Marketing
INTERVJU SA KRAMNIKOM: OD STEINTZA DO KASPAROVA
MIHAIL S DRUGE PLANETE
VLADIMIR KRAMNIK: Jedva sam poznavao Talja ali sam imao sreću odigrati protiv njega nekoliko partija. Godine 1990. on je igrao na jednom jakom open turniru u Moskvi. Bilo mi ga je žao jer je strašno izgledao. Nismo se sreli za pločom na glavnom turniru, ali su organizatori organizirali brzopotezni turnir i 15-minutni turnir tijekom slobodnog dana.
VLADIMIR BARSKI: I kako ste prošli?
VLADIMIR KRAMNIK: Brzopoteznu partiju smo remizirali. U partiji koja se igrala po tempu od 15 minuta uspio sam ga pobijediti. Talj je žrtvovao figuru, zatim još jednu bez bilo kakve kompenzacije; on je uživao u igri, igrao je za zabavu i uzimao je igru olako zato što rezultat nije imao nikakvo značenje. Kad je uložio napor, Talj je još uvijek mogao zadržati visok nivo igre. Usput, imao je dobar rezultat na brzopoteznom turniru – dijelili smo 2-3 mjesto. Ja sam tada imao 15 godina i nisam bio toliko jak iako sam brzo razmišljao. Na brzopoteznom turniru bio je impresivan sastav: sudjelovalo je 12 igrača među kojima 10 velemajstora, jedan međunarodni majstor i ja – FIDE majstor.
U jednom trenutku u partiji protiv Talja, srce mi je zadrhtalo. U teškoj i približno jednakoj poziciji imali smo otprilike po pola minute. Odigrao sam potez i shvatio da moj protivnik ima sakriven taktički udar na raspolaganju.
Zastavice su visjele i poteze smo vukli skoro bez razmišljanja, “samo rukama”. I Talj je odmah pronašao taj udar poslije kojeg je moja pozicija bila neodrživa. Ne mogu reći da sam bio impresioniran – znao sam da je to Talj, ali Talj koji je bolovao od ozbiljne bolesti...
Nijedan drugi šahist ne bi pronašao taj udar čak ni u klasičnoj partiji. Ipak, sa zastavicama koje su bile skoro pale, partija je završila vječnim šahom.
Talj je bio zvijezda, pravi šahovski genij. Koliko sam primijetio on nije bio uopće ambiciozan, on je prvenstveno igrao zbog zadovoljstva i uživanja u igri. Ovaj stav je potpuno neprofesionalan. Ali on je bio nevjerojatno nadaren šahist i čak uz taj amaterski pristup, Talj je uspio postati svjetskim prvakom.
Kad sam bio dijete nisam mnogo izučavao njegove partije. Kao što sam već ovdje spomenuo bilo je malo šahovskih knjiga u provincijskom gradiću gdje sam živio. Kad sam odrastao pregledao sam Taljeve partije. Mogu reći da je bio jak pozicijski igrač. Ipak, mnogi ljudi ga smatraju samo taktičarem. Ustvari, iako je imao odlično taktičko razmišljanje, u isto vrijeme bio je svestran šahist kao bilo koji profesionalac njegove snage. Krajem 1970-ih - početkom 1980-ih imao je svoj drugi uspješan val, igrajući disciplinirano i pozicijski, i pobijedio u mnogo brilijantnih pozicionih partija.
VLADIMIR BARSKI: Smatra se da je to rezultat njegove suradnje s Karpovom.
VLADIMIR KRAMNIK: Ne mislim tako. Naravno, negova suradnja s Karpovom bila je od pomoći jer mu je odvukla pažnju od drugih zadovoljstava kojima se predavao, osim šaha. Umjesto toga, on je radio na šahu. Ali, ne mislim da je njegova suradnja s Karpovom bila odlučujuća. Talj je jednostavno bio izuzetan svestran šahist. Naravno, njegov stav prema šahu je imao efekta. Da je samo imao Botvinikov karakter…
VLADIMIR BARSKI: Ipak, osoba ne može imati sve kvalitete – ima jedan ili drugi.
VLADIMIR KRAMNIK: Da to je točno. Ima još jedna stvar o kojoj bi volio komentirati: svaki šahist ima svoje slabe točke. Uz jake točke ponekad idu i slabe točke. Nemoguće je kombinirati Botvinnikove najjače strane sa Taljevim zato što se one uzajamno isključuju (u šahovskom smislu). Taljev talenat, njegov pristup igri, opušteno držanje i ogromna kreativna energija dala mu je suštinsku prednost ali je također imala i svoje nedostatke. Mislim da takvo držanje ne omogućuje nekome držati titulu, recimo 15 godina. To je kao neki efektan bljesak, podizanje i padanje zvijezde – takvi ljudi ne mogu živjeti ni na jedan drugi način. Ova vrsta zvijezde je toliko briljantna da ne može zadržati svoju energiju dugo vremena i sagorijeva.
Teško je govoriti o Talju jer je on bio neobična osoba kao i fascinantan igrač. Kao prirodni fenomen. Potpuno sam siguran da bi on bio uspješan u bilo kojoj drugoj oblasti. Imao je brzo i briljantno mišljenje. Da je bio akademik, osvojio bi Nobelovu nagradu. Bio je nematerijalan. Usput, mnogi ljudi koji su ga poznavali dobro rekli su da im je on kao s druge planete! Zato je igrao “nedefiniran” šah. Analiziranje njegovih šahovskih partija je slično diskusiji kako izgleda Bog
Post je objavljen 21.07.2007. u 10:05 sati.