PSI LAJU - KARAVANE PROLAZE
Znate li šta je to FJAKA?
Kako bi najtočnije definirali fjaku?
Ima jedna definicija koju sam nekada bila zapisala u mom starom adresaru.
Adresar je oni mali notesić u kojega smo prije zapisivali adrese prijatelja, kako bi im mogli pisati, slati čestitke, a ako je neko ima i telefon, tada bi još zapisali i njegov broj telefona.
Pokušat ću se sjetit kako je tačno pisala definicija:
"Fjaka - neodoljivo nastojanje ljudskog bića u težnji da radi NIŠTA". (nisan baš pogodila, ali @prirodni će me ispravit, garant)
I ovi moj današnji dan stavila sam pod definiciju - fjaka.
I u cilome fjakastom danu padne mi na pamet nešto šta san bila napisala prije 2 i po godine. Jedno protestno pismo. Nisan baš neki protestni tip, ali kad mislim da nešto nije u redu onda mi vrag ne da mira, svrbi me dok god nešto ne napravim. I tako sam napisala to pismo, poslala ga mailom u Slobodnu na rubriku "Pisma čitatelja" i...čorak - nisu ga objavili.
Ipak, imala sam gušta napisati ga, poslati, a nekoliko primjeraka sam podilila prijateljima na Visu.
Pismo sam nazvala kao i ovaj današnji post, a reagirala sam na tadašnja događanja u gradu Visu po pitanju rušenja stare zgrade Doma zdravlja, te plana da se na istom mjestu sagradi nova zgrada. Za rušenje stare zgrade trebalo je počupati velik broj stoljetnih palmi i totalno sravniti sa zemljom mali parkić sa dječjim igralištem, koji je bio u krugu te zgrade. Na tu suludu ideju tada su reagirali mnogi Višani, i prijatelji Visa. Po novinama se pisalo, ljudi su bili ogorčeni idejom da se sve to sruši i uništi da bi se na istom mjestu gradila nova zgrada moderne arhitekture i pretjeranih gabarita. Oformila se grupa građana Visa koji su organizirano vodili akcije protiv tog rušenja. Organizirali su prosvjede u Visu, stare palme su uvezali velikim mašnama i napisali poruke: "Volimo vas" , "Ne damo da vas ubiju", latinska imena palmi, godina kad su posađene, i slično.
Predstavnici te Grupe išli su i u Sabor, pa kod predsjednika Mesića - molili su da se rušenje zgrade opozove, da se razmotri gradnja na drugim lokacijama kojih je bilo i koje bi bile prikladnije za veličinu zgrade koja se planirala graditi.
Velika se prašina bila digla (možda se neko od vas i sjeća toga?), svaki dan bi osvanija neki članak u Slobodnoj ili Jutarnjem, a čak je i jedan Dnevnik kojeg je vodio Goran Milić bio započet s tom viješću. Nekoliko Višana tada su blokirali izlaz sa trajekta kamionima koji su prevozili mašineriju za rušenje stare zgrade. Jedno vrijeme su odolijevali i izgledalo je da bi čak mogli i uspjeti u borbi da se zgrada ne ruši i da se palme ne čupaju.
Evo jedan dio tog mog pisma, pisanog 07.12.2005.god.
"Svaka čast hrabrim Višanima koji su se odlučili suprostavit i svima koji su ih podržali. Žalosno je pročitati u izdvojenom okviriću (u dnevnim novinama) izjavu kako je "zanemariv broj prosvjednika", odnosno ljudi kojima je stalo, ljudi koji ne gledaju samo svoja posla, ljudi koji ŽELE NOVO I BOLJE, ALI NE NA RUŠEVINAMA!
Ja sam samo jedan glas više PROTIV rušenja stare zgrade i ZA izgradnju nove, ali na drugoj lokaciji. Još jedna mala kaplja u tom "zanemarivom" mlazu šta žubori. Pa i ova mala kap čini slap, kaže Cesarić.
Žao mi je što većina Višana gleda svoja posla, svatko svoju bitku vodi, a ne obadaju kad bi se tribalo borit za nešto zajedničko. Ponekad bolje vide oni izdaleka, oni šta "ne žive zimu na Visu, pa se njihov glas ne računa", nego oni koji su tu stalno, ali ne vide dalje od svog nosa. Kad bi otvorili oči i pogledali malo šire od svojih osobnih interesa, znali bi da se vridi borit i da puno malih kapi čini jedan moćni slap! I nema toga ko bi im sta na kraj, nema toga ko bi in bilo šta moga! Pa makar to bili i "mali bogovi maloga mista"!
Cilu godinu biralo se ljude koji će ih vodit u bolje sutra, i nikako da se slože. Tako malo povjerenja, takva ravnodušnost. Niko nikome ne viruje. Bolje je "stat kuco" (kuco-šutit). Ima bit da su takva vrimena došla, a može bit da je tako uvik i bilo, jer mali čovik je uvik od nekoga potriban. Nikad ne znaš kad će ti ko zatribat, a posebno kad je u pitanju zdravlje. A "mali bogovi maloga mista" kažu: "To se čini za Vas dragi naši sugrađani i sugrađanke! Da bi Vama i Vašim potomcima bilo bolje!"
Naravno! I to je živa istina! No, zar ne bi tribalo koji put pitat te iste sumještane: "A di ćemo? A kako ćemo? Ovo je naš prijedlog. Slažete li se s njim?" Zato i postoji referendum, zar ne? Ali, ne! "Mali bogovi" najbolje znaju šta je za njihove sugrađane najbolje. "Šta mi imamo koga pitat?! Bit će kako smo odlučili, i gotovo!"
I čudna li čuda, uopće nije bitno tko je na vlasti u malome mistu! Tko doša da doša na tu fotelju, izvadit će plan i nacrt iz ladice i sprovodit će ih kako i robot. A šta se mislilo i govorilo prije fotelje, to je bila priča za budale. (glavni zagovornik protiv rušenja je bio u oporbenoj stranci, a kad je on izabran za gradonačelnika tada je i sam proslijedio planove za rušenje i gradnju nove zgrade!). Čudnovata neka fotelja, zar ne? Pretpostavljam da je udobna i okretna u svim mogućim smjerovima.
Žalosno je otvoriti današnje novine (SD-07.12.2005.) i vidjeti slike odnošenja hrabrih i očajnih ljudi kojima je stalo, te čitati izjave onih drugih kojima ništa ne znači "nekoliko palmi nasuprot novom Domu zdravlja s vrhunskom zdravstvenom zaštitom",
Čini mi se da kvalitetu zdravstvenih usluga treba tražiti u ljudima koji je pružaju, a ne u velebnom betonskom zdanju sagrađenom na ruševinama i groblju "nekoliko palmi".
Naglašavam: Ja znam da je gradu Visu zaista potrebna nova zgrada Doma zdravlja. Ono u što ne mogu povjerovati je to da se nije mogla iznaći baš ni jedna druga lokacija među mnogim neobrađenim ledinama i devastiranim objektima koji su također lako dostupni svekolikom pučanstvu grada Visa i njegovih gostiju. Dok štovani stariji i nemočniji građani ipak zaslužuju kućne posjete.....
Jedna stara arapska poslovica kaže: PSI LAJU - KARAVANE PROLAZE!
Tako će se i u ovom slučaju sve pomalo stišat, slegnut će se prašina od rušenja, utihnut bće šum palminih grana, slegnut će se zemlja od iščupanog korjenja, smirit će se i bura u dušama ljudi kojima je stalo. I život ide dalje, po starom dobrom običaju.
Živi, zdravi i veseli bili!"
I tako je i bilo. Slijedeći put kad sam došla na Vis, stara zgrada je bila srušena. Po pitanju palmi donesena je odluka da će se premjestiti na druge lokacije. Palme koje su 100 godina rasle na jednom mjestu, iščupane su i pomoću kamiona sa prikolicama premještene, i uz pomoć dizalica (računajte koliki je to trošak morao biti) posađene na neka druga mjesta. Žao mi je što sada nemam te slike, ali većina stoljetnih presađenih palmi nije se primila na novim lokacijama i sad su već vidno osušene i mrtve. Zanimljivo mi je spomenuti da su 10-tak tih palmi posadili na arheološkom lokalitetu Prirovo, koji je bio zaštićen i na tom mjestu se nije smilo ništa raditi, ni saditi.
Danas, 2 i po godine nakon svih tih zbivanja, niklo je bijelo velebno zdanje novog Doma zdravlja za koje bi slobodno mogli pitati: "Što se to bijeli u šumi starih crvenih krovova?"
Procijenite i sami: Da li je ovakvoj zgradi bilo mjesto u strogom centru starog grada Visa, ili je ipak miritala lokaciju na kojoj bi zasjala u punom sjaju?
Žao mi je što nemam jednu sliku iz ptičje perspektive, jer tek tu se vidi koliko je to "šaka u oko" među starim kamenim kućama grada Visa.
Ovih dana na Visu se slavi dan grada Visa - dan sv. Jurja - 23.04. i zasigurno će biti upriličena svečanost presjecanja plave vrpce i otvaranje novog Doma zdravlja. Čitat ćemo o tome u dnevnim novinama, a zasigurno će bljesnuti i vijest na Dnevniku (bilo kojem od ona tri - HRT1, RTL, NovaTV). Bit će svečano i veselo, svirat će viška limena glazba i prodefilirat će viška svita priko viške rive. Višani će slavit dan svoga grada i novu ambulantu, i dobro je to. Lipo je kad se ide naprid i na bolje. Ma isto mi je nešto grko oko srca kad vidin one osušene palme na Prirovu, kad prođen mimo parka i više ne vidin dicu kako se igraju u malome parkiću, kad ne vidin kameni trotoar stare ambulante koja je mirovala u hladu stoljetnih palmi.
I ne mogu a da ne pomislin: Moglo je bit drugačije. I opet bi bija novi Dom zdravlja, a stara zgrada i stare palme ostale bi na svome starome mistu, a unutar te stare zgrade moglo se isto osmislit neke korisne sadržaje za pučanstvo grada Visa i njihove goste. A dok bi palme njihale svoje grane, dica bi se u hladu igrala, smijala se, ljuljala i pivala: "Dok palme njišu grane, a cijela varoš spi, behari dok mirišu, ljubiš me, ljubiš ti..."
P.S. Ovih dana, pozvana sam na blagoslov stoljetnih hrastova na području šibenske županije. Taj čin trebao bi spriječiti čupanje istih hrastova da bi se na tom mjestu moglo nešto izgraditi. Rado ću se odazvati pozivu s vjerom i nadom da će ovaj put uspjeti u svom naumu, ljudi kojima je još uvijek stalo, ljudi koji se ne žele predati pred bagerima i unosnim investicijama. Drago mi je da ću biti dio tih ljudi, bez obzira koliko "zanemariv" njihov broj bio! I ova moja mala kap pomoći će da nastane slap, moćni slap!
A SUTRA JE 22. TRAVNJA - DAN PLANETE ZEMLJE!
Obilježimo ga tako da nam majka Zemlja bude zahvalna i ponosna na nas!
|