Neki aspekti mog života

Po načelu moje struke moram se svaki dan javno boriti protiv svakog oblika diskriminacije. Međutim, ako napišem riječ od tri slova pokrenut ću lavinu diskriminacije, stoga je ne bi smjela napisati.

Postoji osnovana sumnja da je pljačkaš onog starijeg gospodina kojeg sam navela u prethodnom postu 13-godišnjak koji ide u školu tu u blizini. Sad ako kažem tu riječ od tri slova koja se direktno veže na njega, diskriminacija će biti očigledna. Postavlja se pitanje da li bi on da nije ta riječ od tri slova, a da je rođen i da živi u istim uvjetima bio spreman krasti i pljačkati starije. I još odbija reći gdje je bacio dokumente i torbicu pa da makar jedan dio problema se riješi.

S druge strane, još loših vijesti.

Napravila sam novi papa test i trebali su me zvati da mi jave rezultate. Nitko ne zove pa sam ja nazvala. I opet je loše. Trebam doći u ponedjeljak da bi se organizirali detaljniji testovi. Trebam li reći da mi je muka? I da me glava boli? Toliko da sam čak jutros u 4 sata pomišljala da se riješim te muke i popijem Neofen. Otišla sam do kućne ljekarne i u kutiji pronašla još jednu, zadnju tabletu. Gledala sam je i razmišljala, boli li me dovoljno, da li je vrijedno toga da je popijem, hoće li mi proći bol? Da li je bol odista bol koja se može ukloniti tabletom? Možda bi uklonila bol na 3-4 sata i onda opet ispočetka jer sam sva loše volje.

Nisam popila tabletu, nisam ni spavala kako treba, a niti ne pomaže što u pozadini vrtim soundtrack od Bravehearta, for the love of the princess.