Neki aspekti mog života

Svaki put pomislim da se ovaj put to neće desiti, ali evo ga opet. Dobila sam od poznanika sve sezone Dosjea X. Upalila sam prvu epizodu i odonda sam zarobljena, samo hoću još i još, još samo jednu epizodu, samo jednu. Sad sam na kraju treće sezone. I obožavam ovo. Šale kao: žabe padaju sa neba – valjda im se nisu otvorili padobrani. Ne vidim stablo od šume. A kad žoharu kaže Greetings from Earth... Legendarno. Subotu sam radila tako da mi je jedna četvrtina monitora bila slika dosje X epizode, a drugi djelovi word dokumenti na kojima sam radila. Mozak mi je radio gotovo samostalno. Dok sam ja gledala Muldera i Scully dok se bore sa duhovima i vanzemaljcima. Onda me čeka Voyager... to ne bi trebala ni početi. Da vidimo, gledala bi Voyager , ali ne i B. star Galactica, gledala bi Sex i city, ali ne i Kućanice. Ne bi gledala Hitnu, niti onu neku seriju sa doktorima šta se sad vrti Uvod u anatomiju. CSI mi je presmiješan kad usporedim sa stvarnom organizacijom gdje i godinu dana nakon još ne mogu utvrditi tko, koga, kad i gdje. Raymond, onu mamu ne mogu podnjeti. Ja bi joj zabranila da uđe u kuću i gotova stvar. Dva i pol muškarca – ona stvar sa alimentacijom mi ide na živce. Po kojoj logici muškarac mora plaćati ženi sve, režije itd. Ako dijete živi kod oba roditelja onda svak plaća svoje. Više mi smeta ta ekskluziva da žena automatski dobiva nešto. Ali to je samo zbog mojeg osobnog iskustva, negativnog, sa likom majke. Sapunice... od meksičkih koje završavaju sretno, pa koga god da trebalo oživjeti za to, ili stvoriti polubrata, sestru ili nestalo blago, pa do turskih koji ubiju 90% glumaca i ostave glavni lik ili jedan od sporednih živim da pati i snime ga par sekundi prije očitog samoubojstva. Monk, definitivno. Crveni patuljak. Crtići? Da. Futurama. Oggy. Stripy. Spužva BOB!!!!
Kokice iz kina...... Funny how mind works....
6 radnih dana do godišnjeg....

Od rođendana svi pokušaji da krenem opet na dijetu ili da počnem vježbati ili da pazim što jedem su propali. Prekjučer sam naišla na „motivirajuću“ pjesmu : You make me feel like I been locked out from heaven for to long. Naravno, Glee verzija... I priznanje, da pogledala sam Glee. Ne kužim kako su postali popularni, ali logičko objašnjenje je da je serija nastala kad se vrtio reality show Tražimo zvijezdu ili slično pa je pjevanje postalo popularno. Međutim, da se vratimo na problem pri ruci. Pjesma me motivira na vježbanje, ali isto tako me motivira na depresiju jer su me pjesmi privukli stihovi. Pa vježbam i jedem... I onda se vratim na Marka. I shvatim da nema tog scenarija, nema te kombinacije u kojem bi oboje bili sretni. Jednostavno nema.

Na poslu je gužva. Puno posla, a svi više manje trčimo jer idemo na godišnji. Mene moj čeka za 10tak dana. Htjela sam smršaviti do njega, ali ne vjerujem u uspjeh. Evo danas sam skuhla musaku za ručak. Pozitivno je što sam ja kuhala, a to radim jednom u 4 mjeseca. Negativno što je musaka kalorijska bomba. Novac samo leti iz novčanika. Otišla sam u Konzum iskoristiti 10% popusta povodom rođendana. Potrošila 700kn, a kad sam doma išla složiti kupljeno, skoro da nisam kupila ništa. Brašno, ulje, maništra, voće, meso, povrće, jogurt, mlijeko, puding, namazi. Kad pogledaš ima svega, ali ...

Kupila sam externi od 2TB i osigurala podatke sa starog HDD sa Goodsync programom. Radim subotom da nadoknadim ono što nisam preko tjedna jer odlazim ranije sa posla da odnesem ručak djetetu. Ne idemo na kupanje. Prevruće je. A ja izbjegavam more jer vježbam disanje na disalicu bez maske i ne mogu. Jednostavno ne mogu zaroniti bez maske. Krene mi voda ulaziti na nos i počnem se gušiti. Zvao me instruktor da dođem roniti, ali sam rekla da ne možemo doći, da nemamo novaca. Nije 100% laž, ali nisam mogla priznati da ne smijem roniti. A kako se sve čini to ću morati jer ne vidim kako ću moći ovo prebroditi. Navukla sam se na masku i8 sad ne mogu bez nje. Čim zagnjurim glavu ako mogu disati na usta, a nos mi nije začepljen ili u maski kroz njega mi samo teče voda u grlo. Strašan osjećaj.

Kako sam slagala slike (fotografije) gledala sam slike djeteta kad je bila beba. I nešto mi je čudno. Kad je bila beba bila mi je najljepše što sam ikad vidjela, predivna beba. Sad kad pogledam te fotografije, uopće mi nije lijepa. Ni ona ni iti jedna druga beba. Kao da mi je skinut veo sa očiju. Smežurane, plavo ružičaste, flekane, čudne skroz. Bebe. Mislim, lijepa je, ali onako, normalno, ništa posebno. Ponekad pogledam fotografije i prekrasna mi je, ali ne jer je lijepa, već jer je moja. Drugi kažu da je lijepa. Mislim da je problem što se ne mogu fokusirati na vanštinu, često je ni ne primjećujem.

Ne mogu se nikako trgnuti iz vizije budućnosti u kojoj nakon osvojenog jackpota na lotu kupujem svoju kuću sa kuglanom, unutarnjim i vanjskim bazenom, radionicom, ateljem, teretanom ... Život prolazi pokraj mene, a ja čekam da dođe moj red na sreću. Ali što ako nikad ne dođe? Što ako cijeli život proživim u podstanarstvu bez dnevnog boravka, u stanu kojeg koliko god čistila ne mogu očistiti? Jutros sam sa Permetalom ribala špaher i pećnicu uru vremena i opet izgleda kao da sam je samo krpom obrisala. Što ako je to to? Radim da bi jela i plaćala račune, ribam i perem da bude čisto i onda se okrenem i prođe 40 godina? Što ako i ona ponovi moju grešku i grešku moje majke? Hoću li provesti dane čuvajući njeno dijete? Ne želim to. Ne želim biti baka. Jedva se snalazim u ulozi majke.
Idem raditi ono što radim najbolje – svoj posao. Iako je subota. Jer što drugo da radim?

Krepa mi akumulator.

Podsjetimo se, jutros je auto prošao tehnički. Nakon toga sam otišla raditi. I onda sam nakon posla htjela krenuti doma. Okrećem ključ, ništa, mrtvo. Opet okrećem - mrtvo. Dižem haubu, ništa. Dovedem dvojicu da me gurnu i upali te odem do majstora - ošla jedna čelija, kupi novi akumulator - 400kn.

Jel triban još šta nadodat?

Auto je prošao tehnički, ali sam izgubila popust pa sam platila osiguranje sa nula popusta.. 1809 kn. Duplo više. Ne moram niti naglasiti da je bilo neočekivano... Iskopala sam još 800kn po torbi koje sam pripremila za uplatu na banku.

Sad moram dobro "stati na loptu" i vidjeti s kojim novcima raspolažem do kraja ovog i slijedećeg mjeseca jer stvarno me ovaj mjesec uvatilo previše troškova. Još danas kćerka ide na rođendan, a rekla sam da ćemo donijeti na poklon Monopoly. ne želim donjeti onaj socijalni, a nigdje osim u skupom dućanu ne mogu nać onaj normalni.

I ima još. Prije rođendana sam obukla bijele hlaće, i izgledala fenomenalno u njima. Jučer sam ih obukla, a imam 2 kila više. I izgledam ko bačva u najlonkama. I ne to nisam umislila, bokovi mi izgledaju ko da nisam ni grama smršavila. Prestrašno. Kad idem na dijetu prvo izgubim kile svugdi osim na bokovima i u bedrima, a kad ne pazim prvo mi se bedra i bokovi rašire.

Kupale smo se napokon u moru u subotu. More je toplo. Ali onda u nedjelju opet padala kiša tako da....ne znam što reći.

Odvela sam auto na predpregled prije tehničkog da vidim jel što triba minjat, al za 100kn sam dobila informaciju da je sve u redu. Sad ću viditi u subotu šta će se desiti.

Povukla sam 2000kn iz investicijskog fonda u kunama (tu držim neke pare da pokrijem onih 15kn troškova za vođenje računa mjesečno od banke). Tehnički ne bi smio biti iznad 1800, al nadajmo se najboljem.

Onda sam listala po rokovniku da vidim koje još stvari nisu obavljene, a na popisu su bile. Oprati tapete u servisu. Pronašla neku čistionicu, došli po dva tapeta jučer, vratili ih danas. nisam ih vidjela, ali kćerkica javlja da su zeleniji i da mirišu. Jedva čekam vidjeti rezultat. 7,5kn po metru2, 120kn platila.

Želim popuniti prostor iznad malog dječjeg ormara pa sam naručila komade iverice od kojih ću kreirati regal/ormar kao nadormar, nadogradnju i tu držati ove igračke koje su sad po kutijama po cijeloj sobi. 272 kn daske, plus 3kn komplet brukava i vida, te ću još kupiti rozi sprej za drvo i sve prefarbati u rozo, cirka 30-40kn mislim da će biti sprej.

Trebali smo ići u kino za moj rođendan, ali smo to odgodili za srijedu kako bi mogli kupiti kokice jer su karte jeftinije i to me koštalo 60kn, dvi karte i kokice.

Dijeta-- no comment --- hrana - jedem voće, zaboli me drob, čekam pet minuta i onda opet se bacim na voće, ako to nije bolest...

Ponedjeljak...

Sastanak...

Svi moji zahtjevi uvaženi. Novo radno vrijeme od 07-13h plus dva sata doma tako da mogu odnijeti ručak. I tako kroz ljeto sve do 09/08 kad idem na godišnji 15 dana, do početka škole. Moram na godišnji. Nisam shvatila zašto moram i zašto mora trajati minimalno 14 dana, ali neka. Pitala sam odmah mogu li za vrijeme godišnjeg raditi u uredu i dobila sam zeleno svjetlo. Tako da jedva čekam godišnji da mogu raditi u miru...

Kilaža ošla gore... nikako da ja dođem do svog magičnog 69.

Jesam li jela kekse i čokoladu na rođendan? - Jesam.
Da li mi je bilo žao zbog tog? - Da.
Da li mi je zbog boli u grlu muka od hrane? - Da.
Da li sam se sutradan probudila teža? - Da.
Da li sam odmah po tom odlučila nastaviti sa dijetom? - Da.
Da li sam se išla napokon kupati u moru? - Kiša, pa bura... Ne.
Da li sam zbog optužbe da sam otuđila klimu od firme nervirala se cili vikend? - Da.
Da li sam da bi se smirila provela vikend čisteći i radeći? - Da, kreirala sam 6 prezentacija novih za predavanje.
Da li je bilo čudno spavati na madracu nakon toliko vremena? - Da. Ali madrac ne vrijedi 1700kn kako kažu, niti 600kn ne vrijedi koliko su ga kao "snizili", dvi spužve zaljepljene neostikom na kokosovu jezgru.
Da li sam dobila kontradiktorne informacije od kolegica u drugim gradovima? - Da. Šef me ovdje otvoreno podbada, a na drugim lokacijama me hvali, na način da super radim posao, al sam čudna, odnosno nisam za timski rad, radije sve obavim sama do u po noći, nego se petljam s nekim i popravljam poslije. I to mu nije jasno.
Da li mi je rođendan prva čestitala mama koja me tukla, htjela abortirati itd.? - Da, poslala je SMS čestitku.

Kraj reporta.

Dobro:
Dobila sam pokvareni projektor na poklon
Dobila sam prijenosnu klimu na poklon
Poznanik će urediti i očistiti staro računalo i dovesti u operativno stanje
Naručila sam 5 ploča iverica i jednu lasonita i od tog ću napravit ormar koji ću staviti na manji ormar i tako stvoriti iluziju ugradbenog ormara i prostor za igračke.
Skinula sam 12kg od Nove godine.
Kupila sam si madrac.

Loše:
Nisam dovela kilažu na 6X.
Na poslu je skoro traumatično, posao volim ali sve ostalo... Pogotovo zadnji tjedan.


Uspjela sam. Krenula sam osjećajući se jako loše i bezvoljno pisati popis dobrog i lošeg, ali kad sam stavila stvari crno na bijelo nekako lošeg nema toliko.

Sastanak u 14h na kojem je moj šef svečano obzdanio da po njegovom viđenju ja zadnjih 5 mjeseci ne radim ništa. Da imam mu** ustala bi dala otkaz i neosvrnula se. I onda sam pogledala na sat i vidjela da ću zakasniti doma svojon curici i samo se ustala, pozdravila i ostavila ih da sastanče.

Grlo ne boli, samo kad gutam. Jela sam cili dan malo po malo 5-6 smokvi i pila vodu. Nisam gladna. Odvela sam je na trening plivanja tako da sad imam uru vrimena i zapisat ću šta je sve rekao na sastanku da imam sebi za referencu (pisala sam kako je govorio) pa kad se budem opet mislila i kad se skupi tih papira da jednostavno nemam šta misliti.

Definitivno je virus uzrokovao knedlu u grlu, jer da je od stresa sad bi imala dvi glave.

Jutros je bila noćna mora kad sam se probudila, a nakon vježbanja je bolje, sad već normalno mogu i govoriti, ali gutanje je još uvijek problem.

Al kako su me udrile u međunožje u firmi, odma izjutra, kad su me vidjele jedna rekla : "Vid, ne boli je tako kad je došla raditi..." c.c.c.c

Došlo mi je da dam otkaz iste sekunde, ono šta bi one rekle "mrak mi pa na oči". Ošla sam u učionicu samo da se maknem.

Da ne volim predavati ne znam šta bi.

Trebala sam šutiti. Il dat otkaz. Da mi je imat vlastiti krov nad glavom pa da mirno mogu živjeti. Samo da mi je mojih par kvadrata.

Idem raditi.

Već par dana osjećam bol u grlu kod gutanja, a jutros je najgore. Moram gutati svakih 5 sekundi i kao da imam ping pong lopticu u grlu koja je zapela. Nikad prije nisam ovo imala. Ne znam uopće što da radim da mi olakša ovu neugodu. Bila sam kod doktorice prije ovog pogoršanja i napravila bris grla, a dala mi je da špricam tantum sprej, al od njega mi je samo gore. A na poslu imam predavanje i nema me tko zamijeniti. Nemam febru, a kad govorim kao da mi loptica lebdi u grlu.

Napisala sam email koji sam mislila da nikad neću, javila sam da sam bolesna i da ako danas vidim da ne mogu raditi otvorit ću bolovanje. Nikad nisam bila na bolovanju. Bolilo me, al sam radila. Kao i sad. Ali dosta je bilo. Dosta. Popila sam Neofen forte u nadi da će ublažiti bol. Nemogu zaspati zbog gutanja tako da ću ić vrteljat na orbitreku. Vaga mehanička 72,2 kg jutros. Nisam se držala dijete jučer. Jela sam grožđe, a za večeru jaja. Danas sam već pripremila smokve jer njih mogu gutati lagano. Veći komadi bole i grebu.

Ja na bolovanju... Smiješno.

Idem googlati "knedla u grlu" da vidim šta se može.

Edit: google kaže da je knedla u grlu bez drugih simptoma posljedica anksioznosti, depresije i stresa. Šta se Vama čini? Jesam u zadnje dane anksiozna, depresivna, pod stresom? Malo, mrvičak, samo mrvicu... LWKUG ( laughing with knedla u grlu). Sad mi je ža šta san poslala email jer će znat da je moja bol psihičke naravi, a ne fizičke. Sad držimfige da u brisu bude virusa kao dokaz da sam zbog virusa bolesna, a ne zbog poremećenog psihičkog stanja.

Vagala sam se na elektronskoj vagi u ljekarni. 73,7 kg. 25.2 BMI. Idealna težina gornja granica 73.1.

Došla sam doma i odlučila popraviti utikače od struje što vise van žbuke. Onda sam prispojila uzemljenje jer se bilo odvojilo i izvadila osigurače. Pregledala i vidjela da je par u lošem stanju pa ih sve zamjenila sa novima. Na jednom sam našla komad deblje bakrene žice. To je moj otac stavio da osigurač ima bolji kontakt. I onda sam se sjetila svog oca. Kakav je bio. Što mu se sve desilo. Sjetila sam se incidenta kad je nakon rata susjed pozvao poznanika iz Srbije na ljetovanje, a otac još nije mogao biti pokraj njih i prigovorio mu je, na što su se susjedi okupili i pretukli ga. Pretukli su mog oca.

Moj otac je živio u stanu koji je dobio u najam od Grada kao samohrani roditelj, majka nas je napustila 1992. Ja sam bila na listi samohranih roditelja za stan kad je otac umro od infarkta. Prebacili su njegov ugovor na mene i sad živim u tom stanu, okružena tim susjedima. Ne obraćam im se, ne pričam s njima. Postoje samo dvi vrste. Oni koji su ga tukli i oni koji su gledali. Moj pradjed je umro kad je mom ocu bilo 14. Postao je hranitelj obitelji. Cijeli život je radio, i kad je bio van radnog mjesta, radio je. I to je prenio na mene. Samo radi. Nikad nismo pili tablete, nikad nismo ležali zbog boli, samo smo radili, i sve će proć. Kad mu je doktor rekao da mora se odmarati, da ima pravo na mirovinu, da pije tablete za srce, on je otišao na otok i u živom kamenu kopao rupu za septičku jamu za vikendicu koju nikad nije dovršio. I umro je te noći u snu. U autu sam mu pronašla recept za lijek ispod sjedala. Kad je umro trebala sam platiti sprovod, izmisliti tekst za osmrtnice, odabrati lijes " želite Li ugraviranu Mariju ili Isusa, Isus je skuplji" , otplatiti kredit koji je podigao nedugo prije smrti, platiti neplaćene račune i opomene, srediti da ne izgubimo krov nad glavom, nema boli, nema suza, samo radi, radi i radi. I sve će proć.

A vikendica na otoku? Javila se "neka" koja tvrdi da je pratetak njoj ostavio teren. I to je na sudu već godinama. I postoji velika vjerovatnost da će to još 10-20 godina trajati. A vikendica je zatvorena, zapečaćena.20 m2 kamene kuće. Kupatilo, kužina i soba. Ne idem tamo više. U toj je sobi umro.

Na otoku gdje je uvijek bio najsretniji.

Primila sam email u kojem se grupno poziva na skupljanje novca za moj rođendanski poklon. Samo taj email nije trebao otići i prema meni. Pa sam na njega uzvratila sa svojom slikom i hahaha. Danas sam na posao došla sređena, u bijeloj haljini i našinkana i frizura. Izgledala sam kao žensko. Bila sam lijepa, sve dok moja unutrašnja ružnoća nije isplivala na površinu.
Osjetila sam da, da tražim previše, da griješim. I onda sam se pokajala što sam poslala fotografiju. I onda sam odvela curicu na trening plivanja. A pokraj bazena trenerica drugog kluba je vodila zagrijavanje s djecom sa cigaretom u ustima. U glavi kao da mi je eksplodirala nuklearna bomba. Izderala sam se na nju, a ona mi je uzvratila da više štete radim ja paradirajući polu gola ispred djece. Na sebi sam imala ljetnu haljinu do kolina sa otvorenim leđima, i kupači ispod. Bila mi je muka. Htjela sam otići, što dalje od nje, što dalje od ljudi. Pogledala sam svoju kćerku koja želi ostati trenirati i samo sam se makla daleko. Otišla sam prošetati na plažu. Opet se vraćamo na ono staro, tko normalan može priželjkivati dijete, ići ga namjerno stvoriti i roditi? U ovakav svijet? Bolestan, jadan i okrutan svijet. Osjećam se kao da je kažnjavam kad je puštam među ljude, znajući kakvi su. Kakva će biti budućnost? Gledat ću kako joj lome srce, lome duh, lome tijelo? Kako ću je zaštititi kad sebe nisam mogla? Dadeš život djetetu kako bi mu ga ostali mogli oduzeti. Što da radim?? Da zatvorim oči i nadam se najboljem? Gdje je meteor kad ga trebaš?

Sad, kad sam se isplakala za ovu polovicu godine, mogu prijeći na "lakše" teme. Kalkulirala sam i ako do rođendana uspijem smršviti na oko 70kg koliko god da je dobro, ujedno treba biti oprezan. 70kg također znači da sam u periodu od 5 godina išla sa 90 na 64 pa na 87 i sad 70. To ne može biti zdravo. Tako da sad moram bolje paziti na sebe. Zadnji put sam kile vratila jer sam zaglibila u iluziju da mogu imati dečka i socijalni život. Ali to nije za mene. I tad je povlačenje rezultiralo ponovnim debljanjem. Više to ne smijem dopustiti, na stranu sav pesimizam, činjenica je da nema nade, nema ničeg, te se stoga ne trebam ni razočarati u nečem toliko da mi uzrokuje debljanje. Evo zato ne volim plakati, sad me oči bolu i peku. Plakanje, apsolutno gubljenje vremena.

Voljela bi da postoje Duhovi budućih i prošlih Božića da mi pokaže život bez mene i sa mnom. Trebam vidjeti tu razliku kako bi mogla nastaviti dalje.

Hahhahahaahah

Baš ultra smiješno. Od danas sam po BMI "normalne" težine za svoju visinu. Imam 72,8kg. Citiram Tvoja tjelesna masa je poželjna(optimalna), nije potrebno regulirati tjelesnu masu. hahahah iako sam na samom rubu rubova, da imam 72,9 onda sam prekomjerne težine. iako nemam ni jedno ni druge već više jer je sve ovo na mehaničkoj vagi al aj. Poštujem dijetu, osim što za doručak pojedem smokve Petrovke umjesto čaja i peciva.

Jučer sam povodom svog nadolazećeg rođendana kupila si madrac jer u zadnje vrijeme spavam na podnici. Ne smeta mi, volim da je tvrda podloga, ali se udubila na nekim mjestima (kritičnim) pa su me počela leđa boliti, i tako je došao na red madrac. Kupila sam ga u Jyska, navodno prava cijena 1749kn, snižen 67% na 600kn. F80 madrac Ima kokosovu jezgru koja se ne smije presavijati pa nemam blage kako ću ga prebaciti doma kad dođe, a nisam htjela platiti 70kn dostavu. Nadam se da će doći do rođendana, to bi bilo idealno jer je ipak poklon za rođendan.

Što će biti do kraja tjedna?

Posao - danas je prvi dan da curica nije u školi/radionici već doma i odma su iskrsli problemi toplog obroka, tako da sam poslala "neugodno" pismo šefu u kojem nudim rješenje, da me pusti ranije pa da dvi ure odradim doma ili da mi da godišnji cijeli mjesec da iskoristim ili da me pusti na neplaćeni dopust. Kako su sve te osim prve opcije gdje ja ne radim, a to ne bi mogla nikako, poludila bi da ne radim svaki dan pomalo, ne znam što će biti. Čekam odgovor.

Dva dana će mi radnici kopati po uredu tako da sad idem rastakati kompjuter... Nadam se da kad ga opet osposobim i prispojim imat ću još makar kil i po manje za prijaviti.