___________________________ TRENUTNA SVJETSKA PRVAKINJA
Mariya Muzychuk 2015- , Ukrajina
Svjetski prvaci
javascript:%20void(0);
Nezvanični prvaci
Pedro Damiăo, ~1520, Portugal
Ruy López de Segura, ~1560, Španjolska
Paolo Boi and Leonardo da Cutri, ~1575, Italija
Alessandro Salvio, ~1600, Italija
Gioacchino Greco, ~1620, Italija
Legall de Kermeur, ~1730–1747, Francuska
Francois-André Philidor, ~1747–1795, Francuska
Alexandre Deschapelles, ~1800–1820, Francuska
Louis de la Bourdonnais, ~1820–1840, Francuska
Howard Staunton, 1843–1851, Engleska
Adolf Anderssen, 1851–1858
1860–1866, Njemačka
Paul Morphy, 1858–1859, SAD
Wilhelm Steinitz, 1866–1886, Austrija
Nesporni svjetski prvaci
1. Wilhelm Steinitz, 1886–1894, Austrija/SAD
2. Emanuel Lasker, 1894–1921, Njemačka
3. Jose Raul Capablanca, 1921–1927, Kuba
4. Aleksandar Aljehin, 1927–1935, Rusija
5. Max Euwe, 1935-1937, Nizozemska
4. Aleksandar Aljehin, 1937–1946, Francuska
6. Mihail Botvinnik, 1948–1957, SSSR
7.Vasilij Smislov, 1957–1958, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1958–1960, SSSR
8. Mihail Talj, 1960–1961, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1961–1963, SSSR
9. Tigran Petrosian, 1963–1969, SSSR
10. Boris Spaski, 1969–1972, SSSR
11. Robert J Fischer, 1972–1975, SAD
12. Anatolij Karpov, 1975–1985, SSSR
13. Gari Kasparov, 1985–1993, SSSR/Rusija
Ujedinjeni svjetski prvaci
14. Vladimir kramnik, 2006–2007, Rusija
15. Viswanathan Anand, 2007-2013, Indija
16. Magnus Carlsen, 2013- , Norveška
Prvaci i Prvakinje
"Klasični" svjetski prvaci
Gari Kasparov, 1993–2000, Rusija
Vladimir Kramnik, 2000–2006, Rusija
FIDE svjetski prvaci od 1993.
Anatolij Karpov, 1993–1999, Rusija
Aleksandar Halifman, 1999–2000, Rusija
Viswanathan Anand, 2000–2002, Indija
Ruslan Ponomariov, 2002–2004, Ukrajina
Rustam Kasimdzhanov, 2004–2005 , Uzbekistan
Veselin Topalov, 2005-2006, Bugarska
Nježniji spol
javascript:%20void(0);
Svjetske prvakinje
Svjetske prvakinje
1.Vera Menčik, 1927–1944, Engleska
2. Ljudmila Rudenko, 1950–1953, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1953–1956, SSSR
4.Olga Rubcova, 1956–1958, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1958–1962, SSSR
5. Nona Gaprindašvili, 1962–1978, SSSR
6. Maja Čiburdanidze, 1978–1991, SSSR
7. Xie Jun, 1991–1996, Kina
8. Susan Polgar, 1996–1999, Mađarska
7. Xie Jun, 1999–2001, Kina
9. Zhu Chen, 2001–2004, Kina
10. Antoaneta Stefanova, 2004-2006, Bugarska
11. Xu Yuhua (2006–2008), Kina
12. Alexandra Kosteniuk (2008–2010), Rusija
13. Yifan Hou (2010–2012), Kina
14. Anna Ushenina (2012–2013), Ukrajina
13. Yifan Hou (2013–2015), Kina
15. Mariya Muzychuk (2015- ), Ukrajina
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Mozgalice
01.08.2007., srijeda
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
ZADIVLJUJUĆI ANATOLIJ
VLADIMIR BARSKI: Možemo dugo diskutirati o mogućem ishodu meča Fischer- Karpov. Što mislite da li bi Karpov imao šanse?
VLADIMIR KRAMNIK: Imao bi. Mislim da bi Fischer imao veće šanse, ali bi Karpov također imao svoje adute. Mislim na Karpovljeve pripeme jer je Fischer bio “usamljenik”. Nije imao nijednog ozbiljnog pomoćnika i otvorenja je igrao riskantno. Karpov bi imao šansu u postavljanju Fischeru problema u otvaranju. Spomenuo bih da je Geler imao pozitivan rezultat protiv Fischera. Geler je bio poznavatelj otvorenja i prihvatio je intenzivan pristup teoriji, što Fischeru nije odgovaralo. Po nivou igre Fischer je bio superiroran Karpovu. Ipak, ako bi Karpov stekao realnu prednost u otvorenju, meč bi bio ravnopravan.
VLADIMIR BARSKI: Da li je Karpov nastavio igrati raznovrsno?
VLADIMIR KRAMNIK: Naravno. Uz ovo ima nešto misteriozno u njegovoj igri, i s nekim stvarima se nosio kao nitko drugi. Lakše mi je govoriti o Karpovu jer je moja prva šahovska knjiga bila kolekcija njegovih partija. Njegove partije sam izučavao još dok sam bio dijete a kasnije sam i sam odigrao nekoliko partija s njim. On je svestran šahist, dobar takticar koji brilijantno računa varijante i poziciono je vrlo jak. Ima također prepoznatljiv stil. Prilično je zabavno, da je on ustvari negirao Steinitzovu izjavu: ako imaš prednost tada moraš napadati, inače ćeš je izgubiti. Kada je imao prednost, Karpov je često ostajao na mjestu i dalje ovajajući prednost! Ne znam nikoga osim njega tko je to postizao; to je nevjerojatno. Uvijek sam bio impresioniran i oduševljen ovom njegovom vještinom. Kad je izgledalo da je pravo vrijeme da krene u napad, Karpov je igrao a3, h3, i pozicija njegovog protivnika se rušila.
Karpov me pobijedio u Linaresu 1994. godine, kada je postigao 11 bodova iz 13. partija. Dospio sam u slabiju konačnicu. Ipak, nije izgledalo tako strašno. Tada sam odigrao neke naizgled odgovarajuće poteze i nisam mogao shvatiti kako sam dospio u izgubljenu poziciju. Iako sam već bio među prvih deset, to nisam uspio shvatiti ni poslije partije. Ovo je bila jedna od nekoliko partija u kojoj sam se osjećao kao kompletan idiot koji ništa ne razumije! Takve se stvari rijetko dešavaju vrhunskim igračima. Obično shvatite zašto morate izgubiti.
Ovaj trenutak se ne može opisati – ima nešto skoro neprimjetno što on opaža i to je karakteristika Karpova.
Što se tiče drugih stvari, Karpov je veoma jak univerzalan igrač koji se puno ne razlikuje od ostalih. Ali kako je gore navedeno on opaža ono što je skoro neprimjetno i to ga razlikuje od drugih visoko rejtingiranih igrača
VLADIMIR BARSKI: Da li on posjeduje jaku igračku vještinu?
VLADIMIR KRAMNIK: Da, on je definitivno veliki igrač. Njegova vještina borbe nema premca. Kad sam počeo igrati na superturnirima, bio sam impresioniran njegovom sposobnošću prilagodbe okolnostima u djeliću sekunde. Na primjer, gledate Karpova dok igra partiju, on je pod pritiskom i brani se šest sati pojačavajući poziciju. Zahvaljujući njegovom brilijantnom računanju brani se žilavo i veoma ga je teško slomiti. Izgleda kao da će nastati remi. Njegov suparnik to prihvaća pomalo olako i Karpov izjednačuje poziciju. Svaki drugi šahist bi se složio s remijem i bio sretan što je mučenje za tablom prestalo. Ali tada Karpov počinje igrati na pobjedu! Njemu je bilo lako zaboraviti što se događalo na ploči do tad, on ne misli o prošlosti. Karpov ne pati zbog promjene raspoloženja, on ostavlja utisak osobe koja je upravo počela partiju. Ako vidi i najmanju šansu, on će pokušati na njoj ostvariti prednost.
Sjetimo se Karpovljeve pobjede nad Korčnojem u njihovoj posljednjoj partiji meča u Bagiju.
Korčnoj je počeo nadigravati Karpova pri kraju meča. Ne znam što se dogodilo, mora da je Karpov bio umoran. Kada je Korčnoj postigao prednost, Karpov je demonstrirao brilijantnu igru!
Kao da se nije ništa desilo i da se rezultat nije okrenuo s 5:2 u 5:5 i kao da nije teško igrati poslije prekida u kojem je imao nešto lošiju topovsku konačnicu, Karpov je igrao kao da se igra prva partija meča! Unatoč strašnom pritisku, kada je njegova sudbina ovisila od ishoda meča, on je igrao opušteno kao da igra trening partiju u svojoj kuhinji. Naravno, on je nevjerojatan borac!
VLADIMIR BARSKI: Da dodamo neke »ljudske kvalitete«, koje su bile Karpovljeve slabe točke?
VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da nije obraćao pažnju na strategiju. Kao što sam već rekao, on je lako zaboravljao stvari koje su se dogodile za pločom. Vjerojatno, nije imao dovoljno duboku stratešku nit igre. Karpov je igrač velikog broja kratkih kombinacija od dva-tri poteza: on je prebacivao svog konja, zauzimao prostor, slabio nekog pješaka. Po mom mišljenju on po svojoj prirodi nije bio strateški igrač. I kao, Fischer, mogao se zbuniti kada je vidio nered na tabli. Ipak, sve njegove slabe točke su više simboličke.
Ponekad mora da je bio previše samouvjeren. Bio je toliko siguran da će naći izlaz, ako je potrebno, tako da je sebi davao mnogo slobode. Karpov mora da je videći poziciju koja se pogoršava volio misliti: “Ipak ću ga nadigrati”. Imao je osjećaj da će uvijek izaći na kraj s tim. Kada se sreo s Kasparovom “spustio se” na zemlju. U njihovom prvom meču izvukao se iz sumnjivih situacija dok je u svakom slijedećem meču to bilo sve teže. Vjerojatno, da mu je nedostajao točan pristup. To bi moglo objasniti njegovu nadmoć do pojave Kasparova. Kao prvo nije bila tražena točnost, a kasnije bilo je teško ponovno uvježbati.
VLADIMIR BARSKI: Ali mora da je Karpov napredovao tijekom svojih mečeva s Kasparovom?
VLADIMIR KRAMNIK: Naravno, Karpov je također napredovao i kao svaki izuzetan igrač obogatio svoju igru. Ali, Kasparov je napredovao fantastičnom brzinom. Kasparov godine 1984. i godine 1985 – to kao da su bila dva različita igrača, ovaj iz 1985 bi mogao dati pješaka fore onom iz 1984. Kasparovljeva sposobnost da uči bila je uvijek njegova jaka strana. Karpov je također morao imati taj kvalitet ali ga je Kasparov nadmašio.