gustirna

utorak, 15.10.2013.

Đirada okolo naokolo ...

Ma imam ja toga za pisati podosta, pa ima tu i prikoviše raznoraznih slika - priroda i društvo, uglavnom.
Baš se mislim odakle da počnem?
Eto, malo smo planinarili po Visu, pa smo se malo prošetali okolo Komiže...Komižu već znate napamet, nema dugo Slobodna Dalmacija je proglasila najlipšim malim mistom u Dalmaciji.
Pa je, baš je lipa!



Oni zeleni suncobrani u nizu modroplavih tendi malo bodu oči, al šta se može, nećemo sad picajzlat na svaku...ionako ima svita šta im je zelena i plava ista boja


Maknimo se malo dalje od Komiže, par sati hoda... šetnjica i eto nas u neko drugo vrime, usrid kamenog sela.
Dragodid - staro napušteno selo smješteno visoko iznad mora, među borovima i česminama.
Nastalo je u 19.st. i iako najmlađe naselje od svih okolnih sela (Rudine, Konjska glava, Batol, Sv. Bjož - sada također prazna) , postalo je "pajiz" , centralno misto tog brdovitog i strmog područja nedaleko Komiže.
U "pajizu" su se mještani svih okolnih sela okupljali nediljom i praznicima, a tamo di je put među kućama bio najravniji, igralo se na balote....obavezno u hladu.
Ovo staro selo koje su zadnji stanovnici napustili krajem 50-tih godina 20.st., poslužilo je kao projekt ljudima u udruzi "Dragodid" - u linku piše sve šta valja znat o njihovom projektu za koji su dobili međunar.nagradu Europa Nostra 2011. , pa budite dobri i pročitajte - zaslužili su

Centar sela, duga kamena kuća na kojoj se ističe metalni znak zaštićenog spomenika kulturne baštine.







Stara gustirna još živi, iz nje viri guma, ispod je mali vrtlić koji neko obrađuje i zaliva...

... za dišpet tetuvici koja je naresla među kamenim pločama


I jedna pisma koja o tome piva NARESLA JE TETUVICA

Vremeplovska šetnja selom...krušna peć, kućica za tovara, kamenica čeka da se napuni maslinovim uljem...bišava šešula, kameni pizi za slonu ribu...








Pod stoljetnim borovima šarene se štipalice na sušilu



Kroz grane od česmine šarene se planinari za marendom - može li bit boljeg mista za guštat u okusima domaće komiške pogace ?!


Sa ponistra kuća u Dragodidu vidi se Šolta....za bistrog vrimena, nama je bilo šućmurasto, pa ništa od Šolte. Ipak ne izostaje pogled na nekadašnji veliki vinograd koji krasi strmu padinu


Starom stazom preko kolnjika (široki kameni suhozid po kojem hodidu ljudi i tovari) spuštamo se nistrmo prema Barjoškoj punti i uvali
koja se korteđaje sa Barjacima - Velim i Molim... dok u daljini sve to Svetac blagoslije







Staza vodi kroz borovu šumu, među zapuštene vinograde, makiju koju krase žoromod (ružmarin), planika, smraška (tršlja) i vris...ubrzo izlazimo na plato ispred nekadašnje vojarne Barjaci...
sada tek još jedna od devastiranih zgrada i položaja bivše vojske ...nema se tu šta pametnog za vidit, pa bolje gledat more, kamen, divlji luk, male barke kako se po moru ljeskaju,






... valove kako udaraju po korduru, valjaju žolo Barjoške







I naravno, bućnit se u čisto, bistro, plavo-tirkizno-modro more!







Vraćamo se prema Komiži donjom stazom, jer đirada nije đirada ako se ne napravi puni krug (malo vijugavim putevima, ali ipak krug). Usput prolazimo ispod brežuljka na kojem se uzvisila Manjarema
Gledamo ostatke kamene utvrde iz ugodne hladovine i pitamo se...šta bi to značilo Manjarema, odnosno izvorno talijanski - Mangiaremi.



Planinarka Klara zna dobro talijanski pa prevodi direktno značenje riječi Mangia remi = "jede vesla" .... zaista neobično ime, ali i posve logično, jer utvrda Manjarema sagrađena je za potrebe obrane Visa u vrijeme druge viške pomorske bitke, koja se u ljeto 1866.godine vodila između ratnih mornarica Italije i Austro Ugarske, u akvatoriju pred viškom lukom.
Za potrebe obrane Komiže od napada sa mora, sagrađene su dvije utvrde, jedna od njih Mangiaremi je sa svojih 8 topova poslužila svrsi radi koje je sagrađena.
Talijanski brodovi Terribile i Varese pojavili su se u komiškom akvatoriju te otvorili vatru na Manjaremu. Kako je Manjarema visoko nad morem, bila je izvan dometa njihovih topova, te su odustali od napada na Komižu i krenuli prema južnim obalama Visa napasti položaj kod Rukavca.
Šta se dogodilo pred Rukavcem i Ravnikom nije bitno za ovu sad priču, al zna se da je u drugoj viškoj bitci pobijedila Austro Ugarska, nakon potapanja talijanske topovnjače "Re d' Italia".

Kako sad izgleda Manjarema koja više ne "jede vesla" vidjeli smo iz podnožja, te složno zaključili kako ćemo je uz dužno poštovanje, lijepo pozdraviti i produžiti prema Komiži.






I bez po muke ...eto nas opet u Komiži!
Gusarica, Hum, rogači i tovari, smokve i hib, Munster, Škor, Komuna, Kamenice ... i sve ono lipo i drago šta Komižu čini najlipšim malim mistom Dalmacije!













Ima još puno lipih stvari za ispričat, samo ne smin, jerbo su mi nastupile neke smetnje po tipkovnici..................................................................................................
- 20:36 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi