Neki aspekti mog života

A jučerašnjeg dana, Valentinova.... počeo dobro i onda samo se tonilo dublje i dublje dok na kraju nije došlo do tog da sam skoro otišla u ured i dala otkaz. Glava mi je bila na rubu pucanja, htjela sam odustati od svega. Samo sam htjela preselit se na otok i zaboraviti na sve drugo. I onda mi se upalila lampica - to i mogu učiniti. Ima jedna mala kučica na otoku za čije se vlastništvo borimo na sudu već 28 godina. Navodno možda uskoro bude kraj toj priči. Ako završi pozitivno mislim razgovarati sa ostatkom djelitelja te kučice i ako budu da li nećemo je prodati i dijeliti pare već bi ja živjela u njoj i eventualno njima plaćala najam, ako budu tražili. Ali nije radost dugo trajala (s tim da nije ni počela jer tek moram tu ideju predložiti ostalima, iako mislim da oni svi žele prodati, dobiti pare i svak svojim putem). Jutros palim hrvatsku lutriju i vidim izvučena moja tri broja, odem vidjeti kad ono pretplata istekla kolo prije i nije se uplatilo, ostala bez dobitka od 90kn. A uplačujem cilo vrime na pretplatu i računala sam da imam još jučer lufta... I oni izvuču tri moja broja..... A ridikula.

Idem predložiti ideju o selidbi na otok. Drž'te fige da prođe!

Jutros + 1,3 kg. Ali nisam se dala smesti već sam iskoristila svoju ocjenu odličan iz matematike i pretvorila to u -0,4 kg gubitka od juče.

(Dobra mi je matematika...? LOL)

Ne znam što će biti sutra... ali...

Prekjučer u dubokom i stresnom stanju zbog jadnih i tužnih (hahahahaah) +0,5kg nisam jela skoro ništa, jedno jaje, naranče jabuke. I ujutro kao imam manje -0,4kg. Jučer me uvatila glad nakon posla i pojela oslića, a za večeru mliko i žitarice, šta kao ne bi smila. I jutros vaga navodno kaže da imam -1,7kg manje od jučer ujutro. Prvo sam pomislila da nije do gaća jer sam se jučer vagala u gaćama, ali nije moguće da mi gaće imaju kil i po. Tako da sad čekam šta će sutra ujutro reć, a danas ću baš onako iz inata ponovit jučerašnji jelovnik, oslića i mliko i žitarice.

Možda vaga želi nešto danas da napravim pozitivno, da se smješkam cilo vrime inaće neće bit kako je ona zamislila.

Svašta.

I još nešto, jednom tjedno 300 000 hrvata uplati 7 milijuna kuna Hrvatskoj lutriji za igre loto (bez kladionice).

Ajmo ponoviti, jednom tjedno 7 milijuna kuna. To je 364.000.000 godišnje. Drugim rječima, kad bi jednom tjedno stavljali novce od lota na jedan račun na banci na kraju godine bi imali 1213 kn sigurnih. Naravno.... tko želi sigurnih 1213 kad može se nadati milijunima.

And there you go.

Probudih se jutros sva sretna, (aj dobro ne ono haha sretna, ali ipak bolje) i krenem obaviti jutarnju rutinu koju provodim već cijeli tjedan, izvagati se i odraditi 20 minuta vježbi/plesa sa WII just dance igricom. I tako stanem ja na vagu i sve je još uvijek OK, kad ono 0,5 kg više od jučer. A nit sam jela, nit nešto drastično učinila. I naravno, odma te poklopi to sve, padne samopouzdanje, otplesala sam svojih 20 minuta ali ne sretno kao ostalih dana već luđački, glumeči kao da sam upravo došla u ludnicu i plešem u stilu "nećete mi staviti košulju nja nja". I nakon tih 20 minuta gdje me dijete gledalo sa "OK, idem ja u kužinu... ovoj nije dobro" okrenem se na TV da vidim šta ima, i ima se šta za vidjeti. Počelo je bomardiranje sa čokoladnim srcima. Dan zaljubljenih.

I opet se sjetim onih peripetija koje sam već obradila i razradila, onaj koncept u kojem VI ili TI sretneš svoju srodnu dušu, svoju drugu polovicu, i ona je BAŠ tu u krugu od 100km od tebe i baš živi u tvojoj državi i na tvom kontinentu. ma daj. Govorimo o nadrealističnim šansama da se to pogodi. Da ljubav tvog života živi u tvojoj sredini. Dva djela jedne slagalice, i baš su tu, u susjedstvu. Ma ni one slagalice iz kutije za koje znaš da moraju ići jedna u drugu treba ti sat vremena da pogodiš prave i spojiš ih, a kamoli da pronađeš točno određenu slagalicu koja paše na tebe u bilijun drugih dijelova koji te okružuju, a 90 % njih ti je lokacijski nedostupno za testiranje "jel paše".

Trebamo li ljubav? Onaj psiholog/doktor sa svojim majmunima je dokazao da nam treba. Ali evo nas, milijuni i milijuni živimo bez ljubavi. Preživljavamo. Ne skačemo sa mosta (iako će neki i taj put odabrati sad uskoro za 12 dana). Okruženi smo sa ljudima koji su sami, čak i na estradi (kažem čak jer zbog veće dostupnosti drugim dijelovima slagalice oni bi trebali ipak lakše naći neki komad koji kolko tolko paše na njih).

Jeste sami? Jeste? Šta da radimo? Da pokušamo ne biti sami i ako ne upali skočimo sa mosta? Ili zaboravimo sve do slijedeće godine, ovo doba, kad nas sve okolo podsjeća da smo sami. Da se pretvaramo da je sve OK što smo sami i da nam ne treba ljubav? Ali doktori su već sa svojim skeniranjima i pretraživanjima, i seminarima i knjigama dokazali da nam treba ljubav. Umrijet ćemo bez ljubavi. We are gonna die.... dieeeee. Sad je pravo vrijeme za pogledati jedan horor komedija film.

Trebamo novac. Thats the stuff. Trebamo novac, i onda ljubav dođe sama. Jer kad imaš novac možeš ići dalje, proširiti svoj djelokrug traženja drugog dijela slagalice i biti reprezentativan ako naiđeš na njega (ušminkan, sređen, u lijepoj odijeći, namirisan, a ne u trenerci kose zavezane u rep bez trunke šminke). Možeš putovati. Možeš zarađivati još novca.

Igram loto. What are the odds? OK. 9 godina od danas. Nisam osvojila ništa. Gdje sam? U stanu koji nije moj, živim u istoj sobi sa 18godišnjim djetetom, radim posao koji volim, ali na kojem se ne osjećam ugodno jer želim više.

9 godina od sad. Bit ću 41. Imat ću 41 godinu. 41. I što onda... čekati mirovinu? Probuditi se, otići na posao, platiti račune, vratiti se doma, spavati... I biti 41. Ne mogu vjerovati da me tako bezvezna brojka, mala, nevažna, 0,5 kilograma može ovako dotući u pojam. A išlo je tako dobro, dolje svaki dan, neki dan 200 grama, a neki 400 grama. I onda ovo. Opet. Izgubiti ću kilograme. And still be me, and nothing will change. Other then I will be able to wear more stuff from closet. Ali to je to. Ovo sve je pogrešno. Cijeli život prožet malim greškama koju su navukle velike greške i onda se sve pretvorilo u klupko, jedno veliko pogrešno klupko. Dani prolaze. Živi svaki dan kao da ti je zadnji. Kako? Ok. zadnji dan, apokalipsa. Što da radim? Nothing, turn the TV on and wait. You even need money to welcome apocalypse with style. Želim imati svoj prostor. I u njemu bi stavila umjetni zid za penjanje, jer ga nema u krugu 100km, i stavila bi tunel za zrak za vježbanje skoka sa padobranom, jer ga nema u krugu 500km, i u njemu bi izgradila kuglanu, koju imam u blizini, ali mi ne daju kuglati, a u svojoj bi mogla kuglati kad god hoću, i teretanu u kojoj ne moram plačati 300kn za 3 puta tjedno. Imala bi i svoju radionicu sa raznoraznim alatima gdje bi mogla izrađivati sve i svašta. I dream the dream. Ali to je san. I dok živim u nadi da ću nekako nekim čudom moći ostvariti svoj san dani prolaze. Život prolazi. Ali ako zastanem i probudim se u realnosti da se san neće ostvariti, što drugo imam? Imam ništa u realnosti. Probudi se radi spavaj probudi se radi spavaj. Zašto? zašto sam pola kila teža jutros? Nisam jela slatko, nisam jela krivo. 32 godine. Imam 32 godine i ništa. Imam 50 stranica životopisa koje ne vrijede ničemu. Toliko grešaka. Previše.

Nevjerovatno. Neka žena u novinama govori kako su je prevarili sa tabletama za mršavljenje, ali da ih je morala kupiti jer je reklama iskakala svako malo na kompjuteru? Never heard for ad-block?

There is no true love and you gonna die alone? To je vjerovatno ono što će se dogoditi, ali unatoč tome učinit ćemo sve i svašta da to promijenimo, neki će čak posegnuti za izradom ankete/upitnika koji će testirati kompatibilnost druge polovice u nadi da će se poklopiti ovo: druga polovica će pronaći taj upitnik, imat će dovoljno vremena viška da ga riješi, kad dobije 100% rezultat pokušat će kontaktirati osobu iz ankete, pronaći će se u stvarnom svijetu zaljubiti se i živjeti sretno zauvijek, ili do krize srednjih godina ili menopauze, what ever comes first.

Prekrasan planet i bilijoni idiota. To će biti summary naše povijesti za svemirce kad pronađu ostatke našeg Sunčevog sustava.

EDIT: Odvalit ću od smijeha jer kad se poveže jedno sa drugim, izgleda kao da sam ja pisala Mevludinu pazi ovo: neka žena piše Mevludinu o svojoj tragediji Malo je falio Tolstoj, evo izgleda da nas ima više nesretnih na isti način, sidimo, žalimo balimo jer smo same, u financijski nezavidnom stanju i igramo loto. Aj sad kad sam linkala Vama, bio bi red i da odem i pročitati njegov odgovor.

EDIT #2: A lika odgovorio joj je ono što bi recimo i meni prošlo, poklopio je njeno uzdanje u igre na sreću, a naglasio je da će biti bolje za dvi godine, odnosno dao je sebi lufta valjda očekuje da će za dvi godine zaboraviti na njega, ili da u dvi godine se mora desiti nešto dobro i to će pripisati njegovom predviđanju.

Evo i ja ću vam predviditi i budućnost i vremensku prognozu:

Bit ćete umjereno tužni sa trenutcima sreće koji će vas iznenaditi. U skoroj budućnosti srest će te zanimljivu osobu koja će Vam promijeniti život. Budite oprezni sa zdravljem. Kao osoba morate poraditi na stvarima koje vas zaokružuju u cjelinu kako bi se u poslovnom svijetu mogli predstaviti u najboljem svijetlu.

A što se tiće prognoze, bit će sunčano, uz malo vjetra i naoblake, uz moguću kišu i snijeg, a ponegdje oborine i buru koja će predveče okrenuti na jugo. I možemo se kladiti u to money in the bank.