gustirna

petak, 31.01.2014.

Buđenje na Svitnjok

Zimski san sam usnula u najtoplijem krilu otoka, u zlatom optočenoj Komiži, na onu večer kad se pale ugnji u komiškim selima,

Ovakvu feštu od sunca možeš doživit samo u Komiži u ono doba kad se sunce sprema na počinak, užežin svetega Mikule



Kad su se ugasili "ugnji" po selima, upalilo se i mlado i staro na koncertu Mjesnog odbora u Domu u Podšpilju

I prošli su tako svi prosinački blagdani, dočekali smo još jednu Novu godinu, isprošenu uobičajenim željama i očekivanjima.
To vrijeme proteklo mi je kao u nekom snu, možda bi prikladnija riječ bila "noćna mora" obojana u 100 nijansi zelene, kartonskih kutija, buke električnih alata, premještanja i namještanja, čišćenja, bacanja, darivanja i spremanja onih "sitnica" koje srce ne želi odbaciti.
Odrasli dječaci su rekli : "Djetinjstvo je gotovo. Igračke van! - a oni malešni što čuče u njima dodali su: "Stripovi ostaju.....i Legići naravno.....iii još ponešto."
I meni se teško oprostiti sa nekim opipljivim djelićima njihova djetinjstva i odrastanja.
Nabavili smo još kutija.



I onda je Lea nazvala sa Visa i najavila Svitnjok .....budenje je počelo!



Svitnjok ili krijesnica je maleni kukac koji nekim čudom svijetli u noći i osvijetljava put izgubljenim dušama.
Zimska noć počinje rano i dugo traje, a čini se da na otoku traje još i duže.
Mala, ali odlučna ekipa otočkih svitnjoka se udružila i osmislila program na kojem bi im pozavidjeli i oni veliki svitnjoci iz velegradova!
Dobro nam došao Svitnjok u Podšpilju da osvitli pojorsku zimsku noć u kojoj će bit puno svitla, veselog svita, lipe pisme, a ponajviše smiha!
Pozivnice su odaslane.....i Boba /op.a. Slobodanka Đuderija - Marčelina/ je pristala uz uvjet da je Mornar i ja pratimo, jer kome će virovat da se brod neće potopit , nego jednom "kapetanu još duže plovidbe", a ako se potopi bome će i on skupa s njom na dno!



Dovesti Bobu na pučinski otok po olujnom jugu nije bio nimalo lak zadatak. Tek kad je brod krenuo iz Splita, odahnula sam....sad joj više nema povratka!
Moji pokušaji da je utješim i uvjerim u sigurnost plovidbe nisu baš urodili plodom, kao npr. moja tvrdnja da je brod kojim putujemo - "Petar Hektorović",
siguran i čvrst ka stina...nije ju nimalo utješila....a koga bi !!? Dva primjerka "Marčeline" dodatno su otežala nosivost najjačeg trajekta Jadrolinije,
ma i pomogla da nam vrime brže prođe....uz smih naravno!
Sve u svemu, nismo se potopili u viškom kanalu, te smo nakon 2 sata i 20 minuta plovidbe živi i suhi kročili na čvrsto viško tlo.
Dolazak u Podselje i pogled na Velo polje, pučinu i otoke dodatno ju je razgalio i inspirirao, tako da sam sad bila posve uvjerena da će nam ovaj vikend zaista proteći u pismi i smihu. Vjerujem i da su "pojorske tvitice" (op.a. poljske ptičice) pomogle u tome



Što je sve ova "pojorska tvitica" zacvrkutala Bobi dok je medititrala nad Velim poljem pročitajte u njenom nadasve nadahnutom članku objavljenom jutros na portalu lupiga.com

Borim se, ali ipak moram ubacit samo jednu malu primjedbicu koju mi onaj vražićak "Egon" šapće u uho - onaj glas koji je u smrznutom mraku sale uzviknuo :"Čoviće, ovo nema ni u Njujorku!" - potekao je od mene, jer zaista, najiskrenije vam kažem - ovakvu svirku koju su nam svirali u prehladnoj sali u srcu mog otoka....to nisam doživila ni onog sparnog ljeta u Njujorku, ni igdje drugdje.
Ono najvridnije što ti život išće doživjet ćeš samo tamo gdje te srce vuče.

Pošto sam svoj fotoaparat objesila o klin za vrijeme događanja u sklopu Svitnjoka, posudila sam nekoliko fotografija komiškog fotografa Stjepana Tafre (uz pristanak autora, naravno), kako bih vam prenijela dio atmosfere koji je zavladao i posve oživio Zadružni dom u Podšpilju.



Sve ostale fotografije koje je Stjepan uslikao za vrijeme Svitnjoka možete pogledati u njegovom albumu Svitnjok na facebook stranici Udruge Lavurat za poja... udruge čijem "lavuranju" - radu se rado pridružujemo!
Pojorski svitnjoci nastavljaju svitlit, u njima još iskri žerava, ne daju se ni buri, ni jugu, a ni garbin ih ne može zaustavit!
Nismo ni preplovili Viški kanal, a oni su već u jeku "lavuranja" za slijedeće događaje: Maškarani bal za Valentinovo; pa Dan žena za 8.mart, pa radna akcija - Krušovici u pohode na 1.maja, a nakon radne akcije vridne pojore i njihove goste čeka Prvomajski fažul ("more i fažol") u Marine zemlje ....kuju se planovi za mnoge poetske književne večeri......jedva čekam!
Šta su sve "pojori odlavurali" do sada saznajte na njihovoj facebook stranici "Lavurat za poja"

A šta će se sve "lavurat" u budućnosti bit će objavljivano i na njihovoj web stranici čim bude u pogonu, vjerujem, vrlo skoro.

Na kraju, totalno razbuđivanje uz buru koja raznosi miris limuna po viškim, ne tako pustim kalama









- 14:31 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 21.01.2014.

San zimske noći

Zima još pošteno nije ni počela, a moj zimski san je potrajao mnogo duže nego što sam željela.
Nekako se teško probudit iz tog sna, vratit se na javu... kao da izvlačim nogu iz dubokog gliba u koji sam upala....san je zaista bio dubok....i lijep
Slikom ću vam ispričati kakve sam snove sanjala

San u kamenu



Brodski san


Morski san


Nakrivljeni san


San o Aurori


San o letenju


San snova


A buđenje? .....Buđenje tek dolazi...

- 21:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi