MODESTI BLEJZ

Sada kada treba zgrabiti osvojene pozicije moći, kada treba fotelje strateški ispuniti svojim stražnjicama – padaju prijeizborne maske i sličan se sa sličnim sljubljuje, svaka ptica svome jatu leti, pa i Đapić Glavašu u krilo doskočio. Sve one prijeizborne priče za mazanje očiju o europejstvu, miru, suživotu – u Kninu, pardon.. vodu padoše, jer su koalicije sa jednima poželjne a sa drugima nisu, i ne zato što su ovi drugi manje poželjna udavača, već zato jer je druga ´mlada´- Srpkinja. A ne bi Đapić Srpkinju, pa da je i zadnja na svijetu. Iako je on, ko´fol, i dalje proeuropejac, otvorenih pogleda, bez predrasuda, visoko obrazovan, khm.. magistar – ali u ovom slučaju, khm, khm, jel´- ne bi on, hvala. On bi Osijek. Sa Glavašom. Kombinacija za oborit´s nogu. A ´mlada´ Milorad(a) u Kninu ostavljen(a) tužne suze lije.
I tako se događa ono što se moglo i očekivati, čišćenje političkog centra, stvaranje jasnih lijevih/desnih (s?)polova, jačanje ekstremne desnice. Desnice koja ubire plodove haških DelPontinih ko´proljev dosadnih gnječkanja, europskog odjeba, drIvine izgubljenosti na unutarpolitičkom planu, oporbine opće izgubljenosti, postizbornog svingerajskog koitusa i savršeno tempiranog uzleta četništva kod ´komšija´. Desnice koja i dalje, iako face-liftingovana, koketira sa avetima prošlosti i koja je spremna zažmiriti na one nimalo lijepe stvari koje gore spomenuh:
Braćo Hrvati otvorimo oči jer Hrvatska krvari a rana je Knin! –vrišti grafit na Gradskom poglavarstvu u Kninu. Toliko o hrvatskoj dosljednosti osude svakog, dakle i tuđeg, a napose svog radikalizma. Strasti se bude kada je hladna glava najpotrebnija. Bude se onda kada je u pitanju - raspodjela fotelja. A sve u ime rvackog domoljublja, u ime rvackih interesa uz uvažavanje zakona o nacionalnim manjinama -vele oni, ma moš´mislit! Za položaj bi se zakrvili i sa vlastitom majkom, svi.