gustirna

utorak, 08.04.2008.

AHOJ!

Zadnje nedjelje u mjesecu ožujku, one nedjelje kada se pomicao sat za jednu uru natrag, Mosoraši su osvajali planinu Zir u Lici i osvojili je. Iscrpnije izvješće o tom pohodu možete vidjeti OVDJE
Ovaj uspon me nije previše umorio, iako je bilo strmih i nezgodnih dionica, ali zbog velikog broja planinara, bili smo dosta usporeni i sa čestim stajanjima, a to znači i odmaranje, pa je meni baš pogodovao taj tempo.
Nastalo je tom prilikom i nekoliko sličica.

Uspon prema vrhu Zira
Image and video hosting by TinyPic

Zastoj kolone prema gori-------------Zastoj prema doli
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Put prema snježnim vrhuncima? Nedostižni? Do kada?
Image and video hosting by TinyPic

Šuma još spava zimski san? Zaboravila je da je čovjek promijenio vrijeme?
Image and video hosting by TinyPic

Ipak, zeleno proljeće izvire kroz suho lišće.
Image and video hosting by TinyPic

Vesela ekipa još je imala snage zaigrat na graničare (na NEminiranoj ličkoj ledini).
Image and video hosting by TinyPic

Ali bez mene, koja baš i nemam sportaških sklonosti, no
moje prirodnjačke sklonosti privuklo je mnoštvo zemljanih humčića.
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

U Dalmaciji nemamo baš iskustva s tom malom životinjicom koja neumorno kopa tunele ispod zemlje i zadaje muke vrtlarima.
Meni, a i mojim dječacima, ona je dobro poznata iz jednog starog češkog crtića. Sjećate se Krteka?
Ako se ne sjećate, kao što se nisu mogli sjetiti moji prijatelji na planinarenju, evo vam jednog kratkog Krtekovog crtića da vam osvježi pamćenje.

mahAHOOOOOOOOOOOOOJ!!!!!!!!mah




P.S. Zar nije predivan? Obožavam ga, naprosto ga obožavam!
Za vrijeme mog djetinjstva, nekako smo više voljeli kada bi prije Vijesti bio Tom & Jerry ili neki od ostalih američkih crtića. Na crtiće iz češke radionice, znali smo malo negodovati, ali ipak su nam se urezali u sjećanje.
Uz moje dječake ponovo sam otkrila Krteka i shvatila koliko je to predivan, poučan, ekološki i sociološki i zabavno i na sve moguće načine zaslužuje visoku poziciju u dječjem svijetu crtića. I zato, evo još jednog, najkraćeg!
Ahooooooooooooj!













- 01:04 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi