PRECIZNI VASILIJ

VLADIMIR BARSKI: Kako bi opisali sedmog svjetskog prvaka Vasilija Smislova?
VLADIMIR KRAMNIK: Kako bih se pravilno izrazio? ... On je istina u šahu! Smislov igra istinski točno i to je njegov prirodan stil. Usput, zašto mislite da mu nedostaje mistični oreol kao Talju ili Capablanci? Zato što Smislov nije glumac u šahu, njegova igra nije ni umjetnička ni fascinantna. Ali ja volim njegov stil. Preporučio bih izučavanje Smislovljevih partija djeci koja žele naučiti kako igrati šah jer on igra šah kako treba igrati: njegov stil je najbliži nekoj vrsti “virtualne istine” u šahu. Uvijek je pokušavao odigrati najjači potez u svakoj poziciji. Prevazišao je mnoge svjetske prvake po broju jakih poteza koje je odigrao. Kao profesionalca, ova me vještina impresionira. Znam da su gledatelji mnogo više zainteresirani za mane…uspone i padove. ali, s profesionalne točke gledišta, Smislov je bio podcijenjen.
On je ovladao svim elementima igre. Smislov je bio brilijantan specijalist za konačnice, sve u svemu njegova igra je lako tekla kao pjesma. Kad pogledate njegove partije, imate osjećaj kao da njegova ruka sama povlači poeze dok sam čovjek ne čini nikakav napor – kao kad pije kavu ili čita novine! Ima osjećaj kao da ga je Mozart nadahnuo! Bez stresa, bez napora, sve je jednostavno i upravo briljantno. Volim ove karakteristike Smislova i volim njegove partije.
VLADIMIR BARSKI: Smislov i Botvinnik su odigrali skoro stotinu međusobnih partija uključujući i tri svjetska prvenstva. Da li su oni po modernim stanardima igrali partije visokog kvaliteta?
VLADIMIR KRAMNIK: Jesu, njihove partije su stvarno bile kvalitetne. Naravno, pravili su grješke jer su mečevi bili veoma dugi, ali prosječan kvalitet njihovih partija je bio veoma visok. Ponekad su pravili prijevide, ali to nije imalo jači utjecaj na opću ocjenu igre. Istovremeno prosječna snaga svakog poteza bila je vrlo visoka.
VLADIMIR BARSKI: Dijamant siječe dijamant – oni su bili dostojni suparnici, zar ne?
VLADIMIR KRAMNIK: Da, jesu. Iako su se razlikovali u pristupu šahu, oni su bili ravnopravni suparnici. Pomalo mi je žao što Smislov nije zadržao titulu duži period, jer, po mom mišljenju, on je bio stvarno izuzetan šahist. Igrao je u finalu izazivača prvaka sa 63. godine! To pokazuje najvišu klasu. Šahisti koji ne prihvate intenzivan pristup normalno, ne mogu zadržati svoju poziciju na najvišem nivou u tom dobu. Smislov je mogao. a to nije bilo zbog njegove energije, rada ili karaktera – on je imao duboko razumijevanje šaha.
Botvinnik je bio veliki šahist ali krajem svojih pedesetih godina počeo je slabije igrati, iako se još dugo mogao držati. Ipak Smislov je bio fenomen kome nema ravnog, mada nije zadržao titulu dugo vremena jer nije imao žarku želju to učiniti. Mislim da to za njega nije bilo toliko važno. Pod određenim uvjetima Smislov je mogao držati titulu oko 15 godina.
VLADIMIR BARSKI: Da li je Smislov igrao šah kao njegovi prethodnici?
VLADIMIR KRAMNIK: Ne, on jer igrao drukčije, on je imao svoj vlastiti šahovski pečat. Bio je majstor pozicione igre i nadmašio je svoje prethodnike u toj oblasti. Također je bio dobar u pripemama i taktici, ali ne više od toga. Smislov nije imao nevjerovatne konceptualne ideje ali je bio veoma precizan i sprovodio je svoje ideje “milimetar po milimetar”. Vjerojatno je bio prvi šahist koji je dosegao najviši nivo preciznosti. Do nekog nivoa, Smislov je bio pionir tog stila, kojeg je kasnije brilijantno razvio Karpov, npr. postupno jačajući pozicioni pritisak zasnovan na najpreciznijem računanju kratkih varijanti.
Post je objavljen 18.07.2007. u 12:20 sati.