gustirna

AHOJ!

Zadnje nedjelje u mjesecu ožujku, one nedjelje kada se pomicao sat za jednu uru natrag, Mosoraši su osvajali planinu Zir u Lici i osvojili je. Iscrpnije izvješće o tom pohodu možete vidjeti OVDJE
Ovaj uspon me nije previše umorio, iako je bilo strmih i nezgodnih dionica, ali zbog velikog broja planinara, bili smo dosta usporeni i sa čestim stajanjima, a to znači i odmaranje, pa je meni baš pogodovao taj tempo.
Nastalo je tom prilikom i nekoliko sličica.

Uspon prema vrhu Zira


Zastoj kolone prema gori-------------Zastoj prema doli


Put prema snježnim vrhuncima? Nedostižni? Do kada?


Šuma još spava zimski san? Zaboravila je da je čovjek promijenio vrijeme?


Ipak, zeleno proljeće izvire kroz suho lišće.


Vesela ekipa još je imala snage zaigrat na graničare (na NEminiranoj ličkoj ledini).


Ali bez mene, koja baš i nemam sportaških sklonosti, no
moje prirodnjačke sklonosti privuklo je mnoštvo zemljanih humčića.


U Dalmaciji nemamo baš iskustva s tom malom životinjicom koja neumorno kopa tunele ispod zemlje i zadaje muke vrtlarima.
Meni, a i mojim dječacima, ona je dobro poznata iz jednog starog češkog crtića. Sjećate se Krteka?
Ako se ne sjećate, kao što se nisu mogli sjetiti moji prijatelji na planinarenju, evo vam jednog kratkog Krtekovog crtića da vam osvježi pamćenje.

AHOOOOOOOOOOOOOJ!!!!!!!!



P.S. Zar nije predivan? Obožavam ga, naprosto ga obožavam!
Za vrijeme mog djetinjstva, nekako smo više voljeli kada bi prije Vijesti bio Tom & Jerry ili neki od ostalih američkih crtića. Na crtiće iz češke radionice, znali smo malo negodovati, ali ipak su nam se urezali u sjećanje.
Uz moje dječake ponovo sam otkrila Krteka i shvatila koliko je to predivan, poučan, ekološki i sociološki i zabavno i na sve moguće načine zaslužuje visoku poziciju u dječjem svijetu crtića. I zato, evo još jednog, najkraćeg!
Ahooooooooooooj!