Balon cijena nekretnina problem je koji se u RH jako podcjenjuje
|
Zaluđenost rastom cijena nekretnina kao i općenito nekretninskim projektima problem je koji se u Hrvatskoj jako podcjenjuje. A posljedice hrvatskog građevinskog buma osjećat ćemo još godinama. Koliko smo svi skupa zabrljali fokusiranjem na cestogradnju, stanogradnju i druge građevinske projekte možda najbolje možemo shvatiti uspoređujući se s drugima. Prije nekoliko dana prijatelji su me upozorili na sjajnu knjigu irskog novinara Finatana OToolea Brod budala - Kako su glupost i korupcija potopile keltskog tigra. Iako u toj fenomenalnoj analizi štetnog ponašanja irskih političkih elita ima na desetke primjera koji jako asociraju pa modus operandi hrvatskih političkih moćnika, nekako se u vrtlogu svih ovih afera zgodno fokusirati upravo na pomalo zaboravljenu problematiku razuzdanih nekretninskih projekata i balona cijena. Naime, OToole otkriva kako je vladajuća politika pogodovanja irskim poslovnim elitama, a posebno građevinskim tajkunima, dovela do raspada ekonomskog sustava, pa i samog modela brzih i lakih zarada na nekretninskim projektima. Mnogi sretnici kladili su se na daljnji rast cijena nekretnina pa su uz pomoć skupih kredita kupovali i drugi, neki i treći stan Zagreb. Takva euforija i u Hrvatskoj je prikrila, slično kao u Irskoj, notornu činjenicu da su oni koji su zaista trebali kupiti stan sve teže i teže dolazili do stana. Prosječni nesretnici koji su svoje prve nove stanove kupili na vrhuncu euforijom napumpanih cijena, u pravilu će ostati dužni do kraja života, s vrlo malo šanse za ozbiljnu potrošnju na bilo što drugo osim na stambeni kredit. Isto tako, u toj građevinskoj euforiji, u kojoj smo sve više gradili, a sve manje proizvodili, nekako je svima promaknulo da je rastao broj onih koji uopće ne mogu kupiti stan ili kuću. Cijene stanova i kuća rasle su robusnije nego prosječne plaće pa je jasno da je rastao i broj onih kojima je kvadrat stana postajao sve nedostupniji i nedostupniji. A sve se to događalo u zemlji u kojoj je, kao i u Irskoj, postojao velik višak praznih stanova i u zemlji gdje su cijene najamnina u odnosu na cijenu kvadrata - smiješne. Navodno samo u Zagrebu ima oko 13.000 stanova u kojima plinsko brojilo miruje. Vjerojatno je broj stanova koji se ne koriste i veći. I u takvom gradu pokrenuti su projekti POS-a i Bandićevih stanova koji su pridonijeli jedino tome da se balon cijena ipak pomalo počne ispuhivati. Bandićevi stanovi, naravno, nisu prodani jer su i s postojećim cijenama onima najsiromašnijima i dalje potpuno nedostupni. Irski znanstvenik Morgan Kelly u svojoj je studiji tržišta nekretnina zemalja OECD-a vrlo jasno upozoravao na zastrašujuću činjenicu:nakon nekretninskog balona cijena, nekretnine gube i po 70 posto vrijednosti. Pad je to veći što je veći nerazmjer između prosječnih prihoda i rasta cijena nekretnina. A u Hrvatskoj je cijena stambenog kvadrata u odnosu na prosječnu plaću među najvišima na svijetu. Koliko će još pasti? Ono što Kelly upozorava posebno je bolno ne samo zato što se neumoljivi obrazac pada dogodio osamdesetih u Švicarskoj i Norveškoj, u Finskoj devedesetih, u Japanu... nego zbog toga jer su ta puknuća nekretninskog tržišta trajala u pravilu pet do sedam godina. Drugim riječima, hrvatski nekretninski balon samo je klasični primjer balona koji nije željela na vrijeme prepoznati ni vlada ni centralna banka, a cijenu bolnog pada, ako smo zaista klasični primjer, plaćat ćemo još jako, jako dugo. Izvor/autor: Večernji list/PressCut |
