gustirna

SAKUPLJAČICE SALVETA

Opet me priča vraća natrag u prošlost, ali samo kao uvod u sadašnjost.
U jednoj plosnatoj kutiji bonbonijere (valjda Kraševe), slagala sam svoje dragocjene salvete. Moja rodica i prijateljice također su imale svoje kutije od bonbonijeri - pune salveta.
Nedjeljom, kad sam išla kod bake u Kaštila, i moja kutija sa salvetama je išla sa mnom. Tako je išla sa mnom i kad bi prošetala do prijateljice u susjedstvu.
Pažljivo bi dizale poklopac kutije i listale salvetu po salvetu, opet pažljivo, nježno da se ne bi koja iskidala. Neke su bile jako fine, tanke, šarene - "kineske", sa krasnim crtežima, zlatnim ukrasima, a neke su bile obične jednobojne, debele, tvrde sa znakom nekog hotela ili restorana, a neke su bile bez ikakvih slika po sebi. Ako smo imale duplih, mijenjale smo se, a ponekad bi se davalo više običnijih salveta za onu jednu šarenu "kinesku". To je bila dobra trampa!
Prošla nas je i ta salvetomanija i kutije su se spremile po podrumima i šufitima (tavan) ili se predavale mlađim curicama koje su se tek zarazile salvetomanijom.
Bila su to lipa vrimena kad su se salvete slagale u kutiji Kraš bonbonijere!

Prošlo je dosta godina, salvete su se kupovale samo za rođendane, posebne večere i sl.
zadnjih godina opet se češće susrećemo sa salvetama.
U likovnim radionicama rade se kreacije od papir -mašea, te posebna
tehnika lijepljenja po raznim predmetima - salvetna tehnika.
Pojavile se po dućanima razne šarene, cvjetne salvete, neznaš koja je ljepša, sve "kineske"!



Jedna prijateljica otišla na radionicu, pa mi pričala, pokazivala svoje uratke, a i meni se svidilo pa opet počela kupovati salvete i slagati paketiće u ormar.
Paketići su se gomilali i pomalo trošili od rođendana do rođendana, od Božića do Uskrsa, za pokrit kolače koje bi nosila susjedi, ili ona meni.
Neke sam čak koristila i za umatanje sitnih poklona. Skupljala sam boce i bočice, čak i neko ljepilo nabavila, ali sve je ostalo na tome.
Nisam se makla dalje od početka.
I dođem ja na blog. I skakutajući sa bloga na blog, naiđem na jedan čiji me nick privukao - salvetna tehnika - Oho-ho! Zanimljivo!
Pomislih kako bi tu mogla štogod i naučiti, možda počnem trošiti one nagomilane salvete iz kuh. ormara.
Gledajući njene radove, zaključila sam da je ona prava majstorica u salvetnoj tehnici, pa san se priklonila onoj staroj: "Daj dite materi!"
Pored zajedničke sklonosti prema salvetama, s tom razlikom što je Salvetna vrijedna i troši svoje salvete punom parom, pričajući i otkrivajući se po blogu otkrile smo da imamo još nešto zajedničko -Vis!
Iskristalizirala se ideja o blogerskoj kavici na viškoj rivi, ali to nam je za ovo ljeto promaklo. Ipak, kao što se uhvati zadnji vlak pred kraj ljeta, ili zadnji vapor - tako smo našle malo slobodnog prostora u tranzitu njene obitelji od Otoka do Velegrada i počastile se blogerskim sokićem.
Mislim da je već suvišno govoriti kako su blogerski susreti označeni kao nekom aureolom vječnog poznanstva. I još kad ustanoviš da postoje neki ljudi u stvarnom životu,koji su nam zajednički bez obzira na blog, shvatiš da sva ta virtuala, tajanstvenost, inkognitost, pada dolje i zaključujemo: "Svit je selo!"

Upoznati Salvetnu i njenu obitelj je isto kao otvoriti onu kutiju bonbonijere i listati salvete - sve "kineske"!

P.S. - Mislim da ću se i ubuduće trampiti sa salvetama. Ja njoj one lijepe, šarene u paketićima što mi se gomilaju, a ona meni nešto lijepo kao što je ova vaza.