
(Gatcina 31. listopad 1850 - Lublin 12. siječanj 1908.)
Posljednjeg dana listopada 1850. u mjestu Gatcina kod Petrograda rodio se otac ruske šahovske škole, veliki šampion koji nije imao službenu titulu prvaka svijeta, ali nije je imao ni veliki Paul Keres kojega su zvali "vječiti drugi". Tako je i Čigorin u svojem dobu bio kao Keres u svojem vječiti drugi. Na početku života osjetio je neimaštinu jer su mu roditelji umrli a brigu je preuzela tetka. Kao i svaka tetka ona nije bila kao roditelj. Zbog toga ga je poslala u institut za siromašne učenike. Godine 1868. bio je izbačen iz Doma s nekoliko učenika koji su se bunili zbog loših uvjeta života. Tajne šahovske igre upoznao je priilično kasno tek u 16 toj godini. Emanuel Schiffers (1878-1880) bio je ruski prvak i njegov učitelj i za Čigorina je svijet saznao kada je pobijedio u meču svojeg učitelja.
Berlin 1881. Njegov prvi inozemni nastup. Igrali su vodeći majstori svijeta uključujući Zukertorta i Blackburne. Bio je treći ...
U davna šahovska vremena bio je običaj da šampion svijeta bira protivnika u meču za titulu. Kada je engleski majstor Bird uputio izazov Williamu Stenitzu, prvak svijeta je odbio izazov jer Bird nije imao ni dovoljno rezultata ni takav ugled u šahovskom svijetu. Dvije godine nakon osvajanja titule prvaka klub iz Havane je pozvao Steinitza da izabere svog suparnika i da u Havani odigraju meč za titulu prvaka svijeta. Šahovska vremena su se znatno izmijenila. Prvak svijeta je tada imao pravo birati suparnika a ne da igra s onim koji stekne pravo na meč. U Steinitzovo vrijeme uvjete za meč su ispunjavali Blackburne, Paulsen, Čigorin i još nekoliko manje poznatih igrača. Ali nitko od njih nije uputio izazov Steinitzu.
Prvak se bez mnogo razmišljanja odlučio igrati s Mihailom Čigorinom iako je s njim u obje partije i u Beču i u Londonu izgubio. Bio je to športski gest Steinitza. Teško je vjerovati da bi se u ovom sadašnjem vremenu moglo desiti nešto tako.
Meč u Havani je počeo 20 siječnja 1889. Meč je igran u 20 partija. Steinitz je poveo u meču 6-4 nakon prve polovine. Nakon 17-te partije skupio je 10,5 bodova koliko je bilo potrebno da bi sačuvao titulu. Čigorin je tada imao 39 godina.
Drugi meč također u Havani između istih protivnika. Igralo se do deset pobjeda i situacija je bila drukčija od prvog meča. U 23. partiji Čigorin se nalazio pred pobjedom i izjednačenjem rezultata 9-9. Tada bi se igrale još tri partije. Umjesto da matira prvaka Čigorin je zbog premora zapao u tešku poziciju i izgubio partiju i meč .
Tako je propala šansa oca ruske šahovske škole da bi postao prvak svijeta . Velemajstor Rudolph Spillman je ocijenio da je to bila nepravda jer je Čigorin bio fanatično odan šahu i imao je i veliku ljubav za šah, no najvažnije je da je imao i rezultate za zvanje šampiona svijeta ....


Post je objavljen 30.08.2007. u 22:11 sati.