;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
30.08.2007., četvrtak
KRALJEVI ŠAHA: Mihail Ivanovič Čigorin
 (Gatcina 31. listopad 1850 - Lublin 12. siječanj 1908.) Posljednjeg dana listopada 1850. u mjestu Gatcina kod Petrograda rodio se otac ruske šahovske škole, veliki šampion koji nije imao službenu titulu prvaka svijeta, ali nije je imao ni veliki Paul Keres kojega su zvali "vječiti drugi". Tako je i Čigorin u svojem dobu bio kao Keres u svojem vječiti drugi. Na početku života osjetio je neimaštinu jer su mu roditelji umrli a brigu je preuzela tetka. Kao i svaka tetka ona nije bila kao roditelj. Zbog toga ga je poslala u institut za siromašne učenike. Godine 1868. bio je izbačen iz Doma s nekoliko učenika koji su se bunili zbog loših uvjeta života. Tajne šahovske igre upoznao je priilično kasno tek u 16 toj godini. Emanuel Schiffers (1878-1880) bio je ruski prvak i njegov učitelj i za Čigorina je svijet saznao kada je pobijedio u meču svojeg učitelja. Berlin 1881. Njegov prvi inozemni nastup. Igrali su vodeći majstori svijeta uključujući Zukertorta i Blackburne. Bio je treći ... U davna šahovska vremena bio je običaj da šampion svijeta bira protivnika u meču za titulu. Kada je engleski majstor Bird uputio izazov Williamu Stenitzu, prvak svijeta je odbio izazov jer Bird nije imao ni dovoljno rezultata ni takav ugled u šahovskom svijetu. Dvije godine nakon osvajanja titule prvaka klub iz Havane je pozvao Steinitza da izabere svog suparnika i da u Havani odigraju meč za titulu prvaka svijeta. Šahovska vremena su se znatno izmijenila. Prvak svijeta je tada imao pravo birati suparnika a ne da igra s onim koji stekne pravo na meč. U Steinitzovo vrijeme uvjete za meč su ispunjavali Blackburne, Paulsen, Čigorin i još nekoliko manje poznatih igrača. Ali nitko od njih nije uputio izazov Steinitzu. Prvak se bez mnogo razmišljanja odlučio igrati s Mihailom Čigorinom iako je s njim u obje partije i u Beču i u Londonu izgubio. Bio je to športski gest Steinitza. Teško je vjerovati da bi se u ovom sadašnjem vremenu moglo desiti nešto tako. Meč u Havani je počeo 20 siječnja 1889. Meč je igran u 20 partija. Steinitz je poveo u meču 6-4 nakon prve polovine. Nakon 17-te partije skupio je 10,5 bodova koliko je bilo potrebno da bi sačuvao titulu. Čigorin je tada imao 39 godina. Drugi meč također u Havani između istih protivnika. Igralo se do deset pobjeda i situacija je bila drukčija od prvog meča. U 23. partiji Čigorin se nalazio pred pobjedom i izjednačenjem rezultata 9-9. Tada bi se igrale još tri partije. Umjesto da matira prvaka Čigorin je zbog premora zapao u tešku poziciju i izgubio partiju i meč . Tako je propala šansa oca ruske šahovske škole da bi postao prvak svijeta . Velemajstor Rudolph Spillman je ocijenio da je to bila nepravda jer je Čigorin bio fanatično odan šahu i imao je i veliku ljubav za šah, no najvažnije je da je imao i rezultate za zvanje šampiona svijeta ....   |
- 22:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.08.2007., četvrtak
KRALJEVI ŠAHA: Francois Andre Danican Philidor
 7. IX 1726. - 31. VIII 1795. Pješaci su duša šaha S 14 godina Philidor je bio odličan šahist i glazbenik. Obično se misli da su šahisti odlični matematičari, ali Philidor, Smislov, Tajmanov, i slavni kompozitor Prokofijev dovode u vezu glazbu i šah. I šahovski početak kod Filidora vezan je uz glazbu . Promatrao je članove orkestra kako svaki slobodan trenutak koriste da bi igrali šah . Mora da je ta čudesna igra pomogla mojim glazbenicima osvojiti publiku, govorio je Philidor. U desetoj godini je odigrao prvu šahovsku partiju. U odnosu na Fischera, Talja i druge velikane koji su naučili šah prije pete godine to je bilo kasno. I Botvinik se često žalio da je počeo igrati kasno, s 12 godina, ali je stigao do titule prvaka svijeta. Philidorov sin je kasnije pričao - Članovi zbora dvorske kapele redovno su čekali na početak mise dok ne stigne kralj. Igrali su na stolu sa šest šahovskih ploča i čekali kralja. Stari član orkestra dosao jednom u rano ujutro igrati šah, ali njegov partner je kasnio. Zamijenio ga je mali Andre, kasnije slavni veliki Danican Philidor. On imao je tada deset godina, i partija koju je odigrao sa članom zbora ostala mu je u posebnom sjećanju. Jedva je stari glazbenik pristao igrati sa dječakom, ali je zapao u teškoće i mališan mu je dao mat i odmah zatim pobjegao da ne bi dobio batine. Kada su pristigli ostali glazbenici bili su iznenađeni . Uskoro mali Philidor nije imao dostojnog supanika . Legal je bio prvi učitelj Philidora kojemu je kao i ostalim suparnicima davao veliku foru.ali ubrzo jedino Philidoru nije mogao dati foru. U nizozemskom gradu Haagu 1745 godine jedan neobičan slučaj je odlučio da se Philidor potpuno posveti šahu. Putovali su europom glazbenici, pomalo igrali šah ali kad su stigli u Haag rečeno im je da njihova turneja propada. Morali su od nečega živjeti. Philidor je ostavio glazbu i sasvim se posvetio šahu. U Haagu je igrao šah da bi živio, i živio je da bi igrao šah. Sretna okolnost je bila poznanstvo sa zapovjednikom britansko - nizozemske vojske knezom Valdekom. Zapovjednik mu je rekao - ne pozivam te u vojsku nego te pozivam da dođeš u šahovski grad London. Ovdje u Haagu nemaš dostojnog suparnika, London je mjesto za tebe i za šah. Poslušao ga je i otputovao u London gdje je ispisao blistave stranice karijere. U Londonu je pobijedio najslavnije igrače toga vremena. Kada je pobjedio Abrahama Jansena novinari su počeli pisati o novoj svjetskoj zvijezdi koja se zove Philidor. Pobjeda protiv Stame 8 -1 bila je prvorazredna senzacija. Ubrzo je shvatio da nema dostojnog suparnika u Londonu i morao se vratiti u svoj Pariz, tamo ga je čekao njegov šahovski učtelj Legal i legalovi poznati matovi. Ali vrijeme je radilo za Philidora. Meč stoljeća kao što će biti Fischer - Spaski u Reyjaviku 1972 dgodio se u Parizu između učenika i učitelja. Philidor protiv Legala, sav šahovski svijet je te 1755 godine živio za taj meč. Učenik je pobijedio svog učitelja, titulu prvaka svijeta su kasnije smislili šahovski mudraci, ali nezvanični prvak svijeta postao je Philidor. Kada je postao prvi šahist svijeta rekao je da je vrijeme došlo da se vrati glazbi . I vratio se s velikim uspjehom. Postao je kompozitor svjetskog glasa. Njegove opere su obilazile svijet. Pomagao je siromašne glazbenike, bio je veliki prijatlej Jean-Jacques Rousseaua. U svojim knjigama on piše kritički o pojedinim djelima Carere, Grekoa. Philidor je pisao da ima igrača koji znaju Kalabreza, i druge pisce, znaju ih napamet, ali gube glavu nakon prvih pet poteza . U partiji šaha pamćenje varijanti i situacija koja se neće ponoviti kroz tisuću godina nema vrijednosti . . U uvodnom djelu svoje knjige Philidor piše - Pješaci su duša šaha, oni oblikuju i obranu i napad. Od njihovog dobrog ili lošeg položaja ovise pobijede i porazi ... |
- 16:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.08.2007., nedjelja
Kraljevi šaha - Geza Maroczy
 Segedin 3. ožujak 1870, Budimpešta 28. svibanj 1951 . Geza Baći, kako su mu tepali prijatelji rođen je u Fischerovom mjesecu ožujku, a umro je u Karpovljevom mjesecu svibnju. Da li je to razlog što je imao sve najljepše odlike dvojice velikana. Istina 6. dana ožujka ranije se rodio Geza nego Fischer (9. ožujka), u 14,39, a pet dana kasnije u svibnju je Geza baći umro nego što se Karpov rodio. Godine ne spominjem, jedno stoljeće je razlika ali za šahovsku povijest to nije vazno. Još jedna sličnost sa Fischerom. Geza Baći 1896. godine na prvenstvu najvećih šahista svijeta osvaja drugo mjesto iza Emanuela Laskera ispred Tarascha, Pillsburya i drugih velikana. I kao Fischer nakon osvajanja titule prvaka svijeta u Reykjaviku 1972 Geza napušta aktivno igranje šaha. Englesko-mađarska banka gdje je bio Geza zaposlen nije mu dala sredstva da bi mogao aktivno igrati, niti su mu dali odmor da može igrati. Geza se šahu vratio nakon tri godine pauze, 1899. Opet London i opet drugi iza Laskera. Godinu dana nakon Londona Geza je igrao na olimpijadi u Parizu. Bolji od njega su bili samo Lasker i Pillsbury. Za vrijeme od pet godina aktivnog igranja Geza je s uspjehom nastupio na pet svjetskih turnira. S 30 godina bio je kandidat za prvaka svijeta. Za razliku od Karpova i Fischera kojima su nudili velike svote u 20 stoljeću Gezina nesreća je bila što nije mogao sakupiti toliko forinti da izazove prvaka svijeta. Rodio se ranije i to mu je grješka, bio je jedini pravi kandidat za meč s Laskerom koji je 27 godina držao titulu prvaka, ali Lasker ga je izbegavao. Na turniru u Ostendeu 1906. godine koji je trajao šest mjeseci i bio jedan od najdužih i najvećih turnira u povijesti šaha Geza Maroci je nadmašio i Fischera i Karpova u fer playu. U posljednjoj partiji sa Slechterom bio mu je dovoljan remi za prvo mjesto. Ali on nije želio remi nego pobjedu i stavio je protivnika pred mat. Počeo je razmišljati kako će ovim matom osvojiti veliki trofej. Svi gledaoci u sali su vidjeli da je mat u slijedećem potezu i čudili su se što Geza Maroczy ne matira. Neoprezni gladatelj, i šahovski majstor Wolf nije mogao izdržati čekanje Gezino i glasno i jasno je rekao potez. Geza se samo blago nasmijao, okrenuo se prema Wolfu i rekao - to neću igrati. Sličan gest je napravio Dr Milan Vidmar u partiji sa Capablancom. Geza Maroczy je tako ušao u listu najvećih fer play igrača. Možda se na njega ugledala Milunka Lazarevic kada joj je u poslednjoj partiji na turniru s gospođom Grosser bio dovoljan remi da postane kandidat za prvakinju svijeta. Grosserova je ponudila remi, a znate što joj je Milunka odgovorila na engleskom - "Tko ste vi gospođo Grosser da meni nudite remi?" I Geza i Milunka su izgubili tu poslijednju partiju i nitko im nije dao ni trofej fer playa . Stalna borba za kruh, za život i borba protiv nepravdi što nitko neće pomoći šahovskom velikanu odlučila je da u 38. godini života napusti šah. Desetljeće provodi bez šaha, zatim dolazi prvi svjetski rat. Zbog toga odlazi u emigraciju. Sunce tuđeg neba nije ga grijalo kao ni mađarsko sunce ali se morao vratiti šahu da bi preživio. I tako je u NewYorku na velikom turniru 1924. emigrant Geza Maroczy zauzeo šesto mjesto. Turnir je ušao u povijest šaha. Želio se vratiti u svoju domovinu. Uputio je molbu vlastima koje su ga smatrale emigrantom. Čekao je uporno odgovor koji je stigao uoči olimpijade 1927 godine. Odgovor je bio pozitivan. U znak zahvalnosti vlastima bio je najbolji igrač na prvoj tabli za Mađarsku koja je na olimpijadi u Londonu osvojila zlatnu medalju . |
- 09:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.08.2007., utorak
Kraljevi šaha - Adolf Anderssen
 (Breslau 6 . VII 1818 - Breslau 13 III 1879.) Prvi prvak svijeta Wilhelm Steinitz napisao je slijedeću rečenicu: - Adolf Andersen je najveći šahist svih vremena njegov sjajni stil, ljepota kombinacija i dubina misli bili su izvanredni. Ovo je priča o velikanu koji je lansirao ideju romantizma. U prvoj polovici 19- tog stoljeća pojavili su se romantičari u literaturi, u glazbi ali i u šahu. Ova šahovska priča započinje 6. srpnja 1818. u njemačkom gradu Breslau. Naučio je šah u devetoj godini od oca. Botvinnik se često žalio da je kasno počeo igrati šah, u 12 godini , ali je ipak postao prvak svijeta. Anderssen je počeo tri godine ranije od Botvinnika ali pet godina kasnije od Capablance. Kad je 1836 završio gimnaziju upisao se na fakultet u svome gradu Breslau gde je studirao matematiku i filiozofiju. Uz studij njegova najveća strast bio je šah. Ali to nije bila blistava karijera kao u jednog Paula Morphyja u Americi. Sve do poznatog turnira u Londonu 1851. godine o njemu se nije mnogo znalo. Ali taj veliki turnir je izbacio u orbitu ime - Adolf Anderssen ...To je bio prvi međunarodni šahovski turnir u svijetu. Stigli su mnogi svjetski velikani ali samo jedan od njih je mogao pobijediti. Ono što je najviše impresioniralo šahovske eksperte pristigle u London to je bila i neočekivana pobjeda Aderssena i stil igre pobjednika. On je bio preteča Mihaila Talja. Briljantne žrtve, napad i opet napad. Posebno mjesto u Anderssenovoj biografiji bio je dolazak u Berlin 1846. godine braniti doktorsku dizertaciju. Ovaj dolazak mu je omogućio susrete s poznatim igračima. Ime Adolfa Anderssena vezuje se najviše uz pobjedu na prvom međunarodnom turniru u Londonu 1851 ali i za poznatu partiju koju je odigrao sa Kieseritzkym. Ta partija se našla u mnogim šahovskim udžbenicima. Adolf Anderssen - Lionel Adalbert Bagration Felix Kieseritsky Primljeni kraljev gambit (C33) · 1-0  - Besmrtna partija 1851 - U 1858. godini se s posebnim zanimanjem očekivao meč Andersen - Morphy. Budući je Anderssen smatran najvećim turnirskim igračem svijeta Morphy je morao dokazati svoju snagu i dokazao je pobjedom 7-2 uz samo dva remija. Tada su šahovski eksperti pisali da zvijezda Anderssonova zalazi, ali budući je Morphy slično Fischeru napustio šahovske arene opet je bljesnuo Anderssen. Pobijedio je Kolisha 4-3 uz dva remija. To je bilo 1861. Sto godina kasnije pobjede u Andersenovom stilu na Bledu postizao je novi Anderssen koji se zvao Mihail Talj. Ali Talj je nadmašio Anderssena, godinu dana bio je prvak svijeta. Bio bi mnogo duže da je bio zdrav, ali bolest ga je omela. Anderssena nije ometala bolest, ali on nije bio toliko predan šahu kao Mihail Talj i Fischer. Istini za volju Fischer je napustio šah kao i Paul Morphy a Anderssen ga je igrao sve do smrti u svome gradu Breslau 13. ožujka 1879. godine. Bobby je rođen u ožujku. Andersen je umro u ožujku. To su šahovske ožujske legende. |
- 17:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #
10.08.2007., petak
Kraljevi šaha - Harry Nelson Pilsbury
 5 prosinac 1872 . Sommerville , 17. srpanj 1906. Philadelphia . Moskva 1902 godina. Jedan mladi Amerikanac igra na slijepo protiv 22 Rusa. To se nije desilo u povijesti šaha. Njegovo ime je Harry Nelson Pilsbery. Reporteri su pisali o geniju iz Amerike uz jos jednog genija Paula Morphya. Tada ruski reporteri nisu ni slutili da će se u 20. vijeku pojaviti i treći američki genij po imenu Bobby Fischer, ali Fischer nije igrao simultane produkcije na slijepo. Kod Pilsburya nije bilo nagrada ali Pilsbury je zadivio Ruse kada im je rekao nakon simultane produkcije da poslije 17 pobjeda jednog poraza i 4 remija želi malo predahnuti i predložio je da napišu trideset riječi po svome izboru. I oni su napisali na raznim jezicima. Genij iz Amerike je nakon deset minuta ponovio svaku riječ a zatim kada je dobio pljesak izdiktirao je tih 30 riječi obratnim redom .... Ima dosta sličnosti u pohodima tri američka genija u Europu. Fischer je u jednoj TV seriji s oduševljenjem govorio o dva američka genija Morphiu i Pilsburyu. Spomenuo je turnir u Hestingsu 1895. i senzacionalnu pobjedu Harry Nelson Pilsburija ...Tada je imao 23 godine. I opet jedna nepravda prema Pilsburyu, dobio je samo 150 funti za veliku pobjedu u Hastingsu . A Bobby tri i po milijuna dolara za pobjedu potiv Spaskog u Jugoslaviji. Nakon pobjede u Hastingsu njegova biografija je obišla svijet. Rođen je u gradu Sommervillu, u državi Massachusets. Njegov otac imao je privatnu školu. Šah je počeo igrati u 16-toj godini . Kada ga je šahovska magija obuzela napisao je sljedeće riječi - Gde god se nalazio i što god radio šah je živio u meni. Šahovske figure su me pratile i u šetnji i u snovima. Uvek sam žurio voljenoj igri koja mi je donijela najdraže trenutke ... Priča dalje kaže, selidba u Boston i poznanstvo sa šampionom Steinitzom; odigrali su i neobičan meč, Steinitz mu je davao potez i pješaka fore, ali Steinitz je izgubio meč s bodom razlike.... Ziegbert Tarasch je tada pisao - kao meteor zasjao je na šahovskom nebu genijalni Pilsbury...njegove partije se odlikuju svježinom i lijepotom. Meteor se ugasio 17. srpnja 1906. godine .... . |
- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.08.2007., ponedjeljak
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
|
FLEKSIBILNI GARI  VLADIMIR BARSKI: Možemo li reći da je Kasparov šahovski fenomen? VLADIMIR KRAMNIK: Da, sigurno. Uvijek je teško pričati o Kasparovu. Prije svega, mi smo suvremenici i protiv njega sam igrao mnogo partija. Drugo, on je šahist koji izgleda da nema slabe točke. Bar ne znam koje je imao slabe toćke u svojim najboljim danima. O njemu se mogu napisati mnoge knjige. On je nevjerojatno veliki radnik; radi čak više nego Fischer. Kasparov je imao kombinaciju sretnih okolnosti: dobrog trenera u djetinjstvu, dobre mogućnosti za učenje i nevjerojatno jaku volju. Što se tiče snage volje, Kasparov se može usporediti s Botvinnikom, ali je on nadmašio svog učitelja jer je mnogo fleksibilniji. Kao što sam već rekao, Botvinnikova krutost je njegova jaka strana. U jednom terenutku ona je pokazala i svoje nedostatke. Iako krut, Kasparov je otvoren za sve promjene. On je u stanju promijeniti svoj pogled na šah za šest mjeseci. Kasparov upija stvari kao spužva; on usisava sve promjene, sve brzo obrađuje i pretvara u dio svog arsenala. Mislim da je to glavna kvaliteta koja čini Kasparova različitim od ostalih šahista. Objektivno, Karpov ga je naučio puno. Prije meča Kasparov nije mogao shvatiti sve Karpovljeve vrijednosti. Možete ih potpuno cijeniti samo kada počnete igrati protiv njega. Karpov je naučio mnogo Kasparova u njihovom meču 1984. godine. Kao što vidimo iz njihovih slijedećih susreta, Kasparov je puno popravio baš one aspekte igre koji su bili tradicionalno Karpovljeva jaka strana. Kasparov definitivno ima jak talenat. Nema ništa u šahu s čime se nije mogao baviti. Drugim svjetskim prvacima je nešto “nedostajalo”. To ne mogu reći za Kasparova: on može sve. Ako želi igrati neki tip pozicije brilijantno, on će to i učiniti. U šahu za njega ništa nije nemoguće. Ipak, također je nemoguće biti savršen u svemu istovremeno. Kasparov je imao neke slabosti na svakom koraku svoje karijere zato što se nitko ne može usmjeriti na sve. Ali on je mogao svoje ranjive strane "pokriti" za dva do tri mjeseca. Poslije toga se pojavila neka druga slabost, ali vi niste znali koja je to. Veoma je važno iskoristiti njegove “brzog nestajuće” slabe točke zato što ih nećete naći kasnije. Očevidno je da je Kasparov imao 1984. godine nekih problema s obranom, on je bio previše impulsivan ili proaktivan. Ali 1985. godine demonstrirao je potpuno različit stil. Kasparov je shvatio što je išlo loše u određenim trenucima i bio u stanju ispraviti slabosti. Njegov kapacitet za učenje nema premca! VLADIMIR BARSKI: Godine 1995 kad ste pomagali Kasparovu da se pripremi za meč protiv Ananda, tko je od koga učio? VLADIMIR KRAMNIK: Obojica. Nadam se da sam i ja imao neki kapacitet za učenje. Možda nije bio toliko dobar kao Kasparovljev, ali sam učio. U načelu mi smo samo zajednički radili na šahu. Kasparov je želio pobjediti u meču i ja sam mu pomogao bez nekih skrivenih namjera. Nisam pokušao nešto naučiti od njega. Mislim da smo obojica nešto dobili od te suradnje. KRAJ |
- 21:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.08.2007., srijeda
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
|
ZADIVLJUJUĆI ANATOLIJ  VLADIMIR BARSKI: Možemo dugo diskutirati o mogućem ishodu meča Fischer- Karpov. Što mislite da li bi Karpov imao šanse? VLADIMIR KRAMNIK: Imao bi. Mislim da bi Fischer imao veće šanse, ali bi Karpov također imao svoje adute. Mislim na Karpovljeve pripeme jer je Fischer bio “usamljenik”. Nije imao nijednog ozbiljnog pomoćnika i otvorenja je igrao riskantno. Karpov bi imao šansu u postavljanju Fischeru problema u otvaranju. Spomenuo bih da je Geler imao pozitivan rezultat protiv Fischera. Geler je bio poznavatelj otvorenja i prihvatio je intenzivan pristup teoriji, što Fischeru nije odgovaralo. Po nivou igre Fischer je bio superiroran Karpovu. Ipak, ako bi Karpov stekao realnu prednost u otvorenju, meč bi bio ravnopravan. VLADIMIR BARSKI: Da li je Karpov nastavio igrati raznovrsno? VLADIMIR KRAMNIK: Naravno. Uz ovo ima nešto misteriozno u njegovoj igri, i s nekim stvarima se nosio kao nitko drugi. Lakše mi je govoriti o Karpovu jer je moja prva šahovska knjiga bila kolekcija njegovih partija. Njegove partije sam izučavao još dok sam bio dijete a kasnije sam i sam odigrao nekoliko partija s njim. On je svestran šahist, dobar takticar koji brilijantno računa varijante i poziciono je vrlo jak. Ima također prepoznatljiv stil. Prilično je zabavno, da je on ustvari negirao Steinitzovu izjavu: ako imaš prednost tada moraš napadati, inače ćeš je izgubiti. Kada je imao prednost, Karpov je često ostajao na mjestu i dalje ovajajući prednost! Ne znam nikoga osim njega tko je to postizao; to je nevjerojatno. Uvijek sam bio impresioniran i oduševljen ovom njegovom vještinom. Kad je izgledalo da je pravo vrijeme da krene u napad, Karpov je igrao a3, h3, i pozicija njegovog protivnika se rušila. Karpov me pobijedio u Linaresu 1994. godine, kada je postigao 11 bodova iz 13. partija. Dospio sam u slabiju konačnicu. Ipak, nije izgledalo tako strašno. Tada sam odigrao neke naizgled odgovarajuće poteze i nisam mogao shvatiti kako sam dospio u izgubljenu poziciju. Iako sam već bio među prvih deset, to nisam uspio shvatiti ni poslije partije. Ovo je bila jedna od nekoliko partija u kojoj sam se osjećao kao kompletan idiot koji ništa ne razumije! Takve se stvari rijetko dešavaju vrhunskim igračima. Obično shvatite zašto morate izgubiti. Ovaj trenutak se ne može opisati – ima nešto skoro neprimjetno što on opaža i to je karakteristika Karpova. Karpov,Anatolij - Kramnik,Vladimir (2710) [D48] Linares 1994 1.d4 d5 2.c4 c6 3.Nf3 Nf6 4.Nc3 e6 5.e3 Nbd7 6.Bd3 dxc4 7.Bxc4 b5 8.Bd3 a6 9.e4 c5 10.d5 c4 11.dxe6 fxe6 12.Bc2 Bb7 13.0–0 Qc7 14.Ng5 Nc5 15.e5 Qxe5 16.Re1 Qd6 17.Qxd6 Bxd6 18.Be3 0–0 19.Rad1 Be7 20.Bxc5 Bxc5 21.Nxe6 Rfc8  22.h3 Bf8 23.g4 h6 24.f4 Bf3 25.Rd2 Bc6 26.g5 hxg5 27.fxg5 Nd7 28.Nxf8 Nxf8 29.Rd6 b4 30.Ne4 Be8 31.Ng3 Rd8 32.Nf5 Rxd6 33.Nxd6 Bg6 34.Bxg6 Nxg6 35.Nxc4 Rd8 36.Re4 b3 37.axb3 Rd3 38.Kg2 Rxb3 39.h4 Nf8 40.Re8 1-0 Što se tiče drugih stvari, Karpov je veoma jak univerzalan igrač koji se puno ne razlikuje od ostalih. Ali kako je gore navedeno on opaža ono što je skoro neprimjetno i to ga razlikuje od drugih visoko rejtingiranih igrača VLADIMIR BARSKI: Da li on posjeduje jaku igračku vještinu? VLADIMIR KRAMNIK: Da, on je definitivno veliki igrač. Njegova vještina borbe nema premca. Kad sam počeo igrati na superturnirima, bio sam impresioniran njegovom sposobnošću prilagodbe okolnostima u djeliću sekunde. Na primjer, gledate Karpova dok igra partiju, on je pod pritiskom i brani se šest sati pojačavajući poziciju. Zahvaljujući njegovom brilijantnom računanju brani se žilavo i veoma ga je teško slomiti. Izgleda kao da će nastati remi. Njegov suparnik to prihvaća pomalo olako i Karpov izjednačuje poziciju. Svaki drugi šahist bi se složio s remijem i bio sretan što je mučenje za tablom prestalo. Ali tada Karpov počinje igrati na pobjedu! Njemu je bilo lako zaboraviti što se događalo na ploči do tad, on ne misli o prošlosti. Karpov ne pati zbog promjene raspoloženja, on ostavlja utisak osobe koja je upravo počela partiju. Ako vidi i najmanju šansu, on će pokušati na njoj ostvariti prednost. Sjetimo se Karpovljeve pobjede nad Korčnojem u njihovoj posljednjoj partiji meča u Bagiju. Korčnoj je počeo nadigravati Karpova pri kraju meča. Ne znam što se dogodilo, mora da je Karpov bio umoran. Kada je Korčnoj postigao prednost, Karpov je demonstrirao brilijantnu igru! Kao da se nije ništa desilo i da se rezultat nije okrenuo s 5:2 u 5:5 i kao da nije teško igrati poslije prekida u kojem je imao nešto lošiju topovsku konačnicu, Karpov je igrao kao da se igra prva partija meča! Unatoč strašnom pritisku, kada je njegova sudbina ovisila od ishoda meča, on je igrao opušteno kao da igra trening partiju u svojoj kuhinji. Naravno, on je nevjerojatan borac! VLADIMIR BARSKI: Da dodamo neke »ljudske kvalitete«, koje su bile Karpovljeve slabe točke? VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da nije obraćao pažnju na strategiju. Kao što sam već rekao, on je lako zaboravljao stvari koje su se dogodile za pločom. Vjerojatno, nije imao dovoljno duboku stratešku nit igre. Karpov je igrač velikog broja kratkih kombinacija od dva-tri poteza: on je prebacivao svog konja, zauzimao prostor, slabio nekog pješaka. Po mom mišljenju on po svojoj prirodi nije bio strateški igrač. I kao, Fischer, mogao se zbuniti kada je vidio nered na tabli. Ipak, sve njegove slabe točke su više simboličke. Ponekad mora da je bio previše samouvjeren. Bio je toliko siguran da će naći izlaz, ako je potrebno, tako da je sebi davao mnogo slobode. Karpov mora da je videći poziciju koja se pogoršava volio misliti: “Ipak ću ga nadigrati”. Imao je osjećaj da će uvijek izaći na kraj s tim. Kada se sreo s Kasparovom “spustio se” na zemlju. U njihovom prvom meču izvukao se iz sumnjivih situacija dok je u svakom slijedećem meču to bilo sve teže. Vjerojatno, da mu je nedostajao točan pristup. To bi moglo objasniti njegovu nadmoć do pojave Kasparova. Kao prvo nije bila tražena točnost, a kasnije bilo je teško ponovno uvježbati. VLADIMIR BARSKI: Ali mora da je Karpov napredovao tijekom svojih mečeva s Kasparovom? VLADIMIR KRAMNIK: Naravno, Karpov je također napredovao i kao svaki izuzetan igrač obogatio svoju igru. Ali, Kasparov je napredovao fantastičnom brzinom. Kasparov godine 1984. i godine 1985 – to kao da su bila dva različita igrača, ovaj iz 1985 bi mogao dati pješaka fore onom iz 1984. Kasparovljeva sposobnost da uči bila je uvijek njegova jaka strana. Karpov je također morao imati taj kvalitet ali ga je Kasparov nadmašio. |
- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |