Neki aspekti mog života

Po načelu moje struke moram se svaki dan javno boriti protiv svakog oblika diskriminacije. Međutim, ako napišem riječ od tri slova pokrenut ću lavinu diskriminacije, stoga je ne bi smjela napisati.

Postoji osnovana sumnja da je pljačkaš onog starijeg gospodina kojeg sam navela u prethodnom postu 13-godišnjak koji ide u školu tu u blizini. Sad ako kažem tu riječ od tri slova koja se direktno veže na njega, diskriminacija će biti očigledna. Postavlja se pitanje da li bi on da nije ta riječ od tri slova, a da je rođen i da živi u istim uvjetima bio spreman krasti i pljačkati starije. I još odbija reći gdje je bacio dokumente i torbicu pa da makar jedan dio problema se riješi.

S druge strane, još loših vijesti.

Napravila sam novi papa test i trebali su me zvati da mi jave rezultate. Nitko ne zove pa sam ja nazvala. I opet je loše. Trebam doći u ponedjeljak da bi se organizirali detaljniji testovi. Trebam li reći da mi je muka? I da me glava boli? Toliko da sam čak jutros u 4 sata pomišljala da se riješim te muke i popijem Neofen. Otišla sam do kućne ljekarne i u kutiji pronašla još jednu, zadnju tabletu. Gledala sam je i razmišljala, boli li me dovoljno, da li je vrijedno toga da je popijem, hoće li mi proći bol? Da li je bol odista bol koja se može ukloniti tabletom? Možda bi uklonila bol na 3-4 sata i onda opet ispočetka jer sam sva loše volje.

Nisam popila tabletu, nisam ni spavala kako treba, a niti ne pomaže što u pozadini vrtim soundtrack od Bravehearta, for the love of the princess.

Dragi sugrađani, među opcijama za bogaćenje nisam ponudila pljačkanje starih ljudi.

Netko (jadan i bijedan, nema što drugo biti) u mom susjedstvu je opljačakao starog gospodina, invalida, dijabetičara. Uzeo mu je novac, dokumente, ključ od automobila... I ostavio ga tako u polju.

U nekim situacijama bolje je prestati tipkati jer samo može ići na gore. Slike i riječi ne mogu opisati što osjećam. Barem ne kulturno. Sudac, porota i krvnik.

Prva opcija bi bila: biti prvi ili najbolji. Prvi izumite ili otkrite nešto potrebno široj skupini potrošača, čičak traka, traper tkanina, coca cola... ili budite najbolji u nečemu što je potrebno širim masama.
Druga opcija: obogatite se prodavajući drugima metode kako se obogatiti te davajući dozvolu drugima da uz malu proviziju drugima prodaju Vaše metode. Naravno govorimo o famoznoj piramidi. Zarada kod piramide funkcionira samo ako ste visoko u piramidi (AVON, ORIFLAME, punjenje kuverti, Tuperware, Zepter...). Opet, morate paziti na kupovnu moć svojih potrošaća jer ako prodajete kreme za lice koje traju tri mjeseca, a koštaju 50kn, a imate 100 kupaca, efektivna zarada Vam je 1000kn u tri mjeseca. I to samo ako prodate 100 krema. Trebate uvjeriti 100 susjeda da kupe od Vas i onda svaki dan imati osmijeh na licu bilo kad bilo gdje kad ste na otvorenom da Vas ne bi vidjele namrštene i prenjeli svoj „biznis“ kod druge preprodavačice krema... i parfema koje svi volimo trljati i mirisati (snifanje časopisa je IN).
Treća opcija: nasljedstvo – jako jednostavan način bogaćenja, stojiš sa strane, pokosiš travu, doneseš kil jabuka povremeno i TA-DA, kuća i teren, možda tvornica ili biznis, sve te čeka stand by ready to use. Tu treba samo imati malo pažnje i taktike pa da sve to bude paket koji će se prebaciti na sljedeće koljeno.
Četvrta opcija: igre na sreću – veliki rizik, veliki gubitci, ali za one koje prve tri opcije ne igraju, nema druge.

I zapamtite, malo klasičnih savjeta za sigurno bogaćenje:
Buy low, sell high!
One mens garbage is another mens treasure (čovjek u Njemačkoj radi umjetnine od prašine, u Americi od smeća, u Australiji od starih guma...)

Po prvi put u životu sam jučer čula taj izraz. "Njene ozljede su bile nespojive sa životom..." Prvo sam pomislila da sam krivo čula, onda da je doktorica malo previše zaglibila u filozofiju, a jutros sam googlala taj izraz i saznala da nije toliko rijedak koliko bi čovjek pomislio. Točnije, prvi rezultati Googla daju da se ovaj izraz upotrijebio i za vatrogasce na Kornatima. Bili su nespojivi sa životom.

Žao mi je zbog tragične smrti mlade žene, mojih godina. Žao mi je što će se kao i mnoge prije nje i poslije nje iskoristiti za punjenje dnevnih novina i tiražu, a i TV emisije nisu daleko od toga. Rijetko tko će se usuditi reći negativnu riječ protiv nje sad, iako je bilo hrabrih koji su dali neutralne intervjue i otvoreno priznali da je nisu poznavali dovoljno privatno da bi bili kompetentni govoriti o njoj osobno.

Ali, nespojiva sa životom? Biti nespojiv sa životom. Živ si, a o tebi govore da si nespojiv sa životom. Što je sljedeće? Je li sad spojiva sa rajem? Je li se reinkarnirala u nešto ili nekoga? U porukama na internet portalima pišu "nebo je dobilo još jednog anđela", da li to stvarno misle? Da li je ona upravo sada tamo negdje i zna istinu? Postoji li Bog, Alah, Buda, nitko? Da li je potpuno izbrisana i prestala postojati ili je još negdje njena svijest, da li još uvijek stvarna, ali u nekoj drugoj realnosti?

Moj otac je mrtav. U nekom trenutku prije smrti i on je bio nespojiv sa životom. Gdje je sad? Ako dio mene još uvijek postoji ne vidim kako me bilo što ili bilo tko može natjerati da ne učinim sve što je u mojoj moći da pomognem svom djetetu. Ali to znači da nemamo "moći", da možemo samo gledati kako ljudi umiru. To je raj? Gledaš sa druge perspektive kako drugi umiru i pridružuju ti se i tako vječno? Ako sam u raju gdje bi trebala biti sretna, kako mogu biti sretna, ako znam da mi dijete na Zemlji pati? Morali bi mi izbrisati svo sjećanje na djecu. Ali to je onda lobotomija. Da li je raj ono što osjećaš nakon lobotomije. Kad ti se uklone sve sjećanja?

Kad se zaozbiljno uhvatiš svakog pojedinog elementa vjere, bilo koje, od vjere u nešto ili nekoga do vjere u ništa, jednostavno uvidiš da ne možeš dobiti konkretan odgovor na sva pitanja. Ako umiremo, i to je to, kraj, sva ova groblja okolo nas su čisti gubitak vremena, prostora i novca. Kremacija, posut me kao gnojivo i pravi kraj. Ili točnije zatvaranje kruga života. Osim što ne jedemo travu, ali dovoljno blizu.

"Ja vjerujem!"

OK, ti vjeruješ. U što? Boga, Isusa, raj. Divno, krasno, ali detalji - d e t a lj i !!!

Obožavam novog Papu. Dovodi kršćanstvo natrag u kršćanstvo. Ljubav. Poštivanje. Priznanje. Da nije sve crno i bijelo. Da ne možeš staviti restrikcije i uvjete na Isusovu ljubav. Bog ima svoje momente, ali Isus je pogodio uvijek, svaki put. Definitivno sam njegov fan :).

Po pravilima vjere, on nikad nije bio nespojiv sa životom. Još je živ.
Postoji.
Možda.
Vjera - nespojiva sa životom na Zemlji.

Kao npr. ja sam imala vjeru da ovaj članak ne treba biti napisan, ni sad ni nikad, ali evo ga, UPUTE kako čistiti šipak. Živimo u svijetu gdje je netko smatrao dovoljno potrebitim da napiše i objavi upute kako čistiti šipak. Jedva čekam da se to uvrsti u nastavni kurikulum, samo za koju školu? Osnovnu, srednju, faks? Možda bi nas od nespojivosti sa životom više trebala brinuti nespojivost sa pameti tijekom života.

Kad sam zadnji put popisivala loše stvari, utvrdila sam da je puno pozitivnije pisati dobre stvari da se počneš osjećati bolje. Ali tko se želi osjećati bolje kad je jadikovanje puno draže?

Jučer, u nedjelju, išla sam na utakmicu sa svojim klubom. I nisam igrala, bila sam rezerva. Tako da mi je cijelo putovanje bilo naporno. Prošle godine utakmice su bile subotom pa sam imla cijeli dan za odmor i druženje s djetetom, ali ovo jučer je bilo sve skupa naporno. na povratku mogle smo bez problema doći natrag u neku pristojnu uru, ali one su htjele nakon pobjede otići na večeru u neku konobu na kraj svemira gdje je dobra hrana pa se i to odužilo, a ja sam samo htjela ići doma.

Na kraju smo došli za mene prekasno, nisam se naspavala i jedva sam čekala doći raditi da mi se mozak vrati u normalu. Jedino je problem što nemam voća oko sebe tako da ću uskoro morati otići u dućan i kupiti nešto. Odlučila sam da neću više ići na utakmice nedjeljom ako se nećemo vratiti do 17-18 sati.

U restoranu sam primijetila parove i naravno na povratku razmišljala sam kako ja stojim na tom polju i došla do zaključka da imam još samo par godina dok dijete ne uđe u one godine kad joj neće biti "cool" družiti se s mamom tako da bi trebala sad ovo vrijeme maksimalno iskoristiti, a ima dana za bavljenje sportom i natjecanja.

Kupila sam šminku. Staru je trebalo baciti jer joj je istekao rok, a novu je trebalo kupiti čisto da se nađe, iako se ne koristi. Nakon podužeg razmišljala odlučila sam se za ovaj mix sve u jednom:


I naravno prije korištenja sam pročitala upute...

Pročitajte ih i Vi. Da vidimo hoćete li uočiti ono što sam ja uočila.

Za slabovidne evo rješenje... :)

Već sam raspravljala o tome kako je stvarno fora vidjeti kako dok god se ne desi tebi ili tebi bližnjem neke stvari se jednostavno NE DOGAĐAJU i "šta me briga".

Kao npr. cigarete i pušenje pokraj nepušaća i pokraj djece na zatvorenom, otvorenom, gdje bilo. Lijepim velikim slovima piše na kutiji: Pušenje ubija. Ali ono ne ubija odista sve dok ne ubije nekog tebi bližnjeg. Onda tek ubija. I onda tek se počne paziti i poštovati...

Ove godine sam po prvi put veću pažnju posvetila "ženskim" stvarima, pregledima i slično. I ispostavilo se da je ova godina bila rezervirana za te preglede. Samo je bilo pitanje hoću li se ja sama sjetiti obaviti ih bez da mi se bližnjem nešto desi ili ne. I obavila sam ih, ali onda se bližnjem nešto desilo.

Prekjučer sam saznala da majka najbolje prijateljice moje kćeri ima tumor na dojci. Išla je na kontrolu i nije se smanjivao već povećavao te ga je uklonila operacijom i sad čeka 15 dana da sazna da li je rak ili ne. Šokirala sam se. Dan prije sam baš gledala na Dr. Ozu o raku dojke i konstruktivnim operacijama nakon uklanjanja.

Ne mogu vjerovati da se to desilo njoj. Ona bi trebala biti zaštićena od ovakvih stvari. Ona je dobra, korektna osoba, pravi pedagog. Bolja od mene, u svakom slučaju.

I sad vrtim film unazad, baš je bio tjedan roze vrpce... kako se sve poklopilo. Bila sam u ginekologa u srijedu, zbog neurednog Papa testa i ciste od 3mm. Kaže da je sve u redu, da samo sad trebam ići na redovnu kontrolu. Napravila sam opet Papu, ali ću sad rezultate dobiti za 10 dana, ne za 3 mjeseca.

Život ide dalje, mora.

Ali neke mame još uvijek kupuju gumene bombone svojoj djeci. Još se bave uzgojem, ne odgojem.
Hrana, voda, krov nad glavom. I imaš sve potrebno za život.

1981. umro je gosp. Harlow. On je provodio testove istraživanja uma na majmunima. I jedan od poznatijih testova bio je odvajanje mladunčadi majmuna u ranoj fazi te postavljanje dvije umjetne majke u njihovoj blizini. Jedna je davala hranu, ali je bila sva bodljikava i neudobna, dok je druga bila topla i mekana, ali nije davala hranu. Svi majmunčići su radije provodili vrijeme sa toplom i mekanom majkom uz koju su se mogli sklupčati.

These results led researchers to believe the need for closeness and affection goes deeper than a need for warmth.

Hrana, voda, krov nad glavom - dobar prvi pokušaj. Pokušajte ponovo.

Jučer sam primila izvanredne vijesti. Projekt na kojem radim trebam proširiti, a svugdje gdje sam gledala koštalo bi me oko 20 - 40kn mjesečno i tako zauvijek. Pa sam na sve moguće načine tražila koje su mi opcije da budem sigurna da je 20kn najmanje moguće i jedino moguće. Postavila sam upit organizaciji međutim odgovor nije bio detaljiziran da bi jučer napokon dobila odgovor koji me blago rečeno iznenadio. Kad sam ga sinoć pročitala jedino što sam htjela je da noć brže prođe pa da mogu ići raditi.

Projekt je web stranica. I kreirala sam je u besplatnom formatu koji mi je idealan i nemam potrebu za mijenjanjem, ali kvaka u besplatnom je ograničenje broja podstranica. Ako platiš PRO verziju na određeno vrijeme dobiješ opciju da napraviš još stranica. Međutim bilo je nedorečeno što ako platim PRO, kreiram još stranica i onda nakon isteka PRO pretplate ne platim PRO, da li gubim te extra stranice ili mogućnost da ih editiram. I odgovor je NE. Ako platim PRO i kreiram nove stranice koje nisu moguće u besplatnoj ponudi, nakon što se vratim na besplatnu ne gubim ih, mogu ih editirati i objavljivati, ali ne mogu dodavati nove, i ako jednu od njih pobrišem ne mogu je vratiti jer besplatno ima limit broja stranica. Da sam ovo znala prije.... Cijelo vrijeme kalkuliram koliko će me održavanje web stranice koštati na višegodišnjoj osnovi jer mi treba još stranica pa moram preći na PRO dugotrajno, a jučer sam saznala da samo trebam platiti jedan mjesec, dodati stranice koje mi fale i vratiti se na besplatno i koristiti ih najnormalnije. Nisam spavala od ideja koje su mi navirale u mozak.

I još nešto, sinoć sam riješila 6x6x6 Rubikovu u 1 sat i 2 minute. I to bez "varanja". Zaključak je da dok ne dođem po posebnih greški koje imaju velike kocke mogu riješiti sve sama bez logaritma, samo koristeći logiku. sad jedva čekam da mi dođu poštom 4x4x4 i 5x5x5 jer ako njih uspijem rješavati brzo, onda mogu i sve druge velike.

Prekjučer sam išla testirati koliko mogu proći sa jednim punjenjem goriva (25 litara). 380 km je bila granična km gdje je svjetlo od rezerve počelo goriti na uzbrdici pa sam ulila opet. Nije bilo planski već sam čekala da snize cijenu jedan dan, a bila sam na knap s gorivom. Tako da mi cirka dva punjenja traju cijeli mjesec - 500kn dajem za gorivo. Vani je dobrano zahladilo, zimske jakete su vani. Iako je 60% bura, a ne temperatura.

Danas ću provesti jutro trčkarajući po gradu - moram na socijalno ovjeriti za uloške dokumentaciju, moram na banku da upišu u štednu knjižicu uplate, moram odniti papire da se naprave ulošci, moram babi kupiti u Lidla majce Francuski šik. Jedan prodaje sobnu biciklu u mom gradu, skupo, puno traži za nju, ali kako sestri treba otići ću vidjeti u kakvom je stanju i koji model. Nazvati da nam dođu pregledat dimnjak u zgradi jer je bura odnila cigle. Organizirat test intolerancije na hranu za kćerku. I sve to u minimalnom vremenu da što manje izostanem s posla. Zato sam danas došla ranije da obavim nešto prije početka radnog vremena.

Jučer je u Teoriji Velikog praska (TV seriji) bilo govora o blogu. Kako je to online dnevnik i bila mi je super izjava: Mislila sam da to nitko ne čita. Ako odista želimo da ovo nitko ne čita onda bi sve ovo pisali u wordu i spremali na komp u neki folder u zakutku, a ne stavljali online. Super je biti student psihologije u ovo vrijeme, jedno 5-10 generacija može raditi seminarske i diplomske radove samo na temu interneta i sociopsihologije na njemu.

Ne shvaćam. Neki dan su popravljali dio ceste i prvi sloj koji su dovršili i pustili su nas preko njega bio je savršen, lipo, ugodno, tiho. Onda su sutradan nanijeli još jedan sloj i sad kad vozimo preko tog dijela u autu je kao da je netko bacio kamenja u mikser i upalio ga. Katastrofa. Zar tako mora biti?