Neki aspekti mog života

Stvarno ne podnosim blagdane i ovo prenemaganje okolo svega toga, kolača, pogača, blagoslova, odlazaka u crkvu. Stvarno ne želim doći u crkvu i nagurivati se kao srdela na misi. Muka mi je od tog glumatanja sa pogačama, jajima, gubljenjem vremena, pretvaranjem nečeg vjerskog (ne bitno koje vjere) u nešto marketinško, senzacionalističko. Danas sam dobila kuvertu i u njoj novci, gledam, koji ???? i onda se sjetim, a da, uskrsnica, ajme naporni li su sa svim time. Nije da mi smetaju novci, smeta mi što ih dobivam povodom čega, radi koga, zašto? Uskrsa? Čijeg uskrsa? Tko više zna šta je uskrs? Uskrs je ono kad se sedam dana prije moraš pojaviti sa granom masline oko crkve i 7 dana nakon toga glumiti da si jeo ribu svaki petak pa svečano jesti meso. I jaja i ravanele i pogaču....Muka mi je i od parade i cirkusa kojeg moram odvesti u obilazak rodbine. Da im makar mogu poslati plakat i broj mobitela: Ako vam trebam zovite me, pomoći ću, ali ako me ne trebate ne zovite me, ne zanima me ništa i ne želim časkati s vama o vremenu i politici, ne želim uopće vas gledati, samo me pustite na miru. Unaprijed vam želim sretan rođendan, Božić, Uskrs, hanuku, imendan, babindan i sve ostale gluposti koje "slavite" za sve godine koje dolaze. Tolika mi je muka od ovog što dolazi jer ako se nekome ne javim na Uskrs onda će biti uvrijeđen, a to što ja ne želim se javiti na niti jedan drugi dan, to ni ne uočavaju. Pa zar im svima treba crtati da ja ne volim, ne želim i nikad neću htjet se družit s ljudima? Ne mogu vjerovati da zbog hrane i režija moram, a pa sve ovo što ne želim. Ne mogu vjerovati da sam sebi ovako život sredila. Ne podnosim blagdane. Samo želim da ove gluposti šta prije prođu da svi zaborave da su uopće i bili i da se vratimo u staru radnu rutinu gdje vlada red i rad. I u redu i radu - mir.