gustirna

ZELENO - MODRA BRAZDA

Ovo je jedina slika koja donekle prikazuje cijelo Velo polje na Visu.
Snimio ju je moj brat prije nekoliko godina. Koristim je da bi imali predožbu kako to meni izgleda kad stanem ispred kuće.
Pokojni otac je svoju buduću kuću na Visu nazivao "Bon repos" - "Dobar odmor", ali je koristio i još jedan naziv "Belwedere - lijep pogled. Za života (od ranog djetinjstva do zadnjih godina života) je mnoge lijepe trenutke proživio na svom Visu. Rodni otok njegove majke puno mu je gušti pružio, a i on je njemu puno dao. Tu ljubav prema svom otoku ostavio je nama u naslijeđe. Ostavio je i teren sa započetim temeljima na kojima smo mi nastavili i dovršili njegovu želju.
Sist isprid kuće i gledat polje koje minja boje od proljeća do zime, u kojem se uvik nešto događa, ovisno o godišnjem dobu, pa pribacit pogled priko brda i odmarat oči na nepreglednoj modroj pučini koja se spaja sa plavim nebom - to je trenutak u kojem posebno uživamo.



Gledajući od istoka prema zapadu vidimo Korčulu sa Vela lukom, pa Lastovo i pripadajući mu otočići, pa Sušac koji se pari ka neki ogroman kit u moru, pa samo nepregledno more i za burnog vedrog vrimena može se vidit i Palagruža, pa čak i talijansko kopno - poluotok Montegargano.
Kako je Brod u svom komentaru lipo reka: "Likarija za dušu i tilo!"
To je doslovno, naša zeleno - modra brazda.



Poselje je jedno od viških sela smještenih u viškim poljima. Polje koje gleda Poselje zove se Velo polje i u njemu su Poseljani oduvik imali svoje vinograde. I odozgar su kao orlovi i sokolovi nadgledali svoje vinograde i vrtle u poju. Niko se ne bi moga približit vinogradu , a da ga neko iz sela nebi ugleda i počeja vikat na njega: "Eeeeeeej, ti doliiiiiiii!!!!!
Pazi da ti ja ne dojdeeeeen!" - Lipo bi se reklo: "Vidiš sve ka na pjatu!" (pjat = tanjur)



Zapadni dio polja zove se Plisko polje (pretpostavljam da je povezano s rječju plitko), a još zapadnije se nalazi selo Plisko polje. U tom dijelu polja bio je smješten vojni aerodrom za vrijeme 2. svj. rata. Danas je to područje omeđeno betonskim stupovima, tako da se ne može falit misto na kojem je bio aerodrom.


(ne može se baš najbolje vidit, ali aerodrom se nalazio u južnom djelu polja, prema zapadu. Primjećuje se jedan pojas gdje rastu zelena stabalca - i to je tu)



Ova slika snimljena je u polju na djelu gdje je bio aerodrom, za vrijeme jesenskog planinarskog pohoda "Kad spuži marširaju" .

U ovo doba u vinogradi su spremni za novi ciklus. Vridne ruke pojora (naziv za mještane-težake viških polja) obrizale su osušene grane od loze i sad će uz pomoć kiše koja se napadala i sunca koje će odozgar grijat, počet bacat mladice po trsju. Majka priroda tu ima glavnu ulogu, a odma iza nje težak koji sve to pomno nadgleda, pazi, mazi, šapje, poliva, čisti, okopaje.





Poselje iz pojorske perspektive. Poselje se u neka stara doba zvalo Velo selo. Ali to je već neka druga priča.