MODESTI BLEJZ

E moja Ameriko, a šta se nisi tako suosjećajno i humano sjetila odjebat iz Iraka? A? Pa ka´ i te ribe – i Iračane poštedit´ stresa? I njih jadne uznemiruje sranje koje se događa u njihovom akvariju. I oni nemoćno gledaju kako ih gledate i tamanite. I oni se ritualno samoubijaju i ubijaju gledajući vašu pojavu - a oni čak i nisu ribe.

Mate je bio nesretan čovjek. Barem su ga takvim smatrali njegovi kolege u željeznici: Mate je nesritnjak –govorili bi i to ne bez razloga, jer Mate je u svojoj višegodišnjoj karijeri strojovođe imao neobično poveći broj podletavanja pod svoju lokomotivu. Naravno da su ti silni samoubilački i nesretni slučajevi ostavili posljedice na Matino samopouzdanje, no on to nije ničim pokazivao, odnosno on to nije htio pokazivati, pogotovo pred kolegama koji su ga potiho iza leđa nazivali Crni Mate – a on je ipak za nadimak znao. Načuo bi ga tu i tamo u prolazu, kroz šapat i poglede, a tog se - ´on je uklet, ukleti nesritnjak´pogleda - Mate najviše užasavao. Uvijek bi se u njemu, na dnu stomaka, zgrčio onaj grop krivnje, tjeskobe i stresa kojeg je kao trudnica nosio još od onog prvog slučaja. Nosio ga je i jutros dok je palio auto za ić´na posao, a žena mu je uz onaj pogled dobacila i da joj na povratku kupi štipalice. Da štipalice! Božja ženo ko´da su meni štipalice na pameti! –grintao je on dok su mu se po glavi rojili mračni predosjećaji, Mjesec je danas bio pun i Mate je znao da je rizik povećan.
Zna san ja! Jesan zna! E jebiga – dobroje… ovi put… –mrmljao je šokirani Mate sebi u bradu dok su mu krupne graške znoja curile niz lice i toćale brižno opeglanu košulju (Marija se jutros digla prije posla opeglat po jeftinoj). Curu su uspjeli zgrabiti sa perona u zadnji tren! Iako je kočio kao lud, Mate je znao da pomoći ne bi bilo ni ovaj put – vlak bi je inercijom jednostavno pomeo, skašio. Dobroje –mantrao je u sebi Mate, drhtavim prstima prevrćući džep u potrazi za maramicom. Mogao je osjetiti kako mu se onaj grop u stomaku polako razmata, a osjećaj olakšanja u toplim valovima preplavljuje tijelo. Po prvi je put sebi mogao dopustiti nadu, nadu da prokletstvo nije vječno: Dobroje.

utorak, 7.6.2005. Policija u zadnji tren spriječila pokušaj samoubojstva 21-godišnje studentice. Policija je, nakon tri sata pregovaranja, uspjela spriječiti 21-godišnju studenticu S.J. da se baci s Jadranskog mosta u Zagrebu. Kako Jutarnji list neslužbeno doznaje, djevojka je već ranije viđena na Glavnom kolodvoru gdje se pokušala baciti pod vlak, a navodno je pokušala i ugristi dvoje ljudi. Naime, policajci su je vidjeli oko 21 sat kod željezničke pruge na Miramarskoj. Prišli su joj primjetivši da se čudno ponaša ali im je uspjela pobjeći. Petnaest minuta nakon toga jedan građanin je primjetio kako trči po Jadranskom mostu i prelazi zaštitnu ogradu. Kada je primjetila da polako gubi snagu i da se neće još dugo moći držati za ogradu, policija ju je na prepad uspjela zgrabiti i povući na sigurno. Predstojnik Klinike za neurologiju KBC Rebro je djevojku uhvatio za jednu ruku, a dva policajca za drugu.

četvrtak, 26.5.2005. Na pružnome prijelazu u Ulici Kate Mlinarić u Zagrebu jutros je oko 8 sati poginuo 31godišnji vozač opela astre zagrebačkih registarskih oznaka kad je podletio pod vlak koji popravlja prugu, rečeno je danas na konferenciji za novinare u zagrebačkoj Policijskoj upravi. Policija je nakon očevida utvrdila da poginuli vozač nije poštivao dva naizmjenično upaljena crvena svjetla i Andrijin križ. Unatoč zabrani, nastavio je vožnju i - kad je došao do prijelaza preko željezničke pruge - naišla je tzv. podbijačica, teško motorno vozilo za popravljanje pruge, koja je imala prednost kretanja. Prednjim dijelom udarila je opel astru, koji je stražnjim lijevim bočnim dijelom udario u znak zabranjenog hodanja prugom, a zatim i u betonski stup. Podbijačica je, prije nego što se zaustavila, oko 200 metara gurala automobil po pruzi. Na mjesto nesreće došli su vatrogasci, koji su vozača izvukli iz smrskanog automobila. O toj nesreći izvijestile su i Hrvatske željeznice (HŽ).

Baba: Eno na, eno na! Pripremaje se skoćt! Ustavite ga judi, ustavite ga! Ajme ča mi se nesvisti! Ubićese već ga vidin, judiiii pomagajteeee!!
Psihijatar: ??? Gospođo molim vas, molim vas smirite se, teško mi je ovako na licu mjesta bez prethodne pripreme postaviti dijagnozu, dajte pomozite, recite mi jeli kakav nedavni traumatski događaj gospodina naveo na ovaj samoubilački čin?!? Što se događalo, rekonstruirajte mi njegova zadnja 24 sata?
Baba: Da ko strujiran? Ajme šjor´Sikipratar neb´ja to – neb´ja svojega Tonka strujirala, nije van un puno zdrav u njegaje loša agina -njegab´struja udma prikinila!
Psihijatar: Ma ne, ne, krivo ste me razumjeli - mene zanima da li je imao ikakvih znakova psihoze? Psihoze! Shvaćate?! Psihoze! Je li ih prije imao?
Baba: Jema? Dašta neg´jema šjor´Sikipratar, dašta neg´jema!
Psihijatar: Aha! Da, da, napokon – napokon se krećemo! Dakle vi kažete da je – imao?
Baba: A dakuće! Jema je! Jema je i te – si kooze jel´te.. i koze i oce i krave i konja i tovara i se smovan mi to posli onega rata držali šjor…
Psihijatar već gubeći strpljenje: O bože! Vidim da se ne shvaćamo, gledajte – kakvo je bilo njegovo kretanje, shvaćate, kretanje? To me zanima – njegovo kretanje!!!
Baba: Kretanje? A krića se un, je je šjor´Sikipratar puno se un krića i priokrića, cilu se noć baca ka cipal, svu min je posteju izokrenija - nije mi da ništa spat!
Psihijatar: Ajme poludit ću! MA ČA JE ZADNJE RADIJA?! TO MI RECITE – ČA JE ZADNJE RADIJA!!!
Baba: A tooooo, a ča je činija! A ča nisi udma tako reka? A ča će činit – gledaje teveja ka i vaik.
Psihijatar: A što je gledao?
Baba: Pa programa jel´van velin da je na teveju gleda programa.
Psihijatar gubeći kontrolu: ALI ŠTO, ŠTO??? ŠTO JE GLEDAO!
Baba: Pa unega vilma, vilma je gleda lipi moj Tonko ma mun se udma mlados´ povratila ma udman čin je one vašiste vidija e, une krvoloćne vašiste gonjezat i unega debelega ćetnika pujpujpuj božemesaćuvaj i druga Ljubu ča mitraljira vašiste i unega ćelavega druga ča bonbe bacaje e lipi moj drug Jun Brinen ča un bonbaje tute krave ne pasu, ma niko ka un seski partiđan moj - ćelavi! Ma udma je moj Tonko skočija da će i un vašiste gonjezat udma je un skočija da un iđe ma kako je ono bija reka e - vorsirat Neretvu! Takoje – da un iđe vorsirat Neretvu da un iđe pomagat drugove!
Psihijatar: Yul Brynn..!?! Forsirat Neret..!!!
Dida: PRIKO VODEEE DO SLOBODEEEEE!!!
Policija: PAZI! SKAČEEEE!!!
Psihijatar u šoku: ENO NA! ODE! Ubio sam čovjeka! Nisam ga uspio spasit…
Policajac: A srca ti! STVARNO SKOČIO!
Baba: AAAAAUUUU ode moj Tonko!! Ode na vićna jeguljišta! Vorsira je ka ča je reka! O Neretvo vodo ladnaaa štas´min mojega Tonka vazela ooooo judiiiii držte´men men se nesvistiiii…
Dida: DRUGOOOVIII…!!!
Policajac: Ma šta…!?!
Policajac2: Šta je to!? Ljudi ne mogu vjerovat – stari pliva! STARI JE ŽIV!!!
Psihijatar: ŽIV! Hi-hi živ! Jebate stvarno pliva! Šta to viče?!
Dida: DRUGOVI…!!! DRUGOVI!!! DRUGOVI TIFUSARI – ZA MNOM!!!
Psihijatar: !?!
Policajac: Bome, ako do sada i nije bio tifusar – od sada bi lako mogao bit.
Baba: PLIVAJ, PLIVAJ KRAJULA TONKO MOJ! I ONEGA LETIRA!

I šta će sad tu njemu.. ej – NJEMU ST@899-K! ..neka govna vozit 60/70 Klis-Solin! Šta će njemu sporoližuća govna u ned´ljetinu popodne blokirat cestu kad se on sa sela odlučija vratit u grad! Bija je, ija je, pija je, janjetinon se osladija, kurca na selu oladija, vikend lipo proveja, Zagoru svoju vidija i šta se sad njemu, ej - NJEMU - ej, ovi spuži ode vuku po cesti, ne daju mu u Split doć´za dvajst minuti kad je on tako odredija i još će parkirat prid svoj ulaz i ko mu šta mere! Mič´se stoko Mister ROAD KILLER pretiče! Ma koja dvostruka puna crta! Koja dvostruka puna crta jebate!!! ON JE ROAD KILLER! Nema dvostruka puna crta razumiš ti mene, nema tunel, nema zavoj –ovaj asfalt je njegov! NJEGOV! Brza cesta Solin-Klis! NJEGOVO, NJEGOVO, NJEGOVO! Pa šta ako iđe doli, pa šta jebate! A šta se ova stoka vuče, a!?! Šta se vuku ka jebene kornjače kad je on odredija iz svog sela doć´u Split za dvajst minuti, šta sad njemu ima ko balit tute po asfaltu!!! Ma šta dvostruka puna crta?! Nek´se jebe i ona i oni šta ju je napravija i to dvostruko! Pretiči stoku! Bandalova kosa-Klis kosa – NJEGOVO, NJEGOVO, NJEGOVO! Miči se stoko kad On iđe u Spl´t! Klis-Kosa – NJEGOVO, NJEGOVO, NJEGOVO! Mič´se stoko – iđe ST@899-K ROAD KILLER! Iđe ROOOAD KILLEEER! Solin! Šta prestrojavanje?! Šta´s reka?! INTERCEPTOOOR!!! Mič´se spuž balavac - iđe ROAD KILLER!!
Split. E. Jel´doša. E. Šta sad. Iđe leć. E. Dobroje.

Pa kako sad ovu brezovačku aferu povezujem sa Pokojnikom i njegovim miljeom uopće? Pa lako. Jer se vrlo dobro sjećam kako je ravnateljica zagrebačkog Caritasa i No1.iz sjene Doma za nezbrinutu djecu Brezovica - gđaJelena Brajša, pod visokim pokroviteljstvom države, uživala u javnosti neupitan status! Status u koji se nije smjelo dirati (kao i u par drugih, npr. Majke K.Šoljić). Status dobročiniteljice, udomiteljice, humanitarke vlažna oka, velike katolkinje pod patronatom Majke Ecclesiae, velike Majke (pored svoje) i mnoge posvojene djece, što invalidne što zdrave. Status, rekao bi netko, gotovo pa – svetice. Svetice o kojoj su se, a sjećanje me ne vara, snimali i dokumentarci, ispredali mitovi, a o čvrstim vezama sa Prvom Damom i njenim Za Djecu Hrvatske Daj pare pokretom – da i ne govorim.
I prođe vrijeme dođe rok, eto vraga skok na… Otkri se da gđaBrajša ne samo da nije svetica već upravo suprotno – gospođa je ništa manje nego zločinka! Jer kako nego zločinom, i to zločinom koji vrišti do neba, nazvati ono što je gđaBrajša napravila, odnosno ono što NIJE napravila?! Naime, jednog lijepog dana 1999te godine, njoj kao ravnateljici Caritasa (i navodno prisutnom Ninu Žganecu, bivšem državnom tajniku za socijalu i njenom u obitelj priženjenom rodu…) dođe barba domar/stolar tog istog Caritasovog Doma i prizna da je, onako usput valjda – silovao 9godišnjeg dječačića. I rasplače se naravno jadničak, jer je njemu naravno žao i neće on to više nikad, jer i on naravno treba prehraniti svoju obitelj. A gđaJelena Brajša meka srca kakve već sve svetice jesu, šta će nego se sažali nad jadnim griješnikom, koji naravno svoj grijeh nikad više ponoviti neće – te mu onako svetački oprosti (ta naravno): Dajte, dajte Šef, nejte se plakati, se bu kak treba! To vam ja garantuvam! –i tak, nakon pozivčića-dva višim poznaničkim instancama, se zataškano i bu.
GđaBrajša 2005te, dakle 6 godina nakon opisanog razgovorčića, javno, glasno, drčno i bez-obrazno tvrdi – da ona odgovorno tvrdi – kak se v Brezovici nikaj i nigdaaar dogajdalo nije, kak je to se komunjarska urota protu Crkve… ALI niti 2 meseeca poslee… s novim dokajsima kak si kaj… OPLA! Mamice su štrukle pekli, za pedofila nisu nikaj rekli... Pa gđoBrajša kak nije, kaj patite od amnesiije? Pa kak se nije dogajdalo Jelena sveta? Kad je.
I ne ulazeći detaljno u pitanje tko je, kada, gdje i kako zakazao u ovom cijelom od portira do´porfira´ sistemu - jasno je da su zakazali svi.

Mala s drugog kata: Mama opet oni. Šta ćemo?
Majka: A ništa sinko, teško ti je kući di para nema.

Susjeda iz prizemlja, koja je inače bila glasna kad se trebalo derati na djecu u dvorištu (jer joj mulci popodne nisu dali zaspat), sad glasno i teatralno - zaključa svoja vrata.

Zagreb, petak, 3.6.2005. Nekoliko sati nakon što je u središtu Zagreba muž(53) nasmrt pretukao suprugu(49) inače majku sedmero djece, na drugom kraju grada u prometnoj nesreći teško su ozlijeđena njihova dva sina, izvijestila je danas policija. Mladići u dobi od 21 i 23 godine stradali su oko 21 sat na Vukomeričkoj cesti kada je stariji brat zbog prevelike brzine u zavoju izgubio nadzor nad upravljačem "forda escorta", prešao u suprotnu prometnu traku i sudario se s "citroenom berlingo" koji je vozio 37-godišnji Zagrepčanin. Braća su u nesreći teško ozlijeđena i liječnička im je pomoć pružena u Kliničkoj bolnici Dubrava. Kako se nalaze u teškom stanju policiji još nije poznato jesu li mladići u vrijeme nesreće znali što se dogodilo u stanu njihove obitelji i jesu li upravo zbog toga brzo vozili. Suprug se nakon zločina sam prijavio policiji, rekavši da je ženu pretukao rukama i nogama

A ima i jedna druga mrvu ozbiljnija priča, doduše iz druge ruke pa ne mogu garantirati apsolutnu točnost podataka, ali ništa manje zanimljiva…
Naime, bio na Palagruži jedan tovar. A kako je Palagruža kao takva jedan malen, strm i nepristupačan otok, bez ceste, asfalta i tekovina civilizacije - sav teret što su svjetioničari trebali prenositi od broda u dnu do svjetionika na vrhu, mogao je (i morao) na svojim plećima prenositi samo taj bidni tovar. I zato što je taj tovar toliko jadan teglio, nazvaše oni njega – Mercedes. E, ali Mercedes nije bio blesava životinja, božemiprosti –tovar koji nije kužio stvari (i zašto uopće za nekog reći da je glup ko´tovar, kad je to nepravda prema bistroj životinji?)! Dapače, Mercedes je jadan znao što mu se sprema sa svakim uplovljavanjem broda, te se ubrzo svakog vapora počeo bojati ko´samog vraga. Čim bi na horizontu ugledao neki brod, bistri bi se Mercedes netragom izgubio pa su ga svjetioničari morali tražiti. No, budući da je Palagruža ko´što već rekoh malecka, jadni Mercedes nije imao puno izbora za skrivanje i uvijek bi se bidan sakrio/šćućurio na isto mjesto pod neku stinu, tako da ni potraga za njim nije trajala dugo, jer su svjetioničari već znali di je on jadan – uteka. Eh, šta je tovareći život! Pa ti budi magarac.

I trebao je jedan Haag da na silu proturi svjedočanstvo o goloj istini, pa da bi se srpski građani napokon našli ogoljeni pred samim sobom odnosno politikom koja ih je predstavljala. Takva kakva bila jest. Krvava ispod i iznad kože, krvavih ruku, krvavih noževa. Trebao je Haag da im (dosadašnjoj srpskoj politici) zalijepi šamarčinu, jer sami svojim probuđenim četništvom, samoobmanjujućim gazimestanskim mitovima i samoizabranim sljepilom nisu ni zakoračili na put iskupljenja, a kamoli katarze. Trebao je netko treći, netko veći, netko sa jebenim magnumom prislonjenim na Tadićevu sljepoočnicu procijediti kroz stisnute zube: evo vam, gledajte se! –da bi se mnoga ´braća´ napokon pogledala u ogledalo. Ako i ovaj put jesu. A progledala? Samoobmana je - jaka droga.
Dobro jutro Tadiću! Dobro ti jutro! Srebrenica te pozdravlja! Kažeš šok? Kažeš dio zločinačke prošlosti? Kažeš zločini u nacionalno ime? Dobro kažeš. I dobro je da kažeš. U ime neke bolje budućnosti, trebao bi svako jutro, ama baš svako jutro umjesto ´Dobro jutro Srbijo!´ na nacionalnoj televiziji sljedećih desetak godina početi sa tom rečenicom, ali…

Carla: Njegov..!?! Ma jebate jesi ti malo prolupa, a!?! Aj ti meni reci - jesi ti prolupa!?! Da Njegove mudante! A šta ću ja sa njiman!? Aj ti sad meni reci – šta ću ja sa njiman i da jesu njegove, a koćemi dokazat da jesu, a garant nisu, ŠTA ĆU JA SA NJIMAN!?!
Drivo: Kako šta?! Pa nosi ih..
Carla: DA IH NOSIN?!? ŠTA SI REKA??? DA IH NOSIN!!! Slušaj ti vamo balkančino jedna - sad si jeba ježa!!! Neš ti meni u Vropu ja ti kažen makar mi to bilo zadnje u život…
Drivo panično: Ma mislija san da ih nosiš na analizu to san mislija ne bi ja drugo mislija tako mi oca i Haaga i duha svetoga smiluj nam se nisan ja drugo mislija di bi ja da ih nosiš na analizu DNK to san mislija da ih mikroskopski provjeru da ga brže nađu evo vidiš nije i´stiga ni oprat vidiš – šporke su! Gulp!
Carla zgađeno: Jebate ma mič´mi to, šta si mi podnos stavija!?! Na analizu!?! Šporke mudante na analizu!?! A šta ću analizirat jebate!?!
Drivo: Kako šta? Pa sve!
Carla: Sve? Šta sve?
Drivo: ..paaa ovaj, sadržaj i nalaze.. khm, bakteriološke štatijaznan, di je bija, šta je jea, šta je radija i tako… ovaj - koje mu je kretanje bilo! E!
Carla: Slušaj ti mene sad Drivo i slušaj me dobro! Dovoljno si ti mene zajebava – i previše dovoljno! A ovo sa šporkin mudantaman ti je zadnja kap koja je prelila moju čašu strpljenja, JESI ČUJA!?! Da di je bija i šta je radija!?! Da koje mu je kretanje bilo!?! Oćeš da ti ja i brez analize kažen di je bija i šta je radija!!! ISTO KA i TI PUNO SRA i OKOLO JEBAVA JESI ČUJA!!! A JEDINO KRETANJE ČA ĆEŠ GA IZ OVI MUDANATA IŠČITAT JE KRETANJE NJEGOVIH CRIJEVA!! JES´ČUJA!?! I slušaj me Drivo, slušaj me kad ti obećajen - ovo ti je zadnji put… kunen ti se ovo ti je zadnji put da san ti došla a ti misto da si mi tange poklonija, jopet vadiš šporke mudante!