Jednog dana puhalo je jugo, baš kao ovih dana. Red oblaka, red sunca, u sredini jugo. Jugo tog dana nije me bacalo i valjalo, jugo tog dana me diglo, obuzelo, pozvalo...
Prvi glasnik juga bio je jedan crni norac (gnjurac, kormoran) na bovi.
Često ga vidim tu, uvijek u prolazu dok vozim. Stoji na toj bovi pred ulazom u splisku marinu i suši perje, vjerojatno nakon uspješnog ribolova.Tog dana sam vozila, vidjela ga, došla doma, uzela fotoaparat, i izašla na poziv juga.
Na vezu u mirnoj luci, postrojene kao strijelci..
I one su vezane, a more ih zove...
"Kamen gori, val se pjeni...."
Zagrljeni, zagrljeni.....
Ova juka mi nešto hoće reći.....priđem bliže...šapće, tiho, najtiše...
prije nego se slomi....tamo je put...
Opijena jugom i morem, došla sam kući, spremila fotoaparat i počela spremat ručak....
Post je objavljen 10.04.2008. u 18:33 sati.