid' bila išćeprkala krov nakon ćega su vlasnici platili privatnog zidara da im ga popravi. S obzirom da se ovdje radi o privatnom i nimalo napuštenom vlasništvu jeste li zatražili od vlasnika dozvolu za slikavanje njihovog posjeda... Izraz Manjarema ne potiče iz talijanskog već iz latinskog a znači 'veliko veslo'. Glupačo. (aleksandar 10.11.2013.
13:55)
aleksandar - Hvala na ispravkama mojih pogrešnih navoda. Posebno mi je drago da Dragodid ipak nije napušteno selo i da još uvijek ima stanovnike sa adresom Dragodid. Ova glupača je počašćena što joj se obratio tako pametan anoniman komentator. (gustirna 15.12.2013.
13:55)
:-) (Sapunerija 16.10.2013. 08:16)
Vridilo bi otic ovu lipotu uzivo vidit. Komiza koju si nam tako lipo i slikovito priblizila, to zasluzuje. Svi komplimenti :))))) (kaparoculica 16.10.2013. 08:25)
Pozdrav s juga! (šašava mamica 16.10.2013. 08:41)
je lijepo meni moje najljepše!:) (fra gavun 16.10.2013. 08:49)
Čiovka - Svako svoga konja fali! ;-))
kaparoculica - Sve valja vidit, svugdi uživat i uvik se doma vratit, jer doma je najlipše. :-)))
geomir - Je, i tvoj konj mirita titulu!! :-))
šašava mamica - Haha, smetnje se ne daju smetat. :-))
fra gavun - Bravo fratre! Ti si jedini skužija bit, jer srce ovog posta nije Komiža nego ono napušteno selo blizu Komiže čiji mještani su naselili Komižu. Komiža je upala ovod ka ješka i upalilo je! hahahaha:-)))
Pjaceta - Oćeš, oćeš..:-)))
Zvonka - Uvik mi to napravi! I ne moli, nego zahtijeva! :-))
Zena gaza - TZ Komiža ima odličnog fotografa , dragi prijatelj Stjepan Tafra, koji radi takve slike Komiže i svega naokolo da ti pamet stane. :-)))
Čuvarica - naravno, samo to pitanje nisam postavila ja nego uredništvo Bloga.hr kad je objavilo post na naslovnici i svi su se zalipili za to pitanje, a ovaj post priča o nečem drugom, tj. želi približiti ono okolo Komiže o čemu se puno manje priča. :-))
annaboni - Slike jesu lipe, ali priča će ti približiti ono što si vidjela na slikama, posebno priču o kamenu i gradnji s kamenom. :-)) (gustirna 16.10.2013. 12:18)
Kanili smo ljetos posjetiti Dragodid, ali ne možeš od tih blagodati Visa ubaciti sve u tih 10tak dana..i bolje da je tako..postoji velika motivacija i želja za povratak! Kako bi bilo lijepo obići otok ovako u jesen ili proljeće..kada vrućine popuste a priroda i povijest još više zovu na istraživanje ljepota.
Veliki pozdrav, čitamo se!
PS Maca je za extra dodatak..;))
Ivana P. (Ivana P. 16.10.2013. 15:18)
Ivana P. - Vis ima toliko skrivenih ljepota koje treba otkrivati postepeno, jer ako ih otkriješ sve odjednom, nije dobro, jer tada bi sve bile izjednačene, a zaslužuju da ih se otkriva pojedinačno. Cijeli život idem na Vis,a Dragodid sam upoznala tek sad. :-))
N.Y. girl - Drago mi je. :-)
Dona - I zaista je bilo opušteno to planinarenje u živo..haha, a smetnej, taj me svakodnevno obara s nogu. :-))
neverin - Najlipši pajiz u povijesti! :-)) (gustirna 16.10.2013. 23:32)
gogoo - Ooo, pa vrijeme je da učiniš nešto po tom pitanju! :-))
sjećanja i osvrti - Eh da, baš tako...u njima nitko ne bi volio živit, ali ih je lipo vidit i boravit u njihovoj blizini bar na kratko. :-)
hodam... - Sve su mačke smetala dok smo za tipkovnicom. :-)) (gustirna 23.10.2013. 19:01)
ponedjeljak, 07.10.2013.
Merak na TreskaviciPlanina Treskavica dobila je ime po potresima koji su je spopadali u dalekoj prošlosti.  Noć u logoru na Sustavcu bila je hladna, što se i očekuje kad si na 1180 metara nadmorske, usred Bosne, u zadnjem tjednu ljeta. Kad se ugasila logorska vatra i pogasile sve čeone lampe koje su se šetkale među šatorima i bungalovima, nastupila je tišina, blago narušena žuborom potoka....uokolo kampa nadvisile se tamne sjene visokih stabala, obrisi planine, a kad pogledaš gore.....gore se prosulo trilijarde zvijezda, nikad sjajnijih, nikad bližih.... Da nije bilo tako zima usred te planinske noći, ostala bih sve dok zora ne bi pogasila blještavu svjetlost zvijezda.... u drvenom šatoru ipak je toplije. Ranim jutrom krenuli smo stazom uz potok koji nas je veselim žuborenjem razbuđivao.  Probijajući se kroz divovske klobuke ljekovitog repuha  Jutarnje sunce obasjavalo je ruse kose usnule princeze  Uskoro nailazimo na razrovan i blatnjav šumski put, razbacana debla i vidljivu eksploataciju šume. Preskačemo balvane u potoku i nastavljamo šumskom stazom, okruženi ljepotom, okupani znojem vlažne šume   Iznad glava uzvisile se smreke, jele....kamene litice  Na kraju kolone stigoh i ja do ostatka grupe koja se odmarala na vjetrovitoj padini ponad Velikog jezera, 1550 m.   Nisam ni zbacila ruksak sa leđa, niti odmorila umorne noge kad li vođa uzvikne: "Idemo, pokret!" Ostadoh u čudu, jer ponadala sam se nešto dužem odmoru na ovom mjestu: "A di sad?" Vin ci mi u čudu odbaci: "Pa na vrh!" Zaista, pa gdje mi je pamet bila?! Treba stići do vrha još danas, a vremena baš i nemamo na pretek. Nevoljko vratih ruksak na leđa i pođoh za ostalima i vrtim po glavi: Put-vrh-vrh-put-put-vrh-cilj-vrh-put....cilj.... Pitam se - Zar moram stići do vrha da bih dostigla cilj zbog kojeg sam došla na ovo prekrasno mjesto? Ne, u ovom slučaju put je moj cilj. I odabirem put, put prema mojim mogućnostima. Vodiči su odobrili moju odluku uz obaveznu napomenu da ne skrećem sa markiranih staza. "Časna planinarska!! Neću biti Crvenkapica i neću skretati sa mog puta!" Kolona se udaljavala na stazi ispred mene   I tako sam s velikim olakšanjem usporila, odmorila, ohanila i prepustila se tom posebnom doživljaju - meraku na Treskavici. Na samom početku merak je počeo s pjesmicom....uberi borovnicu, neku bobicu.... ....i ne skreći sa staze!   Na padini prema jezeru ugledam vitko stabalce ukrašeno grozdovima narančasto-crvenih bobica. Jarebika, to bi trebala biti jarebika!   Kad ideš polagano možeš uživati u promatranju planinske flore, uz stazu nanizali se grmovi puni modrih zvončića,   Iz zelenila izranjaju bijeli cvjetovi velikih ivančica, na sivom kamenu zalijepila se mahovinasta papučica   Na stazi skoro me prestigao puž, gusjenica se pokušava kamuflirati u štapić   Dok mi pogled vrluda po nebesima, noge same gaze po stazi...među odronjenim gromadama... s noge na nogu prešla sam više nego sam planirala i odjednom ...ukaza mi se princeza u svoj svojoj ljepoti!    Uokolo uzvisili se vrhovi....na koji su oni pošli, pitam se?     Nailazim na dvobojne markacije, baš ko dvojezični putokazi...preskačem opet neki potočić, staza se dijeli u dva smjera. Pitam se kojom stazom su krenuli, ostajem tu kod potočića...vrijeme je za ručak.    Svugdje naokolo niske borovnice, a među njima sve nešto ševrlja, nekakvi cvrčci-švršci...  Možda je ovo taj "švršak" šta švrlja.... švrrrrrrrrrr,švrrrrrrrrrrr,švrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr  Pozdravljam švrška, ostavljam potočić, crveno-zelene tepihe, kamene likove...   Pored snježnog jezerca bdije kameni čuvar... nešto blješti na vrhu bublastog mu nosa, znam samo da to nije bio moj ručak   Vraćam se natrag do Velikog jezera gdje ću dočekati glavninu koja se vraća sa vrha, Mala Ćaba (2086 m) Ipak je taj vrh puno dalje od ovog mjesta gdje švrljaju švršci i žubori potočić nazvan Konjsko vrelo   Nekih 20-tak metara iznad površine Velikog jezera, smjestilo se Platno jezero...izgleda da se voda iz Platnog slijeva i puni Veliko jezero  Spuštajući se prema jezeru upala sam u valovitu udolinu...zavaljalo me, uljuljkalo i izbacilo iz peta....a lipoteeeee!   Naišla sam na slike ove biljke u punom cvatu, tamo piše da se zove vrbica (Fireweed - Latin name : Chamaenerion angustifolium)... posudila sam sliku sa ove stranice http://www.panoramio.com/photo/75704903 - link neće da se učita, pa prikazujem sliku koju je uslikao Nihad Ciko, da vidite tu ljepotu Ima da potegnem u ljeto kad te vrbice cvatu.....uf!  Upoznah familiju koja je nedjelju odlučila provest na Velikom jezeru. Stariji našli zavjetrinu na padini, a dječaci se rastrčaše u potrazi za preostalim borovnicama. Lijepo je vidjeti da život ide dalje, planina je tu i prima u svoje krilo sve koji joj dođu.   Umorna ekipa uskoro se spustila sa svog pohoda na vrh i nakon kraćeg zasluženog izležavanja sustavno smo se stuštili prema Sustavcu   A šuma je šumorila, riječica žuborila....kao večernje uspavanke za umorne planinare koje još čeka dugo putovanje kući   Posebno se staknula jedna postojana klisurina, pronađoh da se ove stijene zovu Šiljevica, onda bi se ovaj šiljasti čunjoglavi kamen mogao zvati Šiljevac, hm...kanda se malkice namrštio ?  Vodopade Skok i Skakavac trebat ćemo pohoditi u proljetno-ljetno doba, nakon šta se snjegovi otope i rijeke nabujaju, kad vrbica procvate...već zamišljam kako će to biti još jedno divno druženje sa Treskavicom. DODATAK 1: Uz suglasnost autora, prilažem video snimku mosoraškog pohoda na Treskavicu na kojoj je zabilježen i uspon na vrh Mala Ćaba DODATAK 2 Ponukana komentarom od 2573, pronašla sam još neke linkove koji će još bolje približiti ljepotu ove prekrasne planine, te neke detalje iz povijesti Iz nekog razloga linkovi ne rade pa kopiram kod ovih stranica: Priroda Turove - http://en.advisor.travel/city/83180/gallery_pano Plan.dom Josip Sigmund u Kozjoj luci - nekada - http://www.panoramio.com/photo/45484337 Pl.dom Josip Sigmund - sada - http://www.panoramio.com/photo/8426284 |
- 13:44 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
Ah, meraka :)
Zavidna sam malo. (. 08.10.2013. 22:29)
divno! a onaj smiješni džinovski pingvin u repuhu me oborio s nogu. gledam, i ne kužim, reko, što taj pingvin tu radi i to tako brz :)))
divne su ti slike, priroda čarobna, a šteta da se ne može švrljati izvan staze. to što čovjek uništi oko sebe niko ne može tako... (Bugenvilija 09.10.2013. 12:27)
V - :-) nemoj, sve je to dostižno i tebi :-)
Bugi - haha, odoh vidjet pingvina..zaista baš ko pingvin! :-))) trešnja je stvorila materijala za maštu. ;-) (gustirna 09.10.2013. 12:48)
Ala brale, kao da je druga ofanziva samo vam nema sniga!!!
Mogu se pohvalit,..... i ja ne davno išo vašin stopama
i prošo Sarajevo, i stigo do vrela Bosne.
Za dalje ponestalo mi špirita!!! :-)))
Vidin da si i ti pametno postupila!!! (geomir 09.10.2013. 14:24)
Pa nije...:) (. 09.10.2013.
15:20)
Nestrpljiv guglao pa sam već naletio na ovu priču. Vratile mi se iz zaborava neke davno izgubljene sličice, zahvaljujem, izguglao i neke grozne spoznaje.
Meni se princeza predstavila u najbogatijoj halji, zelenoj sa sitnim modrim i žutim tufnicama, takvu običava nositi početkom srpnja. Zanosna, nezagađena, raširenih je ruku po cijeli dan vabila namjernike sa staza i bogaza, magistrala i transferzala, kao i nas koji bi gore označenom stazom do cilja, a dole "u slobodnom padu" bilo kuda samo da ne idemo istim putem. Navečer bi sve namjernike nježno nagurala u veliki i krasan [a href=http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&pregled=410&autor=5908& list=34029&element=588782 target=_blank]dom [/a]u koji je nosio ime Josipa Sigmunda, smješten u čarobnom predjelu Kozija luka, na veselo druženje. Tamo je hladnoća hladnija, a zvijezde bliže i sjajnije od onih koje si ti gledala. Sjećam se para, odokativno na prelazu iz šestog u sedmo desetljeće sa ruksacima ko kuće, jedva se miču ali guraju svoju transferzalu, sa Žabljaka na Šator planinu. Cijelo je ljeto pred njima, kad se umore stave šator i ostanu koliko treba da se odmore. Sjećam se i kako sam punim plućima guštao mostarsku Drinu na [a href=http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/47478657.jpg target=_blank]Lupoču[/a], i on te čeka za drugi put, ako se tamo uopće danas može. To je u svakom slučaju bio život, ne sjećam se da se tada riječ suživot uopće upotrebljavala.Tko bi pomislio da će na istom Lupoču za desetak godina žviždati meci i teći ljudska krv. I ja otiđoh siguran da ću se vratiti ma mi nekako proleti ovo par desetljeća, a ne stigoh. Ako se budeš vraćala poslušaj savjet i gađaj Dan borca.
Izguglah nažalost i da je taj dom odmah na početku rata do temelja srušen , a da ga je obnovljeno planinrsko društvo Treskavica (to nije ono koje danas upravlja Sustavcem) obnovilo, samo na drugoj planini, i dalo mu drugo ime, bah. Usput da su neki drugi Josipu Sigmundu izbrisali i ulicu u Sarajevu, a neki treći devastirali počivalište. Bah. Veseli me pročitat pod tvojim prethodnim blogom da je duh Sarajeva sačuvan i da u njemu žive život neki mladi naraštaji. Odličan znak da je to tako biti će kada čujemo da su dva planinarska društva Treskavica zajedničkim snagama faksimilno obnovila porušeni dom, baš na temeljima srušenog, vrativši mu staro ime,.... (2573 09.10.2013. 18:48)
geomir - Čak do vrela Bosne! Fijakerom starim? :-)))
V - Možda, jednom..;-)
2573 - Hvala na ovom iscrpnom i inspirativnom komentaru. Neke linkove koje ste priložili nisam uspjela otvoriti ali sam našla neke druge koje ću priložiti u dodatku na post. Ostatke pl.doma u Kozjoj luci nisam vidjela, ali po slikama sam zaključila da sam bila vrlo blizu, samo nisam znala da je tu nekad bio pl.dom. Slažem se s vašim zaključkom na kraju, jer činjenica je da se novi domovi grade, al porušeni se ne obnavljaju. Putem prema Velikom jezeru od Sustavca, naišli smo na posve novo sagrađeni pl.dom Runolist koji se tek spremao za otvaranje. Lijepo je vidjeti novo sagrađene domove, ali bilo bi još ljepše vidjeti kako se obnovio porušeni dom koji je nekad pružao utočište mnogim planinarima i nosi ime poznatog planianara i alpiniste. Shvaćam kako teško pada kada se uspoređuje sa nekadašnjim lijepim iskustvima na istom mjestu. Priroda je još uvijek prelijepa i divna, ona nas nikada neće iznevjeriti, ali ono što učini čovjek....to razočarava, to je muka kojoj je teško stati na kraj. Ipak,planinu treba pohoditi, i pohode je mnogi ljudi, mladi i stari. Divno mi je bilo upoznati porodicu koja je došla na izlet do Velikog jezera: djed, otac, majka, tri dječaka koja se rastrčaše po padinama....da, to je život! :-)) (gustirna 10.10.2013. 12:29)
Nadam se da vas nisam utušio, tako bi rekli u Sarajevu. Nešto sam zbrljao s linkovima, na da se više popraviti. Evo ih ponovo, jedan je dobar prikaz starog doma, a drugi zimski pogled sa Lupoča;
http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&pregled=410&autor=590 8&list=34029&element=588782
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium /47478657.jpg
najbolje što sam uspio naći na internetu.
Josip je osim planinar i pionir alpinizma bio i mnogo više od toga, ali možda je glupo da ispod ovako lijepog dnevnika počinjem tu priču. Ona je slična a gora od one o "tuđe nećemo svoje ne damo", prekidam,....
Ne znam boljeg načina za građenje kvalitetnog života od zajedničkih napora za obnovom ovoga i drugih domova. Ufam se u te mlade naraštaje da će im se upaliti lampice dok ja budem imao snage popeti se još jednom. Prošli ste mu naravno sasvim blizu, on je i u čisto planinarskom smislu neophodan, jer je Sustavac prenisko i preblizu, pa je jednodnevni odlazak na vrh i povratak nazad, da ne govorimo još i o povratku u neki daleki grad, pravi mali podvig, ima možda dvadesetak kilometara sa oko tisuću metara visinske razlike. Ovaj dom "otvara" Treskavicu djeci, starijima, debelima, onima iz udaljenijih gradova,... a mladima i snažnima osigurava vrijeme za meračenje, obilazak natenane,.... otvara mogućnost da se noći dvije noći zaredom kako bi se princeza skroz razgolitila,....
O Runolistu ne znam ništa, mine su valjda zauvijek neoprostiva šteta, nikad više takvih vrganja ....... (2573 10.10.2013. 17:21)
2573 - Ne, niste-ma što to značilo. :-) Pronašla sam neke stare slike doma na Kozjoj luci i priložila linkove u dodatku. Ova slika na Fotozineu je baš dobra. Eh da, pronašla sam i priču o mučenju i streljanju Josipa Sigmunda ...:-( ...koga zanima naći će.
Svakako ću opet otići u neko doba kad ima vode u slapovima i kad vrbice cvatu oko Velikog jezera. :-) (gustirna 10.10.2013. 18:09)
meni par slija žutih i plavih tufnica, i latinske nazive (2573 10.10.2013.
19:16)
2573 - Za žute i plave tufnice zasad neznam latinske nazive, al sam saznala od ove roza cvjetova. Ima raznih vrbica, al ova ima englesko i latinsko ime ovakvo: - Fireweed - Latin name : Chamaenerion angustifolium :-) (gustirna 10.10.2013.
19:46)
Po vašim slikama izgleda da ih niste niti sreli. Ne razumijem se u planinsko cvijeće, vjerovatno nije stađun, gledam slike Vin ci-ja, početak lipnja, nije ih ni on sreo. Kad pogodite stađun njih sigurno nećete promašiti. Pojedinačni cvjetovi, na stapki, iznad trave, jedan pa 50 metara dalje drugi ili dva,... Meni ove vrbice uopće nisu ostale u sjećanju, na slikama izgleda da ih je more, ne mogu objasnit osim da ni njima tada nije bio stađun. Fotka od Nihada - mrak. (2573 11.10.2013.
05:39)
Stađun je svakako bitan, posebno visoko na planini gdje cvijeće cvate kasnije nego u dolini. Piše da vrbice cvatu od lipnja do rujna, znači cijelo ljeto, a mi smo bili kad im je stađun na izmaku, cvjetovi su uglavnom otpali. Ali i bez cvijeta bile su impresivne svojom visinom i valovitošću. :-)) (gustirna 11.10.2013.
09:02)
Ljepote:) (ljelja 11.10.2013.
14:34)
neka si ti malo usporila da si nama lijepe slike ubrala. (pjaceta 11.10.2013.
23:04)
prekrasan post.....cilj je putovanje a nas si nahranila ljepotom....hvala (Čuvarica pinkleca 12.10.2013.
13:59)
ma, valjda je još kogod osta s tobon, ili si stvarno sama samcata švrljala po planini :))) (kamena 12.10.2013.
23:24)
Sve super, ali da ti nisi ni zbacila "ruksak" sa leđa ... ?! (norin 13.10.2013.
10:49)
ljelja - :-))
pjaceta - E, u tom je poanta. :-)
Čuvarica - Da, ne možeš se prejesti od ovakve hrane. :-)
kamena - Od Velikog jezera do Konjskog vrela i natrag do Vel.jezera - sama samcijata + fotoaparat :-) poseban užitak bio je biti sama na planini. :-))
norin - I zbacila i vratila na leđa, ali usporenijeg koraka. :-)) (gustirna 13.10.2013. 14:03)
Odlično si nas provozala, ki na ekskurziji, bravo! (Sjećanje i osvrti 13.10.2013.
17:07)
sjećanja i osvrti - Haha., baš ekskurzija...svi idu tamo di treba, al neki ipak zapnu na svoju stranu. :-) (gustirna 15.10.2013.
20:26)
Lijepo prikazan uspon na Treskavicu, jednu od najljepših gora u BiH po kojoj smo nekad mogli vrludati bez bojazni o minama, a kad je merak, nek je merak, ae. (Bio je i Vinci?) (gogoo 15.10.2013.
23:01)
ovo sam samo gledala. i gledala. i gledala.
ma ko može još i čitat... (primakka 27.10.2013. 00:03)
Zavidna sam malo. (. 08.10.2013. 22:29)
divne su ti slike, priroda čarobna, a šteta da se ne može švrljati izvan staze. to što čovjek uništi oko sebe niko ne može tako... (Bugenvilija 09.10.2013. 12:27)
Bugi - haha, odoh vidjet pingvina..zaista baš ko pingvin! :-))) trešnja je stvorila materijala za maštu. ;-) (gustirna 09.10.2013. 12:48)
Mogu se pohvalit,..... i ja ne davno išo vašin stopama
i prošo Sarajevo, i stigo do vrela Bosne.
Za dalje ponestalo mi špirita!!! :-)))
Vidin da si i ti pametno postupila!!! (geomir 09.10.2013. 14:24)
Meni se princeza predstavila u najbogatijoj halji, zelenoj sa sitnim modrim i žutim tufnicama, takvu običava nositi početkom srpnja. Zanosna, nezagađena, raširenih je ruku po cijeli dan vabila namjernike sa staza i bogaza, magistrala i transferzala, kao i nas koji bi gore označenom stazom do cilja, a dole "u slobodnom padu" bilo kuda samo da ne idemo istim putem. Navečer bi sve namjernike nježno nagurala u veliki i krasan [a href=http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&pregled=410&autor=5908& list=34029&element=588782 target=_blank]dom [/a]u koji je nosio ime Josipa Sigmunda, smješten u čarobnom predjelu Kozija luka, na veselo druženje. Tamo je hladnoća hladnija, a zvijezde bliže i sjajnije od onih koje si ti gledala. Sjećam se para, odokativno na prelazu iz šestog u sedmo desetljeće sa ruksacima ko kuće, jedva se miču ali guraju svoju transferzalu, sa Žabljaka na Šator planinu. Cijelo je ljeto pred njima, kad se umore stave šator i ostanu koliko treba da se odmore. Sjećam se i kako sam punim plućima guštao mostarsku Drinu na [a href=http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/47478657.jpg target=_blank]Lupoču[/a], i on te čeka za drugi put, ako se tamo uopće danas može. To je u svakom slučaju bio život, ne sjećam se da se tada riječ suživot uopće upotrebljavala.Tko bi pomislio da će na istom Lupoču za desetak godina žviždati meci i teći ljudska krv. I ja otiđoh siguran da ću se vratiti ma mi nekako proleti ovo par desetljeća, a ne stigoh. Ako se budeš vraćala poslušaj savjet i gađaj Dan borca.
Izguglah nažalost i da je taj dom odmah na početku rata do temelja srušen , a da ga je obnovljeno planinrsko društvo Treskavica (to nije ono koje danas upravlja Sustavcem) obnovilo, samo na drugoj planini, i dalo mu drugo ime, bah. Usput da su neki drugi Josipu Sigmundu izbrisali i ulicu u Sarajevu, a neki treći devastirali počivalište. Bah. Veseli me pročitat pod tvojim prethodnim blogom da je duh Sarajeva sačuvan i da u njemu žive život neki mladi naraštaji. Odličan znak da je to tako biti će kada čujemo da su dva planinarska društva Treskavica zajedničkim snagama faksimilno obnovila porušeni dom, baš na temeljima srušenog, vrativši mu staro ime,.... (2573 09.10.2013. 18:48)
V - Možda, jednom..;-)
2573 - Hvala na ovom iscrpnom i inspirativnom komentaru. Neke linkove koje ste priložili nisam uspjela otvoriti ali sam našla neke druge koje ću priložiti u dodatku na post. Ostatke pl.doma u Kozjoj luci nisam vidjela, ali po slikama sam zaključila da sam bila vrlo blizu, samo nisam znala da je tu nekad bio pl.dom. Slažem se s vašim zaključkom na kraju, jer činjenica je da se novi domovi grade, al porušeni se ne obnavljaju. Putem prema Velikom jezeru od Sustavca, naišli smo na posve novo sagrađeni pl.dom Runolist koji se tek spremao za otvaranje. Lijepo je vidjeti novo sagrađene domove, ali bilo bi još ljepše vidjeti kako se obnovio porušeni dom koji je nekad pružao utočište mnogim planinarima i nosi ime poznatog planianara i alpiniste. Shvaćam kako teško pada kada se uspoređuje sa nekadašnjim lijepim iskustvima na istom mjestu. Priroda je još uvijek prelijepa i divna, ona nas nikada neće iznevjeriti, ali ono što učini čovjek....to razočarava, to je muka kojoj je teško stati na kraj. Ipak,planinu treba pohoditi, i pohode je mnogi ljudi, mladi i stari. Divno mi je bilo upoznati porodicu koja je došla na izlet do Velikog jezera: djed, otac, majka, tri dječaka koja se rastrčaše po padinama....da, to je život! :-)) (gustirna 10.10.2013. 12:29)
http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&pregled=410&autor=590 8&list=34029&element=588782
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium /47478657.jpg
najbolje što sam uspio naći na internetu.
Josip je osim planinar i pionir alpinizma bio i mnogo više od toga, ali možda je glupo da ispod ovako lijepog dnevnika počinjem tu priču. Ona je slična a gora od one o "tuđe nećemo svoje ne damo", prekidam,....
Ne znam boljeg načina za građenje kvalitetnog života od zajedničkih napora za obnovom ovoga i drugih domova. Ufam se u te mlade naraštaje da će im se upaliti lampice dok ja budem imao snage popeti se još jednom. Prošli ste mu naravno sasvim blizu, on je i u čisto planinarskom smislu neophodan, jer je Sustavac prenisko i preblizu, pa je jednodnevni odlazak na vrh i povratak nazad, da ne govorimo još i o povratku u neki daleki grad, pravi mali podvig, ima možda dvadesetak kilometara sa oko tisuću metara visinske razlike. Ovaj dom "otvara" Treskavicu djeci, starijima, debelima, onima iz udaljenijih gradova,... a mladima i snažnima osigurava vrijeme za meračenje, obilazak natenane,.... otvara mogućnost da se noći dvije noći zaredom kako bi se princeza skroz razgolitila,....
O Runolistu ne znam ništa, mine su valjda zauvijek neoprostiva šteta, nikad više takvih vrganja ....... (2573 10.10.2013. 17:21)
Svakako ću opet otići u neko doba kad ima vode u slapovima i kad vrbice cvatu oko Velikog jezera. :-) (gustirna 10.10.2013. 18:09)
pjaceta - E, u tom je poanta. :-)
Čuvarica - Da, ne možeš se prejesti od ovakve hrane. :-)
kamena - Od Velikog jezera do Konjskog vrela i natrag do Vel.jezera - sama samcijata + fotoaparat :-) poseban užitak bio je biti sama na planini. :-))
norin - I zbacila i vratila na leđa, ali usporenijeg koraka. :-)) (gustirna 13.10.2013. 14:03)
ma ko može još i čitat... (primakka 27.10.2013. 00:03)
| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Opis bloga
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/
Linkovi
- Blog.hr
Blog servis
BLOGO-DRUŠTVO
Z'BRDA-Z'DOLA
barakokula
primakka
marčelina
pismoanđelu
brod u boci
žuborić
Dona
carla bruni
Shelly Kelly
čiovka
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2
fra gavun
Tixi
Sapunerija
Modesti Blejz
kamena kućica na škoju
Geomir
neverin
katrida
londra
umorno oko
mare
Marina kuharica
starosjedilac
so far away
Rusalka
Zvrk
suncokretica
nihonkichigai
morska zvijezda
More snova
Ježica
Filipinka
Dordora2
Odmak
promatram-razmišljam
cvrčak
fulvus
Azra
Dulibin svijet
Bugenvilija
Big Blue
Mladen
Šumarka
gogoo
švabica
Ely
chablis
Valcer
borut
wind
ljelja
Alkion
alexxl
tessa
neptunka
živjeti svoj život
oceana
vajrapani
Baobab
Dinaja
Tražeći sebe
malo ti malo ja
tarantulica
amaterka
modri odsjaj
pjaceta
Toxfox
vidrin smijeh
crna kraljicaž
Istra blog
NYC blog
Nisa
tarampana
blogdogg
čuvarica pinkleca
Yulunga
Blog o blogu
FOTO LISTA
Foto natječaj
Foto tvornica snova
maslina Oliva
fotokulise
Galeb
Zagrebancije
Haringe
fotografske priče
fotografska odiseja
WanderingsOfLight
Krešo fotoblog
Fotografi svih zemalja
FOTO KLIK
Fotoklub Čakovec
SVEGA PO MALO
DHMZ prognoza
Norveška prognoza
Reciklaža tekstila 3r
RECIKLIST
MALI ZELENI BIŠEVO
RE FOTO
AROMATERAPIJA - S.POŠTIĆ
BILJOTEKA
AROMATERRA - blog
AROMATERRA - web
SadaOvdje
Silvijin BIO VRT
mileram
kutak za korisno
DRAGODID - Suhozidna gradnja
ZA BISTROOKE
UMIJEĆE CHIJA - L'Art du Chi
TAI CHI CHUAN - UNUTARNJI PUT
Poruke iz šume
Priroda i društvo
Nove stranice
Cviće moje
Leptiri
Miroslav Mika Antić
Preko ruba znanosti
Spektar
Andro Damjanić-meštar CB fotografije
Retrospektiva Andre Damjanića 01.01.2011.
Majstori fotografije
Foto klub Split
Klupska izložba 2011.
Fotozine
Fotosofia
Fotoimota-galerije
Fotoakademija Split
Stjepan Tafra blog
INFO ZONA
kolumna Nisan te tila
Bobine e-Ćakule
Anin portal
Dalmatinske sličice
Bilježnica Robija K.
STVARI
Rusulica
DA SAM OLOVKA
Moj otok Vis
Vis-Kut
Vis-a-vis
Učenička zadruga ISSA - O.Š. VIS
Mitovi i legende otoka Visa
Viške zgode i nezgode
HPD Mosor - Vis u 8 koraka , Irina Stajčić
SOLIN
TROGIR
E-KAŠTELA
MAŠOGRAD
e-novine
Ričnik splitsko-dalmatinski
007javascript:%20void(0);
Slušaonice, Gledaonice
više strane,manje domaće
ima i video i svašta još
PLAYING FOR CHANGE
Bacila sam radio kroz prozor i sad slušam online
KL eurodom
Radio Split
HR 1
HR 2
HR 3