Marketing
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
14. svjetski prvak, VLADIMIR KRAMNIK, u razgovoru s VLADIMIROM BARSKIM, iznosi svoje viđenje trinaest šahovskih kraljeva...
VLADIMIR KRAMNIK: Nisam imao mogućnost izučavati šahovske klasike kada sam bio dijete. Rođen sam u ruskom provincijskom gradiću Tuapse u kojem je bilo teško nabaviti šahovsku literaturu; samo su bile dostupne knjige o modernim šahistima, kao što su Karpov, Petrosian, itd. Naravno, kasnije sam popunio prazninu u svom obrazovanju. Ipak, mnogo mi je lakše pričati o onima koje sam sreo za tablom, npr. o Karpovu, Kasparovu.
VLADIMIR BARSKI: Što mislite, da li bi mladi šahisti trebali izučavati klasike?
VLADIMIR KRAMNIK: Po mom misljenju ako se želite usavršiti, trebali bi izučavati kompletnu povijest šaha. Ne mogu dati nijedno logično objašnjenje za to, ali mislim da je apsolutna bit da upijete cijelu šahovsku povijest.
VLADIMIR BARSKI: Počevši od Gioachina Greca?
VLADIMIR KRAMNIK: Ne mislim da je važno početi od tih starih vremena jer je to samo šahovska abeceda. Ipak, trebalo bi proći kroz Filidorove partije, da ne spominjem Anderssena i Morphija, čije partije bi se trebale neizostavno izučavati. Ovo znanje će biti stvarna pomoć u samom napredovanju.
WILHELM EKSPERIMENTATOR
VLADIMIR KRAMNIK: Steinitz je bio prvi koji je shvatio da šah, unatoč tome što je komplicirana igra, ima neka zajednička načela. Do njegovog vremena shvaćali su samo pojedine teme. Na primjer, Philidor je postavio i podržavao slijedeću tvrdnju: "Pješaci su duša šaha".
Imam fragmentarne utiske o Steinitzu i drugim šahistima 19. stoljeća. Zato bih volio podijeliti svoje mišljenje o njihovim partijama. Pažljivo sam izučavao mečeve koje je igrao Steinitz protiv Chigorina i Laskera ...
Steinitz je prihvatio širok pristup šahu i počeo stvarati zajedničku bazu za pojedinačne zaključke. Ipak, ponekad je pravio odluke koje nisu potpuno podudarne njegovim vlastitim pravilima. Steinitz je prvi otkrio neke ideje ali je bio još daleko od toga da ih ugradi u temelj.
Izgleda da nije dovoljno shvaćao dinamiku; dinamika je bila njegova slaba točka. U svojim mečevima protiv Chigorina obično je dospijevao u teške pozicije crnim figurama. Na primjer, on bi uzeo pješaka u Evansovom gambitu a zatim prebacio sve svoje figure na osmi red...
M. Chigorin - W. Steinitz
Havana 1889
Iako bi većina igrača imala osjećaj da je u ovoj poziciji crni izgubljen, Steinitz je tu poziciju obranio u svom meču tri puta, i to u partijama 1, 15 i 17, i osvojio 1,5 bod. Jednu je čak partiju dobio. Ali pozicija na dijagramu je potpuno beznadežna za crnog.
Steinitz je bio jak praktičar. Imao je duboke misli i bujne ideje. Na primjer, on je smatrao da je kralj jaka figura koja se može sama braniti. Ova ideja je stvarno maštovita i u nekim slučajevima čak točna, ali to nije dio klasične osnove igre.
Dok su do njegovog vremena ljudi samo igrali šah, Steinitz ga je počeo izučavati. Ali, kao što se često dešava prvi put je samo pokušaj. S dužnim poštovanjem prema prvom svjetskom prvaku, ne mogu reći da je on utemeljio šahovsku teoriju. On je bio eksperimentator koji je pokazao da šah podliježe zakonima koje bi trebalo ustanoviti.
Post je objavljen 30.06.2007. u 14:21 sati.