Marketing
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
NEDOGMATSKI EMANUEL
VLADIMIR KRAMNIK: Po mom mišljenju Lasker je bio pionir modernog šaha. Dok gledate Steinitzove partije shvaćate da su igrane u pretprošlom stoljeću dok Lasker ima mnogo partija koje je mogao imati moderan igrač. Lasker je prva karika u lancu "globalnog" šaha u kojem su uzeti u obzir različiti elementi borbe. Steinitz se uglavnom skoncentrirao na pojedine pozicijske elemente. Na primjer, ako je imao bolju strukturu pješaka zajedno s opasnim napadom na protivničkog kralja, on je tu prednost smatrao skoro odlučujućom. Ali Lasker je shvatio da se različiti pozicijski elementi mogu međusobno kompenzirati. Shvatio je da različiti tipovi prednosti mogu biti međusobno zamjenljivi: taktička prednost se može promijeniti u stratešku prednost i obrnuto.
Mislim da je Lasker imao šire šahovsko znanje od Steinitza. Usput, značajno je to što je meč za svjetskog prvaka 1894. godine bio potpuno neravnopravan.
Moj utisak je da su se srela dvojica potpuno različtih igrača u odnosu na pronicanje u poziciju.
U današnje vrijeme Eloa, rekao bih da je igrač s rejtingom 2700 igrao protiv igrača s rejtingom od 2400. Zato je Laskerova pobjeda bila tako uvjerljiva; on je skoro raskomadao svog suparnika. Znam da je Steinitz bio veliki šahist ali u tom meču bio je teško poražen, što je za mene predstavljalo pravi kulturni šok. Nisam nikada vidio toliko veliku razliku izmedju sudionika svjetskog prvenstva, tako da je to sličilo više na simultanu egzibiciju nego na meč za titulu. U to vrijeme Steinitz mora da je već bio na silaznoj putanji. Ali nisam mogao zamisliti da je tako slab jer se još držao i postizao solidne rezultate na turnirima.
Lasker je bio impresivna ličnost. On je uspio shvatiti mnogo u šahu. Ponovo sam gledao prije nekog vremena njegove partije i bio zadivljen: njegova spoznaja je bila nevjerojatno široka za to vrijeme! On je bio prvi koji je shvatio značaj psiholoških faktora i počeo na njih obraćati pažnju. Počeo je prilagođavati stategiju i, do određene mjere, svoj stil različitim suparnicima. Dok se Steinitz držao jednog koncepta jer je mislio: ovo je ispravno a ono nije.
Lasker je shvatio jednu ideju što je bilo jako teško u to vrijeme kada su ljudi gledali u šahu samo crno-bijelo. Šah je veoma kompliciran i može biti potpuno nejasno što je ispravno a što pogrješno. Moguće je djelovati na različite načine. Lasker je bio veoma fleksibilan i nedogmatičan. On je bio prvi nedogmatični igrač u povijesti šaha. On nije razmišljao na način "ovo je dobro a ovo je loše". Na primjer, ako uspijete zauzeti centar, to je dobro, ako ne, to je loše". To je bio veliki korak naprijed za razvoj šaha.
Po mom mišljenju kada je Lasker uzeo titulu Steinitzu, on je bio za glavu i ramena iznad ostalih. Do tada u šahovskoj povijesti nije bilo tolikog jaza. Lasker je nadišao svakoga sve dok nije ojačala nova generacija njegovih suparnika, da navedem Tarrascha.
VLADIMIR BARSKI: Teško možemo reći da je Tarrasch predstavnik nove generacije jer je on šest godina stariji od Laskera...
VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da je Tarrasch počeo jače igrati kasnije. U vrijeme Laskerove borbe za titulu, Tarrascheva igra nije bila impresivna.
VLADIMIR BARSKI: Tarrasch je gledao na Laskera kao na "skorojevića" jer kada je Tarrasch već bio "Učitelj Njemačke", Lasker nije bio nitko. Steinitz je izazvao Tarrascha na meč ali je ovaj to izbjegao.
VLADIMIR KRAMNIK: Nisam bio impresioniran Tarraschevom igrom. On je imao maštovite ideje, ali kao i svi igrači tog vremena bio je sklon krutosti. A Lasker nije, i po tome se isticao.
VLADIMIR BARSKI: Lasker je postao prvak svijeta 1894 dok je Pillsbury pobjedio na slavnom Hastings turniru 1895. godine na kojem je Chigorin bio drugi a Lasker zauzeo tek treće mjesto. On je imao dostojne protivnike ...
VLADIMIR KRAMNIK: Neću raspravljati. To je moje osobno mišljenje i mislim da je početkom 1890-ih Lasker bio za glavu i ramena iznad ostalih po shvaćanju, kapacitetu i snazi igre. Taj period nije trajao dugo, dvije do tri godine, i tada su ga drugi počeli stizati, učeći od njega. Istovremeno Lasker je do nekog stupnja potcijenjen. Priča kaže da je Steinitz bio izvanredan strateški igrač dok je Lasker bio uglavnom psiholog … Volio bih srušiti taj mit.
VLADIMIR BARSKI: Usput bih rekao, ne znaju svi da je Lasker poricao djelovanje “psihološkog utjecaja” na svoje suparnike rekavši “Moj uspjeh je primarno zasnovan na shvaćanju snage figura, a ne na karakteristikama suparnika”.
VLADIMIR KRAMNIK: Mislim da je zahvaljujući svojoj fleksibilnosti bio u stanju dublje shvatiti šah. Slamao je dogme i svatko je mislio da je on to radio zbog karaktera svog suparnika. Ali Lasker je počeo postavljati pitanje dogmi. sjetimo se njegovog slavnog f4-f5 protiv Capablance.
Em. Lasker - J.R. Capablanca
St.-Petersburg 1914
12 f4-f5!?
Lasker je zaključio da polje e5 može biti oslabljeno zato što će to biti teško iskoristiti. I tada su oni počeli pričati o psihološkom pristupu! To nema ništa sa psihologijom. Lasker je shvatio duboki koncept, koji je sada automatski iskoritio: dao je polje e5 i ograničio lovca sa c8. Zato to nije stvar psihologije; Lasker je imao veliko pozicijsko razumijevanje,
Naravno, on je imao dostojne suparnike. Ne bi trebali zaboraviti Rubinsteina, koji je bio nevjerojatan talenat i fantastičan šahist. Šteta što sa svojim širokim šahovskim znanjem nije postao svjetski prvak. Ponekad je stvarao prava remek djela i bio spred svog vremena. Da bi to shvatili trebali bi proći kroz kolekciju njegovih najboljih partija. Zašto on nije postao svjetski prvak? To je za mene tajna. Možda su igrali ulogu u tome nervi ili nije bio jako dobar u praksi. U svakom slučaju to je bio čovjek velikog talenta.
Lasker je držao titulu 27 godina. Bio je veliki šahist. Ipak, nisu svi izazivači koji su to zaslužili imali priliku igrati za titulu a oni koji su sudjelovali na svjetskom prvenstvu nisu uvijek bili najjači igrači.
Post je objavljen 03.07.2007. u 23:15 sati.