gustirna

petak, 25.04.2008.

GDJE I KAKO RASTE ? - 1. dio - U GRADU

Šetajući gradom obično ugledam razne zanimljive prizore koje bi odma uslikala, ali obično nemam fotoaparat u torbi. Zapamtim misto, detalj i odem doma.
Planiram otići tamo opet i uslikati što vidjeh, ali naredali se kišni dani, a meni triba sunce, krasan dan, slobodno vrijeme,savršen trenutak i odgovarajući aparat.
I kad se sve to uspilo nekako složit, a to je bilo jučer posli ručka - skupila san aparaturu u ruksak i prošetala do zapamćenog kadra.
Cilin puten mi je na pameti bila ona nova reklama T-mobila "Alo, Roko, uslika san one boriće šta se lelujaju na buri. Oću li sad to odnit rodici u garažu?"
Moran priznat da me ova reklama svaki put nasmije i tako san i ja sebe nasmijavala mišlju kako iden nešto uslikat, pa ću onda to odnit...,ma neću nigdi nosit, nego zalipit na post.
I da ja sad puno ne kompliciram, jer zapravo vam želin pokazat slike koje san uslikala. Za tekst koji san smišljala - di i kako sve raste naše cviće - sad neman vrimena. No, već ćete vi i sami skužiti što je "slikopisac" htio reći.
I neka slike govore same za sebe.

1. grupa: Kolonija maslačka u njedrima palme,
Mjesto događanja: drvored palmi na Obali kneza Branimira - Split

2.grupa: Mačkice-zijevalice u kamenom stisku
Mjesto događanja: Solurat , Trumbićeva obala, Split- iako mnogi ovo misto oduvik zovu Tomića stine (donedavno sam i ja bila uvjerena u to), ali prave Tomića stine su malo istočnije, bliže Matejušci.

Ipak, predmet događanja nisu ove prekrasne stare kuće na stinama, već biljni svijet koji se nastanio na njima

I nezaobilazni kapari koji ukrašavaju ove i okolne stine. U ovo doba baš i nisu atraktivni, ali za koji misec, kad procvitaju....vratit ću se opet na ovo misto.

3.grupa: Škrti život na Omiškoj stini
Mjesto događanja: Omiš

Kameno cviće raste i u kamenome gradu, a kameni grad je mali gradić istočno od Splita - Omiš. Omiš je poznat po stinama, rijeci, gusarima, Fortici - veloj tvrđavi na vrhu Omiške stine, te Mirabeli - maloj kuli u podnožju, iz čijih zidina raste kameno cviće.
Ovdje se radi o velecvjetnoj divizmi - naime postoji i divizma sa malim žutim cvjetićima, a obje su jako dobre kao ljekovite biljke kod bolesti dišnih puteva.

Meni nepoznato plavo cviće koje u ovo doba godine raste iz svake Omiške stine. Bit ću zahvalna onome ko mi otkrije kako se ovo cviće zove.

A i jedna smokva našla se u društvu kamenoga cvića:

I na kraju ove rabote, iman jedan mali problemčić. Mislin se, mislin, ali nikako ne mogu odlučit koje od ovih slika ću odnit "rodici u garažu" ?? thumbup

- 13:53 - Komentari (48) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.04.2008.

PSI LAJU - KARAVANE PROLAZE

Znate li šta je to FJAKA?
Kako bi najtočnije definirali fjaku?
Ima jedna definicija koju sam nekada bila zapisala u mom starom adresaru.
Adresar je oni mali notesić u kojega smo prije zapisivali adrese prijatelja, kako bi im mogli pisati, slati čestitke, a ako je neko ima i telefon, tada bi još zapisali i njegov broj telefona.
Pokušat ću se sjetit kako je tačno pisala definicija:
"Fjaka - neodoljivo nastojanje ljudskog bića u težnji da radi NIŠTA". (nisan baš pogodila, ali @prirodni će me ispravit, garant)
I ovi moj današnji dan stavila sam pod definiciju - fjaka.
I u cilome fjakastom danu padne mi na pamet nešto šta san bila napisala prije 2 i po godine. Jedno protestno pismo. Nisan baš neki protestni tip, ali kad mislim da nešto nije u redu onda mi vrag ne da mira, svrbi me dok god nešto ne napravim. I tako sam napisala to pismo, poslala ga mailom u Slobodnu na rubriku "Pisma čitatelja" i...čorak - nisu ga objavili.
Ipak, imala sam gušta napisati ga, poslati, a nekoliko primjeraka sam podilila prijateljima na Visu.
Pismo sam nazvala kao i ovaj današnji post, a reagirala sam na tadašnja događanja u gradu Visu po pitanju rušenja stare zgrade Doma zdravlja, te plana da se na istom mjestu sagradi nova zgrada. Za rušenje stare zgrade trebalo je počupati velik broj stoljetnih palmi i totalno sravniti sa zemljom mali parkić sa dječjim igralištem, koji je bio u krugu te zgrade. Na tu suludu ideju tada su reagirali mnogi Višani, i prijatelji Visa. Po novinama se pisalo, ljudi su bili ogorčeni idejom da se sve to sruši i uništi da bi se na istom mjestu gradila nova zgrada moderne arhitekture i pretjeranih gabarita. Oformila se grupa građana Visa koji su organizirano vodili akcije protiv tog rušenja. Organizirali su prosvjede u Visu, stare palme su uvezali velikim mašnama i napisali poruke: "Volimo vas" , "Ne damo da vas ubiju", latinska imena palmi, godina kad su posađene, i slično.
Predstavnici te Grupe išli su i u Sabor, pa kod predsjednika Mesića - molili su da se rušenje zgrade opozove, da se razmotri gradnja na drugim lokacijama kojih je bilo i koje bi bile prikladnije za veličinu zgrade koja se planirala graditi.
Velika se prašina bila digla (možda se neko od vas i sjeća toga?), svaki dan bi osvanija neki članak u Slobodnoj ili Jutarnjem, a čak je i jedan Dnevnik kojeg je vodio Goran Milić bio započet s tom viješću. Nekoliko Višana tada su blokirali izlaz sa trajekta kamionima koji su prevozili mašineriju za rušenje stare zgrade. Jedno vrijeme su odolijevali i izgledalo je da bi čak mogli i uspjeti u borbi da se zgrada ne ruši i da se palme ne čupaju.
Evo jedan dio tog mog pisma, pisanog 07.12.2005.god.

"Svaka čast hrabrim Višanima koji su se odlučili suprostavit i svima koji su ih podržali. Žalosno je pročitati u izdvojenom okviriću (u dnevnim novinama) izjavu kako je "zanemariv broj prosvjednika", odnosno ljudi kojima je stalo, ljudi koji ne gledaju samo svoja posla, ljudi koji ŽELE NOVO I BOLJE, ALI NE NA RUŠEVINAMA!
Ja sam samo jedan glas više PROTIV rušenja stare zgrade i ZA izgradnju nove, ali na drugoj lokaciji. Još jedna mala kaplja u tom "zanemarivom" mlazu šta žubori. Pa i ova mala kap čini slap, kaže Cesarić.
Žao mi je što većina Višana gleda svoja posla, svatko svoju bitku vodi, a ne obadaju kad bi se tribalo borit za nešto zajedničko. Ponekad bolje vide oni izdaleka, oni šta "ne žive zimu na Visu, pa se njihov glas ne računa", nego oni koji su tu stalno, ali ne vide dalje od svog nosa. Kad bi otvorili oči i pogledali malo šire od svojih osobnih interesa, znali bi da se vridi borit i da puno malih kapi čini jedan moćni slap! I nema toga ko bi im sta na kraj, nema toga ko bi in bilo šta moga! Pa makar to bili i "mali bogovi maloga mista"!
Cilu godinu biralo se ljude koji će ih vodit u bolje sutra, i nikako da se slože. Tako malo povjerenja, takva ravnodušnost. Niko nikome ne viruje. Bolje je "stat kuco" (kuco-šutit). Ima bit da su takva vrimena došla, a može bit da je tako uvik i bilo, jer mali čovik je uvik od nekoga potriban. Nikad ne znaš kad će ti ko zatribat, a posebno kad je u pitanju zdravlje. A "mali bogovi maloga mista" kažu: "To se čini za Vas dragi naši sugrađani i sugrađanke! Da bi Vama i Vašim potomcima bilo bolje!"
Naravno! I to je živa istina! No, zar ne bi tribalo koji put pitat te iste sumještane: "A di ćemo? A kako ćemo? Ovo je naš prijedlog. Slažete li se s njim?" Zato i postoji referendum, zar ne? Ali, ne! "Mali bogovi" najbolje znaju šta je za njihove sugrađane najbolje. "Šta mi imamo koga pitat?! Bit će kako smo odlučili, i gotovo!"
I čudna li čuda, uopće nije bitno tko je na vlasti u malome mistu! Tko doša da doša na tu fotelju, izvadit će plan i nacrt iz ladice i sprovodit će ih kako i robot. A šta se mislilo i govorilo prije fotelje, to je bila priča za budale. (glavni zagovornik protiv rušenja je bio u oporbenoj stranci, a kad je on izabran za gradonačelnika tada je i sam proslijedio planove za rušenje i gradnju nove zgrade!). Čudnovata neka fotelja, zar ne? Pretpostavljam da je udobna i okretna u svim mogućim smjerovima.
Žalosno je otvoriti današnje novine (SD-07.12.2005.) i vidjeti slike odnošenja hrabrih i očajnih ljudi kojima je stalo, te čitati izjave onih drugih kojima ništa ne znači "nekoliko palmi nasuprot novom Domu zdravlja s vrhunskom zdravstvenom zaštitom",
Čini mi se da kvalitetu zdravstvenih usluga treba tražiti u ljudima koji je pružaju, a ne u velebnom betonskom zdanju sagrađenom na ruševinama i groblju "nekoliko palmi".
Naglašavam: Ja znam da je gradu Visu zaista potrebna nova zgrada Doma zdravlja. Ono u što ne mogu povjerovati je to da se nije mogla iznaći baš ni jedna druga lokacija među mnogim neobrađenim ledinama i devastiranim objektima koji su također lako dostupni svekolikom pučanstvu grada Visa i njegovih gostiju. Dok štovani stariji i nemočniji građani ipak zaslužuju kućne posjete.....
Jedna stara arapska poslovica kaže: PSI LAJU - KARAVANE PROLAZE!
Tako će se i u ovom slučaju sve pomalo stišat, slegnut će se prašina od rušenja, utihnut bće šum palminih grana, slegnut će se zemlja od iščupanog korjenja, smirit će se i bura u dušama ljudi kojima je stalo. I život ide dalje, po starom dobrom običaju.
Živi, zdravi i veseli bili!"

I tako je i bilo. Slijedeći put kad sam došla na Vis, stara zgrada je bila srušena. Po pitanju palmi donesena je odluka da će se premjestiti na druge lokacije. Palme koje su 100 godina rasle na jednom mjestu, iščupane su i pomoću kamiona sa prikolicama premještene, i uz pomoć dizalica (računajte koliki je to trošak morao biti) posađene na neka druga mjesta. Žao mi je što sada nemam te slike, ali većina stoljetnih presađenih palmi nije se primila na novim lokacijama i sad su već vidno osušene i mrtve. Zanimljivo mi je spomenuti da su 10-tak tih palmi posadili na arheološkom lokalitetu Prirovo, koji je bio zaštićen i na tom mjestu se nije smilo ništa raditi, ni saditi.
Danas, 2 i po godine nakon svih tih zbivanja, niklo je bijelo velebno zdanje novog Doma zdravlja za koje bi slobodno mogli pitati: "Što se to bijeli u šumi starih crvenih krovova?"
Procijenite i sami: Da li je ovakvoj zgradi bilo mjesto u strogom centru starog grada Visa, ili je ipak miritala lokaciju na kojoj bi zasjala u punom sjaju?

Žao mi je što nemam jednu sliku iz ptičje perspektive, jer tek tu se vidi koliko je to "šaka u oko" među starim kamenim kućama grada Visa.
Ovih dana na Visu se slavi dan grada Visa - dan sv. Jurja - 23.04. i zasigurno će biti upriličena svečanost presjecanja plave vrpce i otvaranje novog Doma zdravlja. Čitat ćemo o tome u dnevnim novinama, a zasigurno će bljesnuti i vijest na Dnevniku (bilo kojem od ona tri - HRT1, RTL, NovaTV). Bit će svečano i veselo, svirat će viška limena glazba i prodefilirat će viška svita priko viške rive. Višani će slavit dan svoga grada i novu ambulantu, i dobro je to. Lipo je kad se ide naprid i na bolje. Ma isto mi je nešto grko oko srca kad vidin one osušene palme na Prirovu, kad prođen mimo parka i više ne vidin dicu kako se igraju u malome parkiću, kad ne vidin kameni trotoar stare ambulante koja je mirovala u hladu stoljetnih palmi.
I ne mogu a da ne pomislin: Moglo je bit drugačije. I opet bi bija novi Dom zdravlja, a stara zgrada i stare palme ostale bi na svome starome mistu, a unutar te stare zgrade moglo se isto osmislit neke korisne sadržaje za pučanstvo grada Visa i njihove goste. A dok bi palme njihale svoje grane, dica bi se u hladu igrala, smijala se, ljuljala i pivala: "Dok palme njišu grane, a cijela varoš spi, behari dok mirišu, ljubiš me, ljubiš ti..."

P.S. Ovih dana, pozvana sam na blagoslov stoljetnih hrastova na području šibenske županije. Taj čin trebao bi spriječiti čupanje istih hrastova da bi se na tom mjestu moglo nešto izgraditi. Rado ću se odazvati pozivu s vjerom i nadom da će ovaj put uspjeti u svom naumu, ljudi kojima je još uvijek stalo, ljudi koji se ne žele predati pred bagerima i unosnim investicijama. Drago mi je da ću biti dio tih ljudi, bez obzira koliko "zanemariv" njihov broj bio! I ova moja mala kap pomoći će da nastane slap, moćni slap!
A SUTRA JE 22. TRAVNJA - DAN PLANETE ZEMLJE!
Obilježimo ga tako da nam majka Zemlja bude zahvalna i ponosna na nas!

- 21:58 - Komentari (35) - Isprintaj - #

petak, 18.04.2008.

BILA JEDNOM JEDNA KOMIČARKA

Nedavno objavljeni post drage mi blogerice podsjetio me na jednu našu staru komičarku.
I ne da mi vrag mira, odem vidit hoće li bit šta njeno na youtube i naravno - ima !

Nažalost, draga Nela Eržišnik, od prošle godine, više nije među živima, ali njen živopisni humor, njeni likovi, njena Marica Hrdalo, baba Ikača, njene šarene vešte, metle, marame, njen vrckavi glas - ostaju besmrtni.
Novogodišnji programi u režiji Antona Martija, pored svih njegovih inovativnih efekata, bez nje bili su čisti promašaj!
Kako bi samo nestrpljivo očekivali njen nastup u onim davnim crno-bijelim televizijskim dočecima Nove godine. Ako bi se morali maknuti od televizije u vrijeme prikazivanja, uvijek je netko ostajao dežurat u sobi i kad bi se ona pojavila, počeo bi vikati: "Evo je, evo je!! Počinje! Brzo, brzo!"
I svi bi se sjurili (ko iz kužine, ko iz zahoda), u spavaću sobu mojih roditelja (televizija ni pod koju cijenu nije smila bit u kuhinji - nikako! A tinel tj.dnevni boravak, nismo imali.), zasili na svoja mista i niko nije smija ni zucnit! Nela Eržišnik je govorila, izvodila, a mi smo krepavali od smija. Nela Eržišnik je bila zakon!
Moja none je naprosto obožavala, ma svi smo je o-b-o-ž-a-v-a-l-i !!

Znam da se mlađe generacije neće sjećati ove naše drage stare komičarke, a i njen humor sada više nema onu istu snagu koju je imao u ona vremena, kad je svako veče s Nelom Eržišnik bilo "Veselo veče"!
Sjećate li se , naravno mislim na VAS - NAS - "stariju" generaciju, radijske emisije nedjeljom? I tada bi se natiskali oko radija, a u 20.00 sati počinjalo je Veselo veče.
Ma, dosta više priče, evo pogledajte i poslušajte je sami!

Zbogom, draga imenjakinjo!
I pozdravi one moje tamo gore. Ajme, bit će smija!

- 00:12 - Komentari (35) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.04.2008.

PALA BONACA , čitaj ZBONACALO JE

Bez riječi, bez slova....

Samo tišina, samo ljepota,

I tek par stihova besmrtnog Tina:
"U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine..."

Ovdje potok,

Ondje cvijet,

Baš je lijep ovaj svijet!!!

Ooooooooooo, sunce, sunce....

"Middle of the road" -
Pivali su oni još sedamdesetiprve, a ja tek sad saznala tko to piva jednu od najdražih mi pisama, zahvaljujući boljem poznavaocu od mene - Mornaru (pripetano, ekola)
Oooooooo, soley, soley! Soley-ley, soley, soley!

- 22:45 - Komentari (44) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.04.2008.

JUGO U MENI

Jednog dana puhalo je jugo, baš kao ovih dana. Red oblaka, red sunca, u sredini jugo. Jugo tog dana nije me bacalo i valjalo, jugo tog dana me diglo, obuzelo, pozvalo...
Prvi glasnik juga bio je jedan crni norac (gnjurac, kormoran) na bovi.

Često ga vidim tu, uvijek u prolazu dok vozim. Stoji na toj bovi pred ulazom u splisku marinu i suši perje, vjerojatno nakon uspješnog ribolova.Tog dana sam vozila, vidjela ga, došla doma, uzela fotoaparat, i izašla na poziv juga.

Na vezu u mirnoj luci, postrojene kao strijelci..

I one su vezane, a more ih zove...

"Kamen gori, val se pjeni...."

Zagrljeni, zagrljeni.....

Ova juka mi nešto hoće reći.....priđem bliže...šapće, tiho, najtiše...
prije nego se slomi....tamo je put...

Opijena jugom i morem, došla sam kući, spremila fotoaparat i počela spremat ručak....

- 18:33 - Komentari (39) - Isprintaj - #

utorak, 08.04.2008.

AHOJ!

Zadnje nedjelje u mjesecu ožujku, one nedjelje kada se pomicao sat za jednu uru natrag, Mosoraši su osvajali planinu Zir u Lici i osvojili je. Iscrpnije izvješće o tom pohodu možete vidjeti OVDJE
Ovaj uspon me nije previše umorio, iako je bilo strmih i nezgodnih dionica, ali zbog velikog broja planinara, bili smo dosta usporeni i sa čestim stajanjima, a to znači i odmaranje, pa je meni baš pogodovao taj tempo.
Nastalo je tom prilikom i nekoliko sličica.

Uspon prema vrhu Zira

Zastoj kolone prema gori-------------Zastoj prema doli

Put prema snježnim vrhuncima? Nedostižni? Do kada?

Šuma još spava zimski san? Zaboravila je da je čovjek promijenio vrijeme?

Ipak, zeleno proljeće izvire kroz suho lišće.

Vesela ekipa još je imala snage zaigrat na graničare (na NEminiranoj ličkoj ledini).

Ali bez mene, koja baš i nemam sportaških sklonosti, no
moje prirodnjačke sklonosti privuklo je mnoštvo zemljanih humčića.

U Dalmaciji nemamo baš iskustva s tom malom životinjicom koja neumorno kopa tunele ispod zemlje i zadaje muke vrtlarima.
Meni, a i mojim dječacima, ona je dobro poznata iz jednog starog češkog crtića. Sjećate se Krteka?
Ako se ne sjećate, kao što se nisu mogli sjetiti moji prijatelji na planinarenju, evo vam jednog kratkog Krtekovog crtića da vam osvježi pamćenje.

AHOOOOOOOOOOOOOJ!!!!!!!!

P.S. Zar nije predivan? Obožavam ga, naprosto ga obožavam!
Za vrijeme mog djetinjstva, nekako smo više voljeli kada bi prije Vijesti bio Tom & Jerry ili neki od ostalih američkih crtića. Na crtiće iz češke radionice, znali smo malo negodovati, ali ipak su nam se urezali u sjećanje.
Uz moje dječake ponovo sam otkrila Krteka i shvatila koliko je to predivan, poučan, ekološki i sociološki i zabavno i na sve moguće načine zaslužuje visoku poziciju u dječjem svijetu crtića. I zato, evo još jednog, najkraćeg!
Ahooooooooooooj!

- 01:04 - Komentari (39) - Isprintaj - #

petak, 04.04.2008.

ZELENO - MODRA BRAZDA

Ovo je jedina slika koja donekle prikazuje cijelo Velo polje na Visu.
Snimio ju je moj brat prije nekoliko godina. Koristim je da bi imali predožbu kako to meni izgleda kad stanem ispred kuće.
Pokojni otac je svoju buduću kuću na Visu nazivao "Bon repos" - "Dobar odmor", ali je koristio i još jedan naziv "Belwedere - lijep pogled. Za života (od ranog djetinjstva do zadnjih godina života) je mnoge lijepe trenutke proživio na svom Visu. Rodni otok njegove majke puno mu je gušti pružio, a i on je njemu puno dao. Tu ljubav prema svom otoku ostavio je nama u naslijeđe. Ostavio je i teren sa započetim temeljima na kojima smo mi nastavili i dovršili njegovu želju.
Sist isprid kuće i gledat polje koje minja boje od proljeća do zime, u kojem se uvik nešto događa, ovisno o godišnjem dobu, pa pribacit pogled priko brda i odmarat oči na nepreglednoj modroj pučini koja se spaja sa plavim nebom - to je trenutak u kojem posebno uživamo.

Gledajući od istoka prema zapadu vidimo Korčulu sa Vela lukom, pa Lastovo i pripadajući mu otočići, pa Sušac koji se pari ka neki ogroman kit u moru, pa samo nepregledno more i za burnog vedrog vrimena može se vidit i Palagruža, pa čak i talijansko kopno - poluotok Montegargano.
Kako je Brod u svom komentaru lipo reka: "Likarija za dušu i tilo!"
To je doslovno, naša zeleno - modra brazda.

Poselje je jedno od viških sela smještenih u viškim poljima. Polje koje gleda Poselje zove se Velo polje i u njemu su Poseljani oduvik imali svoje vinograde. I odozgar su kao orlovi i sokolovi nadgledali svoje vinograde i vrtle u poju. Niko se ne bi moga približit vinogradu , a da ga neko iz sela nebi ugleda i počeja vikat na njega: "Eeeeeeej, ti doliiiiiiii!!!!!
Pazi da ti ja ne dojdeeeeen!" - Lipo bi se reklo: "Vidiš sve ka na pjatu!" (pjat = tanjur)

Zapadni dio polja zove se Plisko polje (pretpostavljam da je povezano s rječju plitko), a još zapadnije se nalazi selo Plisko polje. U tom dijelu polja bio je smješten vojni aerodrom za vrijeme 2. svj. rata. Danas je to područje omeđeno betonskim stupovima, tako da se ne može falit misto na kojem je bio aerodrom.

(ne može se baš najbolje vidit, ali aerodrom se nalazio u južnom djelu polja, prema zapadu. Primjećuje se jedan pojas gdje rastu zelena stabalca - i to je tu)

Ova slika snimljena je u polju na djelu gdje je bio aerodrom, za vrijeme jesenskog planinarskog pohoda "Kad spuži marširaju" .

U ovo doba u vinogradi su spremni za novi ciklus. Vridne ruke pojora (naziv za mještane-težake viških polja) obrizale su osušene grane od loze i sad će uz pomoć kiše koja se napadala i sunca koje će odozgar grijat, počet bacat mladice po trsju. Majka priroda tu ima glavnu ulogu, a odma iza nje težak koji sve to pomno nadgleda, pazi, mazi, šapje, poliva, čisti, okopaje.

Poselje iz pojorske perspektive. Poselje se u neka stara doba zvalo Velo selo. Ali to je već neka druga priča.

- 13:29 - Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 01.04.2008.

JUTRO POSLI VELIKOG POVODNJA

Nikako započet ovo pisanje. Ne ide, ne klizi, sve me dekoncentrira. Skupila san materijala za puste študije, ali nekako me ne ide. Moje odsustvo od bloganja, urodilo je odsustvom inspiracije.
Listanjem dnevnih novina tj. uvijek prisutne Slobodne Dalmacije koju ne mogu zaobići ni kad hoću, zapazila sam jednu sličicu u rubrici PhotoFinish i naslov "Poplavljeno Viško polje". Gledam sliku, ali ne vidim polje. Na slici se vidi samo puno mutne blatnjave vode. Gledajući sliku niko ne bi rekao da se to nalazi u nekom polju. Prepoznam lokaciju. To je područje koje se naziva Lokva i nalazi se u istočnom dijelu Velog polja.
I dobijem inspiraciju! Pa ja bijah tamo i uslikah baš tu Lokvu, prije i poslije "velikog povodnja". Veliki povodanj, iliti potop dogodio se u noći sa srijede na četvrtak, prošlog tjedna. Cilu noć je grmilo, pljuštilo kao iz kabla, tukla je krupa, pa je opet pljuštilo, pa grmilo...neustrašivo i nepokolebljivo smo igrali društvenu igru u kužini, pripremili smo šterike i šuferine (voštanice i šibice), jer je par puta nasta kratki mrak i lako je moglo nestat struje....ali nije....uporno smo igrali igru "Trivial pursuit" (neman pojma kako bi prevela ovaj naziv, ali radi se o puno trivijalnih pitanja na koja triba znat odgovore).
Ima svakavih pitanja, iz raznih područja kulture, znanosti i običnog života. Na jedno pitanje iz područja crtanog filma, dvoje mlađih sudionika u igri nije znalo odgovor, a mi starci - jesmo! Haha! Kako se zvala plava zmija u popularnom crtanom filmu koja je pozdravljala sa : Zmijoljupci! Malci nisu imali pojma! Stara garda je pobjedonosno viknula: Eustahije Brzić! Juhu!
U neko doba noći, mozgovi su nam se umorili od intezivnog razmišljanja, a vani je još grmilo i daždilo (dažd = kiša), ostavili smo nedovršenu igru na stolu i pošli na spavanje, s odlukom da sutra nastavimo.
Sutra je osvanuo lijep i sunčan dan. A kakav bi i mogao biti nakon onakve nevere?
Pogled na područje Lokve u polju ispod sela i vidimo ovakvu sliku:

Lokva, približena i povećana:

A još jučer to isto mjesto izgledalo je ovako:

Razlika je drastična, zar ne?! Upravo taj dio Velog polja oko Lokve, prilično je poplavljen i dosta vinograda pliva u vodi, ali ne toliko da bi čitavo Velo polje plivalo u vodi. Jer Velo polje je veeeeliko polje usred otoka.
Ovo šta vidite na slikama, posebno na prvoj slici je tek jedna feta Veloga
polja, možda tek 1/4, ili 1/5.
Ostale fete nećete vidit. U jeku napada na copy-paste Velog polja dogodila se diverzija!!! Neki zločesti virus pobrisa mi je sve slike sa Visa!!!
Digla sam ruke od svega i poražena, prepustila tron Bojsovima.
Evo me na laptopu, tek toliko da zaključim priču i kažem:
Toliko od mene, za sada.

PO ŽELJAMA STIŽE ANIMIRANI DODATAK - BRZINOM MUNJE!
Vrijeme: 23.35

Dosta je jedan crtić prije spavanja! Laku noć, zmijoljupci!!!

- 18:37 - Komentari (36) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga

o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.

O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.

Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

T.S. Eliot

"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/

"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/

(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

BLOGO-DRUŠTVO
Z'BRDA-Z'DOLA

barakokula
primakka
marčelina
pismoanđelu
brod u boci
žuborić
Dona
carla bruni
Shelly Kelly
čiovka
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2
fra gavun
Tixi
Sapunerija
Modesti Blejz
kamena kućica na škoju
Geomir
neverin
katrida
londra
umorno oko
mare
Marina kuharica
starosjedilac
so far away
Rusalka
Zvrk
suncokretica
nihonkichigai
morska zvijezda
More snova
Ježica
Filipinka
Dordora2
Odmak
promatram-razmišljam
cvrčak
fulvus
Azra
Dulibin svijet
Bugenvilija
Big Blue
Mladen
Šumarka
gogoo
švabica
Ely
chablis
Valcer
borut
wind
ljelja
Alkion
alexxl
tessa
neptunka
živjeti svoj život
oceana
vajrapani
Baobab
Dinaja
Tražeći sebe
malo ti malo ja
tarantulica
amaterka
modri odsjaj
pjaceta
Toxfox
vidrin smijeh
crna kraljicaž
Istra blog
NYC blog
Nisa
tarampana
blogdogg
čuvarica pinkleca
Yulunga

Blog o blogu

FOTO LISTA
Foto natječaj
Foto tvornica snova
maslina Oliva
fotokulise
Galeb
Zagrebancije
Haringe
fotografske priče
fotografska odiseja
WanderingsOfLight
Krešo fotoblog
Fotografi svih zemalja
FOTO KLIK

Fotoklub Čakovec

SVEGA PO MALO

DHMZ prognoza
Norveška prognoza

Reciklaža tekstila 3r

RECIKLIST

MALI ZELENI BIŠEVO

RE FOTO

AROMATERAPIJA - S.POŠTIĆ

BILJOTEKA

AROMATERRA - blog
AROMATERRA - web

SadaOvdje

Silvijin BIO VRT

mileram

kutak za korisno

DRAGODID - Suhozidna gradnja

ZA BISTROOKE

UMIJEĆE CHIJA - L'Art du Chi
TAI CHI CHUAN - UNUTARNJI PUT

Poruke iz šume

Priroda i društvo
Nove stranice

Cviće moje

Leptiri

Miroslav Mika Antić

Preko ruba znanosti

Spektar

Andro Damjanić-meštar CB fotografije
Retrospektiva Andre Damjanića 01.01.2011.
Majstori fotografije
Foto klub Split
Klupska izložba 2011.
Fotozine
Fotosofia
Fotoimota-galerije
Fotoakademija Split
Stjepan Tafra blog

INFO ZONA

kolumna Nisan te tila

Bobine e-Ćakule

Anin portal
Dalmatinske sličice

Bilježnica Robija K.
STVARI
Rusulica
DA SAM OLOVKA

Moj otok Vis
Vis-Kut
Vis-a-vis
Učenička zadruga ISSA - O.Š. VIS
Mitovi i legende otoka Visa
Viške zgode i nezgode
HPD Mosor - Vis u 8 koraka , Irina Stajčić

SOLIN
TROGIR
E-KAŠTELA
MAŠOGRAD

e-novine

Ričnik splitsko-dalmatinski

007javascript:%20void(0);

Slušaonice, Gledaonice

više strane,manje domaće

ima i video i svašta još

PLAYING FOR CHANGE

Bacila sam radio kroz prozor i sad slušam online

KL eurodom
Radio Split
HR 1
HR 2
HR 3