;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
30.06.2007., subota
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
 14. svjetski prvak, VLADIMIR KRAMNIK, u razgovoru s VLADIMIROM BARSKIM, iznosi svoje viđenje trinaest šahovskih kraljeva... VLADIMIR KRAMNIK: Nisam imao mogućnost izučavati šahovske klasike kada sam bio dijete. Rođen sam u ruskom provincijskom gradiću Tuapse u kojem je bilo teško nabaviti šahovsku literaturu; samo su bile dostupne knjige o modernim šahistima, kao što su Karpov, Petrosian, itd. Naravno, kasnije sam popunio prazninu u svom obrazovanju. Ipak, mnogo mi je lakše pričati o onima koje sam sreo za tablom, npr. o Karpovu, Kasparovu. VLADIMIR BARSKI: Što mislite, da li bi mladi šahisti trebali izučavati klasike? VLADIMIR KRAMNIK: Po mom misljenju ako se želite usavršiti, trebali bi izučavati kompletnu povijest šaha. Ne mogu dati nijedno logično objašnjenje za to, ali mislim da je apsolutna bit da upijete cijelu šahovsku povijest. VLADIMIR BARSKI: Počevši od Gioachina Greca? VLADIMIR KRAMNIK: Ne mislim da je važno početi od tih starih vremena jer je to samo šahovska abeceda. Ipak, trebalo bi proći kroz Filidorove partije, da ne spominjem Anderssena i Morphija, čije partije bi se trebale neizostavno izučavati. Ovo znanje će biti stvarna pomoć u samom napredovanju. WILHELM EKSPERIMENTATOR  VLADIMIR KRAMNIK: Steinitz je bio prvi koji je shvatio da šah, unatoč tome što je komplicirana igra, ima neka zajednička načela. Do njegovog vremena shvaćali su samo pojedine teme. Na primjer, Philidor je postavio i podržavao slijedeću tvrdnju: "Pješaci su duša šaha". Imam fragmentarne utiske o Steinitzu i drugim šahistima 19. stoljeća. Zato bih volio podijeliti svoje mišljenje o njihovim partijama. Pažljivo sam izučavao mečeve koje je igrao Steinitz protiv Chigorina i Laskera ... Steinitz je prihvatio širok pristup šahu i počeo stvarati zajedničku bazu za pojedinačne zaključke. Ipak, ponekad je pravio odluke koje nisu potpuno podudarne njegovim vlastitim pravilima. Steinitz je prvi otkrio neke ideje ali je bio još daleko od toga da ih ugradi u temelj. Izgleda da nije dovoljno shvaćao dinamiku; dinamika je bila njegova slaba točka. U svojim mečevima protiv Chigorina obično je dospijevao u teške pozicije crnim figurama. Na primjer, on bi uzeo pješaka u Evansovom gambitu a zatim prebacio sve svoje figure na osmi red... M. Chigorin - W. Steinitz Havana 1889  Iako bi većina igrača imala osjećaj da je u ovoj poziciji crni izgubljen, Steinitz je tu poziciju obranio u svom meču tri puta, i to u partijama 1, 15 i 17, i osvojio 1,5 bod. Jednu je čak partiju dobio. Ali pozicija na dijagramu je potpuno beznadežna za crnog. Steinitz je bio jak praktičar. Imao je duboke misli i bujne ideje. Na primjer, on je smatrao da je kralj jaka figura koja se može sama braniti. Ova ideja je stvarno maštovita i u nekim slučajevima čak točna, ali to nije dio klasične osnove igre. Dok su do njegovog vremena ljudi samo igrali šah, Steinitz ga je počeo izučavati. Ali, kao što se često dešava prvi put je samo pokušaj. S dužnim poštovanjem prema prvom svjetskom prvaku, ne mogu reći da je on utemeljio šahovsku teoriju. On je bio eksperimentator koji je pokazao da šah podliježe zakonima koje bi trebalo ustanoviti. |
- 14:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #
24.06.2007., nedjelja
Iz šahovske povijesti
|
To što je šah više od jednog tisućljeća dobro je poznato. Ostaje za raspravu da li mu je 1.400 ili 1.500 godina. Ali ono što je doista zadivljujuće je da je šah prošao tolike povijesne epohe, različita društvena uređenja, srednji i novi vijek, ušao u moderno doba i nitko mu od tih različitosti nije osporio njegovu vrijednost. Kako pojasniti da je još kao šatrandž bio omiljen među maharadžama u Indiji, među osvajačima u Perziji, na dvorovima kalifa, u različitim arapskim društvima, na dvorovima Europe, igrali su ga i Tamerlan i Napoleon i Lenjin i Tito i Fidel Castro i dr. Dvorska igra sišla je u narod, a pravo zaprepaštenje bilo kada je u prvim danima „Oktobarske revolucije“ tipična „buržoaska" igra zavladala cijelim bivšim Sovjetskim Savezom. Ako se samo poredaju ove slučajno uzete činjenice, ne može se izbjeći tvrdnja da je šah opće kulturno dobro namijenjeno obrazovanju i uživanju mnogih generacija. Jedno od njegovih svojstava je da su njegova postignuća prenosiva, da nikada ne zastarijeva kakva briljantna kombinacija, pa počnimo od najstarijih izvora. Pogledajte ovu poziciju.  Bijeli vuče i dobiva. Ili ako vam je draže „Mat u tri poteza". Lijepa kombinacija: 1. Sg5 Tg5 2.Tf6 Kf6 3.Td6 mat. Ali ono što može zadiviti je godina kada je ova kombinacija nastala. Nećete vjerovati, ali to se dogodilo baš na početku IX stoljeća. U to vrijeme je jedan od najpoznatijih igrača šatrandža bio Abu Haim al-Hadim porijeklom iz Srednje Azije, ali koji je svoje umijeće prikazivao na dvorovima raznih kalifa. Ovu poziciju je uvrstio u svoje «mansube» ali je taj njegov rukopis odavno izgubljen. Ostalo je samo sjećanje na jednu od njegovih kombinacija. Prva tiskana šahovska knjiga pojavila se tek mnogo godina kasnije 1497. godine u gradu Salamanki u Španjolskoj. Njen autor je Luis Ramirez de Lucena (XV - XVI), a naslov u originalu glasi "Repeticion de amores at Arte del Axedrez con CL juegos de partido". Knjiga je posvećena "Uzvišenom princu Španjolske Don Huanu III ...". U knjizi je obrađeno jedanaest otvaranja za koja je autor skupio građu putujući po Španjolskoj Italiji i Francuskoj. Šahovski materijal pored otvaranja sadrži i 150 problema i studija. Od njih je 74 dato po pravilima "šatrandža", a 76 po pravilima modernog šaha ili "de la dame", kako se u to vrijeme zvao zbog oslobođenja dame u kretanju. U Italiji se reformirani šah zvao "alla rabiosa", što znači "na juriš". U uvodnom djelu knjige Lucena daje savjete, od kojih se neki i danas mogu prihvatiti: "Kada se igra noću, treba sjesti tako da je svjetlo na lijevoj strani, kako ruka ne bi pravila sjenku. Danju je poželjno da protivnik sjedi naspram svjetla. Treba se pobrinuti da protivnik prije igre jede i pije više nego što je potrebno. Ali ako igra traje duže, treba jesti kako ne bismo u glavi oslabili. Za vrijeme igre igrači trebaju piti vode. Dobro je igrati figurama iste boje. Ako se igra za novac, neka ulog bude što manji, kako pomisao na gubitak ne bi djelovala na smirenost u igri. Pješake ispred svog kralja ne treba bez potrebe pokretati, da oslabljeni kralj ne bi bio izložen napadu." Kasnije je u Rimu 1512. godine u knjizi Talijana Damijana ponovo objavljeno nekoliko Luceninih pozicija, a neke od njih se pojavljuju u udžbenicima za šahovske početnike. U nekim od tih udžbenika pojavljuju se partije koje su odigrane prije pola tisućljeća!! Nećete vjerovati, ali i danas kao primjer žrtve lovca na f7 služi jedna partija koja je odigrana 1560. godine!!  Rui Lopez de Segura bio je španjolski biskup i autor knjige „Udžbenik saha" (1561) u kojima je pojašnjavao načela šahovskih otvorenja. Njegov suparnik, očevidno nije bio pročitao tu knjigu kada je upao u zamku i izgubio u 12 poteza! Ali zato šahovski početnici danas mogu izbjeći brzi poraz ako pogledaju partiju koja je odigrana prije 443 godine!!! I to je jedna od karakteristika šaha - njegova ponovljivost i vječito trajanje. Španjolska je bila jedna od prvih europskih zemalja koja je šah uvrstila u kulturne stečevine. Ne samo što je kralj Alfonso X Mudri bio ljubitelj šaha i veliki mecena, već su se tu rodili i prvi šahovski majstori, a mnogi slavni ljudi zavoljeli su šah. Među njima je bio i tvorac Don Kihota Miguel Servantes. Tu se prvi put pojavio i problemski šah, a tome su doprinijele i šahovske revije koje su izlazile u Barceloni «Ajedrez» («Šah») 1862-64, «Teorija i praksa šaha» 1867-68. «Rui Lopez» 1896-99. Među teoretičarima XVII stoljeća našao se i jedan svećenik sa Sicilije Cascio (1573-1647) koji je u svom udžbeniku iz 1617. godine dao primjer koji i dan-danas treba proučavati.  Bijeli vuče i dobiva. Crni kralj se našao u iznudici, ako krene na bilo koju stranu bijeli pješak izlazi u damu. Zadatak bijelog kralja je, dakle, zaustaviti crne pješake. Može li to učiniti? 1. Kf4 f6 (ako 1...f5 2.Kg3 odmah je gotovo) 2.Kg3 f5 3.Kg2h4 4.Kh2 f4 5.Kg1! h3 6.Kh2 f3 7.Kg3 i cilj je postignut. I tako dođosmo do XIX stoljeća. Za razonodu i brzo rješavanje evo vam i jednog problema V.Sinkmana iz 1886. godine.  Mat u dva poteza. Da li će crna dama moći odgoditi mat bar za jedan potez? Neće - ako odigrate pravilno. A taj kljucni potez je 1.Ta2!! dalje ćete sami zaključiti kako se daje mat u drugom potezu! |
- 00:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
20.06.2007., srijeda
Kad je urednik daltonist !?
|
Kažu da se to dogodilo u redakciji jednog sportskog lista prije mnogo godina. Poznato je da urednici sportskih listova suradnike u šahovskim rubrikama smatraju kao „nužno zlo" i nerado im ustupaju prostor. Bilo kako bilo, jednom se dogodilo da je pred sam izlazak lista u redakciji bio dežuran urednik nogometne rubrike koji pojma nije imao o šahu! A kao za pakost suradnik šahovske rubrike bude zadržan u nekom prometnom incidentu, te da bi tiskanje lista počelo na vrijeme on pošalje svoj izvještaj telefonom, a kako su u svakom broju imali i nagradni zadatak, on izdiktira poziciju telefonom i skrene pažnju uredniku da stavi naslov MAT U 2 POTEZA! Onaj dežurni nogometaš primi poruku,zabilježi poziciju, ali sutradan u listu osvane ovakav dijagram :  Mat u 2 poteza! Čitatelji se nađoše u čudu, Tko komu daje mat i otkuda dva crna kralja i nijedna bijela figura?! Pa zar urednik ne raspoznaje bijelu od crne boje? Zbog toga mnogi čitatelji napustiše rješavanje ovog problema očekujući njegovu ispravku u slijedećem broju. E, ali dvojica pasioniranih šahista ne ustuknuše pred ovom naizgled nepremostivom teškoćom : - Znaš što?! Hajdemo mi sami ustanoviti koji je bijeli, a tko crni kralj! Počeše nagađati... . Očevidno je onaj kralj na b8 crni jer se drukčije ne bi mogao dati mat u dva poteza. - Potpuno si u pravu,ali što ćemo s ostalim figurama? - I tu se možemo snaći... onaj lovac na b7 je bijeli, a također i onaj lovac na g1 jer on mora dati mat Lg1-h2! - Pa to je onda vrlo lako! Povučeš g3-g4 i daš mat Lh2. - Nije bas tako jednostavno kako se čini jer ako je taj pješak na g3 bijeli onda bi i onaj na f2 morao biti bijeli, a u tom slučaju onaj lovac ne bi mogao doći na polje g1! - Auh, pa to ispada teže nego što sam mislio...I dok traje ovaj razgovor, možete li vi, dragi čitatelji, malo pomoći u ovoj rekonstrukciji - koje su, dakle, bijele a koje crne figure?! U međuvremenu su onog urednika nazvali najvećim pacerom, a on se branio riječima : - Ako ništa drugo, uvijek bih mogao riješiti problem u kojem se daje mat u prvom potezu! - Jesi li baš siguran u to!? i postaviše mu slijedeću poziciju:  Mat u prvom potezu. I siroti urednik se dobro preznojio, ali nikako pronaći mat u prvom potezu! A znate li zašto? Jer se nije upitao „Što je ovdje crni igrao u svom posljednjem potezu?", pa ako na ovo pitanje nema odgovora onda je lako zaključiti da je u ovoj poziciji na potezu - crni, tako da bez obzira što igra dobit će mat u prvom potezu : ako uzme skakača kraljem 1. b8=S mat, ako uzima topom 1. Tc8 mat, a ako uzme kraljem topa onda 1. ba8=S mat. Jednostavno, zar ne!? A da li ste čuli da postoji i mat u nula poteza?! Kako je to moguće, kako se može dati mat bez pomicanja neke figure? Za ovu šalu se postarao poznati majstor šahovskih kvizova ( i ne samo šahovskih!) poznati Samuel Loyd, On je uvijek volio uz neku poziciju izmisliti i neku pričicu pa tako i za slijedeći dijagram :  Crni se poslije ovog šaha predao! Slijedilo bi 1... Kg1 2. Dc1 Tf1 3.Dc5 i crni ne bi mogao spriječiti da jedan od bijelih pješaka postane dama. Time je Loyd demonstrirao izmišljeni kraj svoje navodne partije ali je onima koji vole matne slike predložio da na gornjem dijagramu postave bijelog pješaka na d3 umjesto na d2 pa bi se mat izveo na slijedeći način 1... Kg1 2.Dc1 Tf1 3.De3 Međutim, problem se i ne sastoji u tome da matirate crnog već da odgovorite na pitanje kako je uopće taj lovac na a8 mogao dati šah!? Prva pomisao može biti da je bijeli pješak sa b7 uzeo neku crnu figuru na a8!? Ali je lako utvrditi da to nije bilo moguće kad pogledate raspored ostalih bijelih pješaka. Jer pješaci se mogu premještati na drugu liniju samo uzimanjem protivničke figure. Na primjer b:a3 je jedno uzimanje, onaj pješak na b4 također je jedno uzimanje (cb4) ali onaj pješak na b5 već zahtijeva 3 uzimanja jer dolazi sa polja e2, a koliko bi tek uzimanja trebalo bijelom pješaku da sa g2 dođe do b7? Kad bi se sve zbrojilo ispada da bi crni morao podmetnuti 11 figura, a on to ne bi bio u stanju jer mu je trenutno u "životu" 6 figura, pa ta ideja s promocijom lovca - otpada! Pojašnjenje pozicije se nalazi na drugoj strani : Crni pješak se nalazio na f4, a bijeli na g2, pa kada je crna dama dala šah Dh5 bijelome kralju koji se nalazio na f3 onda je sledilo 2, g2 - g4 i tako se dogodio taj famozni "en passant" 2... f4:g3 pa se stvorila pozicija na dijagramu posle 3. Kf3-g3!! ( Usputni savjet : kad god naiđete na teškoću u rješavanju problema i studija uvijek pomislite na "en passant" i na malu ili veliku rohadu!) Na kraju odgovorimo i na postavljeno pitanje na početku ovog teksta: koje su boje figure na dijagramu u kome se izvodi mat u 2 poteza? Rezoniranje one dvojice rješavača bilo je sasvim ispravno - bijeli kralj je na b6,a crni na b8. Oba lovca su, naravno - bijela. Da bi se izveo mat u drugom potezu potrebno je da pješaci na f2 i g3 budu bijeli, a na b5 i g2 crni. Tada je lako izvesti mat u dva poteza 1. g3-g4 i 2.Lg1-h2. |
- 23:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.06.2007., subota
Aljehin poslije poraza, priča(lo) se ...
 Aljehin je optužen dva puta za nasilne akcije poslije poraza u šahovskoj partiji: a) uništavanje hotelskog namještaja b) bacanje šahovskog kralja preko turnirske sale Na 3. strani u siječanjskom izdanju 1986 APCT News Bulletin opisuje se događaj poslije partije Aljehin - Yates, Carlsbad, 1923: "Pričalo se da se poslije poraza Aljehin vratio u hotel i uništio namještaj". Na strani 128. Reinfeldove knjige "Great Brilliancy Prize Games of the Chess Masters" (New York, 1961) opisan je događaj ovako: "Priča se da je jednog dana poslije poraza u partiji na slavnom Carlsbad turniru 1923. godine Aljehin došao nazad u hotelsku sobu i uništio kompletno namještaj. Partija Aljehin - Yates ga je toliko ražestila, jer ga je poraz stajao čistog prvog mjesta na turniru." Aljehinov poraz od Yatesa bio je jedan od tri njegova poraza u Carlsbadu 1923. Ipak komentar Reinfelda o značaju poraza Aljehina sa Yatesom se dovodi u pitanje jer se desio u sedmom kolu (od 17. kola) tako da ga nije mogao "stajati čiste prve nagrade na turniru". Također se pričalo i u drugoj varijanti-da se navedeni inicident s uništavanjem namještaja u sobi desio poslije poraza Aljehina od Spielmanna. Zanimljivo je da je u članku objavljenom 11 godina prije Reinfeldove knjige, u svibnju 1950. godine u Chess Review, koautora Reinfelda i Kmocha navedeno u vezi turnira Carlsbad, 1923: "Aljehin je bio bio toliko bijesan koliko samo on to zna kada neočekivano izgubi partiju u svojim slavljeničkim danima. U takvim prilikama, iako su rijetki, on je ispunjen divljim bijesom, tolikim da postoji realna opasnost da dobije srčani udar ako nema odgovarajući način dati oduška svojem bijesu. Poslije predaje partije protiv Spielmanna, jurnuo je u sobu u Imperialu (najboljem hotelu u Carlsbadu) i uništio svaki komad namještaja kojeg je mogao dohvatiti". Čudno je da je Reinfeld kasnije kada je sam opisivao događaj, pripisao događaj porazu Aljehina sa Yatesom. Još jedan tekst su objavili Reinfeld i Kmoch u Chess Review 1950. godine (izdanje u veljači, strana 55) u svezi Aljehinovog ponašanje poslije poraza: Poslije poraza Aljehina u partiji sa Grünfeldom u Beču 1922 "Aljehin je predao tako što je uzeo svog kralja i bacio ga preko sale". Kmoch je bio i sudionik na tom turniru. Inače Reinfeld je tijekom života igrao jednu partiju s Aljehinom remi a Aljehin je s Kmochom imao ukupan skor 5,5:0,5. Harold C. Schonberg je na strani 27. knjige Grandmasters of Chess, taj događaj opisao još dramtičnije: "Aljehin je predao partiju, ispunjen bijesom i frustracijom, zgrabio svog kralja i bacio ga preko sale skoro pogodivši suca u glavu (turnirske figure su bile ispunjene olovom, one su mogle biti opasno oružje.) Aljehin se oporavljao od poraza odlaskom u hotelsku sobu i uništavajući namještaj." |
- 16:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
13.06.2007., srijeda
Interview s Vladimirom Kramnikom - nastavak
|
O optužbama za varanje u Elisti Frederic Friedel: Vaš protivnik Vas je optužio u Elisti. Ustvari oni su našli kabele u Vašem WC-u. Možete li mi reći nešto o tome? Vladimir Kramnik: Postoje mnoge laži, nažalost, u izjavama Danailova, i nažalost u intervjuima Topalova. Kao prvo nije bilo "mog WC-a" ili "Topalovljevog WC-a". Svaku partiju smo se mijenjali za WC. Tako nešto kao "Kramnikov WC" jednostavno ne postoji. Igrač bijelim figurama jedan dan ima jednu sobu za odmor, a slijedeći dan kada igra crnim figurama premješta se u drugu sobu za odmor. Tako smo mijenjali, naizmjenice koristili prostorije za odmor cijelo vrijeme. Frederic Friedel: Čekajte malo, to je vrlo važno. Oni su našli kabele u jednom WC-u... Vladimir Kramnik: Ne znam u čijem WC-u su pronašli kabele i da li su ih uopće našli. O tome stvarno ne znam ništa. To je zaista zanimljivo jer sam razgovarao s glavnim sucem o tom događaju, kasnije u Monaku, sa Geurt Gijssenom i on je rekao da ne zna ništa o ovome. Ništa uopće o kabelima, o cijeloj priči oko kabela. To je zaista neobično. Da su našli kabele zašto bar nisu obavijestili suca. Nisam čuo ništa o tome (u to vrijeme) i nemam ideju zašto.  Kabeli ispod plafona u jednom od WC-a igrača Dakle ja bih imao isto pravo optužiti Topalova za varanje kao što on optužuje mene, jer smo obojica koristili isti WC. Ne znam da li je kabel pronađen u jednom ili oba WC-a... Frederic Friedel: U jednom... Vladimir Kramnik: U redu, u jednom. Dakle mi smo ga obojica koristili - ako govorimo o četiri partije, svatko od nas je dva puta koristio taj WC. Dakle to je pola-pola, preciznije ista je vjerojatnost da sam to bio ja ili on. Sve je doista smiješno, kada znate ove okolnosti. Prije svega mi smo bili detaljno pregledani - moja prostorija kao i prostorija Topalova... Frederic Friedel: Od strane koga? Vladimir Kramnik: Kontrolirao nas je lokalni policajac, uz to i sudac i još čovjek iz bugarske tajne službe koji je bio u ekipi Topalova. Frederic Friedel: Dakle također Vas je pretresao i Bugarin? Vladimir Kramnik: Da, on je bio također tijekom mog pregledanja, on je pregledao moju sobu i moj WC, prije partije. Sve je kontrolirano s vrlo, vrlo osjetljivim detektorom za metal. Čak su puce na mojoj jakni davale signale, pa su opet pregledavali moje puce. Morao sam skinuti cipele. To je bilo detaljnije nego u bilo kojoj zračnoj luci. Ali ponovo o ovom kabelu, čak i da je pronađen - za što ja nemam nikakav dokaz - ali uzmimo da to nije laž, čak i da je istina ne smijemo zaboraviti da smo igrali u zgradi vlade, zgradi vlade Kalmikije. Svi ministri kao i Ilyumzhinov, uredi svih ministara su tu. Razumijem zašto ima toliko mnogo kabela u toj zgradi. To nije isto kao da je neki obični apartman ili WC. Tu je puno kabela, ne znam, za internet, kompjuter, TV, i još nešto. Ne smatram ništa šokantno što tu ima kabela. Ali kao drugo želio bih razumjeti u toj cijeloj priči - i želio bih da mi to objasni Mr Danailov - kako je moguće taj kabel koristiti.  Ruka na slici drži dva kabela, svjetliji je UTP-5 kabel Prije svega koliko sam shvatio taj kabel je bio sakriven iznad plafona. To znači da - ako sam ja ili Topalov varao-morali bi koristiti poseban uređaj da bi napravili rupu na plafonu, i prije svakog poteza izvući kabel. Zatim, ako nemate kompjuter sa sobom, to nema smisla. Kako bih ga mogao koristiti? Trebao bih nekako donijeti kompjuter. Potpuno je nejasno kako. Drugo veoma zanimljivo pitanje je ako imate sa sobom kompjuter, zašto vam treba kabel? Ali to je već druga priča. Dakle, trebalo bi napraviti rupu na plafonu, zatim donijeti kompjuter, staviti u njega kabel, uključiti kompjuter, napraviti nekoliko radnji, isključiti, zatvoriti tupu od kabela i sve to za pola minute. I ponavljati to prije skoro svakog poteza. To je tako besmisleno. Poznajem Danilova, nemam vrlo visoko mišljenje o njegovom etičkom kodu, ali znam da nije glupa osoba. On je inteligentna osoba. Mislim da on dobro shvaća da je to potpuno nerealno, da to nema logike, apsolutno nema logike. Iz svega toga izvukao sam zaključak da je to veoma grub, veoma nemoralan, pripremljen napad na mene, s ciljem da napravi veliki problem tijekom meča, koji nije išao za Topalova posebno dobro, i tada da me ocrni poslije meča vjerojatno s ciljem da sačuva neke sponzore u Bugarskoj i sam ostane aktualan. Ali ja mislim da su prije svega sve te metode visoko nemoralne i ja se još nadam da će etička komisija FIDE -mislim da oni sada razmatraju slučaj intervjua Topalova i stavove Danailova - i nadam se da će u svezi s tim zauzeti stav. Zato što je to potpuna sramota. Nisam se nikada tijekom cijele svoje karijere sreo s takvom vrstom prljavština. Ova priča je za mene veoma neugodna jer još moram odgovarati, s vremena na vrijeme, na neka pitanja novinara. To je neugodno, ali što mogu učiniti. Znam da većina šahista ne bi nikada to učinila, ne bi sebi dozvolila takve prljave stvari, kao što su oni napravili s optužbama. Ali ja nisam odgovoran za druge ljude. Zato sam jasno izrazio svoj stav: Te ljude ne želim više nikada u svom društvu znači, ne želim ništa zajedničko s njima. Ako igram na turniru s njima, igrati ću partiju, naravno, sigurno. Ali ne razgovaram s njima, oni su potpuno izvan mog svijeta, jer pasti toliko nisko zbog novca ili zbog moći svjetskog prvaka, to mi je potpuno neprihvatljivo. Nikada to neću prihvatiti. Oni su za mene jednostavno nepoželjne osobe. Hamburg, 2007 |
- 16:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.06.2007., ponedjeljak
Interview sa Vladimirom Kramnikom - nastavak
 U svezi s varanjem i što se može učiniti Frederic Friedel: Složili ste se da razgovaramo i o varanju u šahu. Da li ste u Elisti varali? Vladimir Kramnik: Ne, nikad u svom životu nisam varao. Ne samo u šahu, već posebice u šahu nisam igrao bilo koji unaprijed dogovoreni turnir ili nešto slično. Frederic Friedel: Niste se nikada složili s brzim remijem...? Vladimir Kramnik: To se dešavalo, ali to je sve. To je dio šaha, dio šahovske kulture, i dešava mi se s vremena na vrijeme. Ali veoma rijetko. Dešavali su mi se brzi remiji. Ali to nije uobičajeno. Ne mogu se sjetiti da sam u posljednje vrijeme brzo remizirao bez prave igre. Ali definitivno nisam sudjelovao u dobivanju ili gubljenju partija, kupovanju partija ili prodaji partija i naravno varanju tokom partije. To je zaista očevidno. Ali ako govorimo o prevarama prije svega bih volio reći da ne bi trebali u svezi s tim postati histerični. Ne volim taj trend. Situacija se razvija pomalo neobično jer ljudi iz masovnih medija sada o tome govore ali nitko ne radi ništa. To smatram čudnim. Više bih volio da se o tome ne priča previše jer je sve što je rečeno jasno. Potpuno je očevidno da je teorijski danas postalo lakše to uraditi na svim turnirima gdje nemate anti-kompjutersku kontrolu. Tome se nema ništa dodati. Sada mi trebamo naći nešto praktično, pronaći rješenje što s tim raditi. Nisam specijalista i ne znam mnogo o toj stvari. Nagađam da bi trebalo pitati ljude iz različitih oblasti - možda informatičare, možda još nekog iz tajnih službi. Bilo bi korisno da nam kažu koje su mogućnosti. A zatim ustanoviti kao u drugim športovima gdje imate anti-doping, napraviti isto tako u šahu, zato što je to neophodno. Nažalost to nije samo previše priče već nešto što šteti šahu i imenu nekih šahista. Ali to se stvarno dešava. Vi znate za priču tijekom Filadelphija open, priča iz Indije gdje su neki uhvaćeni. Situacija postaje već zastrašujuća. Ne vidim da su započete ozbiljne mjere u svezi s tim problemom ... Frederic Friedel: Kao na primjer koje? Vladimir Kramnik: Naravno, postoji mnogo različitih načina, ali recimo samo osnovne stvari: Rekao bih da sa mobilnim telefonima ne vidim bilo kakvu razliku između uključenog i isključenog mobilnog telefona. Možete otići negdje, uključiti ga i dobiti nekakve upute. Oni bi trebali biti potpuno zabranjeni. Sve vrste elektronskih uređaja. Možda čak i satovi. Zatim definitivno prekontrolirati šahistu detektorom za metal prije partije. Mislim da je to u redu. Kroz to sam već prošao tijekom svog meča s Kasparovom, s Lekom, s Topalovom. To nije problem. Za to je potreban minut i ne vidim neki problem oko toga. I mislim da nijedan igrač neće praviti problem. Jednu stvar koju volim, koja će se dogoditi u Dortmundu, jest da će odgoditi internet prijenos petnaest minuta. Tako ce biti prenošeno uživo za publiku ali sa petnaest minuta zakašnjenja. Zatim će ići uživo. Tih petnaest minuta ili čak pola sata odgađanja svakog poteza napravit će nemogućim prenositi poteze pomagačima za kompjuterima. To je bar nešto. Važno je također izbjeći bilo kakav kontakt između igrača i publike. I to nije posebno teško. Postoje mnogi načini. Možete staviti stakleni ekran, kao u Elisti, ili možete napraviti specijalno osvjetljenje, tako da ima mnogo svjetlosti na sceni a nije osvijetljeno gledalište. Gledatelji mogu vidjeti igrače, ali igrači ne mogu vidjeti gledatelje. To je cilj. Mislim da to nije baš teško napraviti. Vjerujem da će to uskoro postati neki službeni standard. Kao u Ligi prvaka u nogometu. Ako nemate standardan stadion sa plastičnim stolicama, sa standardnim terenom, jednostavno vam nije dozvoljeno organizirati utakmicu. To će se desiti i u šahu. Ako ne ispunjavate standarde, koji neće biti preteški - i mogu vas uvjeriti, detektor za metal, bez vizualnog kontakta, bez mobilnih telefona, ovo nije previše teško i ne košta puno - to bi trebao biti jednostavno standard za svaki turnir. Da budem iskren, ne vidim da je veliki problem to napraviti. Nisam potpuno zadovoljan što je šahovski svijet prilično pasivan po tom pitanju. Razgovarao sam s mnogim organizatorima turnira, razgovarao sam sa FIDE. Pokušavam ih sve uvjerim da počnemo to raditi. Vjerujte mi da ćemo svakako morati to uraditi, ako ne sada tada za godinu ili dvije dana. Dakle, bolje je sada nego kada bude prekasno, prije nego sto problem postane masovan, ne samo problem varanja već i problem optuživanja drugih, da jedna polovina igrača turnira optužuje drugu polovinu, koji su na primjer osvojili više bodova, za varanje. To bi bila dramatična situacija za šah. Zato vjerujem da mi trebamo početi to raditi, a to je vrlo lako. Dakle, prestanimo pričati, počnimo poduzimati prave korake. Sretan sam što su već poduzeti za turnir u Dortmundu. Vjerujem da se to još može poboljšati, i da može biti više mjera. Ali, koliko znam tu će biti odgađanje internet prijenosa i igrači će biti pretraženi detektorom za metal prije partije. I naravno, neće biti dozvoljeni mobilni telefoni. To je već nešto. Ustvari u Dortmundu vizualni kontakt između igrača i publike će biti vrlo težak jer ćemo igrati na pozornici, ali možda se još nešto malo može učiniti. Nadam se da će vrlo brzo to postati pravi standard. Stvarno se nadam da će organizatori shvatiti značaj ovoga za šah, i da će prihvatiti ove promjene. |
- 10:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.06.2007., petak
INTERVIEW S VLADIMIROM KRAMNIKOM
|
Interview je napravljen u travnju ove godine tijekom meča u ubrzanom šahu koji je Kramnik igrao protiv Leka u Miškolcu u Mađarskoj. Ovo je dio interviewa u kojem se razgovaralo o idućem turniru za prvaka svijeta u Meksiku: O isključenju Topalova iz Meksika i mogućnosti revanš meča  Svjetski prvak Vladimir Kramnik Frederic Friedel: Kao posljedica Eliste Topalov neće igrati na ovom svjetskom prvenstvu. Da li je to - nesreća? Vladimir Kramnik: To je neobično, ali ja stvarno ne znam čija je to bila odluka. Mi smo o tome razgovarali prije meča, i ja sam rekao da bi bilo normalno da poraženi u meču igra u Meksiku. Ali FIDE- ne znam zašto, ne znam tko - je donijela ovu odluku. Nisam bio potpuno zadovoljan s tim, ne znam stav Topalova o tome prije meča-sada je naravno jasan. Bilo bi logičnije... Frederic Friedel:Dakle hoćete reći da ako bi Vam prepustili da odlučite Vi bi dozvolili Topalovu igrati? Vladimir Kramnik: Sigurno prije meča, prije nego što je napravljen sporazum. Ali sada je sve u ugovoru. To su pravila, to je sporazum. Frederic Friedel: Koji ugovor? Vladimir Kramnik: To je ugovor koji smo potpisali za meč za svjetskog prvaka. Frederic Friedel: Dakle, da ste izgubili taj meč Vi ne bi igrali u Meksiku? Vladimir Kramnik: Ne sigurno ne bi. Frederic Friedel: I Vi ste to prihvatili? Vladimir Kramnik: Naravno, jer je to bilo u ugovoru. Jednom kada nešto potpišem, ja sam potpisao. Nisam podržavao tu ideju, ali oni su rekli da je to njihova odluka, to je konačno i morate to prihvatiti. Rekao sam, u redu, dobro, prihvaćam. Zato se sigurno ne bih sada žalio. Da sam izgubio, ne bih igrao u Meksiku. Čekao bih jednu godinu. Odluka je odluka, potpisao sam je i - gotovo. Frederic Friedel: Sada se ozbiljno pripremate za Meksiko i pokušavate pobijediti na turniru. Ako izgubite dobivate revanš meč. Da li mislite da je to pošteno? Vladimir Kramnik: Prije svega želim reći - a to je vrlo važno - to nije revanš meč. Revanš meč je meč svjetskog prvaka koji je izgubio svoj posljednji meč. Onog ko je izgubio titulu u meču i želi revanš. Ja sam pobijedio u posljednjem meču za svjetskog prvaka. Sada kad FIDE želi vratiti sustav s mečevima, ne smatram da igram revanš meč za titulu svjetskog prvaka ako ne pobijedim na turniru. To je različita situacija nego u prošlosti. Ostalo sam objasnio u prethodnom odgovoru. Frederic Friedel: Dakle to nije nepošteno jer se u Meksiku igra turnir. Ali da li ga smatrate prvenstvom svijeta? Vladimir Kramnik: On se naziva svjetsko prvenstvo, tako da ga i ja smatram prvenstvom svijeta. Osobno sam se držao ovog stava mnogo prije nego što sam postao svjetski prvak: za mene meč za svjetskog prvaka - titula osvojena u meču protiv najjačeg suparnika - ima mnogo veću vrijednost nego ona osvojena na turniru. Ali to je moje osobno mišljenje. Nema niša loše u turniru u Meksiku, i ja ga smatram veoma ozbiljnim događajem i svjetskim prvenstvom. Ali za mene osobno titula koju sam osvojio protiv Kasparova i zatim branio dva puta je neusporedivo vrjednija. Sljedeći meč koji ću igrati, ako uspijem sačuvati titulu, ili ako budem igrao da ponovo osvojim titulu - ponavljam ne želim uvrijediti ikoga - za mene to bi bilo mnogo vrjednije nego pobjeda na turniru. Ali ovo je samo moj osobni stav. I sve dok se ovaj turnir naziva svjetsko prvenstvo, on jest svjetsko prvenstvo. Shvatit ću ga ozbiljnije nego bilo koji drugi turnir ove godine Frederic Friedel: Ako izgubite na turniru u Meksiku, dok ne budete ponovo igrali revanš meč, sebe neće te nazivati svjetskim prvakom? Vladimir Kramnik: Ne, naravno ne. Frederic Friedel: Ako tu pobjedi Anand da li bi ga priznali svjetskim prvakom? Vladimir Kramnik: Naravno. Pravila su pravila. Može vam se sviđati jedan ili drugi sustav, ali kad je jednom pravilo ustanovljeno, trebamo ga poštovati. Ponavljam opet :Mislim da je titula osvojena u meču za mene vrjednija nego titula osvojena pobjedom na turniru, ali je ipak titula i naravno ako ne pobijedim u Meksiku ne mogu se nazivati svjetskim prvakom. To je jasno. Nastavit će se .... |
- 17:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.06.2007., utorak
Odgonetanje tajne šaha - Jednadžba puna nepoznanica
|
Ovaj tekst je zamišljen kao još jedno razmišljanje o starom pitanju: da li će se s razvojem računala riješiti tajna šaha. Neposredan povod za pisanjem je razgovor sa šahistima-amaterima koji redovito zastupaju raširenu i vjerojatno neospornu tezu da će razvoj računala u krajnjim instancama dovesti do toga da računala pobijede najboljeg čovjeka-šahistu. Međutim, oni to miješaju s nečim drugim, za šah još fundamentalnijim pitanjem - mogućnošću da se definira niz najjacih poteza od početka do kraja partije. Takvo miješanje teza je prilično raširena grješka čak i kod vrlo jakih šahista, što je vjerojatno poslijedica činjenice da je na logičkom nivou ovo pitanje relativno komplicirano. Naime, informacija u šahu iako ogromna (po nekim procjenama 10 na 40-tu) ipak je konačna. To čini opravdanom pretpostavku da će kompjuter prije ili kasnije pohraniti sve moguće pozicije. Da li će to označiti definitivno odgonetanje tajne šaha? Za šahiste to podrazumijeva odgovor na pitanje kakav se rezultat dobiva iz početne pozicije. Da li, u skladu s poznatom tvrdnjoi američkog majstora V. Adamsa: "nakon 1. e4 bijeli forsirano dobiva" ili je eventualno remi? Za takvu jednadžbu nužno je saznati seriju najjačih poteza za obje strane od početne pozicije do kraja, to jest odigrati idealnu partiju. Takvu partiju, uz potrebna glavna skretanja, mogao bi naučiti svaki "pacer" pa bi igra u praktičnom smislu postala besmislena. Ipak, u konceptu "idealne partije" postoji jedan logički paradoks. "Idealna partija" povlači za sobom pretpostavku da je u svakoj poziciji moguće povući jedan (!) najjači potez, što je očevidno neispravna pretpostavka. Pogledajmo poziciju na dijagramu 1.  Dijagram 1 Maksimum koji bijeli može ostvariti, pri najjačoj igri, jest mat u dva poteza. Ali, u ovoj poziciji postoji pet poteza kojima bijeli to ostvaruje: igrajući topom uzduž a-linije, od a5 do a1. Prema tome, postoji pet najjačih poteza. U takvom slučaju odluku nije moguće donijeti na osnovu čistog proračuna, već je potreban dodatni kriterij. Taj kriterij je stil. Tako možemo zamisliti da će čovjek široke ruke odigrati topom na a1, dok će "škrtac" maknuti topa za jedno polje, tj. odigrati 1. Ta5, a neka neodlučna osoba ili netko tko ne voli krajnosti zaustaviti će se na sredini, igrajuci 1. Ta3 (zanimljivo je da Fritz 8 najčešće bira 1. Ta1). Rješenje ovog problema moguće je u tezi da ne postoji samo jedna "idealna partija" vec više njih. Tako bi iz dane pozicije vodilo pet idealnih partija. Kako nemamo razloga za pretpostaviti da sličan problem ne postoji u složenijim pozicijama to bi nas vodilo do tvrdnje da zapravo postoji ogroman, praktično neograničen broj "idealnih partija". U smislu praktične igre to očevidno znači da je šah neiscrpan. Sasvim je drugo pitanje odnosa između snage igre čovjeka i računala. Mislim da je sasvim jasno da će u bliskoj budućnosti najbolja računala pobjeđvati najbolje šahiste. Ono što je u tom odnosu zanimljivo i vrijedno proučavanja je uočavanje razlike u igri ova dva "suparnika". Kako računalo donosi odluku? Računalo računa. Čovjek procjenjuje. Čovjek koristi zaprepašćujuću mogućnost ljudskog uma da donosi strateške odluke. Razliku je moguće ilustrirati na sljedećem elementarnom primjeru (dijagram 2).  Dijagram 2 Računalo bi u ovoj poziciji "razmišljalo" u formi niza poteza tipa: 1. Kg6 Tc8 2. g5 Tb8 3. Kh6 Tc8... dok bi čovjek razmišljao u formi onoga što šahisti nazivaju ocjena pozicije. Elementarno iskusan igrač odmah će dati konačnu definiciju ove pozicije kao remi-pozicije. To pokazuje da ljudski mozak misli sveobuhvatno, procjenjujući moguće poteze, obično u rasponu od tri do šest poteza unaprijed. Odluku donosi na osnovu iskustva i inspiracije. Kompjuter, s druge strane, "misli" matematički, proračunavajući i do 200 milijuna poteza u sekundi. Zanimljivo je da postoje naznake da kako se povećava broj mogućih pozicija koje računalo proračunava, evoluira i njegov "stil" igre, postajući sve sličniji ljudskom. Jednostavna ilustracija je šesta partija meča između računala "Deep blue" i Kasparova iz 1997, u kojoj se računalo odlučilo na pozicijsku žrtvu figure teorijskim 8. Se6 (dijagram 3).  Dijagram 3 Rani programi imali su čisto materijalističku igru nesposobnu za takva rješenja. Tako se čini da je snagu čovjeka u šahu moguće prevazići samo ljudskim stilom igre. Na kraju pogledajmo kombinaciju jednog mog prijatelja iz davnih dana, klupskog kolege i dugo vremena suparnika Željka Bota ! Boto - Bertok Variante, 1982  Bijeli igra i dobiva! Rješenje: 1.Bxh6 gxh6 2.Qf3 Kg7 [2...Nd5 3.Qg4+ (3.Qh5 Kg7 4.Rd3 Qb6 5.Rg3+ Kf6) 3...Kh8 4.Qh4 Kg7 5.Rd3 Re8 6.Nxf7 Kxf7 7.Rf3+ Kg7 8.Qg3+ Kh8 9.Qe5+] 3.Qg3+ Kh8 4.Rd8 Qb7 5.Rhd1 Nd5 [5...Ne8 6.Qh4 f5 7.Qxh6+ Qh7 8.Ng6+; 5...Ng8 6.R1d7 Qxd7 (6...Bxd7 7.Nxf7+ Rxf7 8.Qxg8#) 7.Rxd7] 6.Qh4 Rxd8 7.Qxh6+ Kg8 8.Rd3 [8.Bh7+ Kh8 9.Be4+ Kg8 10.Rd3 Nxc3+ 11.bxc3 Qxe4] 8...Bxf2 9.Rh3 1-0 |
- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.06.2007., nedjelja
Dobar savjet zlata vrijedi !
|
Ovdje odmah moramo dodati i primjedbu: savjet zlata vrijedi samo ako se prihvati. Ima mnogo onih koji baš ne vole savjete (ili "popovanje" kako ovi mlađi kažu)! Kad budali kažeš poslovicu, treba mu objasniti i njen smisao. Je li vam jasno kad se kaže: "Tko hoće daleko stići mora rano ustati!" Ili "Ako imaš cilj, naći ćeš i put!" A imaj na umu i ovo: "Što nisi objasnio riječima - nećeš ni batinama!" Za šahovske savjete najbolje je pitati stare velemajstore i svijetske prvake. M. Botvinik: .Majstorstvo u šahu se u biti sastoji u tome da precizno analiziraš" danu poziciju!" M. Čigorin: “Čak i slab plan je bolji od.nikakvog plana". H. Capablanca: ,,Što se više smanjuje broj figura na ploči sve je veći značaj pješaka". On je od svih figura najviše cijenio pješake držeći se one Filidorove izreke da su pješaci duša šaha! Emanuel Lasker: "Podučavanje u šahu mora ići u pravcu razvijanja neovisnog razmišijanja i pravilne procjene, a riikako u želji da se automatski pamte potezi". Velemajstor Tartakower je jednom rekao da su. po cijeloj šahovskoj ploči posijane razne grješke - samo čekaju da budu napravljene. Ali je isto tako rekao da predajom još niko nije spasio partiju. A to je upravo učinio M. Mitkov u partiji sa V. Georgijevim na turniru u Duresu 20. listopada 2001.godine. U toj partiji je nastala slijedeća pozicija.  Crni je povukao “ubitačan" potez 42... Tc1?! Tko dobiva? Siromah Mitkov se počeo preznojavati: Na 43. Tc1 pada dama, na 43.Dg1 slijedi Sh3, a na 43.Dg3 Tf1 Okreni-obrni nema izlaza. U ovoj poziciji Mitkov se predao. Nije poslušao savjet velemajstora Tartakowera da se predajom ne spašava partija. A da li je bilo izlaza? Kako da ne! Taj “ubitačan" potez 43. Tc1?? je ustvari bila grješka. Što kažu šahisti bila je to kombinacija “s rupom"!! A “rupa" se sastojala u tome što je bijeli propustio skriveni međupotez 43.Sf5!! šah-šeh i sve se mijenja 43...gf5 44.Dg3 (sa šahom) 44... hg3 45.Tc1 i ovaj top lako dobiva kad padne crni pješak na b4. Tako je Mitkov od "gotovine napravio veresiju": predao je partiju u trenutku kada je mogao dobiti! Radi pojašnjenja recimo da je riječ o Mladenu Mitkovu, a da se sigurno to ne bi desilo njegovom bratu Nikoli koji je najbolji velemajstor Makedonije i kao vrsni taktičar ovakve stvari vidi u letu! |
- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |