< | svibanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
U Napulju patka, na reklami krezuba bakterija iz WC školjke, droga spakirana u zelene banane! Jebate – čista psihodelija! Dođe mi se posut perjem, zagrist žlicu i očerupat kokoš. Priviđaju mi se ljudi pred Saborom, luđaci u njemu, dugme se bijeli, dolaze Kinezi, vrućine preko 30! Ej! Sunce na istoku, ponekad na zapadu, Višnjić Đejms Bond dabl o sevn, šejkn not strd. Totalno san zbunjena. Možda su to ipak samo simptomi kasnog proljeća. ;) |
Dok mačke nema, miševi kolo vode, a dok se naš Mačak ´ušupčava´ u Kini, miš Glavaš brže-bolje prčevito diga glavu. Koju? Pa on uporno nekome dokazuje (da mi je znati kome) da ima - dvije. Ne znam zašto, kompleks manje vrijednosti možda? ;) Dakle Glavaš naš, gubernator Slavonije (atiobionišire) – i opet raspalio svojom provjereno šporkom jezičinom. Raspalio se i raspisao (ajme erudita), ovaj put naširoko i naduboko, urbi et orbi, Osijeku i SADu, zapadu i Europi, (mere bit i Vatikanu al´se Ratzi ne javlja pa ne mogu provjerit, ne hvatajte me za riječ): ˝Zaštitite me ljudi, jebate Bush brate zaštiti me! Ovaj Sanader je izgubija pamet, on je luđak! Vrši staljinističke čistke, radi ono šta se nije događalo u najmračnijem komunizmu! Ovo je diktatura, ovo je gore nego ´71a! Pomagaj brate, spasi mi - muda!˝ -otprilike ovako dr.mr.soc.iur.itd.ha.ha. Glavaš Branimir u pismima ´mudro´ mudracima sa zapada risaše. Šta je Brane? Kurčiš se dok je jebač Numero Uno dovoljno daleko? Van tvoje gubernije? Mlogo si hrabar Brane, brate mlogo, toliko hrabar i moći žedan da si za fotelju odlučio vlastitu zemlju uvalit u govna – toliko ti je do nje.. khm, khm.. stalo. Samo ima jedna stvar (ne ona.. nju nemaš), redikulu moj vlastohlepni... lako ti je tako bit´prčevit dok je On daleko. Ali nije ni Drivo pič.ica, znat će taj podrezat ti jaj.. ovaj.. krila, kad se vrati. Aj reci - a ko´će koga, nego svoj svoga. |
Poezija. Pisala se sinoć kao sraz najboljih od najboljih. Taj finalni sraz giganata bio je tečan, bio je pjev, bio je - poezija. Igra. Razigrana i nepredvidljiva, majstorstvo na djelu. Sitnovez suigrača, koloplet protivnika, preplet amplituda. Na tren lažno uspavljujuća, već u drugom ludo uzbudljiva. Klasični valcer i strastveni tango. Ples koji smiruje, ples koji uzbuđuje - ples majstora. Ples iznenađenja. Srčanost. Bolni grčevi, izdaja tijela, iscijeđena lica. No trk je još uvijek tu, i kad se noge čine olovnima – trči duh, trči želja. To čak više i nije trk, to je plivanje, udari valova paralelama terena, talasanje zelenila ka hridinama gola. Talasanje u prostranstvima soli i – vode. Znoja i suza. Tvojih i njegovih, suparnika u skoku, parnika u znoju. Klimaks. Prsto-plet po harfi živaca. Bljesak oka, tijelo svežanj napetosti, otežala noga. Neizvjesnost protivnika, neizvjesnost ljubavnika. Nadmudrivanje fortune (iako Prevrtljivu nikada nitko nadmudrio nije).. drhtaj kroz tijelo. Kaplja na sljepoočnici. Pucaj! Panterin skok – sreća! Očaj. Pobjeda. Zajednička i velika. Izborena. Poklonjena. Trijumfalna. Skromna. Gorka i slatka. Iscrpljujuća. Otupljujuća. Opijajuća. Ljepljiva. Nirvana. Upit. Žar cigare u mraku. Jel´i vama bilo dobro kao meni? Hi-hi! ;D |
…tko se kome dopada – rekla bi stara ´vrtićka´ poslovica i prilično točno sažela cijelu post-izbornu rošadu, iliti raspodjelu snaga kojoj ovih dana svjedočimo. A svjedočimo nimalo lijepim stvarima: ubojstvu srpskog povratnika, bombi u Vukovaru, bombama u Borovu i Trpinji, probuđenim uzavrelim strastima, Pupovčevim patetičnim suzama (nekad mi čini da se sa Jacom natječe u disciplini tko je veći patnik ;), neodmjerenim izjavama, prozivanjima, optuživanjima… Sada kada treba zgrabiti osvojene pozicije moći, kada treba fotelje strateški ispuniti svojim stražnjicama – padaju prijeizborne maske i sličan se sa sličnim sljubljuje, svaka ptica svome jatu leti, pa i Đapić Glavašu u krilo doskočio. Sve one prijeizborne priče za mazanje očiju o europejstvu, miru, suživotu – u Kninu, pardon.. vodu padoše, jer su koalicije sa jednima poželjne a sa drugima nisu, i ne zato što su ovi drugi manje poželjna udavača, već zato jer je druga ´mlada´- Srpkinja. A ne bi Đapić Srpkinju, pa da je i zadnja na svijetu. Iako je on, ko´fol, i dalje proeuropejac, otvorenih pogleda, bez predrasuda, visoko obrazovan, khm.. magistar – ali u ovom slučaju, khm, khm, jel´- ne bi on, hvala. On bi Osijek. Sa Glavašom. Kombinacija za oborit´s nogu. A ´mlada´ Milorad(a) u Kninu ostavljen(a) tužne suze lije. I tako se događa ono što se moglo i očekivati, čišćenje političkog centra, stvaranje jasnih lijevih/desnih (s?)polova, jačanje ekstremne desnice. Desnice koja ubire plodove haških DelPontinih ko´proljev dosadnih gnječkanja, europskog odjeba, drIvine izgubljenosti na unutarpolitičkom planu, oporbine opće izgubljenosti, postizbornog svingerajskog koitusa i savršeno tempiranog uzleta četništva kod ´komšija´. Desnice koja i dalje, iako face-liftingovana, koketira sa avetima prošlosti i koja je spremna zažmiriti na one nimalo lijepe stvari koje gore spomenuh: Braćo Hrvati otvorimo oči jer Hrvatska krvari a rana je Knin! –vrišti grafit na Gradskom poglavarstvu u Kninu. Toliko o hrvatskoj dosljednosti osude svakog, dakle i tuđeg, a napose svog radikalizma. Strasti se bude kada je hladna glava najpotrebnija. Bude se onda kada je u pitanju - raspodjela fotelja. A sve u ime rvackog domoljublja, u ime rvackih interesa uz uvažavanje zakona o nacionalnim manjinama -vele oni, ma moš´mislit! Za položaj bi se zakrvili i sa vlastitom majkom, svi. P.S. Dobro ajde - čast iznimkama. Da ne bude sve u crnom tonu ;) |
U malon dalmatinskom mistu, večer, baba i dida pred TVom sjede i gledaju natjecanje u Kijevu, Eurosong 2005… Dida: AUUUU -UU –UUU.. OOOO -OOO-O! EEEE -EEE – AUUUUU… Baba: ? Dida: OOOO –OOOO- AUUU!! Baba: ?? Dida: AU –AU –AUUU!!! Baba: Ma ča je teb´? Ma ča to činiš?!? Dida: Pušć´men viš´da vaćan - tonac´ju! Ka naš Boris, ka vuk – AUUUU -AUUU -AUUUUU -AUU… Baba: Vać..!?! Vaćaš ti ćiće i guj´ce! Ode min ove gologuze oćiman skidaš! Eton ča ti vaćaš, šporkaćjun jean nagluvi! Dida: I nekasan! Ako sen gluv, nisen slip! A i koće t´pivat brez jaki´ – pluća?! Baba: Je. Se in to pluća iz ređipeta skaću! Dida: Luce! Baba: E? Dida: Iđen i ja na Ero-song! Baba: Iđ..!?! Iđeš revat jel´!? Dida: I rerat i gangat i - se narodno! Toti uni u Vropu puno volu – oti narodski etnjo. Baba: A sa si propiva, sa kat´gujicon prid oćiman tresu! A prije ti slonj nauvo prdnija! Dida: A srca t´! Ko neb´propiva uz vake, uf – nadarene! Baba: Nadar´lo ti ono u gaćaman, jes´čuja! Dida: Luce, utemen grmu i leži… ze.. khm – vuk. Baba: Je. Ma se mrvu zeru - olinja. |
U poplavi nevjerojatno glupih, glupljih i sve više ponižavajućih ´igara na sreću´ što zaskočiše ovaj osiromašeni narod, pojavila se još jedna na RTLu. Kvizom je zovu. Dapače, i zvučno mu ime daše – Lovator! Napraviše ga u suradnji sa Ledom, odavno poznatim sladoledarskim prevarantima najvećeg kalibra. Skupljajte štapiće! Taj poklič slušamo već ne znam koje ljeto za redom, a onih bajnih Mercedesa, kolko znam, nitko nikada vidio nije. Uglavnom, da ne odlutam previše u spiku o masonskom podzemlju sladoledara (umjesto kuta i zidarske žlice, ovi nose sladoled štapiće, hi-hi), na Lovatora se vraćam jer me razgalio uprav´nevjerovno tako… Gledam i sve ne vjerujem očima svojim, kako neki tamo nedužan čovo odgovorio na pitanje-dva, i onda ga ni krivog ni dužnog strpaše u telefonsku kabinu, hermetički zatvoriše, i pustiše novčanice da lete oko njega kao kuglice u onom Loto-bubnju. Napeto sam pred TVom čekala trenutak paljenja centrifuge koja bi jadnog čovjeka počela bacati naokolo kao onaj bubanj, ali su mu se valjda smilovali pa centrifuge nije bilo (iako ne isključujem da bi zbog gledanosti RTL-ovci bili spremni i na taj korak). I stoji tako taj tip u kabini i grabi papiriće, grabi šakimice, grabi ko´lopatama, u poprsje košulje trpa i ne zna jadan više di bi s njima, u koji bi ih još otvor ugurao (neki su mi pali na pamet;) – a ja se pred TVom grcam od smijeha, jer je taj prizor bio za pamćenje! Vrhunac poniženja ljudi moji, vrhunac groteske u Rvata, velim vam ja! Da Lovator! Tip lovi lovu! Vau, koji je ´genij´ to osmislio! Koji je genij tim Lovatorom ogolio do kosti bit postojanja i opstajanja Rvata u Rvackoj! Genij je to, vjerujte! Pa taj je u 5 minuta ´kviza´ prikazao svu esenciju proteklih izbora i rvacke društvene stvarnosti koja glasi – zgrabi što možeš! Ili Ljubinim vječnim riječima: Ko je jamio - jamio je! Pa u biti i nije bitno tko je na izborima pobijedio, a tko izgubio – bitno je da su opet jamili, svi oni. Svi osim ovog izmoždenog naroda kojemu je jedino preostalo ponižavati se u staklenom kavezu loveći siću, kao što majmuni u zoološkom vrtu - love kikiriki. |
Gdje sam bila, što sam radila – krumpire čupala, travu sadila. Vidjevši da je vrag odnio šalu, obukoh svoje specijalno Modesti-maskirno odjelo (slovo M na prsima se prsi), namrčih ratničkim bojama lice svoje i pređoh u -ilegalu. Odlučna pretresti svaki kutak zemlje ove, uputih se pješimice selom, gradom, drumom, zrakom, ravno i neravno, prijeko i popreko, verući se na svaku čuku, osvajajući svaku kotu, bacajući oko svoje sokolovo krajolikom Naše Lijepe pucajućim pogledima i vatrenim oružjima sve u potrazi za tim Olujnim, prekobrojnim, krvožednim, omraženim, od delCarle Ponte di Zotta traženim – ratnim zločincima. I evo nakon tih unerground-nih deset dana, ovako iscrpljena, ogladnila, okupana znojem i Palmolive bademoil foam bathom vratih se doma sa ratničkim izvještajem! Sve prevrnuh, sve okrenuh, sve čizmom zgazih (jer svakog što na putu za EU nam stoji zgazit treba ko´buba-švabu) – ali niti jednog jedinog od tih nepoznatih zločinaca ne nađoh! A u pi… materinu! Dobro su se skrili. Vidjevši da u dvorištu tuđem skrivača nema - odlučih se na drastične mjere. U vlastitom dvorištu tražiti treba, jer sumnjati u sve i sva se mora – a prvenstveno u sebe sama. I dalje teško oboružana, očiju krvavih upadoh u vlastito dvorište: Baba! Vamo dođi! – nemilosrdno dreknem ja. Baba: E, ćerce – dis´? Modesti: Nemoj ti men´dis´- nego govori! Govori! Priznaj da si ga TI sakrila! Ti si GA sakrila i niko drugi! Ti si sakrila Gotovinu! Baba: Hi-hi, a bićeda jesan! Eno ga se sakrija pod postejon mi, udma uz posudu! Modesti: Onu plavu na cvitiće? Baba: Dakuće, ma ne znan jel´preživija, biće ga ozgora stislo, hi-hi! Modesti: I ti se baba time hvališ!?! I ti si onda sudionik zločinačkog poduhvata! Ti si suučesnik u skrivanju ratnih zločinaca jes´čula!?! Baba: Jebeme se! Nek i mene vodu u HAK! Modesti: Dobroje baba. Još nećemo zvat vučnu službu. Hi-hi! PS. u nastavku tekstić koji je trebao izaći prije desetak dana, ali nema veze može i sad… |
Ima nekih čudnih pojava od kojih se običnom čovjeku neobično diže kosa na glavi, od kojih mu krenu trnci niz kičmu a da ni sam ne zna zašto… škripa krede po ploči, dlakave gusjenice, Michael Jackson, mliječni skorup na jeziku... Upravo me takav tihi osjećaj neobjašnjive jeze uporno prati ovih dana dok gledam Putina kako putuje. Naime, za razliku od putovanja jednog Busha ili njegova vjernog pasića Condoleezee kojima se svrha putovanja uvijek može pročitati lako (jer su njihovi ciljevi tipično kaubojski transparentni – dođi, zapucaj, otiđi) – Putinovi ciljevi odnosno Sauronovi, kako ga već jednom nazvah, totalno su nedokučivi. A to je ono što je jezovito. Condoleezza Zubata u posjete Europi, Kini, Rusiji.. odlazi da bi ili zaprijetila, ili iznudila, ili ucijenila, ili pametovala, ili (a to je već rjeđe) – samo pozirala (kao što je bio slučaj sa Papinim pogrebom). I to se zna, jer takav je način američkog djelovanja. It´s OK. Ruka ruku mije, dok se smije. Čisti biznis. No kad Putin putuje on putuje… zašto? Koji je njegov cilj? Da bi zaprijetio? Kome i zašto? On za razliku od Busha ne stvara prekomorske neprijatelje, a unutrašnje drastičnim metodama tamani sam - pa mu prijetnje nisu potrebne. Da bi iznudio? Budući se Rusija oduvijek orijentirala i oslanjala na samu sebe, iznude a ni ucjene također mu nisu potrebne. Da bi pametovao? Putin nikada nije imao potrebu, za razliku od Busha (koji mu može samo staviti soli na rep), svijetu prodavati demokraciju - iz čistog razloga što Putinu demokracija ne odgovara i što njega svijet ne zanima. Njega zanima samo prakticiranje apsolutne moći unutar granica svojega lena - Rusije, plus radijus bivšeg SSSRa (za čiji raspad i sam kaže da je najveća tragedija 20og st.). I baš zato što Putina svijet ne zanima, a kad ga zanima onda je to samo onaj djelić koji bi se eventualno mogao doticati statusa Rusije kao preporođene velesile, treba se zabrinuto upitati – koji je cilj Putinovih putovanja? Što taj ruski Sauron hladnog lica planira? Što on sada od svijeta hoće? A uvijek treba imati na umu da taj čovjek nije neki blesavi američki pijandora čiji je tatek bivši predsjednik i naftni magnat svojim bogatstvom i vezama omogućio sineku prodor u politiku. Istina je da me od svakog Bushova govora obuzima apsolutni užas, ali bušizmi danas više nisu novost. No što će nam donijeti putizmi? Taj čovjek nije idiot. Taj čovjek ima neki cilj. Koji? Priznajem – od Putina me hvata jeza. |
U malon dalmatinskom mistu, baba i dida na izletu u prirodi, među mnoštvom, na proslavi Praznika rada… Dida konspirativno: ..ps.. ps.. Luce, unda kako smo se dogovor´li! Ja tute, a ti… Aj! Baba: Je, je Tonko moj! Iđen! Dida: Khm, khm… USTAAAJTE SVI NA ZEMLJI KLEEETI, SVI SUUUŽNJI KOJE MORI GLAAAD…!!! Policajac: Ma štaje ovo!?! E. Dida: USTAAAJTE SADA HRABRA BRAAAĆOO…!!! ŽIVIJA 1.MAJA! ŽIVIJA ZAVEZ SINDIKATA! ŽIV´LA DRUGA ´TERNACJONALA! Policajac: ´N ti – štaje ovo?! KOJIJE OVO KU..C!! Kaka je oto dreka a!?! Štas´dernjačiš!!! Odaleč´se o´teg mikrovona - smista, jes´čuja! E. Dida: Deren?!? Ćaća tin se dere - eto ko! Ja SLAVIN – Prvi maja, jes´čuja balavac jean!! POOODIGNIMO UUVIS ČELA, MIII JUNACI RADA SVOOG, S NAAMA SLAVI ZEMLJA CIJELA, DAAA NAM ŽIVI.. ŽIVI.. RAAAD!!! Policajac se bezuspješno rve: Ma irudati – kaki je oto c´rkus!?! Pušćaj to, ma vid´ga - pušćaaaj!! A gospeti stari, ma jes´ti zeru skrenija, a!?! Ođe min ´znemiruješ narod – nemeru o´tebe glazbe glejat! Nemeru o´tebe gr´denaćelnika čut! E. Dida: JA SKRENIJA!?! JA ZNEMIRUJEN!?! JA STARI!?! TI BALAVAC JEAN NEOBRENZAN-OVANI!!! A DI SI TI BIJA KA SEN SE JA BORIJA ZA RADNIĆKU KLASU!?! DI SI TI BIJA KA SEN JA U ČINKAGO BIJA SA DRUNGOVIMAN TRAŽIJA OSAN-OSAN-OSAN!!! DI SI TI BIJA KA SEN JA OVIZIN RUKAMAN PRUGE BRČKO-BANOVIĆI GRADIJA!!! DI SI TI BIJA KA SE POVIST PISALA UDARNIĆKON ŽUJEVITON RUKON, TOTE JA PITAN!!! On će men´da ja ´znemirujen… RAAADNIČKA SE PJEESMA ORI, U SLAAVU ŠTO GA ČINI RAAAD, SRP i ČEKIĆ LUK i STRIJELA, TOO SU NAŠIH RUKU DJELA DAAA NAM ŽIVI.. ŽIVI.. RAAAD!!! Lokalni političar doletivši na pozornicu: Pa šta je ovo!?! Šta je ovo barba!?! Pa ne možete tako pozornicu svojatati! Dida: ŠTA NEMEREN! JEL´OLI NIJE PRASNIK!?! JEL´OLI NIJE!?! OMLADINCI, OMLADINKE, VELIK NAS JE BROJ, PROTIV MRAKA i FAŠIZMA SVI ĆEMO U BOJ, PROTIV SVEGA ŠTO NE VALJA, DIŽEMO SVOJ GLAS, MI U RADU i SLOBODI VIDIMO SVOJ SPAS…!! Policajac: Šjor naćelnik khm, khm… ja sen ga proba ustavit, al… Lokalni političar: Ma barba he-he, nije da ne možete khm, khm jel´.. ali nije vam to više kao prije! Sa tim parolama i crvenom zastavom unosite nemir među pučanstvo! Mi smo svi tu kako bi slavili Prvi svibnja, to jest međunarodni Praznik rada, ali… Dida: A sa´ti je menđunarodni jel!?! A ka je bija Prvi maja unda ti nije bija!!! Prije deset godin´ga nisi slavija! On će men´! MEN´ - ŠPANJELSKEM DOBROVOLJ-BORCU INTERNJACIJANALNIH BRIGADA! SA TI JE MENĐUNARODNI!!! USTAAAJTE SVI NA ZEMLJI KLEEETI, SVI SUUUŽNJI KOJE MORI GLAAAD, SVUD RADNIK i SELJAK SE BUDI, VISOKO NOSE CRVEN STIJEEG, A ŠIROM ZEMLJE RADNI LJUDI, SILJNIKE ĆE NAGNAT U BIJEEEG…!!! Lokalni političar: Ma muč´! ..ovaj…khm, he-he… Za ime božje barba – ljudi gledaju! Pogledajte koliko ih se skupilo! Od vas ne mogu ništa čuti - dopustite da barem ja pročitam svoj govor… Dida: AHA! Tute san te čeka! Slušaj ti balavac jean – nije´volko judi tute došlo dabin slušalo tvojega predizbornega govora! Sve bin ti se narod skupija da in nije – mukti važola! A sa me pušć´da drugonviman rečen komunjistićkeg manjifesta! Lokalni političar: ..A!?! Policajac nemoćno sliježući ramenima: E. Dida: BURŠUJI i PRONLETERI! DRUNGOVI i DRUNGAR´CE! POVIST SVAKEGA DRUNŠTVA JE POVIST KLASNIH BORBI! UGNJETAČ i ONI ČA GA BIDNEGA UGNJETAJE VAIK ĆUĆE JEAN PROTI DRUGEGA U VIČNOJ SUPROTNJOSTI, U VIČNOJ BORBI…!!! Baba šapćući: ..ps..ps.. Tonko moj, evo men! Dida šapćući: .. e Luce, jes obav´la radnega zadatka? Baba: ..jesen Tonko moj! Dida: Jes´GA ćapala dok sen ja činija – dinverziju!?! Baba: Jesen Tonko, jesen, ćapala sen GA, ćapala sen - važola! U najveću teću ča je jemamo! Dida: A konbajica? Baba: I konbajica i kruva, hi-hi! Sega Tonko moj! Dida: To drungarice moja! Zadatak obavjen - sa´meremo doma! Baba: Ča već gremo ća? Oli nećemo poćut´ča nan ovi ponlitićari jemaju za reć? Otemen kaka nan je budućnost? I ča ovega naroda sutra u Vropu ćeka? A? Dida: Luce, ne tribat´ponlitićar reć kako ćen sutra bit! Oto ti meren i ja udma reć. Baba: Oli si i ti posta ponlitićki vindovit? Dida: Ne triba t´bit ponlitićki vindovit da bin vidija da će sutra ovi narod bit – puno plinovit! |