;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
29.07.2007., nedjelja
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
SNAŽNI BOBBY  VLADIMIR BARSKI: Što možete reći o Fischeru? VLADIMIR KRAMNIK: Osjećam da je taj čovjek morao postati svjetski prvak i ništa ga nije moglo zaustaviti. To je zaključak. Njegova karijera je išla uglavnom zaobilaznim putem, ali sve je bilo već zacrtano! Mislim da je pet godina prije nego što će postati svjetski prvak svima bilo jasno da će se desiti ono što je neizbježno. On je bio bio prava pogonska sila! I Spaski je bio navladan tim »strojem«. Mislim da bi svaki drugi igrač također izgubio od Fischera. Oni nisu bili mnogo slabiji, ali to je bila volja sudbine – Fischer bi se probio kroz sve prepreke. VLADIMIR BARSKI: Da li je Fischer dominirao zbog svoje energije i razumijevanja šaha? VLADIMIR KRAMNIK: U određenom trenutku on je imao sve: energiju, polet, pripreme, jaku igru itd. kao da su sve zrake skupljene zajedno u jednu točku! On uopće nije imao slabih točaka - kako ste mogli izaći na kraj s takvom osobom?! Ovo se dešava svakom izuzetnom šahisti kada se sve poklopi. Mislim da je Fischer postigao svoju najveću snagu tijekom ciklusa kandidata i njegovog meča protiv Spaskog. VLADIMIR BARSKI: Kasparov je rekao da je Fischer bio pionir modernog šaha. VLADIMIR KRAMNIK: Ne mislim tako. Spaski je također igrao moderan šah. Fischer je otkrio moderne pripreme u otvorenju. Za razliku od Botvinnika koji je već shvatio značaj priprema, Fischer je dao tome novi kut: postavljao je zadatke suparniku u svakom potezu s crnim i bijelim figurama u svakom otvorenju. Fischer je držao svog suparnika zaposlenim od samog početka, počeo je postavljati probleme već od prvog poteza! Kasnije je Kasparov poboljšao taj stil “visoke napetosti”; i slijedio Fischera do nekog nivoa. Fischer je bio prvi šahist koji je povećavao napetost od prvog do posljednjeg poteza bez davanja suparniku i najmanjeg predaha. Imao je slično pravilo i za pozicionu i za taktičku igru: pokušavao je postaviti što više zadataka svom suparniku. Igrao je vrlo “snažan” šah. VLADIMIR BARSKI: I što mu se desilo? Da li je sam izgorio? VLADIMIR KRAMNIK: Ne znam. Šteta je što je Fischer odustao od igranja šaha, njegov meč protiv Karpova bio bi veoma zanimljiv. Ovdje bih volio nešto istaći. S razvojem šaha i višim nivoom igre, igrači gube svoj individualan “rukopis” i postoji malo igrača s jasnim stilom. Krećemo se ka svestranom stilu. Ne mogu reći da je Fischer imao jasan stil – on je bio raznovrstan šahist. Ustvari radije bih rekao da je to bio zbirni stil. U svojim najboljim danima kombinirao je Smislovljevu preciznost s univerzalnošću Spaskog i Aljehinovom energijom. Njegov racionalizam je imao samo jednu slabu stranu, nije bio tako dobar u iracionalnim i slabijim pozicijama. Ovdje je Spaski prevladavao. Fischer je imao jasan plan igre. Pobjeda Spaskog nad njim u 11. partiji meča je bila izvanredna. On je ustvari rasturio Fischerovu varijantu otrovnog pješaka. To nije stvar priprema u otvaranju, ova igra je jednostavno bila za Fischera teška. Naravno,.postoje nijanse, pokušaji da se otkrije neka slabost i pokaže kakva je on osoba. Ali Fischer je sebi priznao ovu slabu točku i pokušavao je te pozicije izbjeći. Njegova snaga su bile kristalno jasne ideje. Fischer je savršeno igrao Španjolsku partiju. U tom otvaranju teško je stvoriti kaos na ploči. |
- 18:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.07.2007., petak
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
SADRŽAJNI BORIS VLADIMIR BARSKI: A kako bi opisali Borisa Spaskog? VLADIMIR KRAMNIK: Složio bih se sa »službenom verzijom«: on je bio prvi zaista svestran šahist. Puno volim njegovu široku i sadržajnu igru. Mislim da je to čovjek širokih shvaćanja koji ne pridaje mnogo važnosti sitnicama. Igra Spaskog me podsijeća na Keresovu. Ali Spaski ima veću fantaziju i maštu od Keresa, koji je po mom mišljenju imao donekle nedostatak fantazije. Spaski je također precizan šahist, u svom “klasičnom” smislu, i sličan je Smislovu. Ali dok je Smislov bio miran igrač, Spaski je imao napadački stil. On kombinira kvalitete različitih šahista. Kao Aljehin on cijeni vrijeme. Veoma je dobar strateški igrač. Možda nije izbrusio svoje taktičko znanje i ponekad se malo preračuna ali mislim da je Spaski trošo mnogo energije na svaku šahovsku partiju i da je šah odražavao njegov karakter. Zadovoljstvo je gledati njegove partije: on koristi cijelu ploču. Uspijeva izaći na kraj sa svim, zauzima prostor, povećavava pritisak ovdje i tamo…Pažljivo sam poučavao partije meča Fischer-Spaski i mogu reći da je Spaski igrao skoro jednako dobro kao Fischer. VLADIMIR BARSKI: Koje su mu bile tada slabe točke? VLADIMIR KRAMNIK: Napravio je nevjerojatne jedno-potezne prijevide zapravo u svakoj izgubljenoj partiji. Ne razumjem što mu se desilo. Možda zbog Fischerove energije i izuzetnog pritiska kojeg je morao prije toga podnijeti. Ali, ako izuzmemo ove prijevide meč je bio ravnopravan. Iako je smatran kao potpuno neravnopravan to je jedan od mečeva za titulu u kojima rezultat ne pokazuje pravu situaciju. U drugoj polovini meča Spaski je povećao pritisak dok se Fischer u svakoj partiji spašavao. U tom meču Spaski je trpio poslijedice svoje nerbrige za sitnice: ponešto nije izračunao, na nekom mjestu je previdio, prevario se u dobivenoj poziciji ili je odlučio da je nešto dovoljno dobro i ostavio je dalje računanje… A njegove jake okrenule su se u slabe točke. Vjerojatno ga je njegova lijenost srušila. Na primjer, čuo sam da Spaski nije provodio mnogo vremena za šahom. Nije imao dovoljno profesionalnog odnosa. Spaski nije bio ni dovoljno discipliniran ni ambiciozan. Što se njega tiče, mislim da nije mnogo pravio razliku između prvenstva svijeta i prvenstva Lenjingrada (sada Petrograda). Uzeo je sličan pristup pripremama. I nije imao mnogo sreće bilo zbog toga što se našao u istom vremenu s Fischerom, čovjekom s kojim bi teško mogao izaći na kraj bilo koji svijetski prvak! VLADIMIR BARSKI: Kakav je na Vas utisak ostavio Spaski kada ste se sreli? VLADIMIR KRAMNIK: Razgovarali smo puno i čak smo jednom igrali za isti klub. On je veoma prijatan, iskren, mudar i otvoren čovjek. Izuzetno cijenim te njegove osobine. I očevidan je njegov najviši šahovski nivo. Kad smo se ponekad sretali, pomalo smo analizirali različite pozicije: bio je veoma brz u shvaćanju i davao je uvijek pametne prijedloge. Može izgledati neobično ali tako nešto ne mogu reći za Botvinika. Takav je bio moj utisak dok sam pohađao njegovu školu. Naravno Botvinikovi predlozi su bili uvijek zanimljivi ali ponekad su bili donekle “sumnjivi”. To se nije dešavalo veoma često, ali se dešavalo. Spaski je nešto drugo, on je uvijek išao u suštinu. Ponekad nije potpuno izračunao ali bi shvatio pravilan način igre za 15 sekundi! Evo jednog karakterističnog događaja. Prije tri godine igrali smo na turniru slaveći Korčnojev jubilej, na kojem je Spaski, koji je već imao 60 godina, pobijedio savršenom igrom Shorta. Uz to, oni su postigli onu vrstu pozicije koja je tipična Shortova, ali je ipak uskoro Short bio potpuno nadigran! Spaski nije mogao ostvariti puni potencijal iz više razloga. Ali uz sve to, od velikog su značaja njegove partije koje je odigrao u najboljim godinama. VLADIMIR BARSKI: Dakle, nesreća Spaskog je bila što je rođen u Fischerovoj eri! VLADIMIR KRAMNIK: Drugi igrači su imali veću nesreću: oni nisu postali svjetski prvaci jer je u njihovo vrijeme živio neki genij. |
- 14:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.07.2007., utorak
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
STALOŽENI TIGRAN  VLADIMIR BARSKI: Da li je slijedeći svjetski prvak bio više »zemaljski« čovjek? VLADIMIR KRAMNIK: Da, on je bio čvrsto na Zemlji. Da se o Petrosjanu stvori jasna slika potrebno je pažljivo izučavati njegove partije. On je bio, da tako kažem, veoma “tajanstven” igrač. Možemo nazvati Petrosjana u prvom redu obrambenim igračem. On je bio prva osoba koja je pokazala da je zapravo moguće braniti svaku poziciju. Petrosjan je doprinio obrambenom elementu šaha – elementu koji se danas sve više i više razvija. Pokazao je da šah sadrži ogroman broj resursa, uključujući i obrambene. Petrosjan je bio veoma jak šahist kojeg je teško razumjeti. Mislim da nije bio predstavljen javnosti na pravi način. On je jedan od nekoliko šahista o kojima nisam stekao jasno mišljenje poslije pregleda njihovih partija. Postoji nešto misteriozno u svezi s Petrosjanom. Bio je brilijantan taktičar i odličan strateški igrač, iako njegovo poziciono razumijevanje nije bilo toliko dobro kao Smislovljevo. Ipak, mnogi ljudi ga smatraju majstorom pozicione igre. On je bez sumnje bio igrač koji je mogao izaći na kraj sa svakom situacijom, ali ne mislim da je poziciona igra za njega bila osnovna. Obrana i veličanstvena taktička vizija su bile njegove najjače strane – zato je bio tako dobar u obrani. Samo briljantan taktičar može biti uspješan u obrani, a on je imao savršen pogled na sve taktičke mogućnosti i nijanse svog protivnika. Rekao bih čak da je napad više nego obrana poziciona vještina. Možete napadati uglavnom na osnovu općih ideja, dok u obrani morate biti određeni. Računanje varijanti i potvrđivanje specifičnih pozicionih vrijednosti su mnogo važnije za obranu nego za napad. Naravno, spomenuo bih Petrosjanov suptilni osjećaj za opasnost. Do određenog nivoa, ova vještina ide ruku pod ruku s vještinom u obrani. Petrosjan je mogao osjetiti opasnost. mislim također da je bio veoma nepredvidiv. VLADIMIR BARSKI: Izgleda da je brzi napredak i svoju snagu postigao kada je imao više od 30 godina. VLADIMIR KRAMNIK: Koliko znam on je bio »uglađen« čovjek: pouzdan, miran, staložen s jakim jervnim sustavom, i veoma dobrim raspoloženjem. On se ovako razvijao: postigao je svoj cilj bez neuspjeha i bez žurbe. |
- 22:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #
21.07.2007., subota
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
|
MIHAIL S DRUGE PLANETE  VLADIMIR KRAMNIK: Jedva sam poznavao Talja ali sam imao sreću odigrati protiv njega nekoliko partija. Godine 1990. on je igrao na jednom jakom open turniru u Moskvi. Bilo mi ga je žao jer je strašno izgledao. Nismo se sreli za pločom na glavnom turniru, ali su organizatori organizirali brzopotezni turnir i 15-minutni turnir tijekom slobodnog dana. VLADIMIR BARSKI: I kako ste prošli? VLADIMIR KRAMNIK: Brzopoteznu partiju smo remizirali. U partiji koja se igrala po tempu od 15 minuta uspio sam ga pobijediti. Talj je žrtvovao figuru, zatim još jednu bez bilo kakve kompenzacije; on je uživao u igri, igrao je za zabavu i uzimao je igru olako zato što rezultat nije imao nikakvo značenje. Kad je uložio napor, Talj je još uvijek mogao zadržati visok nivo igre. Usput, imao je dobar rezultat na brzopoteznom turniru – dijelili smo 2-3 mjesto. Ja sam tada imao 15 godina i nisam bio toliko jak iako sam brzo razmišljao. Na brzopoteznom turniru bio je impresivan sastav: sudjelovalo je 12 igrača među kojima 10 velemajstora, jedan međunarodni majstor i ja – FIDE majstor. U jednom trenutku u partiji protiv Talja, srce mi je zadrhtalo. U teškoj i približno jednakoj poziciji imali smo otprilike po pola minute. Odigrao sam potez i shvatio da moj protivnik ima sakriven taktički udar na raspolaganju. Zastavice su visjele i poteze smo vukli skoro bez razmišljanja, “samo rukama”. I Talj je odmah pronašao taj udar poslije kojeg je moja pozicija bila neodrživa. Ne mogu reći da sam bio impresioniran – znao sam da je to Talj, ali Talj koji je bolovao od ozbiljne bolesti... Nijedan drugi šahist ne bi pronašao taj udar čak ni u klasičnoj partiji. Ipak, sa zastavicama koje su bile skoro pale, partija je završila vječnim šahom. Talj je bio zvijezda, pravi šahovski genij. Koliko sam primijetio on nije bio uopće ambiciozan, on je prvenstveno igrao zbog zadovoljstva i uživanja u igri. Ovaj stav je potpuno neprofesionalan. Ali on je bio nevjerojatno nadaren šahist i čak uz taj amaterski pristup, Talj je uspio postati svjetskim prvakom. Kad sam bio dijete nisam mnogo izučavao njegove partije. Kao što sam već ovdje spomenuo bilo je malo šahovskih knjiga u provincijskom gradiću gdje sam živio. Kad sam odrastao pregledao sam Taljeve partije. Mogu reći da je bio jak pozicijski igrač. Ipak, mnogi ljudi ga smatraju samo taktičarem. Ustvari, iako je imao odlično taktičko razmišljanje, u isto vrijeme bio je svestran šahist kao bilo koji profesionalac njegove snage. Krajem 1970-ih - početkom 1980-ih imao je svoj drugi uspješan val, igrajući disciplinirano i pozicijski, i pobijedio u mnogo brilijantnih pozicionih partija. VLADIMIR BARSKI: Smatra se da je to rezultat njegove suradnje s Karpovom. VLADIMIR KRAMNIK: Ne mislim tako. Naravno, negova suradnja s Karpovom bila je od pomoći jer mu je odvukla pažnju od drugih zadovoljstava kojima se predavao, osim šaha. Umjesto toga, on je radio na šahu. Ali, ne mislim da je njegova suradnja s Karpovom bila odlučujuća. Talj je jednostavno bio izuzetan svestran šahist. Naravno, njegov stav prema šahu je imao efekta. Da je samo imao Botvinikov karakter… VLADIMIR BARSKI: Ipak, osoba ne može imati sve kvalitete – ima jedan ili drugi. VLADIMIR KRAMNIK: Da to je točno. Ima još jedna stvar o kojoj bi volio komentirati: svaki šahist ima svoje slabe točke. Uz jake točke ponekad idu i slabe točke. Nemoguće je kombinirati Botvinnikove najjače strane sa Taljevim zato što se one uzajamno isključuju (u šahovskom smislu). Taljev talenat, njegov pristup igri, opušteno držanje i ogromna kreativna energija dala mu je suštinsku prednost ali je također imala i svoje nedostatke. Mislim da takvo držanje ne omogućuje nekome držati titulu, recimo 15 godina. To je kao neki efektan bljesak, podizanje i padanje zvijezde – takvi ljudi ne mogu živjeti ni na jedan drugi način. Ova vrsta zvijezde je toliko briljantna da ne može zadržati svoju energiju dugo vremena i sagorijeva. Teško je govoriti o Talju jer je on bio neobična osoba kao i fascinantan igrač. Kao prirodni fenomen. Potpuno sam siguran da bi on bio uspješan u bilo kojoj drugoj oblasti. Imao je brzo i briljantno mišljenje. Da je bio akademik, osvojio bi Nobelovu nagradu. Bio je nematerijalan. Usput, mnogi ljudi koji su ga poznavali dobro rekli su da im je on kao s druge planete! Zato je igrao “nedefiniran” šah. Analiziranje njegovih šahovskih partija je slično diskusiji kako izgleda Bog |
- 10:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.07.2007., srijeda
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
PRECIZNI VASILIJ  VLADIMIR BARSKI: Kako bi opisali sedmog svjetskog prvaka Vasilija Smislova? VLADIMIR KRAMNIK: Kako bih se pravilno izrazio? ... On je istina u šahu! Smislov igra istinski točno i to je njegov prirodan stil. Usput, zašto mislite da mu nedostaje mistični oreol kao Talju ili Capablanci? Zato što Smislov nije glumac u šahu, njegova igra nije ni umjetnička ni fascinantna. Ali ja volim njegov stil. Preporučio bih izučavanje Smislovljevih partija djeci koja žele naučiti kako igrati šah jer on igra šah kako treba igrati: njegov stil je najbliži nekoj vrsti “virtualne istine” u šahu. Uvijek je pokušavao odigrati najjači potez u svakoj poziciji. Prevazišao je mnoge svjetske prvake po broju jakih poteza koje je odigrao. Kao profesionalca, ova me vještina impresionira. Znam da su gledatelji mnogo više zainteresirani za mane…uspone i padove. ali, s profesionalne točke gledišta, Smislov je bio podcijenjen. On je ovladao svim elementima igre. Smislov je bio brilijantan specijalist za konačnice, sve u svemu njegova igra je lako tekla kao pjesma. Kad pogledate njegove partije, imate osjećaj kao da njegova ruka sama povlači poeze dok sam čovjek ne čini nikakav napor – kao kad pije kavu ili čita novine! Ima osjećaj kao da ga je Mozart nadahnuo! Bez stresa, bez napora, sve je jednostavno i upravo briljantno. Volim ove karakteristike Smislova i volim njegove partije. VLADIMIR BARSKI: Smislov i Botvinnik su odigrali skoro stotinu međusobnih partija uključujući i tri svjetska prvenstva. Da li su oni po modernim stanardima igrali partije visokog kvaliteta? VLADIMIR KRAMNIK: Jesu, njihove partije su stvarno bile kvalitetne. Naravno, pravili su grješke jer su mečevi bili veoma dugi, ali prosječan kvalitet njihovih partija je bio veoma visok. Ponekad su pravili prijevide, ali to nije imalo jači utjecaj na opću ocjenu igre. Istovremeno prosječna snaga svakog poteza bila je vrlo visoka. VLADIMIR BARSKI: Dijamant siječe dijamant – oni su bili dostojni suparnici, zar ne? VLADIMIR KRAMNIK: Da, jesu. Iako su se razlikovali u pristupu šahu, oni su bili ravnopravni suparnici. Pomalo mi je žao što Smislov nije zadržao titulu duži period, jer, po mom mišljenju, on je bio stvarno izuzetan šahist. Igrao je u finalu izazivača prvaka sa 63. godine! To pokazuje najvišu klasu. Šahisti koji ne prihvate intenzivan pristup normalno, ne mogu zadržati svoju poziciju na najvišem nivou u tom dobu. Smislov je mogao. a to nije bilo zbog njegove energije, rada ili karaktera – on je imao duboko razumijevanje šaha. Botvinnik je bio veliki šahist ali krajem svojih pedesetih godina počeo je slabije igrati, iako se još dugo mogao držati. Ipak Smislov je bio fenomen kome nema ravnog, mada nije zadržao titulu dugo vremena jer nije imao žarku želju to učiniti. Mislim da to za njega nije bilo toliko važno. Pod određenim uvjetima Smislov je mogao držati titulu oko 15 godina. VLADIMIR BARSKI: Da li je Smislov igrao šah kao njegovi prethodnici? VLADIMIR KRAMNIK: Ne, on jer igrao drukčije, on je imao svoj vlastiti šahovski pečat. Bio je majstor pozicione igre i nadmašio je svoje prethodnike u toj oblasti. Također je bio dobar u pripemama i taktici, ali ne više od toga. Smislov nije imao nevjerovatne konceptualne ideje ali je bio veoma precizan i sprovodio je svoje ideje “milimetar po milimetar”. Vjerojatno je bio prvi šahist koji je dosegao najviši nivo preciznosti. Do nekog nivoa, Smislov je bio pionir tog stila, kojeg je kasnije brilijantno razvio Karpov, npr. postupno jačajući pozicioni pritisak zasnovan na najpreciznijem računanju kratkih varijanti. |
- 12:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.07.2007., nedjelja
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
KONCEPTUALNI MIHAIL  VLADIMIR BARSKI: I sada smo stigli do Botvinika, prvog svjetskog prvaka kojega ste doista sreli. VLADIMIR KRAMNIK: Botvinnik je definitivno prestavljao novu eru u šahu. Nazvao bih ga prvim pravim profesionalcem. On je bio prvi koji je shvatio da uspjeh u šahu ne ovisi samo o šahovskoj vještini. On je razvio široke pripreme za takmičenja koja su se sastojala od izučavanja otvorenja zajedno sa zdravim spavanjem, dnevnim programom rada i tjelesnim vježbama. On je bio pionir na tom polju. Pomalo je smiješno suvremenom šahisti čitati o meču Aljehin-Euwe: partije su bile odgađane, jedan igrač je pio, drugi igrač je imao poslovni sastanak neposredno prije početka partije…Takve stvari se nisu mogle desiti Botvinniku. Može izgledati čudno, ali mislim da je on prilično bio nestalan šahist. Njegove najbolje partije su na visokom nivou. Ipak, ponekad je imao neuspjehe. Ne znam koji je bio razlog. Imam utisak da je davao sve od sebe u svakoj partiji i igrao punom snagom. Izgleda da je imao neuspjehe s vremena na vrijeme kao poslijedicu ogromnog stresa. Unatoč toj činjenici on je nazvan čovjek “čelične volje” ... VLADIMIR BARSKI: Da li su se takvi neuspjesi dešavali Botviniku i u njegovoj mladosti iili samo u zrelo doba poslije duže pauze u igranju? VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da su mu se takvi neuspjesi dešavali u svim periodima života. Ne govorim o propasti na turnirima (ipak i oni su se dešavali), nego o neuspjesima u pojedinim partijama. Čak i kad pogledate njegove mečeve za svjetskog prvaka možete vidjeti jednu do dvije, a ponekad i tri partije u kojima se slomio. Primjetio sam to ali nisam za to našao pojašnjenje. Želio sam samo privući vašu pažnju na tu činjenicu, koja je donekle neprimjećena od novinara. U svakom slučaju to nije toliko važno u usporedbi s velikim brojem izvanrednih partija koje je odigrao. Botvinnik je uveo u šah mnoštvo konceptualnih ideja. VLADIMIR BARSKI: Da li ste čuli mišljenje da je Botvinik pobjeđivao partije zbog svog jakog karaktera i volje, iako su neki od njegovih protivnika imali veći šahovski talent? VLADIMIR KRAMNIK: Slažem se donekle sa tim stanovištem. S druge strane, talent ne može postojati odvojen od drugih elemenata. Talent je ponekad jedva primjetan. Neki šahisti ne postižu istaknute rezultate ali se smatraju talentiranim. Ali ja mislim da je u šahu, kao u bilo kojoj drugoj aktivnosti, talent samo jedna od komponenata. Ne može biti važniji od karaktera. Zbog toga popularo stanovište kao ovo: "On je nadaren čovjek, ali nije uspješan jer ima osjetljivu prirodu" ne stoji. Ja bi se složio da je Capablanca imao veći čisto šahovski talent od Botvinnika, dok je Botvinnik postigao vrhunac u drugim elementima, npr u karakteru, pripremama, što nije lako. On je za te oblasti bio genijalan. Zato, gore izneseno stanovište ne umanjuje Botvinnikovu vrijednost i značaj kao šahiste zato što je potencijal jedna stvar a njegova realizacija potpuno druga. Ustvari, Bortvinnikova šahovska karijera je bila vođena genijalno, iako po mom mišljenju on nije bio genij. VLADIMIR BARSKI: Da li je Botvinnik napravio korak naprijed u razvoju šaha u odnosu na njegove prethodnike? VLADIMIR KRAMNIK: On je shvatio mnoge konceptualne stvari. Može zvučati kriminalno, ali mislim da on nije unaprijedio šah i da nije unio ništa novo u igru. Ipak, on je napravio veliki doprinos u pripremama. Ukusi su različiti: neki ljudi misle da su pripreme dio partije, a drugi ih smatraju posebnim elementom. Po mom mišljenju priprema je sastavni dio partije. Ako uporedimo Botvinnika i Capablancu, Capablanca je bio nadarenija osoba, veličanstven šahist, ali je Botvinnik dao mnogo veći doprinos šahu. VLADIMIR BARSKI: Kakav je utisak napravio osobni susret sa "Patrijarhom" na mladog Vladimira Kramnika? VLADIMIR KRAMNIK: Vrla povoljan. Shvatio sam da je on bio kontroverzna figura i da su se njegove kolege imale potrebe s njim objašnjavati. Čuo sam različita mišljenja i ne želim ih komentirati. Ne pokušavam izbjeći ovu temu, ali nisam živio u njegovo vrijeme i nisam te stvari vidio svojim očima. Zato ne mogu izreći nikakav “duboki” zaključak. Upoznao sam Botvinnika u njegovim poznim godinama i on je na mene ostavio povoljan utisak. Volio bih spomenuti jednu stvar koja mi je izgledala čudna. Mislim na određenu nepodudarnost između njegovog vjerovanja i njegovog karaktera. Botvinnik je iskreno vjerovao u komunističke ideje. Uz to jasno je da je proveo mnogo vremena razmišljajući o njima i vjerujući u njih. U isto vrijeme on je bio veoma mudra i inteligentna osoba s manirima St Petersburškog profesora koji nije imao ništa sa postrevolucionarnom Rusijom. Za mene je misterija kako je uspio kombinirati svoja komunistička uvjerenja s karakterom čistog intelektualca. Ta nepodudarnost me impresionira. Po pravilu, takva su bila pravila igre da su sovjetski intelektualci imali oportunistički stav i pokazivali poštovanje komunističkim idejama. Naravno, Botvinnik je bio vrlo krut. To je bila njegova snaga. Mislim da je bio po prirodi odlučan. Ali, ovaj kvalitet je mogao biti smetnja u suradnji s drugim ljudima, i zato je on s njima imao često probleme. |
- 10:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.07.2007., četvrtak
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
RAZNOVRSNI MAX VLADIMIR BARSKI: Nizozemac Max Euwe bio je peti svjetski prvak. Neki kažu da on nije zaslužio osvojiti titulu i da je uspio slučajno. VLADIMIR KRAMNIK: Euwe je bio veoma dobar šahist. Za Botvinnika je rečeno da je stvorio osnovu širokog sustava priprema, ali ja mislim da je to zasluga Euwea. On je shvatio značaj otvoranja i pripremao ih je briljantno. Uz to, imao je suptilan osjećaj za pripremu otvaranja. Unatoč napornom radu Aljehin je često primjenjivao očevidno sumnjiva otvorenja. To je radio čak i u veoma važnim partijama, što je za mene bilo iznenađenje. To znači da ili nije osjećao da je otvorenje sumnjivo ili se nadao da će to proći. Euwe je pripremao otvorenje temeljito i racionalno. Otvorenja su bila uvijek njegova jaka strana. Uvijek je bio dobar u otvorenjima. VLADIMIR BARSKI: Neovisno o ovome, on je bio prvi na listi koji je pomagao vodećim velemajstorima. Na primjer, Flohru ... VLADIMIR KRAMNIK: Euwe je imao profesionalni pristup šahu. Bio je raznovrstan šahist, zato ga je teško bilo opisati i bio je podcijenjen. On je bio u neku ruku “nedefiniran” igrač i njegov stil je teško procijeniti. Nisam ga potpuno shvatio. Možda se sastojao od kombinacije različitih elemenata uz njegove čelicne živce i zdrav pristup životu. Bio je veoma smirena i vrlo uravnotežena osoba. U tome je ključ njegovog uspjeha i on je potpuno zaslužio titulu svjetskog prvaka kad je pobijedio Aljehina. Da, Aljehin je bio pomalo van forme. Ali nije točno da je tijekom cijelog meča bio u lošem stanju.Žestoko se borio, i u početku meča je igrao briljantno. Zato ne možemo reći da je bio u lošem stanju kada je meč počeo. U jednom trenutku Euwe je počeo nadigravati Aljehina koji je tada počeo piti ... Neki drugi razlozi su prevladavali: to mogu biti ili psihološki faktori ili nešto drugo. Nije to bilo pitanje loše forme. Euwe je održavao napetost više nego što je “hvatao” protivnika u otvaranju. Capablanca je primarno odbijao Aljehinove napade u otvaranju. Aljehin je bio poznat kao enciklopedijski šahist dok je Euwe često uspijevao prednost steći u otvorenoj borbi, u koncepciji i u specifičnim varijantama. Na primjer, desilo se da su i jedan i drugi primjenjivali Slavensku obranu s obje boje figura. Euwe je u toj bitci pobijedio. Gledao sam knjige napisane o njihovom revanš meču 1937. godine i ponovo vidio ravnopravnu borbu. Smatralo se da je Aljehin lako vratio titulu. Pričalo se da je izgubio titulu zbog sklonosti piću, zatim da je ostavio piće i pobijedio, što nema veze sa realnošću. Prije svega Euwe je imao pozitivan rezultat (3-1 u odlučenim partijama) protiv Aljehina u periodu između njihovog meča i uzvratnog meča. To znači, iako je Aljehin prekinuo s navikom piti, skoro odmah poslije meča, Euwe je ga je nastavio pobjeđivati. Uzvratni meč vidim također kao ravnopravnu borbu. U prvom meču Aljehin se slomio dok se isto to desilo Euweu koji je izgubio nekoliko partija za redom. Zašto se to desilo? Mozda Euwe nije želio zadržati titulu svjetskog prvaka, jer je ta titula mogla biti težak psihološki teret za njega. U svakom slučaju mislim da se to nije desilo slučajno. Revanš meč nije bio poklon za Aljehina; taj mit bi trebalo srušiti. |
- 14:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.07.2007., ponedjeljak
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
|
DINAMIČNI ALEKSANDAR  VLADIMIR BARSKI: Aljehinu je pomogla velika marljivost. VLADIMIR KRAMNIK: Kao i njegov karakter i jaka volja! ... Sigurno, Aljehin je također bio nadaren igrač i imao veliki talenat. Ipak, teško je shvatiti kako je on uspio pobjediti protiv Capablance. To se samo tako desilo. Slažem se sa Kasparovom da nije uspio podnijeti napetost borbe. U svom meču protiv Laskera, Capablanca je vršo pritisak dok se njegov protivnik branio. Lasker je ponekad "odgovarao" s vremena na vrijeme ali uglavnom se branio. Aljehin se uspio izboriti s tim pritiskom i čak je pokušavao sam povećati tenziju. Capablanca se nije bio u stanju izboriti s tim divljim stresom. On je naučio da turnire uzima ležerno, remizira i neke partije dobije zahvaljujuci svom talentu i osvoji prvo ili drugo mjesto i zatim opušten pijuci vino uživa u životu! Ali ovdje se morao suočiti sa snažnom napetosti. Meč je bio dug; partije su bile ozbiljne i borbene. Aljehin je postavljaao teške zadatke svjetskom prvaku u svakoj partiji.. VLADIMIR BARSKI: Da li je Aljehin bio ustvari prvi šahist koji je otvaranja podvrgnuo modernoj analizi? VLADIMIR KRAMNIK: Aljehin je definitivno bio izuzetno marljiv. Imao je talenat za strategiju i on je bio prvi šahist koji je bio svjestan osjećaja za dinamiku. Lasker je počeo shvaćati da dinamika igra važnu ulogu ali nije na tome zasnivao svoje partije, on je to samo držao na pameti i ponekad koristio. Ali Aljehin je sve uložio na dinamiku i zaista otkrio tu oblast šaha. Dokazao je da je moguće steći dinamičku prednost slijedeći glavna pozicijska načela: počeo je plesti mrežu od prvog poteza, prijeteći i napadajući svaki trenutak bez traženja dugotrajne prednosti . VLADIMIR BARSKI: Krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina 20. stoljeća, Aljehin je dozvoljavao svojim rivalima da se izvuku. Ne može se usporediti s Laskerovom dominacijom u njegovo vrijeme. VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da se to dešavalo zbog neke vrste »problematičnih dana«. Capablanca nije mnogo igrao. Capablanca i Lasker nisu sudjelovali na onim turnirima na kojima je pobijedio Aljehin. Botvinnik i Keres još nisu razvili svoju snagu, a stariji igrači su bili na silasku. Aljehin je definitivno bio istaknuti svjetski prvak, ali razlika između njega i drugih može se prije pojasniti ovim razlozima. Ne bih rekao da je on pokazao nešto različito na onim turnirima na kojima je igrao prije i tijekom meča s Capablancom. Igrao je na istom nivou. Naravno, Aljehin je obogatio igru, postao iskusniji, ali ne bih rekao da je bio inovator. Zašto taj razmak nije postojao prije meča a pojavio se poslije njega? Stvarno iskreno, ne mislim da je to imalo neke veze sa šahom. Negov meč protiv Euwea je to do određene mjere dokazao. |
- 16:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.07.2007., petak
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
|
VELIČANSTVENI JOSE RAUL  VLADIMIR BARSKI: Ali Capablanca je zaslužio igrati taj meč ! VLADIMIR KRAMNIK: Capablanca je bio genije. On je bio izuzetak izvan svih pravila. Ne kažem da nije razvio ništa novo u šahu. …Takva osoba može biti rođena u bilo koje vrijeme, baš kao i Morphy: u sredini 20-tog ili čak u 19 stoljeću. Capablanca je imao osjećaj za harmoničnu igru. Kad sam bio dijete mnogo sam volio njegovu knjigu - Capablanca podučava šah, jer je pojasnio neka pozicijska načela na veoma jednostavan i precizan način koji je bilo lako razumjeti. (Sada, ipak, neka od njegovih stanovišta ne smatram točnim). Imao je prirodan talenat, koji, nažalost, nije unaprijeđivao napornim radom. Hipotetički, mogli bi reći da je Capablanca proveo jednako vremena radeći na šahu kao Aljehin i Lasker on bi još više napredovao. Ipak, po mom mišljenju, ove stvari se međusobno isključuju: naporan rad s njegovim talentom. On nije imao potrebe naporno raditi. Možemo usporediti Capablancu s Mozartom, čija privlačna glazba teče glatko. Imam utisak da Capablanca čak nije znao zašto je odabrao ovaj ili onaj potez, on je samo povlačio figure. Da je mnogo radio na šahu, možda bi igrao gore zato što bi počeo shvaćati stvari. Ali Capablanca nije morao shvaćati ništa, on je samo vukao figure! Rekao je da je izgubio od Aljehina zbog nekompletnih priprema. Ne slažem se. On je učinio ono što je za njega ispravno; inače bi narušio svoj jedinstveni talenat. On se izdizao iznad svih. Godine 1921. Capablanca je pobijedio Laskera. Usput, Lasker nije igrao loše u tom meču; on je zadržao veliku praktičnu snagu. Po mom mišljenju ovo je bio prvi put da su u meču za svjetskog prvaka oba suparnika bila veoma jaka. Capablanca je bio mlađi, aktivniji, i malo jači. U posljednjoj partiji Lasker je napravio strašan previd. Ipak, prethodne partije su pokazale ravnopravnu i fascinantnu borbu. U drugim mečevima koje je Lasker igrao vidimo ili dobru borbu ili mnoštvo pogrješki kao što se desilo u njegovom susretu sa Schlechterom. Što se tiče meča Capablanca-Lasker, bilo je nekoliko pogrješki a partije su bile stvarno borbene. Lasker je bio impresivan šahist, dok je Capablanca bio prirodno rođen genije. Zaista je nevjerojatno kako ga je Aljehin uspio pobijediti. |
- 20:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.07.2007., utorak
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
|
NEDOGMATSKI EMANUEL  VLADIMIR KRAMNIK: Po mom mišljenju Lasker je bio pionir modernog šaha. Dok gledate Steinitzove partije shvaćate da su igrane u pretprošlom stoljeću dok Lasker ima mnogo partija koje je mogao imati moderan igrač. Lasker je prva karika u lancu "globalnog" šaha u kojem su uzeti u obzir različiti elementi borbe. Steinitz se uglavnom skoncentrirao na pojedine pozicijske elemente. Na primjer, ako je imao bolju strukturu pješaka zajedno s opasnim napadom na protivničkog kralja, on je tu prednost smatrao skoro odlučujućom. Ali Lasker je shvatio da se različiti pozicijski elementi mogu međusobno kompenzirati. Shvatio je da različiti tipovi prednosti mogu biti međusobno zamjenljivi: taktička prednost se može promijeniti u stratešku prednost i obrnuto. Mislim da je Lasker imao šire šahovsko znanje od Steinitza. Usput, značajno je to što je meč za svjetskog prvaka 1894. godine bio potpuno neravnopravan. Moj utisak je da su se srela dvojica potpuno različtih igrača u odnosu na pronicanje u poziciju. U današnje vrijeme Eloa, rekao bih da je igrač s rejtingom 2700 igrao protiv igrača s rejtingom od 2400. Zato je Laskerova pobjeda bila tako uvjerljiva; on je skoro raskomadao svog suparnika. Znam da je Steinitz bio veliki šahist ali u tom meču bio je teško poražen, što je za mene predstavljalo pravi kulturni šok. Nisam nikada vidio toliko veliku razliku izmedju sudionika svjetskog prvenstva, tako da je to sličilo više na simultanu egzibiciju nego na meč za titulu. U to vrijeme Steinitz mora da je već bio na silaznoj putanji. Ali nisam mogao zamisliti da je tako slab jer se još držao i postizao solidne rezultate na turnirima. Lasker je bio impresivna ličnost. On je uspio shvatiti mnogo u šahu. Ponovo sam gledao prije nekog vremena njegove partije i bio zadivljen: njegova spoznaja je bila nevjerojatno široka za to vrijeme! On je bio prvi koji je shvatio značaj psiholoških faktora i počeo na njih obraćati pažnju. Počeo je prilagođavati stategiju i, do određene mjere, svoj stil različitim suparnicima. Dok se Steinitz držao jednog koncepta jer je mislio: ovo je ispravno a ono nije. Lasker je shvatio jednu ideju što je bilo jako teško u to vrijeme kada su ljudi gledali u šahu samo crno-bijelo. Šah je veoma kompliciran i može biti potpuno nejasno što je ispravno a što pogrješno. Moguće je djelovati na različite načine. Lasker je bio veoma fleksibilan i nedogmatičan. On je bio prvi nedogmatični igrač u povijesti šaha. On nije razmišljao na način "ovo je dobro a ovo je loše". Na primjer, ako uspijete zauzeti centar, to je dobro, ako ne, to je loše". To je bio veliki korak naprijed za razvoj šaha. Po mom mišljenju kada je Lasker uzeo titulu Steinitzu, on je bio za glavu i ramena iznad ostalih. Do tada u šahovskoj povijesti nije bilo tolikog jaza. Lasker je nadišao svakoga sve dok nije ojačala nova generacija njegovih suparnika, da navedem Tarrascha. VLADIMIR BARSKI: Teško možemo reći da je Tarrasch predstavnik nove generacije jer je on šest godina stariji od Laskera... VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da je Tarrasch počeo jače igrati kasnije. U vrijeme Laskerove borbe za titulu, Tarrascheva igra nije bila impresivna. VLADIMIR BARSKI: Tarrasch je gledao na Laskera kao na "skorojevića" jer kada je Tarrasch već bio "Učitelj Njemačke", Lasker nije bio nitko. Steinitz je izazvao Tarrascha na meč ali je ovaj to izbjegao. VLADIMIR KRAMNIK: Nisam bio impresioniran Tarraschevom igrom. On je imao maštovite ideje, ali kao i svi igrači tog vremena bio je sklon krutosti. A Lasker nije, i po tome se isticao. VLADIMIR BARSKI: Lasker je postao prvak svijeta 1894 dok je Pillsbury pobjedio na slavnom Hastings turniru 1895. godine na kojem je Chigorin bio drugi a Lasker zauzeo tek treće mjesto. On je imao dostojne protivnike ... VLADIMIR KRAMNIK: Neću raspravljati. To je moje osobno mišljenje i mislim da je početkom 1890-ih Lasker bio za glavu i ramena iznad ostalih po shvaćanju, kapacitetu i snazi igre. Taj period nije trajao dugo, dvije do tri godine, i tada su ga drugi počeli stizati, učeći od njega. Istovremeno Lasker je do nekog stupnja potcijenjen. Priča kaže da je Steinitz bio izvanredan strateški igrač dok je Lasker bio uglavnom psiholog … Volio bih srušiti taj mit. VLADIMIR BARSKI: Usput bih rekao, ne znaju svi da je Lasker poricao djelovanje “psihološkog utjecaja” na svoje suparnike rekavši “Moj uspjeh je primarno zasnovan na shvaćanju snage figura, a ne na karakteristikama suparnika”. VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da je zahvaljujući svojoj fleksibilnosti bio u stanju dublje shvatiti šah. Slamao je dogme i svatko je mislio da je on to radio zbog karaktera svog suparnika. Ali Lasker je počeo postavljati pitanje dogmi. sjetimo se njegovog slavnog f4-f5 protiv Capablance. Em. Lasker - J.R. Capablanca St.-Petersburg 1914  12 f4-f5!? Lasker je zaključio da polje e5 može biti oslabljeno zato što će to biti teško iskoristiti. I tada su oni počeli pričati o psihološkom pristupu! To nema ništa sa psihologijom. Lasker je shvatio duboki koncept, koji je sada automatski iskoritio: dao je polje e5 i ograničio lovca sa c8. Zato to nije stvar psihologije; Lasker je imao veliko pozicijsko razumijevanje, Naravno, on je imao dostojne suparnike. Ne bi trebali zaboraviti Rubinsteina, koji je bio nevjerojatan talenat i fantastičan šahist. Šteta što sa svojim širokim šahovskim znanjem nije postao svjetski prvak. Ponekad je stvarao prava remek djela i bio spred svog vremena. Da bi to shvatili trebali bi proći kroz kolekciju njegovih najboljih partija. Zašto on nije postao svjetski prvak? To je za mene tajna. Možda su igrali ulogu u tome nervi ili nije bio jako dobar u praksi. U svakom slučaju to je bio čovjek velikog talenta. Lasker je držao titulu 27 godina. Bio je veliki šahist. Ipak, nisu svi izazivači koji su to zaslužili imali priliku igrati za titulu a oni koji su sudjelovali na svjetskom prvenstvu nisu uvijek bili najjači igrači. |
- 23:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |