___________________________ TRENUTNA SVJETSKA PRVAKINJA
Mariya Muzychuk 2015- , Ukrajina
Svjetski prvaci
javascript:%20void(0);
Nezvanični prvaci
Pedro Damiăo, ~1520, Portugal
Ruy López de Segura, ~1560, Španjolska
Paolo Boi and Leonardo da Cutri, ~1575, Italija
Alessandro Salvio, ~1600, Italija
Gioacchino Greco, ~1620, Italija
Legall de Kermeur, ~1730–1747, Francuska
Francois-André Philidor, ~1747–1795, Francuska
Alexandre Deschapelles, ~1800–1820, Francuska
Louis de la Bourdonnais, ~1820–1840, Francuska
Howard Staunton, 1843–1851, Engleska
Adolf Anderssen, 1851–1858
1860–1866, Njemačka
Paul Morphy, 1858–1859, SAD
Wilhelm Steinitz, 1866–1886, Austrija
Nesporni svjetski prvaci
1. Wilhelm Steinitz, 1886–1894, Austrija/SAD
2. Emanuel Lasker, 1894–1921, Njemačka
3. Jose Raul Capablanca, 1921–1927, Kuba
4. Aleksandar Aljehin, 1927–1935, Rusija
5. Max Euwe, 1935-1937, Nizozemska
4. Aleksandar Aljehin, 1937–1946, Francuska
6. Mihail Botvinnik, 1948–1957, SSSR
7.Vasilij Smislov, 1957–1958, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1958–1960, SSSR
8. Mihail Talj, 1960–1961, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1961–1963, SSSR
9. Tigran Petrosian, 1963–1969, SSSR
10. Boris Spaski, 1969–1972, SSSR
11. Robert J Fischer, 1972–1975, SAD
12. Anatolij Karpov, 1975–1985, SSSR
13. Gari Kasparov, 1985–1993, SSSR/Rusija
Ujedinjeni svjetski prvaci
14. Vladimir kramnik, 2006–2007, Rusija
15. Viswanathan Anand, 2007-2013, Indija
16. Magnus Carlsen, 2013- , Norveška
Prvaci i Prvakinje
"Klasični" svjetski prvaci
Gari Kasparov, 1993–2000, Rusija
Vladimir Kramnik, 2000–2006, Rusija
FIDE svjetski prvaci od 1993.
Anatolij Karpov, 1993–1999, Rusija
Aleksandar Halifman, 1999–2000, Rusija
Viswanathan Anand, 2000–2002, Indija
Ruslan Ponomariov, 2002–2004, Ukrajina
Rustam Kasimdzhanov, 2004–2005 , Uzbekistan
Veselin Topalov, 2005-2006, Bugarska
Nježniji spol
javascript:%20void(0);
Svjetske prvakinje
Svjetske prvakinje
1.Vera Menčik, 1927–1944, Engleska
2. Ljudmila Rudenko, 1950–1953, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1953–1956, SSSR
4.Olga Rubcova, 1956–1958, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1958–1962, SSSR
5. Nona Gaprindašvili, 1962–1978, SSSR
6. Maja Čiburdanidze, 1978–1991, SSSR
7. Xie Jun, 1991–1996, Kina
8. Susan Polgar, 1996–1999, Mađarska
7. Xie Jun, 1999–2001, Kina
9. Zhu Chen, 2001–2004, Kina
10. Antoaneta Stefanova, 2004-2006, Bugarska
11. Xu Yuhua (2006–2008), Kina
12. Alexandra Kosteniuk (2008–2010), Rusija
13. Yifan Hou (2010–2012), Kina
14. Anna Ushenina (2012–2013), Ukrajina
13. Yifan Hou (2013–2015), Kina
15. Mariya Muzychuk (2015- ), Ukrajina
Ovaj tekst je zamišljen kao još jedno razmišljanje o starom pitanju: da li će se s razvojem računala riješiti tajna šaha. Neposredan povod za pisanjem je razgovor sa šahistima-amaterima koji redovito zastupaju raširenu i vjerojatno neospornu tezu da će razvoj računala u krajnjim instancama dovesti do toga da računala pobijede najboljeg čovjeka-šahistu. Međutim, oni to miješaju s nečim drugim, za šah još fundamentalnijim pitanjem - mogućnošću da se definira niz najjacih poteza od početka do kraja partije.
Takvo miješanje teza je prilično raširena grješka čak i kod vrlo jakih šahista, što je vjerojatno poslijedica činjenice da je na logičkom nivou ovo pitanje relativno komplicirano. Naime, informacija u šahu iako ogromna (po nekim procjenama 10 na 40-tu) ipak je konačna. To čini opravdanom pretpostavku da će kompjuter prije ili kasnije pohraniti sve moguće pozicije.
Da li će to označiti definitivno odgonetanje tajne šaha? Za šahiste to podrazumijeva odgovor na pitanje kakav se rezultat dobiva iz početne pozicije. Da li, u skladu s poznatom tvrdnjoi američkog majstora V. Adamsa: "nakon 1. e4 bijeli forsirano dobiva" ili je eventualno remi? Za takvu jednadžbu nužno je saznati seriju najjačih poteza za obje strane od početne pozicije do kraja, to jest odigrati idealnu partiju. Takvu partiju, uz potrebna glavna skretanja, mogao bi naučiti svaki "pacer" pa bi igra u praktičnom smislu postala besmislena.
Ipak, u konceptu "idealne partije" postoji jedan logički paradoks. "Idealna partija" povlači za sobom pretpostavku da je u svakoj poziciji moguće povući jedan (!) najjači potez, što je očevidno neispravna pretpostavka.
Pogledajmo poziciju na dijagramu 1.
Dijagram 1
Maksimum koji bijeli može ostvariti, pri najjačoj igri, jest mat u dva poteza. Ali, u ovoj poziciji postoji pet poteza kojima bijeli to ostvaruje: igrajući topom uzduž a-linije, od a5 do a1. Prema tome, postoji pet najjačih poteza.
U takvom slučaju odluku nije moguće donijeti na osnovu čistog proračuna, već je potreban dodatni kriterij. Taj kriterij je stil. Tako možemo zamisliti da će čovjek široke ruke odigrati topom na a1, dok će "škrtac" maknuti topa za jedno polje, tj. odigrati 1. Ta5, a neka neodlučna osoba ili netko tko ne voli krajnosti zaustaviti će se na sredini, igrajuci 1. Ta3 (zanimljivo je da Fritz 8 najčešće bira 1. Ta1).
Rješenje ovog problema moguće je u tezi da ne postoji samo jedna "idealna partija" vec više njih. Tako bi iz dane pozicije vodilo pet idealnih partija. Kako nemamo razloga za pretpostaviti da sličan problem ne postoji u složenijim pozicijama to bi nas vodilo do tvrdnje da zapravo postoji ogroman, praktično neograničen broj "idealnih partija". U smislu praktične igre to očevidno znači da je šah neiscrpan.
Sasvim je drugo pitanje odnosa između snage igre čovjeka i računala. Mislim da je sasvim jasno da će u bliskoj budućnosti najbolja računala pobjeđvati najbolje šahiste. Ono što je u tom odnosu zanimljivo i vrijedno proučavanja je uočavanje razlike u igri ova dva "suparnika". Kako računalo donosi odluku? Računalo računa. Čovjek procjenjuje. Čovjek koristi zaprepašćujuću mogućnost ljudskog uma da donosi strateške odluke.
Razliku je moguće ilustrirati na sljedećem elementarnom primjeru (dijagram 2).
Dijagram 2
Računalo bi u ovoj poziciji "razmišljalo" u formi niza poteza tipa: 1. Kg6 Tc8 2. g5 Tb8 3. Kh6 Tc8... dok bi čovjek razmišljao u formi onoga što šahisti nazivaju ocjena pozicije. Elementarno iskusan igrač odmah će dati konačnu definiciju ove pozicije kao remi-pozicije. To pokazuje da ljudski mozak misli sveobuhvatno, procjenjujući moguće poteze, obično u rasponu od tri do šest poteza unaprijed. Odluku donosi na osnovu iskustva i inspiracije. Kompjuter, s druge strane, "misli" matematički, proračunavajući i do 200 milijuna poteza u sekundi.
Zanimljivo je da postoje naznake da kako se povećava broj mogućih pozicija koje računalo proračunava, evoluira i njegov "stil" igre, postajući sve sličniji ljudskom. Jednostavna ilustracija je šesta partija meča između računala "Deep blue" i Kasparova iz 1997, u kojoj se računalo odlučilo na pozicijsku žrtvu figure teorijskim 8. Se6 (dijagram 3).
Dijagram 3
Rani programi imali su čisto materijalističku igru nesposobnu za takva rješenja. Tako se čini da je snagu čovjeka u šahu moguće prevazići samo ljudskim stilom igre.
Na kraju pogledajmo kombinaciju jednog mog prijatelja iz davnih dana, klupskog kolege i dugo vremena suparnika Željka Bota !