30.11.2010., utorak

Cijene nekretnina pale 5,1 posto

Prema najnovijem izvještaju Centra nekretnina, tražene se cijene nekretnina u Zagrebu ovaj mjesec u odnosu na listopad nisu bitno mijenjale, odnosno rasle su 0,2 posto, dok su na godišnjoj razini pale 3,4 posto. Gledajući cijelu Hrvatsku, prosječna tražena cijena nekretnina na godišnjoj je razini niža 5,1 posto, a u odnosu na prošli mjesec ne bilježi veće promjene. I dok podaci Centra nekretnina upućuju na 0,1 postotni rast prosječne cijene stana u Zagrebu (sa 1814 eura po četvornom metru zabilježenih u listopadu na 1817 eura u studenome), portal Crozilla piše da je prosječna oglašavana cijena stana u glavnom gradu Hrvatske na mjesečnoj bazi pala 0,5 posto, na 1824 eura.

U odnosu na prethodni mjesec prosječna je oglašavana cijena u studenome porasla samo na Jadranu - u Puli i u Zadru. Pula bilježi lagani porast od samo 0,4 posto pa su u studenome cijene stanova iznosile 1434 eura po četvornom metru. Zadar je u studenome zabilježio porast cijena od oko neznatnih 0,1 posto, a cijena je kvadrata porasla za 2 eura u odnosu na listopad i sada iznosi 1575 eura, pokazuju podaci s Crozille. Najveći pad cijena kvadrata u studenome bilježe stanovi Rijeka. Pad od 3 posto Rijeci je donio cijene od 1638 eura po četvornom metru.

Na vrhu ljestvice cijena stanova drže se Split i Dubrovnik. U studenome je zabilježen pad cijena od 0,5 posto u Splitu i 0,4 posto u Dubrovniku. Cijena kvadrata stana u Splitu je 2077 eura, a u Dubrovniku čak 3329 eura. Osijek se izdvaja kao veliki grad s niskim cijenama stanova. Prodaja stanova u tom gradu i dalje ide na ruku kupcima s cijenama kvadrata manjim od 1000 eura, točnije 959 eura. Studeni je, prema podacima portala Crozilla.com, Osijeku donio pad cijena nekretnine od 0,3 posto.

Izvor/autor: Business.hr/PressCut
- 12:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.11.2010., ponedjeljak

Gradski kvadrati donose više troškova nego zarade

U Rijeci djeluje više od 30 tvrtki koje u svom opisu poslovanja imaju i djelatnost upravljanja stambenim i poslovnim zgradama, no proteklih 12 godina sve je građevine u stopostotnom ili djelomičnom vlasništvu Grada Rijeke pod svojom upravom držao Rumat. To mu je omogućeno još davne 1997. godine, kada mu je ovaj posao dodijeljen na neodređen vremenski rok, a treba podsjetiti da se radi o upravljanju nad čak 173.000 "kvadrata", što je Rumatu godinama donosilo pozamašan prihod, ali i široki poligon za dodatnu zaradu u vidu ponuda za razne popravke od strane svojih partnerskih građevinskih i obrtničkih tvrtki. No, kako je već najavljeno s kolegija gradonačelnika, to će se uskoro promijeniti, a upravljanje gradskih nekretnina stavlja se na novi javni natječaj, čiji će "pobjednik" sklopiti ugovor na četiri godine.

U razgovoru s nekolicinom većih upravitelja u Rijeci, doznajemo kako je ova vijest prije svega dočekana s velikim odobravanjem, iako su se uglavnom suzdržavali od komentara. Jedino je direktor Rijeka stana Tomislav Štimac kazao: "Hvala bogu, već je bilo i vrijeme", a direktor tvrtke Ri-19 Zlatko Košćina je zagonetno zaključio kako se očito - od kada Rumat ima novu upravu - nešto u odnosu Grada i Rumata promijenilo. Zanimalo nas je tko će se od njih javiti na najavljeni natječaj, no svi su redom taj odgovor iznosili s oprezom. Na to pitanje ću moći odgovoriti tek kada vidim uvjete natječaja, jer se iskreno nadam da jedini kriteriji neće biti samo ona dva koja su iznesena u novinskom izvještaju s kolegija gradonačelnika.

Naime, ne bi bilo dobro da upravitelja određuje jedino najpovoljnija cijena naknade za rad po metru kvadratnom i cijena osiguranja po metru kvadratnom, jer to ne mogu biti je-dine referentne točke za takav posao, komentira Košćina. Istu je ocjenu imao i Štimac, koji je dodao kako bi u natječajnim uvjetima svakako trebalo uvrstiti i nekakav vid "provjere" poslovanja natjecatelja, odnosno njihov bonitet, ali i kadrovsku ekipiranost za takav posao.

Tehnička ograničenja
Ono što ja ovdje zasad vidim kao jedan limitirajući faktor čisto tehničke prirode, najava je pročelnice Irene Miličević o tome da prikupljanje sredstava pričuve za nekretnine iz ove nabave organizira putem sustava objedinjene naplate troškova stanovanja. Kada smo mi ostali upravitelji prije deset i više godina tražili da nam naplata pričuve ide preko Ri stana, to nam je bilo odbijeno, pa smo si dali izraditi i platili smo u međuvremenu neke vlastite računalne sustave za naplatu. Jedini koji ima sustav kompatibilan s Ri stanom je Rumat, a mi ostali bi u slučaju osvajanja natječaja trebali vjerojatno uložiti nemale novce u taj novi tehnički sustav.

Povećanje broja kvadarata pod upravom vjerojatno bi dodatno iziskivalo i zapošljavanje novih djelatnika, razmišlja Štimac. On čak ne vidi ni neku veliku zaradu od naknade za upravljanje nad 100.000 gradskih i 73.000 većinsko-gradskih "kvadrata", jer kada se od uplaćene pričuve izdvoji dio koji pripada upravitelju (a to je od 0,36 do 0,28 kuna po četvornom metru), kada se državi plati porez i ostalo, računica, kaže, i nije tako primamljiva. Direktorica Dubravka Danes iz tvrtke STM "3. maj" najavljuje mogućnost javljanja na natječaj, ali također ističe kako će se o tome odlučiti kada budu precizirani natječajni uvjeti.

Izvor/autor: Novi list/PressCut
- 08:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2010., petak

Balon cijena nekretnina problem je koji se u RH jako podcjenjuje

Zaluđenost rastom cijena nekretnina kao i općenito nekretninskim projektima problem je koji se u Hrvatskoj jako podcjenjuje. A posljedice hrvatskog građevinskog buma osjećat ćemo još godinama. Koliko smo svi skupa zabrljali fokusiranjem na cestogradnju, stanogradnju i druge građevinske projekte možda najbolje možemo shvatiti uspoređujući se s drugima.

Prije nekoliko dana prijatelji su me upozorili na sjajnu knjigu irskog novinara Finatana OToolea Brod budala - Kako su glupost i korupcija potopile keltskog tigra. Iako u toj fenomenalnoj analizi štetnog ponašanja irskih političkih elita ima na desetke primjera koji jako asociraju pa modus operandi hrvatskih političkih moćnika, nekako se u vrtlogu svih ovih afera zgodno fokusirati upravo na pomalo zaboravljenu problematiku razuzdanih nekretninskih projekata i balona cijena.

Naime, OToole otkriva kako je vladajuća politika pogodovanja irskim poslovnim elitama, a posebno građevinskim tajkunima, dovela do raspada ekonomskog sustava, pa i samog modela brzih i lakih zarada na nekretninskim projektima. Mnogi sretnici kladili su se na daljnji rast cijena nekretnina pa su uz pomoć skupih kredita kupovali i drugi, neki i treći stan Zagreb. Takva euforija i u Hrvatskoj je prikrila, slično kao u Irskoj, notornu činjenicu da su oni koji su zaista trebali kupiti stan sve teže i teže dolazili do stana.

Prosječni nesretnici koji su svoje prve nove stanove kupili na vrhuncu euforijom napumpanih cijena, u pravilu će ostati dužni do kraja života, s vrlo malo šanse za ozbiljnu potrošnju na bilo što drugo osim na stambeni kredit. Isto tako, u toj građevinskoj euforiji, u kojoj smo sve više gradili, a sve manje proizvodili, nekako je svima promaknulo da je rastao broj onih koji uopće ne mogu kupiti stan ili kuću.

Cijene stanova i kuća rasle su robusnije nego prosječne plaće pa je jasno da je rastao i broj onih kojima je kvadrat stana postajao sve nedostupniji i nedostupniji. A sve se to događalo u zemlji u kojoj je, kao i u Irskoj, postojao velik višak praznih stanova i u zemlji gdje su cijene najamnina u odnosu na cijenu kvadrata - smiješne. Navodno samo u Zagrebu ima oko 13.000 stanova u kojima plinsko brojilo miruje. Vjerojatno je broj stanova koji se ne koriste i veći. I u takvom gradu pokrenuti su projekti POS-a i Bandićevih stanova koji su pridonijeli jedino tome da se balon cijena ipak pomalo počne ispuhivati.

Bandićevi stanovi, naravno, nisu prodani jer su i s postojećim cijenama onima najsiromašnijima i dalje potpuno nedostupni. Irski znanstvenik Morgan Kelly u svojoj je studiji tržišta nekretnina zemalja OECD-a vrlo jasno upozoravao na zastrašujuću činjenicu:nakon nekretninskog balona cijena, nekretnine gube i po 70 posto vrijednosti. Pad je to veći što je veći nerazmjer između prosječnih prihoda i rasta cijena nekretnina. A u Hrvatskoj je cijena stambenog kvadrata u odnosu na prosječnu plaću među najvišima na svijetu.

Koliko će još pasti?
Ono što Kelly upozorava posebno je bolno ne samo zato što se neumoljivi obrazac pada dogodio osamdesetih u Švicarskoj i Norveškoj, u Finskoj devedesetih, u Japanu... nego zbog toga jer su ta puknuća nekretninskog tržišta trajala u pravilu pet do sedam godina. Drugim riječima, hrvatski nekretninski balon samo je klasični primjer balona koji nije željela na vrijeme prepoznati ni vlada ni centralna banka, a cijenu bolnog pada, ako smo zaista klasični primjer, plaćat ćemo još jako, jako dugo.

Izvor/autor: Večernji list/PressCut
- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.11.2010., petak

Nužna je legalizacija

Bespravna gradnja nije više medijska top-tema kao prije nekoliko godina kad se rušilo u Rogoznici i na Viru. Ta su rušenja zaustavila bujanje divlje gradnje, osobito izvan građevinskih područja. Novije nelegalne gradnje uglavnom su pojedinačni slučajevi u već izgrađenim dijelovima građevinskih područja, a izvan građevinskih zona najčešće se bespravno grade različiti pomoćni poljoprivredni objekti te improvizirane građevine za rekreaciju i odmor.

Nema više pojava poput Vira i Rogoznice iako još postoje i nisu riješene manje ili veće cjeline kuća za odmor koje su nastale po tom obrascu. No valja reći da je profiterski oblik bespravne gradnje posve zaustavljen, kažu u Upravi za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Ostale su, međutim, teške posljedice bespravne gradnje uz obalu i na rubnim dijelovima velikih gradova. Većina gradova i općina odlučila je omogućiti legalizaciju tako što je cijela bespravna naselja ili veći dio njih uklopila u građevinske zone. No problem nije riješen sve dok investitori ne provedu postupak legalizacije, a on poprilično zapinje.

U Zagrebu je, primjerice, prema procjenama više od 10.000 bespravnih kuća i većina bi ih se mogla legalizirati. od listopada 2007., od kada se primjenjuje Zakon o prostornom uređenju i gradnji koji je pojednostavnio legalizaciju, do danas su podnesena 3053 zahtjeva. Rješenja o izvedenom stanju, dokument koji zamjenjuje odobrenje za gradnju, izdana su za 315 objekata, za 341 objekt vodi se postupak, a od vođenja postupka odustala su 1073 vlasnika.

Kako kažu u mjerodavnom gradskom uredu, najviše investitora odustaje jer ne mogu dokazati da su imali pravo graditi na određenoj parceli, odnosno zbog nesređenih imovinskopravnih odnosa. Razlozi su i prevelika izgrađenost parcele ili prevelika visina objekta, mala udaljenost od međe..., a mnogo ljudi odustaje jer, tvrde, nemaju novca za komunalni i vodni doprinos te upravne pristojbe.

Iako u zagrebačkom gradskom uredu ističu kako su prostornom planskom dokumentacijom ublažili kriterije za legalizaciju te uveli pogodnost obročnog plaćanja doprinosa, bolji rezultati izostali su po svemu sudeći zato što mnogi vlasnici smatraju da im inspektori neće pokucati na vrata samo zato što su u građevinskoj zoni. No sve dok im kuća nema dokument koji propisuje zakon, može se pokrenuti procedura za uklanjanje.

Pošto je Vlada nedavno razmatrala Analizu postupanja općina i gradova u sprečavanju bespravne gradnje, od gradova i općina traži se da u roku od dvije godine pripreme svu plansku dokumentaciju važnu za sanaciju i akcijske planove za poticaj investitora na legalizaciju. Investitorima je nakon toga određen rok od godinu dana da srede dokumente ili da se pripreme na rušenje.

Izvor/autor: Večernji list/PressCut

Pogledajte velik izbor nekretnina na portalu za nekretnine.
- 08:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #