Komentari

nelinagustirna.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • .

    Ah, meraka :)
    Zavidna sam malo.

    avatar

    08.10.2013. (22:29)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    divno! a onaj smiješni džinovski pingvin u repuhu me oborio s nogu. gledam, i ne kužim, reko, što taj pingvin tu radi i to tako brz :)))
    divne su ti slike, priroda čarobna, a šteta da se ne može švrljati izvan staze. to što čovjek uništi oko sebe niko ne može tako...

    avatar

    09.10.2013. (12:27)    -   -   -   -  

  • gustirna

    V - :-) nemoj, sve je to dostižno i tebi :-)
    Bugi - haha, odoh vidjet pingvina..zaista baš ko pingvin! :-))) trešnja je stvorila materijala za maštu. ;-)

    avatar

    09.10.2013. (12:48)    -   -   -   -  

  • geomir

    Ala brale, kao da je druga ofanziva samo vam nema sniga!!!
    Mogu se pohvalit,..... i ja ne davno išo vašin stopama
    i prošo Sarajevo, i stigo do vrela Bosne.
    Za dalje ponestalo mi špirita!!! :-)))

    Vidin da si i ti pametno postupila!!!

    avatar

    09.10.2013. (14:24)    -   -   -   -  

  • .

    Pa nije...:)

    avatar

    09.10.2013. (15:20)    -   -   -   -  

  • 2573

    Nestrpljiv guglao pa sam već naletio na ovu priču. Vratile mi se iz zaborava neke davno izgubljene sličice, zahvaljujem, izguglao i neke grozne spoznaje.
    Meni se princeza predstavila u najbogatijoj halji, zelenoj sa sitnim modrim i žutim tufnicama, takvu običava nositi početkom srpnja. Zanosna, nezagađena, raširenih je ruku po cijeli dan vabila namjernike sa staza i bogaza, magistrala i transferzala, kao i nas koji bi gore označenom stazom do cilja, a dole "u slobodnom padu" bilo kuda samo da ne idemo istim putem. Navečer bi sve namjernike nježno nagurala u veliki i krasan [a href=http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&pregled=410&autor=5908& list=34029&element=588782 target=_blank]dom [/a]u koji je nosio ime Josipa Sigmunda, smješten u čarobnom predjelu Kozija luka, na veselo druženje. Tamo je hladnoća hladnija, a zvijezde bliže i sjajnije od onih koje si ti gledala. Sjećam se para, odokativno na prelazu iz šestog u sedmo desetljeće sa ruksacima ko kuće, jedva se miču ali guraju svoju transferzalu, sa Žabljaka na Šator planinu. Cijelo je ljeto pred njima, kad se umore stave šator i ostanu koliko treba da se odmore. Sjećam se i kako sam punim plućima guštao mostarsku Drinu na [a href=http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/47478657.jpg target=_blank]Lupoču[/a], i on te čeka za drugi put, ako se tamo uopće danas može. To je u svakom slučaju bio život, ne sjećam se da se tada riječ suživot uopće upotrebljavala.Tko bi pomislio da će na istom Lupoču za desetak godina žviždati meci i teći ljudska krv. I ja otiđoh siguran da ću se vratiti ma mi nekako proleti ovo par desetljeća, a ne stigoh. Ako se budeš vraćala poslušaj savjet i gađaj Dan borca.
    Izguglah nažalost i da je taj dom odmah na početku rata do temelja srušen , a da ga je obnovljeno planinrsko društvo Treskavica (to nije ono koje danas upravlja Sustavcem) obnovilo, samo na drugoj planini, i dalo mu drugo ime, bah. Usput da su neki drugi Josipu Sigmundu izbrisali i ulicu u Sarajevu, a neki treći devastirali počivalište. Bah. Veseli me pročitat pod tvojim prethodnim blogom da je duh Sarajeva sačuvan i da u njemu žive život neki mladi naraštaji. Odličan znak da je to tako biti će kada čujemo da su dva planinarska društva Treskavica zajedničkim snagama faksimilno obnovila porušeni dom, baš na temeljima srušenog, vrativši mu staro ime,....

    avatar

    09.10.2013. (18:48)    -   -   -   -  

  • gustirna

    geomir - Čak do vrela Bosne! Fijakerom starim? :-)))
    V - Možda, jednom..;-)
    2573 - Hvala na ovom iscrpnom i inspirativnom komentaru. Neke linkove koje ste priložili nisam uspjela otvoriti ali sam našla neke druge koje ću priložiti u dodatku na post. Ostatke pl.doma u Kozjoj luci nisam vidjela, ali po slikama sam zaključila da sam bila vrlo blizu, samo nisam znala da je tu nekad bio pl.dom. Slažem se s vašim zaključkom na kraju, jer činjenica je da se novi domovi grade, al porušeni se ne obnavljaju. Putem prema Velikom jezeru od Sustavca, naišli smo na posve novo sagrađeni pl.dom Runolist koji se tek spremao za otvaranje. Lijepo je vidjeti novo sagrađene domove, ali bilo bi još ljepše vidjeti kako se obnovio porušeni dom koji je nekad pružao utočište mnogim planinarima i nosi ime poznatog planianara i alpiniste. Shvaćam kako teško pada kada se uspoređuje sa nekadašnjim lijepim iskustvima na istom mjestu. Priroda je još uvijek prelijepa i divna, ona nas nikada neće iznevjeriti, ali ono što učini čovjek....to razočarava, to je muka kojoj je teško stati na kraj. Ipak,planinu treba pohoditi, i pohode je mnogi ljudi, mladi i stari. Divno mi je bilo upoznati porodicu koja je došla na izlet do Velikog jezera: djed, otac, majka, tri dječaka koja se rastrčaše po padinama....da, to je život! :-))

    avatar

    10.10.2013. (12:29)    -   -   -   -  

  • 2573

    Nadam se da vas nisam utušio, tako bi rekli u Sarajevu. Nešto sam zbrljao s linkovima, na da se više popraviti. Evo ih ponovo, jedan je dobar prikaz starog doma, a drugi zimski pogled sa Lupoča;

    http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&pregled=410&autor=590 8&list=34029&element=588782

    http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium /47478657.jpg

    najbolje što sam uspio naći na internetu.

    Josip je osim planinar i pionir alpinizma bio i mnogo više od toga, ali možda je glupo da ispod ovako lijepog dnevnika počinjem tu priču. Ona je slična a gora od one o "tuđe nećemo svoje ne damo", prekidam,....

    Ne znam boljeg načina za građenje kvalitetnog života od zajedničkih napora za obnovom ovoga i drugih domova. Ufam se u te mlade naraštaje da će im se upaliti lampice dok ja budem imao snage popeti se još jednom. Prošli ste mu naravno sasvim blizu, on je i u čisto planinarskom smislu neophodan, jer je Sustavac prenisko i preblizu, pa je jednodnevni odlazak na vrh i povratak nazad, da ne govorimo još i o povratku u neki daleki grad, pravi mali podvig, ima možda dvadesetak kilometara sa oko tisuću metara visinske razlike. Ovaj dom "otvara" Treskavicu djeci, starijima, debelima, onima iz udaljenijih gradova,... a mladima i snažnima osigurava vrijeme za meračenje, obilazak natenane,.... otvara mogućnost da se noći dvije noći zaredom kako bi se princeza skroz razgolitila,....

    O Runolistu ne znam ništa, mine su valjda zauvijek neoprostiva šteta, nikad više takvih vrganja .......

    avatar

    10.10.2013. (17:21)    -   -   -   -  

  • gustirna

    2573 - Ne, niste-ma što to značilo. :-) Pronašla sam neke stare slike doma na Kozjoj luci i priložila linkove u dodatku. Ova slika na Fotozineu je baš dobra. Eh da, pronašla sam i priču o mučenju i streljanju Josipa Sigmunda ...:-( ...koga zanima naći će.
    Svakako ću opet otići u neko doba kad ima vode u slapovima i kad vrbice cvatu oko Velikog jezera. :-)

    avatar

    10.10.2013. (18:09)    -   -   -   -  

  • 2573

    meni par slija žutih i plavih tufnica, i latinske nazive

    avatar

    10.10.2013. (19:16)    -   -   -   -  

  • gustirna

    2573 - Za žute i plave tufnice zasad neznam latinske nazive, al sam saznala od ove roza cvjetova. Ima raznih vrbica, al ova ima englesko i latinsko ime ovakvo: - Fireweed - Latin name : Chamaenerion angustifolium :-)

    avatar

    10.10.2013. (19:46)    -   -   -   -  

  • 2573

    Po vašim slikama izgleda da ih niste niti sreli. Ne razumijem se u planinsko cvijeće, vjerovatno nije stađun, gledam slike Vin ci-ja, početak lipnja, nije ih ni on sreo. Kad pogodite stađun njih sigurno nećete promašiti. Pojedinačni cvjetovi, na stapki, iznad trave, jedan pa 50 metara dalje drugi ili dva,... Meni ove vrbice uopće nisu ostale u sjećanju, na slikama izgleda da ih je more, ne mogu objasnit osim da ni njima tada nije bio stađun. Fotka od Nihada - mrak.

    avatar

    11.10.2013. (05:39)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Stađun je svakako bitan, posebno visoko na planini gdje cvijeće cvate kasnije nego u dolini. Piše da vrbice cvatu od lipnja do rujna, znači cijelo ljeto, a mi smo bili kad im je stađun na izmaku, cvjetovi su uglavnom otpali. Ali i bez cvijeta bile su impresivne svojom visinom i valovitošću. :-))

    avatar

    11.10.2013. (09:02)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Ljepote:)

    avatar

    11.10.2013. (14:34)    -   -   -   -  

  • pjaceta

    neka si ti malo usporila da si nama lijepe slike ubrala.

    avatar

    11.10.2013. (23:04)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    prekrasan post.....cilj je putovanje a nas si nahranila ljepotom....hvala

    avatar

    12.10.2013. (13:59)    -   -   -   -  

  • kamena

    ma, valjda je još kogod osta s tobon, ili si stvarno sama samcata švrljala po planini :)))

    avatar

    12.10.2013. (23:24)    -   -   -   -  

  • norin

    Sve super, ali da ti nisi ni zbacila "ruksak" sa leđa ... ?!

    avatar

    13.10.2013. (10:49)    -   -   -   -  

  • gustirna

    ljelja - :-))
    pjaceta - E, u tom je poanta. :-)
    Čuvarica - Da, ne možeš se prejesti od ovakve hrane. :-)
    kamena - Od Velikog jezera do Konjskog vrela i natrag do Vel.jezera - sama samcijata + fotoaparat :-) poseban užitak bio je biti sama na planini. :-))
    norin - I zbacila i vratila na leđa, ali usporenijeg koraka. :-))

    avatar

    13.10.2013. (14:03)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Odlično si nas provozala, ki na ekskurziji, bravo!

    avatar

    13.10.2013. (17:07)    -   -   -   -  

  • gustirna

    sjećanja i osvrti - Haha., baš ekskurzija...svi idu tamo di treba, al neki ipak zapnu na svoju stranu. :-)

    avatar

    15.10.2013. (20:26)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepo prikazan uspon na Treskavicu, jednu od najljepših gora u BiH po kojoj smo nekad mogli vrludati bez bojazni o minama, a kad je merak, nek je merak, ae. (Bio je i Vinci?)

    avatar

    15.10.2013. (23:01)    -   -   -   -  

  • primakka

    ovo sam samo gledala. i gledala. i gledala.
    ma ko može još i čitat...

    avatar

    27.10.2013. (00:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...