Neki aspekti mog života

Svaki put pomislim da se ovaj put to neće desiti, ali evo ga opet. Dobila sam od poznanika sve sezone Dosjea X. Upalila sam prvu epizodu i odonda sam zarobljena, samo hoću još i još, još samo jednu epizodu, samo jednu. Sad sam na kraju treće sezone. I obožavam ovo. Šale kao: žabe padaju sa neba – valjda im se nisu otvorili padobrani. Ne vidim stablo od šume. A kad žoharu kaže Greetings from Earth... Legendarno. Subotu sam radila tako da mi je jedna četvrtina monitora bila slika dosje X epizode, a drugi djelovi word dokumenti na kojima sam radila. Mozak mi je radio gotovo samostalno. Dok sam ja gledala Muldera i Scully dok se bore sa duhovima i vanzemaljcima. Onda me čeka Voyager... to ne bi trebala ni početi. Da vidimo, gledala bi Voyager , ali ne i B. star Galactica, gledala bi Sex i city, ali ne i Kućanice. Ne bi gledala Hitnu, niti onu neku seriju sa doktorima šta se sad vrti Uvod u anatomiju. CSI mi je presmiješan kad usporedim sa stvarnom organizacijom gdje i godinu dana nakon još ne mogu utvrditi tko, koga, kad i gdje. Raymond, onu mamu ne mogu podnjeti. Ja bi joj zabranila da uđe u kuću i gotova stvar. Dva i pol muškarca – ona stvar sa alimentacijom mi ide na živce. Po kojoj logici muškarac mora plaćati ženi sve, režije itd. Ako dijete živi kod oba roditelja onda svak plaća svoje. Više mi smeta ta ekskluziva da žena automatski dobiva nešto. Ali to je samo zbog mojeg osobnog iskustva, negativnog, sa likom majke. Sapunice... od meksičkih koje završavaju sretno, pa koga god da trebalo oživjeti za to, ili stvoriti polubrata, sestru ili nestalo blago, pa do turskih koji ubiju 90% glumaca i ostave glavni lik ili jedan od sporednih živim da pati i snime ga par sekundi prije očitog samoubojstva. Monk, definitivno. Crveni patuljak. Crtići? Da. Futurama. Oggy. Stripy. Spužva BOB!!!!
Kokice iz kina...... Funny how mind works....
6 radnih dana do godišnjeg....