Marketing
Đirada okolo naokolo ...
Ma imam ja toga za pisati podosta, pa ima tu i prikoviše raznoraznih slika - priroda i društvo, uglavnom.
Baš se mislim odakle da počnem?
Eto, malo smo planinarili po Visu, pa smo se malo prošetali okolo Komiže...Komižu već znate napamet, nema dugo Slobodna Dalmacija je proglasila najlipšim malim mistom u Dalmaciji.
Pa je, baš je lipa!
Oni zeleni suncobrani u nizu modroplavih tendi malo bodu oči, al šta se može, nećemo sad picajzlat na svaku...ionako ima svita šta im je zelena i plava ista boja
Maknimo se malo dalje od Komiže, par sati hoda... šetnjica i eto nas u neko drugo vrime, usrid kamenog sela.
Dragodid - staro napušteno selo smješteno visoko iznad mora, među borovima i česminama.
Nastalo je u 19.st. i iako najmlađe naselje od svih okolnih sela (Rudine, Konjska glava, Batol, Sv. Bjož - sada također prazna) , postalo je "pajiz" , centralno misto tog brdovitog i strmog područja nedaleko Komiže.
U "pajizu" su se mještani svih okolnih sela okupljali nediljom i praznicima, a tamo di je put među kućama bio najravniji, igralo se na balote....obavezno u hladu.
Ovo staro selo koje su zadnji stanovnici napustili krajem 50-tih godina 20.st., poslužilo je kao projekt ljudima u udruzi "Dragodid" - u linku piše sve šta valja znat o njihovom projektu za koji su dobili međunar.nagradu Europa Nostra 2011. , pa budite dobri i pročitajte - zaslužili su
Centar sela, duga kamena kuća na kojoj se ističe metalni znak zaštićenog spomenika kulturne baštine.
Stara gustirna još živi, iz nje viri guma, ispod je mali vrtlić koji neko obrađuje i zaliva...
... za dišpet tetuvici koja je naresla među kamenim pločama
I jedna pisma koja o tome piva NARESLA JE TETUVICA
Vremeplovska šetnja selom...krušna peć, kućica za tovara, kamenica čeka da se napuni maslinovim uljem...bišava šešula, kameni pizi za slonu ribu...
Pod stoljetnim borovima šarene se štipalice na sušilu
Kroz grane od česmine šarene se planinari za marendom - može li bit boljeg mista za guštat u okusima domaće komiške pogace ?!
Sa ponistra kuća u Dragodidu vidi se Šolta....za bistrog vrimena, nama je bilo šućmurasto, pa ništa od Šolte. Ipak ne izostaje pogled na nekadašnji veliki vinograd koji krasi strmu padinu
Starom stazom preko kolnjika (široki kameni suhozid po kojem hodidu ljudi i tovari) spuštamo se nistrmo prema Barjoškoj punti i uvali
koja se korteđaje sa Barjacima - Velim i Molim... dok u daljini sve to Svetac blagoslije
Staza vodi kroz borovu šumu, među zapuštene vinograde, makiju koju krase žoromod (ružmarin), planika, smraška (tršlja) i vris...ubrzo izlazimo na plato ispred nekadašnje vojarne Barjaci...
sada tek još jedna od devastiranih zgrada i položaja bivše vojske ...nema se tu šta pametnog za vidit, pa bolje gledat more, kamen, divlji luk, male barke kako se po moru ljeskaju,
... valove kako udaraju po korduru, valjaju žolo Barjoške
I naravno, bućnit se u čisto, bistro, plavo-tirkizno-modro more!
Vraćamo se prema Komiži donjom stazom, jer đirada nije đirada ako se ne napravi puni krug (malo vijugavim putevima, ali ipak krug). Usput prolazimo ispod brežuljka na kojem se uzvisila Manjarema
Gledamo ostatke kamene utvrde iz ugodne hladovine i pitamo se...šta bi to značilo Manjarema, odnosno izvorno talijanski - Mangiaremi.
Planinarka Klara zna dobro talijanski pa prevodi direktno značenje riječi Mangia remi = "jede vesla" .... zaista neobično ime, ali i posve logično, jer utvrda Manjarema sagrađena je za potrebe obrane Visa u vrijeme druge viške pomorske bitke, koja se u ljeto 1866.godine vodila između ratnih mornarica Italije i Austro Ugarske, u akvatoriju pred viškom lukom.
Za potrebe obrane Komiže od napada sa mora, sagrađene su dvije utvrde, jedna od njih Mangiaremi je sa svojih 8 topova poslužila svrsi radi koje je sagrađena.
Talijanski brodovi Terribile i Varese pojavili su se u komiškom akvatoriju te otvorili vatru na Manjaremu. Kako je Manjarema visoko nad morem, bila je izvan dometa njihovih topova, te su odustali od napada na Komižu i krenuli prema južnim obalama Visa napasti položaj kod Rukavca.
Šta se dogodilo pred Rukavcem i Ravnikom nije bitno za ovu sad priču, al zna se da je u drugoj viškoj bitci pobijedila Austro Ugarska, nakon potapanja talijanske topovnjače "Re d' Italia".
Kako sad izgleda Manjarema koja više ne "jede vesla" vidjeli smo iz podnožja, te složno zaključili kako ćemo je uz dužno poštovanje, lijepo pozdraviti i produžiti prema Komiži.
I bez po muke ...eto nas opet u Komiži!
Gusarica, Hum, rogači i tovari, smokve i hib, Munster, Škor, Komuna, Kamenice ... i sve ono lipo i drago šta Komižu čini najlipšim malim mistom Dalmacije!
Ima još puno lipih stvari za ispričat, samo ne smin, jerbo su mi nastupile neke smetnje po tipkovnici..................................................................................................
Post je objavljen 15.10.2013. u 20:36 sati.