RAZNOVRSNI MAX

VLADIMIR BARSKI: Nizozemac Max Euwe bio je peti svjetski prvak. Neki kažu da on nije zaslužio osvojiti titulu i da je uspio slučajno.
VLADIMIR KRAMNIK: Euwe je bio veoma dobar šahist. Za Botvinnika je rečeno da je stvorio osnovu širokog sustava priprema, ali ja mislim da je to zasluga Euwea. On je shvatio značaj otvoranja i pripremao ih je briljantno. Uz to, imao je suptilan osjećaj za pripremu otvaranja. Unatoč napornom radu Aljehin je često primjenjivao očevidno sumnjiva otvorenja. To je radio čak i u veoma važnim partijama, što je za mene bilo iznenađenje. To znači da ili nije osjećao da je otvorenje sumnjivo ili se nadao da će to proći. Euwe je pripremao otvorenje temeljito i racionalno. Otvorenja su bila uvijek njegova jaka strana. Uvijek je bio dobar u otvorenjima.
VLADIMIR BARSKI: Neovisno o ovome, on je bio prvi na listi koji je pomagao vodećim velemajstorima. Na primjer, Flohru ...
VLADIMIR KRAMNIK: Euwe je imao profesionalni pristup šahu. Bio je raznovrstan šahist, zato ga je teško bilo opisati i bio je podcijenjen. On je bio u neku ruku “nedefiniran” igrač i njegov stil je teško procijeniti. Nisam ga potpuno shvatio. Možda se sastojao od kombinacije različitih elemenata uz njegove čelicne živce i zdrav pristup životu. Bio je veoma smirena i vrlo uravnotežena osoba. U tome je ključ njegovog uspjeha i on je potpuno zaslužio titulu svjetskog prvaka kad je pobijedio Aljehina.
Da, Aljehin je bio pomalo van forme. Ali nije točno da je tijekom cijelog meča bio u lošem stanju.Žestoko se borio, i u početku meča je igrao briljantno. Zato ne možemo reći da je bio u lošem stanju kada je meč počeo. U jednom trenutku Euwe je počeo nadigravati Aljehina koji je tada počeo piti ... Neki drugi razlozi su prevladavali: to mogu biti ili psihološki faktori ili nešto drugo. Nije to bilo pitanje loše forme. Euwe je održavao napetost više nego što je “hvatao” protivnika u otvaranju. Capablanca je primarno odbijao Aljehinove napade u otvaranju. Aljehin je bio poznat kao enciklopedijski šahist dok je Euwe često uspijevao prednost steći u otvorenoj borbi, u koncepciji i u specifičnim varijantama. Na primjer, desilo se da su i jedan i drugi primjenjivali Slavensku obranu s obje boje figura. Euwe je u toj bitci pobijedio.
Gledao sam knjige napisane o njihovom revanš meču 1937. godine i ponovo vidio ravnopravnu borbu. Smatralo se da je Aljehin lako vratio titulu. Pričalo se da je izgubio titulu zbog sklonosti piću, zatim da je ostavio piće i pobijedio, što nema veze sa realnošću. Prije svega Euwe je imao pozitivan rezultat (3-1 u odlučenim partijama) protiv Aljehina u periodu između njihovog meča i uzvratnog meča. To znači, iako je Aljehin prekinuo s navikom piti, skoro odmah poslije meča, Euwe je ga je nastavio pobjeđivati. Uzvratni meč vidim također kao ravnopravnu borbu. U prvom meču Aljehin se slomio dok se isto to desilo Euweu koji je izgubio nekoliko partija za redom. Zašto se to desilo? Mozda Euwe nije želio zadržati titulu svjetskog prvaka, jer je ta titula mogla biti težak psihološki teret za njega. U svakom slučaju mislim da se to nije desilo slučajno. Revanš meč nije bio poklon za Aljehina; taj mit bi trebalo srušiti.
Post je objavljen 12.07.2007. u 14:27 sati.