Ima nekih čudnih pojava od kojih se običnom čovjeku neobično diže kosa na glavi, od kojih mu krenu trnci niz kičmu a da ni sam ne zna zašto… škripa krede po ploči, dlakave gusjenice, Michael Jackson, mliječni skorup na jeziku...
Upravo me takav tihi osjećaj neobjašnjive jeze uporno prati ovih dana dok gledam Putina kako putuje. Naime, za razliku od putovanja jednog Busha ili njegova vjernog pasića Condoleezee kojima se svrha putovanja uvijek može pročitati lako (jer su njihovi ciljevi tipično kaubojski transparentni – dođi, zapucaj, otiđi) – Putinovi ciljevi odnosno Sauronovi, kako ga već jednom nazvah, totalno su nedokučivi. A to je ono što je jezovito.
Condoleezza Zubata u posjete Europi, Kini, Rusiji.. odlazi da bi ili zaprijetila, ili iznudila, ili ucijenila, ili pametovala, ili (a to je već rjeđe) – samo pozirala (kao što je bio slučaj sa Papinim pogrebom). I to se zna, jer takav je način američkog djelovanja. It´s OK. Ruka ruku mije, dok se smije. Čisti biznis.
No kad Putin putuje on putuje… zašto? Koji je njegov cilj? Da bi zaprijetio? Kome i zašto? On za razliku od Busha ne stvara prekomorske neprijatelje, a unutrašnje drastičnim metodama tamani sam - pa mu prijetnje nisu potrebne. Da bi iznudio? Budući se Rusija oduvijek orijentirala i oslanjala na samu sebe, iznude a ni ucjene također mu nisu potrebne. Da bi pametovao?Putin nikada nije imao potrebu, za razliku od Busha(koji mu može samo staviti soli na rep), svijetu prodavati demokraciju - iz čistog razloga što Putinu demokracija ne odgovara i što njega svijet ne zanima. Njega zanima samo prakticiranje apsolutne moći unutar granica svojega lena - Rusije, plus radijus bivšeg SSSRa(za čiji raspad i sam kaže da je najveća tragedija 20og st.). I baš zato što Putina svijet ne zanima, a kad ga zanima onda je to samo onaj djelić koji bi se eventualno mogao doticati statusa Rusije kao preporođene velesile, treba se zabrinuto upitati – koji je cilj Putinovih putovanja? Što taj ruski Sauron hladnog lica planira? Što on sada od svijeta hoće?
A uvijek treba imati na umu da taj čovjek nije neki blesavi američki pijandora čiji je tatek bivši predsjednik i naftni magnat svojim bogatstvom i vezama omogućio sineku prodor u politiku. Istina je da me od svakog Bushova govora obuzima apsolutni užas, ali bušizmi danas više nisu novost. No što će nam donijeti putizmi? Taj čovjek nije idiot. Taj čovjek ima neki cilj. Koji? Priznajem – od Putina me hvata jeza.