Marketing
Iz šahovske povijesti
To što je šah više od jednog tisućljeća dobro je poznato. Ostaje za raspravu da li mu je 1.400 ili 1.500 godina. Ali ono što je doista zadivljujuće je da je šah prošao tolike povijesne epohe, različita društvena uređenja, srednji i novi vijek, ušao u moderno doba i nitko mu od tih različitosti nije osporio njegovu vrijednost. Kako pojasniti da je još kao šatrandž bio omiljen među maharadžama u Indiji, među osvajačima u Perziji, na dvorovima kalifa, u različitim arapskim društvima, na dvorovima Europe, igrali su ga i Tamerlan i Napoleon i Lenjin i Tito i Fidel Castro i dr. Dvorska igra sišla je u narod, a pravo zaprepaštenje bilo kada je u prvim danima „Oktobarske revolucije“ tipična „buržoaska" igra zavladala cijelim bivšim Sovjetskim Savezom. Ako se samo poredaju ove slučajno uzete činjenice, ne može se izbjeći tvrdnja da je šah opće kulturno dobro namijenjeno obrazovanju i uživanju mnogih generacija. Jedno od njegovih svojstava je da su njegova postignuća prenosiva, da nikada ne zastarijeva kakva briljantna kombinacija, pa počnimo od najstarijih izvora.
Pogledajte ovu poziciju.
Bijeli vuče i dobiva.
Ili ako vam je draže „Mat u tri poteza".
Lijepa kombinacija: 1. Sg5 Tg5 2.Tf6 Kf6 3.Td6 mat.
Ali ono što može zadiviti je godina kada je ova kombinacija nastala. Nećete vjerovati, ali to se dogodilo baš na početku IX stoljeća. U to vrijeme je jedan od najpoznatijih igrača šatrandža bio Abu Haim al-Hadim porijeklom iz Srednje Azije, ali koji je svoje umijeće prikazivao na dvorovima raznih kalifa. Ovu poziciju je uvrstio u svoje «mansube» ali je taj njegov rukopis odavno izgubljen. Ostalo je samo sjećanje na jednu od njegovih kombinacija. Prva tiskana šahovska knjiga pojavila se tek mnogo godina kasnije 1497. godine u gradu Salamanki u Španjolskoj. Njen autor je Luis Ramirez de Lucena (XV - XVI), a naslov u originalu glasi "Repeticion de amores at Arte del Axedrez con CL juegos de partido". Knjiga je posvećena "Uzvišenom princu Španjolske Don Huanu III ...". U knjizi je obrađeno jedanaest otvaranja za koja je autor skupio građu putujući po Španjolskoj Italiji i Francuskoj.
Šahovski materijal pored otvaranja sadrži i 150 problema i studija. Od njih je 74 dato po pravilima "šatrandža", a 76 po pravilima modernog šaha ili "de la dame", kako se u to vrijeme zvao zbog oslobođenja dame u kretanju. U Italiji se reformirani šah zvao "alla rabiosa", što znači "na juriš".
U uvodnom djelu knjige Lucena daje savjete, od kojih se neki i danas mogu prihvatiti: "Kada se igra noću, treba sjesti tako da je svjetlo na lijevoj strani, kako ruka ne bi pravila sjenku. Danju je poželjno da protivnik sjedi naspram svjetla. Treba se pobrinuti da protivnik prije igre jede i pije više nego što je potrebno. Ali ako igra traje duže, treba jesti kako ne bismo u glavi oslabili. Za vrijeme igre igrači trebaju piti vode. Dobro je igrati figurama iste boje. Ako se igra za novac, neka ulog bude što manji, kako pomisao na gubitak ne bi djelovala na smirenost u igri. Pješake ispred svog kralja ne treba bez potrebe pokretati, da oslabljeni kralj ne bi bio izložen napadu."
Kasnije je u Rimu 1512. godine u knjizi Talijana Damijana ponovo objavljeno nekoliko Luceninih pozicija, a neke od njih se pojavljuju u udžbenicima za šahovske početnike. U nekim od tih udžbenika pojavljuju se partije koje su odigrane prije pola tisućljeća!! Nećete vjerovati, ali i danas kao primjer žrtve lovca na f7 služi jedna partija koja je odigrana 1560. godine!!
Rui Lopez de Segura bio je španjolski biskup i autor knjige „Udžbenik saha" (1561) u kojima je pojašnjavao načela šahovskih otvorenja.
Njegov suparnik, očevidno nije bio pročitao tu knjigu kada je upao u zamku i izgubio u 12 poteza! Ali zato šahovski početnici danas mogu izbjeći brzi poraz ako pogledaju partiju koja je odigrana prije 443 godine!!!
I to je jedna od karakteristika šaha - njegova ponovljivost i vječito trajanje.
Španjolska je bila jedna od prvih europskih zemalja koja je šah uvrstila u kulturne stečevine. Ne samo što je kralj Alfonso X Mudri bio ljubitelj šaha i veliki mecena, već su se tu rodili i prvi šahovski majstori, a mnogi slavni ljudi zavoljeli su šah. Među njima je bio i tvorac Don Kihota Miguel Servantes. Tu se prvi put pojavio i problemski šah, a tome su doprinijele i šahovske revije koje su izlazile u Barceloni «Ajedrez» («Šah») 1862-64, «Teorija i praksa šaha» 1867-68. «Rui Lopez» 1896-99.
Među teoretičarima XVII stoljeća našao se i jedan svećenik sa Sicilije Cascio (1573-1647) koji je u svom udžbeniku iz 1617. godine dao primjer koji i dan-danas treba proučavati.
Bijeli vuče i dobiva.
Crni kralj se našao u iznudici, ako krene na bilo koju stranu bijeli pješak izlazi u damu. Zadatak bijelog kralja je, dakle, zaustaviti crne pješake. Može li to učiniti?
1. Kf4 f6 (ako 1...f5 2.Kg3 odmah je gotovo) 2.Kg3 f5 3.Kg2h4 4.Kh2 f4 5.Kg1! h3 6.Kh2 f3 7.Kg3 i cilj je postignut.
I tako dođosmo do XIX stoljeća. Za razonodu i brzo rješavanje evo vam i jednog problema V.Sinkmana iz 1886. godine.
Mat u dva poteza.
Da li će crna dama moći odgoditi mat bar za jedan potez?
Neće - ako odigrate pravilno. A taj kljucni potez je 1.Ta2!! dalje ćete sami zaključiti kako se daje mat u drugom potezu!
Post je objavljen 24.06.2007. u 00:24 sati.