Marketing
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
ZADIVLJUJUĆI ANATOLIJ
VLADIMIR BARSKI: Možemo dugo diskutirati o mogućem ishodu meča Fischer- Karpov. Što mislite da li bi Karpov imao šanse?
VLADIMIR KRAMNIK: Imao bi. Mislim da bi Fischer imao veće šanse, ali bi Karpov također imao svoje adute. Mislim na Karpovljeve pripeme jer je Fischer bio “usamljenik”. Nije imao nijednog ozbiljnog pomoćnika i otvorenja je igrao riskantno. Karpov bi imao šansu u postavljanju Fischeru problema u otvaranju. Spomenuo bih da je Geler imao pozitivan rezultat protiv Fischera. Geler je bio poznavatelj otvorenja i prihvatio je intenzivan pristup teoriji, što Fischeru nije odgovaralo. Po nivou igre Fischer je bio superiroran Karpovu. Ipak, ako bi Karpov stekao realnu prednost u otvorenju, meč bi bio ravnopravan.
VLADIMIR BARSKI: Da li je Karpov nastavio igrati raznovrsno?
VLADIMIR KRAMNIK: Naravno. Uz ovo ima nešto misteriozno u njegovoj igri, i s nekim stvarima se nosio kao nitko drugi. Lakše mi je govoriti o Karpovu jer je moja prva šahovska knjiga bila kolekcija njegovih partija. Njegove partije sam izučavao još dok sam bio dijete a kasnije sam i sam odigrao nekoliko partija s njim. On je svestran šahist, dobar takticar koji brilijantno računa varijante i poziciono je vrlo jak. Ima također prepoznatljiv stil. Prilično je zabavno, da je on ustvari negirao Steinitzovu izjavu: ako imaš prednost tada moraš napadati, inače ćeš je izgubiti. Kada je imao prednost, Karpov je često ostajao na mjestu i dalje ovajajući prednost! Ne znam nikoga osim njega tko je to postizao; to je nevjerojatno. Uvijek sam bio impresioniran i oduševljen ovom njegovom vještinom. Kad je izgledalo da je pravo vrijeme da krene u napad, Karpov je igrao a3, h3, i pozicija njegovog protivnika se rušila.
Karpov me pobijedio u Linaresu 1994. godine, kada je postigao 11 bodova iz 13. partija. Dospio sam u slabiju konačnicu. Ipak, nije izgledalo tako strašno. Tada sam odigrao neke naizgled odgovarajuće poteze i nisam mogao shvatiti kako sam dospio u izgubljenu poziciju. Iako sam već bio među prvih deset, to nisam uspio shvatiti ni poslije partije. Ovo je bila jedna od nekoliko partija u kojoj sam se osjećao kao kompletan idiot koji ništa ne razumije! Takve se stvari rijetko dešavaju vrhunskim igračima. Obično shvatite zašto morate izgubiti.
Ovaj trenutak se ne može opisati – ima nešto skoro neprimjetno što on opaža i to je karakteristika Karpova.
Karpov,Anatolij - Kramnik,Vladimir (2710) [D48]
Linares 1994
1.d4 d5 2.c4 c6 3.Nf3 Nf6 4.Nc3 e6 5.e3 Nbd7 6.Bd3 dxc4 7.Bxc4 b5 8.Bd3 a6 9.e4 c5 10.d5 c4 11.dxe6 fxe6 12.Bc2 Bb7 13.0–0 Qc7 14.Ng5 Nc5 15.e5 Qxe5 16.Re1 Qd6 17.Qxd6 Bxd6 18.Be3 0–0 19.Rad1 Be7 20.Bxc5 Bxc5 21.Nxe6 Rfc8
22.h3 Bf8 23.g4 h6 24.f4 Bf3 25.Rd2 Bc6 26.g5 hxg5 27.fxg5 Nd7 28.Nxf8 Nxf8 29.Rd6 b4 30.Ne4 Be8 31.Ng3 Rd8 32.Nf5 Rxd6 33.Nxd6 Bg6 34.Bxg6 Nxg6 35.Nxc4 Rd8 36.Re4 b3 37.axb3 Rd3 38.Kg2 Rxb3 39.h4 Nf8 40.Re8 1-0
Što se tiče drugih stvari, Karpov je veoma jak univerzalan igrač koji se puno ne razlikuje od ostalih. Ali kako je gore navedeno on opaža ono što je skoro neprimjetno i to ga razlikuje od drugih visoko rejtingiranih igrača
VLADIMIR BARSKI: Da li on posjeduje jaku igračku vještinu?
VLADIMIR KRAMNIK: Da, on je definitivno veliki igrač. Njegova vještina borbe nema premca. Kad sam počeo igrati na superturnirima, bio sam impresioniran njegovom sposobnošću prilagodbe okolnostima u djeliću sekunde. Na primjer, gledate Karpova dok igra partiju, on je pod pritiskom i brani se šest sati pojačavajući poziciju. Zahvaljujući njegovom brilijantnom računanju brani se žilavo i veoma ga je teško slomiti. Izgleda kao da će nastati remi. Njegov suparnik to prihvaća pomalo olako i Karpov izjednačuje poziciju. Svaki drugi šahist bi se složio s remijem i bio sretan što je mučenje za tablom prestalo. Ali tada Karpov počinje igrati na pobjedu! Njemu je bilo lako zaboraviti što se događalo na ploči do tad, on ne misli o prošlosti. Karpov ne pati zbog promjene raspoloženja, on ostavlja utisak osobe koja je upravo počela partiju. Ako vidi i najmanju šansu, on će pokušati na njoj ostvariti prednost.
Sjetimo se Karpovljeve pobjede nad Korčnojem u njihovoj posljednjoj partiji meča u Bagiju.
Korčnoj je počeo nadigravati Karpova pri kraju meča. Ne znam što se dogodilo, mora da je Karpov bio umoran. Kada je Korčnoj postigao prednost, Karpov je demonstrirao brilijantnu igru!
Kao da se nije ništa desilo i da se rezultat nije okrenuo s 5:2 u 5:5 i kao da nije teško igrati poslije prekida u kojem je imao nešto lošiju topovsku konačnicu, Karpov je igrao kao da se igra prva partija meča! Unatoč strašnom pritisku, kada je njegova sudbina ovisila od ishoda meča, on je igrao opušteno kao da igra trening partiju u svojoj kuhinji. Naravno, on je nevjerojatan borac!
VLADIMIR BARSKI: Da dodamo neke »ljudske kvalitete«, koje su bile Karpovljeve slabe točke?
VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da nije obraćao pažnju na strategiju. Kao što sam već rekao, on je lako zaboravljao stvari koje su se dogodile za pločom. Vjerojatno, nije imao dovoljno duboku stratešku nit igre. Karpov je igrač velikog broja kratkih kombinacija od dva-tri poteza: on je prebacivao svog konja, zauzimao prostor, slabio nekog pješaka. Po mom mišljenju on po svojoj prirodi nije bio strateški igrač. I kao, Fischer, mogao se zbuniti kada je vidio nered na tabli. Ipak, sve njegove slabe točke su više simboličke.
Ponekad mora da je bio previše samouvjeren. Bio je toliko siguran da će naći izlaz, ako je potrebno, tako da je sebi davao mnogo slobode. Karpov mora da je videći poziciju koja se pogoršava volio misliti: “Ipak ću ga nadigrati”. Imao je osjećaj da će uvijek izaći na kraj s tim. Kada se sreo s Kasparovom “spustio se” na zemlju. U njihovom prvom meču izvukao se iz sumnjivih situacija dok je u svakom slijedećem meču to bilo sve teže. Vjerojatno, da mu je nedostajao točan pristup. To bi moglo objasniti njegovu nadmoć do pojave Kasparova. Kao prvo nije bila tražena točnost, a kasnije bilo je teško ponovno uvježbati.
VLADIMIR BARSKI: Ali mora da je Karpov napredovao tijekom svojih mečeva s Kasparovom?
VLADIMIR KRAMNIK: Naravno, Karpov je također napredovao i kao svaki izuzetan igrač obogatio svoju igru. Ali, Kasparov je napredovao fantastičnom brzinom. Kasparov godine 1984. i godine 1985 – to kao da su bila dva različita igrača, ovaj iz 1985 bi mogao dati pješaka fore onom iz 1984. Kasparovljeva sposobnost da uči bila je uvijek njegova jaka strana. Karpov je također morao imati taj kvalitet ali ga je Kasparov nadmašio.
Post je objavljen 01.08.2007. u 22:42 sati.