Kad sam zadnji put popisivala loše stvari, utvrdila sam da je puno pozitivnije pisati dobre stvari da se počneš osjećati bolje. Ali tko se želi osjećati bolje kad je jadikovanje puno draže?
Jučer, u nedjelju, išla sam na utakmicu sa svojim klubom. I nisam igrala, bila sam rezerva. Tako da mi je cijelo putovanje bilo naporno. Prošle godine utakmice su bile subotom pa sam imla cijeli dan za odmor i druženje s djetetom, ali ovo jučer je bilo sve skupa naporno. na povratku mogle smo bez problema doći natrag u neku pristojnu uru, ali one su htjele nakon pobjede otići na večeru u neku konobu na kraj svemira gdje je dobra hrana pa se i to odužilo, a ja sam samo htjela ići doma.
Na kraju smo došli za mene prekasno, nisam se naspavala i jedva sam čekala doći raditi da mi se mozak vrati u normalu. Jedino je problem što nemam voća oko sebe tako da ću uskoro morati otići u dućan i kupiti nešto. Odlučila sam da neću više ići na utakmice nedjeljom ako se nećemo vratiti do 17-18 sati.
U restoranu sam primijetila parove i naravno na povratku razmišljala sam kako ja stojim na tom polju i došla do zaključka da imam još samo par godina dok dijete ne uđe u one godine kad joj neće biti "cool" družiti se s mamom tako da bi trebala sad ovo vrijeme maksimalno iskoristiti, a ima dana za bavljenje sportom i natjecanja.
Post je objavljen 21.10.2013. u 07:47 sati.